Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9300 upisa na 372 stranica (stranica br. 353)
9300 entries in 372 pages (page No. 353)
nazadMnogo pre nego sto saznamo sta znaci voleti i
Mnogo pre nego sto saznamo sta znaci voleti i biti voljen, susrecemo se sa necim sto se zove prijateljstvo. Prve drugare koje upoznajemo su deca poznanika nasih roditelja, deca iz naseg neposrednog komsiluka, pa potom skolski drugovi, ...
U pocetku dok svet oko sebe posmatramo bez ikakvih predrasuda, broj onih koje upoznajemo i sa kojima se druzimo je jako veliki. Decaci se uglavnom druze sa decacima, a devojcice sa devojcicama jer ih zajednicko igranje povezuje i stvara veze medju njima. I tada postoji druzenje devojcica i decaka ali to je znatno manje, sve do trenutka prvoga zaljubljivanja. Setite se samo koliko ste se trudili da prve osobe u koje ste bili zaljubljeni, postanu vasi najbolji drugovi/drugarice, jer sa toliko godina koliko ste tada imali, bila je to jedina mogucnost da provedete sto vise vremena sa nekim ko vam se dopada. Pocinjete i da se druzite sa njenim/njegovim drustvom, pocinjete da izlazite zajedno, ...
A onda jednoga dana kada svet predrasuda postane realnost i kada prijateljstvo pocne da zahteva nesto vise osim pukog druzenja, broj prijateja pocinje da se smanjuje. Na kraju ostaju samo oni pravi sa vama, zato sto vas na neki nacin vole i sa vama su zato sto ste bas takvi, a svi oni su smatrali bi im vi mogli dobro posluziti u ostvarenju neke zamisli nestaju, kao i sve one osobe umorne cekanja prilike da vam postanu nesto mnogo vise od dobrih drugova.
Za prava prijateljstva nikada nije kasno, jedina stvar koja je bitna i od koje zavisi kakvo ce ono biti jeste koliko ko ulazi iskreno u sve to, i prica o tome da jedina prava prijateljstva su ona koja se sacuvaju iz detinjstva je netacna.
Sve osobe koje upoznajemo imaju odredjenu ulogu ili misiju u nasim zivota i kada je zavrse nestaju.
Ponekad se u zivotu desava da neobicnim spletom okolnosti budete zaboravljeni od nekih koje ste godinama smatrali prijateljema. Svaki pokusaj da se to nastavi osudjen je na neuspeh, pa cak i kada bi uspeli da udahnemo malo zivota u sve to nikada vise ne bi bilo kao nekada. Zato je najbolje ostaviti ih tamo gde im je i mesto, u proslosti a to je jedini nacin da ostanemo jedni drugima u lepim uspomenama, jer mozda vec iza sledeceg ugla ceka neko ce biti pravi prijatelj.
Nije strasno ziveti bez pravih prijatelja, ali je strasno ziveti u zabludi da ih imate.
... o prijateljstvu ...
Utipkao DaLmAtInKa - 9.4.2005. u 14:24 Komentari ( 2 )

Prica o ljubavi i ludosti
Prica o ljubavi i ludosti

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjecajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na dno oceana (laze, na kraju duge), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju zita, Tjeskobu u izgorenoj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzicnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgrebalo Ljubavi oci.
Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati gdje god ide.



--------------------------------------------------------------------------------
Link posta: http://wonderland.blog.hr/arhiva-2005-01.html#135066




Kaze se da je ljubav slijepa. Ako se dvoje ljudi doista vole, ako se medju njima razvila prava spolna ljubav, oni ne mogu ne vidjeti partnerove osobine, i pozitivne i negativne. To zato sto se prava ljubav razvija u nama upravo na temelju sve boljeg upoznavanja partnera. Ako pri tome u njemu otkrivamo osobine koje nam odgovaraju, voljet cemo ga sve vise. Tada cemo s njim cuvstveno sazivjeti, a to nam omogucava da prodremo u njegovu bit, da ga do kraja upoznamo. "Slijepa" je samo erotska fasciniranost, ljubavna obmanutost. Takvo je nase cuvstveno stanje i nazvano "obmanutost" zato sto smo pri tome toliko odusevljeni nekim partnerovim osobinama, da za ostale ne pitamo. Svoje odusevljenje jednim dijelom njegove osobe prenosimo na citavu njegovu licnost. Tada sebi umisljamo da tog covjeka volimo, iako ga poznajemo tek sasvim kratko vrijeme i o njemu znamo vrlo malo.

