|
|
Bas svasta - Pocetak
Dnevnik mornara
31.08.1883
Otplovili smo prema zapadu, nadamo se da cemo naci novi kontinent. Posada je
dobro raspolozena, hrana je odlicna, 5 cura iz luke je sa nama i vrlo su
sretne.
31.10.1883
Kompas je crko', orijentiramo se po suncu i zvijezdama (kada nije oblacno -
prokleti oblaci)
Posada je jos uvijek dobro raspolozena, cure su dobro.
30.11.1883
Jak vjetar nam je rastrgao sva jedra osim jednog. To nas je jako
usporilo.
Posada je jos uvijek dobro raspolozena, cure su dobro.
01.01.1884
Slavimo novu godinu, jebe nam se za vjetar koji nas baca tamo amo, ne znamo
gdje smo jer 25 dana nije bilo cistog neba.
Posada je jos uvijek dobro raspolozena, cure su dobro.
28.02.1884
U olujnoj noci smo dozivjeli brodolom. Spasilo se 30 mornara i kuharica
Mary, ruzna ko smrt. Sve cure iz luke su se utopile.
Sto cemo bez njih! Spasili smo se na pusti otok.
25.03.1884
Na srecu nas je odnijelo prema jugu, zato nam na pustom otoku nije hladno.
Ruzna Mary kuha odlicno, nekolicina mornara ju je pocelo seviti sa
zatvorenim ocima, ja to nikako ne bih mogao! Pozelio sam joj sve najbolje za
Dan zena.
01.05.1884
Mary sevi svih 30 mornara. Otkrio sam da ima divnu dusu punu razumijevanja.
Mislim da sam se zaljubio.
02.05.1884
Jutros sam otisao k Mary. Ljubili smo se i bilo je divno. Nakon toga je Mary
dala svim mornarima.
30.06.1884
Svaki se dan znojimo zbog jakog sunca. U hladovini se znojimo na Mary. Svaki
je dan divan. Kakva sreca da je Mary prezivjela.
30.06.1885
Mary je svaki dan (cini mi se) sve ljepsa. Iako joj se vidi da tesko zivi.
30.06.1886
Mary nam vise ne mora kuhati. Sada kuha Joe. Hrana je odvratna, no svaki nam
dan uljepsa Mary jer sada svi stignemo dva ili tri puta dnevno na red.
30.06.1889
Mary je iscrpljena, cini mi se da ce biti bolesna.
30.07.1889
Mary je dobila visoku temperaturu. Svi molimo za njeno zdravlje. Zbog visoke
temperature njena je ribica toplija za tri stupnja, sto je lijepa promjena.
Zbog bolesti ju ne sevimo vise od jednom dnevno - svaki.
30.08.1889
Mary je u nesvjesti, temperatura 41,2, bojimo se najgorega.
31.08.1889
Mary je umrla. 30 mornara, sami morski vukovi, zajedno sa mnom, placemo kao
djeca, ne znamo sto cemo bez Mary.
01.09.1889
Pokopali smo Mary. Zivot je izgubio svoj smisao.
02.09.1889
Kuhar Joe se objesio na kokosovu palmu, Jack i Jim su se potukli, postaje
neizdrzivo.
03.09.1889
Otkopali smo Mary ...
|
| |