Marijan Kosicek ( iz clanka objavljenog u tjedniku "Stil",od 28.12.1994. )

nazadPrica o ljubavi je stara koliko i svet,ali jos niko nije uspeo da je objasni sa nekoliko jednostavnih reci. Mozda zato sto je to jedna od onih tajni koje nam se nalaze nadomak ruke i izgledaju jednostavne, medjutim kada pridjete blize i pokusate da udjete u njenu srz, shvatate da to nije bas tako jednostavno. Mozda i zato sto je bezbroj stranica papira ispisano zbog nje,mnoga umetnicka dela kojima se danas divimo ne bi postojala da nije bilo nje. Koliko je samo ratova vodjeno da bi se osvojila necija ljubav ili odbranila, cak je i jedna Troja nestala sa lica zemlje kako predanje kaze.
Uprkos tome sto kada ljubav struji kroz nase vene osecamo se mnogo jacim, daje nam jedan predivan osecaj svakoga jutra kada se budimo,oplemenjuje nas, pruza nam jednu sasvim drugaciju dimenziju i zivota i sveta, mnogi se odricu ljubavi, negiraju je i podredjuju je zarad stvari koje ih samo prividno u tom trenutku mogu uciniti "srecnim". Kao da je moguce zaboraviti voleti i kako je to biti voljen. Danasnji nacin zivota brz i dinamican i sve ono sto je on doneo sa sobom, a doneo je bezbroj iskusenja koja nas odvlace od puta prave ljubavi, doprineo je da se slucajno ili namerno zaboravi kako to izgleda voleti. Pod najezdom tih stvari koje nam zamenjuju ljubav, stvara se lazna slika sveta i neposrednog okruzenja.
Ali jednoga dana kada ta laz isplivava na povrsinu dolazi do strasnog i bolnog trenutka, suocavanja sa realnoscu. Spoznaja te istine je prilika da se prodje kroz katarzu, sopstveno cistiliste. Ma koliko suocavanje sa samim sobom i sopstvenim zabludama bilo tesko, osecaj slobode koji sledi nakon toga je nesto sto se vise nikada ne zaboravlja. Jer samo slobodan duh je u stanju iskreno voleti i prepoznati pravu ljubav skrivenu iza mnostva laznih.
Nazalost najcesce ko jednom odabare laz, nastavice da zivi sa njom. Kada stignu do te ivice suocavanja, odlucuju da nastave zivot skriven iza laznih imena jer taj trenutak spoznaje dodje i prodje, sve do nekog tamo sledeceg trenutka o kojem ce razmisljati kada ponovo bude tu.
Srecom postoji i ona druga strana, ne toliko brojna, ali dovoljna da se moze videti gotovo svakoga dana. Nije potrebno puno da bi se prepoznala ta lica izmedju svih onih koji se pretvaraju da su takvi, lica koja zrace smirenoscu, unutrasnjom ravnotezom i ispunjenoscu, jednom reci koja zrace ljubavlju, nebitno da li su pronasli svoju drugu polovinu ili ne. Mozda ih danas i nema puno ali sasvim dovoljno da znate da prava ljubav ipak postoji.
... o ljubavi ...You’re nobody till somebody loves you
You’re nobody till somebody cares
You might be king, you might possess, the world and it’s gold
But gold won’t bring you happiness, when you’re growing old
The world still is the same
You’ll never change it
As sure as the stars shine above
You’re nobody till somebody loves you
So find yourself somebody to love
Volite i pustite da budete voljeni je jedino sto vam mogu reci, jer nije to tako tesko. Nemojte se brzo predavati u trazenju ljubavi vaseg zivota, nemojte dozvoliti da vam neke stvari zamagle pogled i da zaslepljeni tim stvarima ne vidite ono sto trebate videti. Ne postoji pravilo kada ce te pronaci ljubav vaseg zivota i ne postoji pescani casovnik koji kada istekne to vise nece biti moguce. Postoji samo prava ljubav koja ce se desiti jednoga dana, budite iskreni prema sebi i siguran sam da ce te je prepoznati ukoliko to vec niste uradili.

Utipkao DaLmAtInKa - 9.4.2005. u 14:22 Komentari ( 0 )

niko i nisTa
Aljende,
Pinoce,
Kastro,
Staljin,
Tito,
Husein,
Gandi,
Bush,
Lenjin,
Napoleon,
MiLosevic
i Ti.

zasTo se pamte najveci zLocinci postuju i slave?
zasto se ti neljudi velicaju kad su otkidali gLave?
Setite se... zaboravite.
Utipkao sLobodan manojLovic - 9.4.2005. u 00:00 Komentari ( 1 )

smotana sam
napisala krivoga pisca ovih knjiga je picas ivana brlic mazuranic
jaooooooooooooo to je jer sam suncane skrinjaric taman citala knjigu uffffffffff oprostite go mrav ispravi mi to izbrisi suncana skrinjaric i stavi IVANA BRLIC MAZURANIC
HVALA
Utipkao DaLmAtInKa - 8.4.2005. u 14:54 Komentari ( 0 )

suncana skrinjaric



Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma zaearana i da se u njoj svakojaka euda zbivaju. Zbivala se u njoj euda dobra, ali i naopaka - svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati zaearana, doklegod u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja, nego sva sreaa ovoga svijeta.

Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da poeine, jer bijaše lijep zimski dan. Ali iz panja izi?e pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijaše prava zmija, nego bijaše ljudska duša, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj, koji bi se s njom vjeneao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oei.

»Lijepe li gujice, Bože moj! Gotovo da bih je i kuai ponio«, - progovori momak od šale.

» Evo budalaste glave, koja ae me osloboditi na svoju nesreau«, - pomisli grješna duša u guji, požuri se i pretvori se odmah od guje u ljepotu djevojku, te stade pred momka. Rukavci joj bijeli i vezeni kao krila leptirova, a sitne nožice kao u banice. Ali kako bijaše zlobno pomislila, onako joj ostade u ustima gujin jezik.

»Evo me! Vodi me kuai i vjeneaj se sa mnom!« - reee guja-djevojka momku.

Sad da je ono bio siguran i dosjetljiv momak, pak da brže mahnuo ušicom od sjekire na nju i da je viknuo: »Nisam baš ja mislio, da se sa šumskim eudom vjeneam«, postala bi djevojka opet gujom, utekla bi u panj i nikomu ništa.

Ali ono je bio neki dobrieina, plašljiv i stidljiv mladia, pak ga bilo stid da joj ne ispuni želje, kad se vea radi njega pretvorila. A baš mu se i svidjela, jer je bila ljepolika, a on, neuputan, nije mogao znati, što joj je ostalo u ustima. Uze on djevojku za ruku i povede je kuai. A živio je taj momak sa svojom starom majkom i pazio majku kao ikonu.

»Evo, majko, snahe«, - reee momak, kad stigoše on i djevojka kuai.
»Hvala Bogu, sinko«, - odvrati majka i pogleda ljepotu djevojku. Ali je majka bila stara i mudra i odmah spozna, što imade snaha u ustima. Ode snaha da se preobuee, a mati reee sinu: »Lijepu si mladu izabrao, samo pazi, sine, nije li ono guja!« Sin se malo ne skamenio od euda: otkud njegova mati znade, da je ono bila guja? Razljuti se u srcu i pomisli: »Moja majka mora da je vještica«. I odmah zamrzi na majku.

Poeelo njih troje živjeti zajedno, ali ono zlo i naopako. Snaha jezieljiva, nazlobna, proždrljiva i goropadna.

Bila je tamo litica visoka do oblaka, te snaha zapovjedi jednog dana starici, neka joj donese snijega sa vrha litice, da se umije.

»Nema puta na onu visinu«, - reee starica.
»Uzmi kozu, neka te vodi. Kuda ona gore, tuda ti naglavce dolje«, - reee snaha.
Tamo bio i sin, pa se nasmijao na te rijeei, samo da ugodi svojoj ženi.

To se tako ražalilo majci, da odmah po?e na liticu po snijeg, jer joj nije bilo žao života. Iduai putem, htjela se pomoliti Bogu za pomoa, ali se predomisli govoreai: »Opazio bi Bog, da mi sin ne valja.« No Bog joj ipak osta na pomoai, i ona sretno donese snasi snijega s litice ispod oblaka.

Drugog dana zapovjedi snaha baki:

»Idi tamo na jezero zamrznuto. Usred jezera ima rupa. Uhvati mi na rupi šarana za rueak.«
»Provalit ae se led poda mnom, propast au u jezero«, - odvrati baka.
»Radovat ae se šaran, propadneš li s njime«, reee snaha.

I opet se sin nasmijao, a baka se tako ražalostila, da odmah ode na jezero. Pucketa led pod bakom, plaee ona, da joj se suze po licu mrznu. Ali još ne ae da se Bogu moli, taji pred Bogom, da joj je sin grješan. »I bolje da poginem«, pomisli baka i ide po ledu. Ali još nije došlo vrijeme, da baka umre. Zato preletje nad njom galeb, noseai ribu. Omakne se riba galebu i padne upravo pred baku. Baka uze ribu i donese sreano snasi.

Treaeg dana sjela baka uz ognjište i uze sinovu košulju, da je okrpa. Kad to vidje snaha, poletje do nje, istrže joj košulju iz ruku i viknu:

»Ostavi to, sljepice stara, nisu to tvoji poslovi.«

I ne dade majci, da okrpa sinovu košulju. Sad se starici posve rastuži srce, te ona ode pred kuau, sjedne na onoj ciei zimi na klupu i pomoli se Bogu:

» Bože moj, pomozi mi! «

Uto vidje ona, kako k njoj ide neko ubogo djevojee, na njemu samo izderana rubina, a rame pomodrilo od studeni, jer joj se rukav iskinuo. Ali se svejedno djevojee nasmijava jer je umilne audi. Pod pazuhom joj svežanj triješaa.

»Hoaete li, bako, kupiti luei?« pita djevojee.

»Nemam novaca, kaerce, nego ako hoaeš da ti okrpam taj rukaveia«, - reee tužna baka, koja je još držala u rukama iglu i konac za sinovu košulju. Baka okrpa djevojeici rukav, a djevojka joj dade svežanj luei, zahvali joj milo i ode dalje, radosna, što joj rame ne zebe.

U veee reee snaha baki: »Mi aemo poai u goste kumi, a ti da si ugrijala vode, dok se vratim.« Bila snaha proždrljiva i uvijek gledala, gdje da se ugosti.

Kad oni odoše, osta baka sama, pa uze onog triješaa, što joj ga prodalo djevojee, i potpali oganj na ognjištu, a onda ode u komoru po drva. Dok je ona u komori tražila drva, zaeuje, kako u kuhinji nešto pucka, nešto kucka: kuc! kuc!

»Tko je božji? « - upita baka iz komore.
»Domaai! Domaai!« - ozovu se iz kuhinje neki sitni glasovi, kao da žvrgolje vrepci pod strehom.

Dalo se baki na eudo, što je ovo ovako u noai, i ona ude u kuhinju. Kad ona tamo, ali ono se na ognjištu istom rasplamsale luei, a oko plamena zaigrali kolo »Domaai«, sve sami mužiai od jedva po lakta. Na njima kožusi, kapice i opaneiai crveni kao plamenovi, kosa i brada sive kao pepeo, a oei žarke kao živi ugljen. Izlazi njih sve više i više iz plamena, svaka lue po jednog daje. Kako izlaze, tako se smiju i vrište, prebacuju se po ognjištu, cikau od veselja i hvataju se u kolo.

Pa zaigra kolo: po ognjištu, po pepelu, pod policu, na stolicu, po aupu, na klupu! Igraj! Igraj! Brzo! Brže! Cikau, vrište, guraju se i krevelje. Sol prosuše, kvas proliše, brašno rastepoše - sve od velike radosti. Vatra na ognjištu plamsa i sjaji, pucka i grije; a baka gleda i gleda. Nije joj žao ni soli ni kvasca, nego se raduje veselju, što joj ga Bog šalje na utjehu.

Eini se baki, da se pomladila - nasmije se kao grlica, poskoei kao curica, hvata se u kolo sa Domaaima pa zaigra. Ali joj ipak ostalo još eemera u srcu, a to bijaše tako teško, te kolo odmah stade.

»Božja braao«, - reee onda baka Domaaima, »biste li vi meni znali pomoai, da ugledam jezik svoje snahe, pa kad kažem momu sinu, što sam na svoje oei vidjela, možda se opameti? ! « Baka stane pripovijedati Domaaima sve, kako je bilo. Domaai posjedali uokolo po rubu ognjišta, nožice ovjesili niz ognjište, nanizali se kao eieak do eieka i slušaju baku; pa sve klimaju glavama od euda. Kako klimaju glavama, onako im se žare crvene kapice: mislio bi tko, ono sama vatra na ognjištu plaminja.

Kad je baka svršila pripovijedanje, viknu jedan od Domaaih, po imenu Malik Tintilinia: »Ja au ti pomoai! Idem u suneanu zemlju i donijet au ti svraejih jaja. Podmetnut aemo ih pod kokoš, pa kad se izlegu svraeiai, prevarit ae se snaha: polakomit ae se kao svaka šumska guja za svraeiaima i isplazit ae jezik.«

Svi Domaai ciknuše od radosti, što se Malik Tintilinia tako dobro dosjetio. Još oni najbolje vrište, ali ide snaha iz gostiju i nosi sebi kolae. Nasrne snaha ljutito na vrata, da vidi, tko to u kuhinji vrišti. Ali kad ona raskrili vrata, a ono: top! - prasne plamen, skoeiše Domaai, topnuše svi u jedan mah nožicama o ognjište, ponesoše se nad plamen, poletješe pod krov - kvrcnuše dašeice na krovu i nestade Domaaih. Samo Malik Tintilinia ne uteee, nego se sakrije u pepelu.

Kako je plamen iznenada prsnuo u vis, a vrata udarila o vratnicu, onako se uplašila snaha i od straha sjela na zemlju kao vreaa. Rastepe joj se kolae u rukama, raspadnu joj se kose i eešljevi, bulji oei i viee od jeda:

» Što je ovo bilo, nesreao stara! «
»Vjetar podigao plamen, kad si otvorila vrata«, - reee baka i mudro se drži.

»A što je ono u pepelu?« - opet ae snaha, jer je iz pepela virila crvena peta opaneiaa Malika Tintiliniaa.
»Ono je žeravica«, - odvraaa baka.

Ali snaha ne vjeruje, nego ustane onako raspletena i ide da vidi iz bližega što je na ognjištu. Prikueila se licem do pepela, ali se Malik Tintilinia hitro baci nožicom i kvrcne petom snahu po nosu. Viee snaha kao da se u moru topi, sva je garava po licu, a pepeo joj posuo rašeupane kose.

»Što je ovo, nesreao stara? « - pišti snaha.
»Poprskao te kesten iz žeravice«, - odvraaa baka, a Malik Tintilinia u pepelu puca od smijeha.

Kad je snaha otišla da se umije, pokaže baka Maliku Tintiliniau, gdje je u komori snaha nasadila kokoš, da bude malih piliaa za Božia. Još iste noai donese Malik svraejih jaja i podmetne ih pod kokoš umjesto kokošjih.

Zapovjedila snaha baki, da dobro pazi na kokoš, pa kad se izlegu piliai, neka joj javi. Pozvat ae snaha eitavo selo, da vidi, kako ona ima piliaa na Božia, kad ih nitko nema.

Došlo vrijeme, izlegli se svraeiai. Javi baka snasi, da su piliai izašli, a snaha pozove selo. Došle kume i susjede, malo i veliko, a bio tamo i sin bakin. Snaha zapovjedi baki, da donese gnijezdo u trijem. Donese baka gnijezdo, podigoše kokoš, a ono u gnijezdu nešto zakriješti: iskoeiše goli svraeiai, pa skok! skok! po trijemu.

Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svraeiae, prevari se, polakomi se u njoj zmijina aud, poletje snaha po trijemu za svraeiaima i isplazi za njima svoj tanki i šiljasti jezik kao u šumi. Vrisnuše i prekrstiše se kume i susjede, te povedoše svoju djecu kuai, jer upoznaše, da je ono zaista šumska guja.

Majka pak radosno po?e do sina govoreai: »Otpremi je, sine, otkud si je doveo, sad si na svoje oei vidio, koga u kuai hraniš.« I mati htjede da ogrli sinka.

Ali sin je bio baš posve budalast eovjek, pa se još više usprkosio i suprot sela i suprot majke i suprot istih svojih oeiju. Neae da sudi ženi-guji nego još vikne na majku:

»Otkud tebi svraeiai u to doba, vještice stara? Nosi mi se iz kuae!«

E, sad je mati vidjela, da pomoai nema. Zacvili kao ljuta godina i samo umoli, da je bar ne tjera iz kuae, dok je dan, da ne vidi selo, kakvog je sina othranila.

Sin privoli, da mati ostane do veeera još u kuai. Kad je došla veeer, uze baka u torbu nešto kruha i nešto onih luei, što joj ih je dalo ubogo djevojee. A onda ode kukajuai iz kuae sinove.

Eim je mati prešla preko praga, utrne se vatra na ognjištu i pade raspelo sa stijene. Ostadoše sin i snaha u mraenoj izbi - i sada sin osjeti, kako je poeinio veliku grehotu na majci, i pokaje se jako. Ali ne smije da ženi o tom govori, jer je plašljiv, nego joj kaže:

»Hajdemo za materom, da vidimo, kako ae poginuti od studeni«.

Skoei veselo zlorada snaha, na?e im kožuhe, obukoše se i odoše iz daleka za staricom. A baka žalosna ide po snijegu, u po noai, preko polja. Kad je došla na jedno veliko strnište, uhvati je takova studen, da nije mogla dalje. Zato izvadi iz torbe one luei, razgrne snijeg i potpali vatru, da se malo ugrije.

Jedva se luei rasplamsale, ali ono eudo! Eto iz njih izlaze Domaai, upravo kao da je na kuanom ognjištu! Iskakuju iz vatre sve uokolo u snijeg, a za njima iskre frcaju na sve strane u tamnu noa.

Milo je baki, gotovo bi proplakala od milinja, što je ne ostaviše samu na putu. A oni se kupe oko nje, smiju se i zvižde.

»Božja braao«, - reee baka, - »nije meni do radosti, nego mi hajde pomozite u nesreai.« Pripovjedi baka Domaaima, kako se budalasti sin još više pozlobio na nju, otkad se i on i selo uvjerili, da je u snahe zaista gujin jezik.

» Izagnao me, a vi pomozite, ako znate.« Malo šute Domaai, malo tepu snijeg s opaneiaa i ne znaju baki savjeta. Ali onda Malik Tintilinia reee: »Hajdemo do Stribora, starješine našega. On svaeemu savjeta znade.«

I odmah se Malik popne na glogov grm, zviznu u prste, a ono iz mraka preko strništa dokasa k njima jelen i dvanaest vjeverica. Posadiše baku na jelena, a Domaai posjedaše na vjeverice i po?oše put šume Striborove.

Jašu oni kroz noa - na jelenu rogovi i parošeiai, a na svakom parošeiau zvjezdica. Sjaji se jelen i kazuje put, a za njim juri dvanaest vjeverica, a u svake vjeverice dva oka kao dva draga kamena. Jure oni i žure, a za njima izdaleka trei snaha i sin, sve im nestaje sape. Tako stigoše do šume Striborove, i ponese jelen baku kroz šumu.

Spozna snaha sve u mraku, da je ono šuma Striborova, gdje je ona vea jednom radi grijeha ukleta bila, ali od velike zlobe ne može se ni sjetiti svojih novih grijeha, ni pobojati se za njih, nego se još više raduje govoreai: »Propast ae neuka baka u ovoj šumi sred tolikih earolija« - i poletje još brže za jelenom.

Donese dakle jelen baku pred Stribora. Stribor pak bijaše šumski starješina. Sjedio je sred šume, u dubu tako velikom, da je u njem bilo sedam zlatnih dvorova i osmo selo, srebrnom ogradicom ogra?eno. Pred najljepšim dvorom sjedi Stribor na stolici, u crvenoj kabanici.

»Pomozi baki, propala je od snahe-guje«, rekoše Domaai Striboru, kad mu se bijahu poklonili i oni i baka. Pripovjede oni sve, kako je bilo. A snaha i sin došuljali se do duba, pa kroz crvotoe gledaju i slušaju što ae biti.

Kad su Domaai svršili svoju pripovijest, reee Stribor baki:

»Ne boj se starice! Ostavi snahu, neka živi u zlobi, dok je zloba ne dovede opet onamo, otkuda se prerano oslobodila. A tebi au lako pomoai. Gledaj tamo ono selo, srebrom ogra?eno!«

Pogleda baka, a ono njezino rodno selo, u kojemu je mladovala, a u selu proštenje i veselje. Zvona zvone, gusle gude, zastave se viju, a pjesme podcikuju.

»Uni?i kroz ogradicu, pljesni rukama i pomladit aeš se odmah. Ostat aeš u selu svome, da mladuješ i da se raduješ, kao pred pedesetak godina!« - reee Stribor.

Razveseli se baka kao nikada, poletje odmah do ogradice, uhvatila se vea rukom za srebrna vratašca, ali se uto još neeega sjetila, pa upita Stribora:

»A što ae biti od mog sina?«
»Ne budali, bako! « - odgovori Stribor: - »Otkud bi ti za svoga sina znala? On ae ostati u ovom vremenu, a ti aeš se vratiti u mladost svoju! Ni znati ne aeš za kakvog sina!«

Kad je baka ovo eula, zamisli se teško. A onda se polako vrati od gredice, do?e natrag pred Stribora, nakloni se duboko i reee:

»Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru, što mi ga daješ. Ali ja volim ostati u svojoj nesreai, a znati, da imam sina, negoli da mi dadeš sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da moram zaboraviti sina! «

Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše eari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreaa ovog svijeta.

Zanjiše se eitava šuma, provali se zemlja, propade u zemlju ogromni dub sa dvorovima i sa selom srebrom ogra?enim, nestade Stribora i Domaaih, - ciknu snaha iza duba, pretvori se u guju - uteee u rupu - a majka i sin na?oše se nasred šume sami, jedno uz drugo.

Pade sin pred majku na koljena, ljubi joj skute i rukave, a onda je podiže na svoje ruke i nosi kuai, kuda sretno do zore stigoše. Moli sin Boga i majku, da mu oproste. Bog mu oprosti, a majka mu nije ni zamjerila bila.

Momak se poslije vjeneao s onim ubogim i milim djevojeetom, što im bijaše dovela Domaae u kuau.
Još i sad sretno žive svi zajedno, pak im Malik Tintilinia u zimnje veeeri rado na ognjište dohodi.









Bilo je to u vrlo davno doba. Na jednoj kreevini u staroj bukovoj gori živio starac Vjest sa svoja tri unuka. Desilo se, da je starac ostao sam sa svojom unueadi te ih othranio od malena. Bili pak unuci sad vea poodrasli momci, djedu do ramena i poviše ramena. Zvali se oni: Ljutiša, Marun i Potjeh.

Jednog jutra u proljeae ustade stari Vjest rano prije sunca, probudi svoja tri unuka i reee im: da idu u šumu, gdje su lani med vadili, i da vide kako li su peelci prezimili i izlaze li vea peelice od zimskoga sna. Marun, Ljutiša i Potjeh ustadoše, opremiše se i odoše. Bijaše dobar komad puta do onoga mjesta, gdje bijahu peelci. No sva tri brata poznavahu šumske prolaze, zato u?oše sigurno i radosno u šumu. Nego u šumi bijaše još nekud tamno i nemilo, jer sunce još ne bješe granulo, niti se eule ptice ili zvjerke. Zato postade braai nekako strašno u ovoj tišini, jer se zorom prije sunca rado povlaeio šumom, sve od krošnje do krošnje, zlobni Bjesomar, vladar svih šumskih bjesova.

Zato braaa stadoše jedan drugoga ispitivati: što li sve ima po svijetu? No kako ne bijaše ni jedan od njih još nikada izašao iz one šume, nijesu jedan drugome znali da pripovijedaju o svijetu, i tako se još više obneveseliše. Ele, kako bi se malo obodrili, stadoše oni pjevati i ovako dozivati Svarožiaa, da izvede sunce:

Moj božiau Svarožiau
Zlatno sunce, bijeli svijet!
Moj božiau Svarožiau.
Lunajlije, lunej le!

Tako pjevajuai šumom u sav glas izi?oše na jedno mjesto, sa kojega se vidjelo drugo brdo. Kad oni tamo, ali navrh onoga brda sinu sjajnost, kakve još nikada ne bijahu vidjeli, a treptjela je kao zlatan barjak.

Protrnuše braaa od euda, a ona svjetlost išeezne s brda i stvori se bliže povrh jednoga velikog kamena, zatim još bliže povrh stare lipe i napokon zasjaji kao eisto zlato upravo pred njima. I ukaza im se prekrasno momee u blistavu odijelu, a oko njega zlatna kabanica trepti kao zlatan barjak. Ne mogu braaa ni da pogledaju u lice momeetu, nego pokriše oei rukama od velikog straha.

»Što me zovete, kad me se bojite, momeiai ludoveiai!« - nasmije se blistavo momee, a bijaše ono Svarožia. »Svarožiaa zovete, Svarožiaa se bojite; bijeli svijet spominjete, bijeloga svijeta ne poznate! Nego hajde da vam pokažem svijet: i zemlju i nebo i da vam reeem, što vam je su?eno. «

To reee Svarožia te omahnu zlatnom kabanicom i zahvati zlatnim skutom Ljutišu, Maruna i Potjeha. Omahnuo je Svarožia, vije se kabanica, a braaa na skutu kabanice viju se i kruže s njom; viju, viju, kruže, kruže, a pred njima poee prolaziti cijeli svijet. Ponajprije vidješe sve blago i sva polja i sva dobra i sva bogatstva, što ih onda na svijetu bijaše. Pa onda viju, viju, kruže, kruže i vide sve vojske i sva koplja i sve sulice i sve vojskovo?e, i sve plijenove, što ih tada na svijetu bijaše. Pa onda još jaee viju, viju, kruže, kruže i odjedared vide sve zvijezde i sve zvjezdice i mjesec i vlašiae i vjetar i sve oblake. Od tolikog vi?enja sve se smutilo braai, a ono kabanica sveudilj trepti i šumi i šušti kao zlatan skut, a Ljutiša, Marun i Potjeh na?oše se opet na tratini.

Pred njima zlatno momee Svarožia stoji kao i prije i ovako im kaže:
»Evo sada ste, momeiai ludoveiai, vidjeli sve, što na svijetu ima. A sad eujte, što vam je su?eno i što treba da radite za svoju sreau.« Eim on to reee, a braaa se još više uplašiše i dobro napnu pamet i uši, kako bi sve toeno upamtili. - Al uto Svarožia vea bijaše progovorio: »Evo, što vam je raditi: ostanite na kreevini i ne ostavljajte djeda, dok on vas ne ostavi, i ne idite u svijet ni za dobrim ni za lošim poslom dok ne vratite ljubav djedu.« Kad ovo izreee Svarožia, omahne kabanicom i nestane ga kao da ga nikad bilo nije, a u šumi nasta bijeli dan.

Ovo sve slušao i gledao Bjesomar, vladar šumskih bjesova. Bijaše se on došuljao kao magla, sve od krošnje do krošnje, za braaom te se sakrio me?u granama stare bukve. Vea odavna bijaše Bjesomar zamrzio starca Vjesta. Zamrzio ga, kako pogana eeljad mrzi pravedna eovjeka, a mrzi ga ponajviše poradi toga, što starac bijaše na kreevini zaveo sveti oganj, da se nikad ne ugasi. A Bjesomaru se ljuto kašljalo od svetoga dima.

Ne svidje se dakle Bjesomaru, da braaa poslušaju Svarožiaa te da ostanu uz djeda i da ga služe, nego on zamisli, da naudi Vjestu i da mu kakogod pobuni unuead. Zato, kad se Ljutiša, Marun i Potjeh osvijestiše od onolikog euda i kad se podigoše da po?u kuai, Bjesomar brže bolje, kao oblak sa vjetrom, strugne u šumski dol, gdje bijaše velika rakita.

U rakiti pak puno sve bjesova. Sitni, nakazni, guravi, mrljavi, razroki i svakojaki, igrali se oni po rakiti. Tako oni zviždali, ciculjigali i lakrdijali. Bijahu oni luda i bezglava eeljad, koja niti je za koji posao, niti može kome nauditi, dok ih koji eovjek ne primi k sebi. Ovo pak naumi Bjesomar. Zato on izabere trojicu od njih i zapovjedi im, da po?u tamo i da zaskoee svaki po jednoga od one braae i da gledaju, kako li ae po njima nauditi starome Vjestu.

Dok Bjesomar tako biraše bjesove, dotle Marun, Ljutiša i Potjeh i?ahu putem, a bijahu tako uplašeni te nijesu upamtili ni ono, što su gledali leteai, ni ono, što im bješe rekao Svarožia. Došav pred kolibu sjedoše na kamen i kazivahu djedu, što im se desilo.

»A što si vidio leteai i što ti je kazao Svarožia?« - upita Vjest najstarijega unuka Maruna. Našao se Marun u neprilici, jer ne bijaše ništa upamtio, niti se mogaše dosjetiti, što li mu je rekao Svarožia. No ispod kamena, na kojem sje?ahu, izi?e mali bijes, sasvim malen, nakazan i rogat, a siv kao miš.

Potegnu bijes Maruna odostrag za košulju i šapnu mu: »Reci: vidio sam silna bogatstva, stotinu peelaca, kolibu od drva tesanoga i mnogo krzna najskupljega. I rekao mi Svarožia: bit au najbogatiji me?u braaom.« Marun i ne promisli, je li istina, što mu bijes govori nego se obradova i onda reee djedu, kako mu bijes šaptaše. Eim on reee, a bijes mu skoei u torbu, sakrije se u jedan kut torbe i ostane tamo.

Upita Vjest drugog unuka Ljutišu, što li je vidio leteai i što li kaza Svarožia? - I Ljutiša nije ništa vidio i ništa upamtio. No ispod kamena izi?e drugi bijes, sasvim malen, ružan, nakazan i rogat, a sur kao tvoria. Povuee bijes Ljutišu odostrag za košulju i šapne mu: »Reci: vidio sam mnogo ljudi oboružanih, mnogo lukova i strelica i mnogo robova okovanih. I rekao mi Svarožia: bit aeš najsilniji me?u braaom svojom.« Ljutiša kao i Marun ništa ne promisli, nego bijaše veoma radostan i slaže djedu, kako mu bijes šaptaše. A bijes mu odmah zaskoei za vrat, puzne mu u košulju, sakrije se u njedrima i ostane tamo.

Sad upita djed najmla?eg unuka Potjeha; no i on nije ništa upamtio. Al izi?e ispod kamena treai bijes, najmla?i, najružniji, rogat u velike rogove, a crn kao krtica. Povuee bijes Potjeha za košulju i šapnu: »Reci: sve nebo i sve zvijezde i sve oblake sam upoznao. I reee mi Svarožia: bit aeš mudrac najveai i razumjet aeš, što govore vjetrovi i što kazuju zvijezde. «

Ali Potjeh vrlo ljubljaše istinu, zato ne htjede da posluša bijesa, niti da laže djedu, nego otepe bijesa nogom i reee djedu: »Ne znam, djede, ni što sam vidio, ni što sam euo.«

Zacviei bijes, ugrize Potjeha za nogu i puznu kao gušter pod kamen. - Potjeh pak odmah uze travu najljuau i poveže nogu, kako bi brže zacijelila. Kada Potjeh onako nogom otepe bijesa, uteee bijes najprije pod kamen, a onda se odšulja u travu te kroz travu odskaee u šumu, a iz šume u rakitu.

Do?e bijes pred Bjesomara, pa dršauai od straha reee: »Bjesomare, ljuti care, evo nisam mogao da zaskoeim momka, kojega si mi odredio.« Razljuti se strahovito Bjesomar, jer on poznavaše ono troje braae, pak se ponajviše i bojao Potjeha, da ae se istini dosjetiti. A dosjeti li se on istini, onda se Bjesomar ne ae riješiti ni starca Vjesta, ni svetoga ognja.

Uhvati dakle ljuti Bjesomar bijesa za rog, podigne ga u zrak i ispraši ga dobro brezovaeom.
»Idi tamo«, viknu on tada, »idi tamo do onoga momka i jao si ga tebi, dosjeti li se istini.«

Pusti iza ovih rijeei Bjesomar bijesa, a ovaj, uplašen kao sinja kukavica, eueao tri dana u rakiti te smišljao i razmišljao: kako li ae obaviti tešku zapovijeda »Bit ae meni taman ista muka sa Potjehom, kao Potjehu sa mnom«, mišljaše bijes. On pak bijaše pusti lakrdijaš, pak mu se nikako nije raeilo na teški posao.

Dok je on tako eueao u rakiti, dotle ona druga dvojica bijesova, jedan u torbi Marunovoj, a drugi u njedrima Ljutišinim, bijahu vea na poslu. Marun i Ljutiša poeeše od onog dana lutati po gori i dolinama i malo kada noaivahu u kolibi - i to sve radi bjesova.

Šauaurio se bijes na dnu torbe Marunove, a taj je bijes volio bogatstvo negoli svoj desni rog. Bode on dakle Maruna po vas dan rogom u bokove i sve ga nagoni i sve mu cvili: »Hajde žurno, hajde! Treba da se traži, treba da se na?e! Da tražimo peelce, a sakupljamo meda, da djelamo rovaš od stotinu reda!« Ovo govorio bijes, jer se u ono doba urezivalo na rovaše, koliko bi tko obogatio.

Ljutišu pak bocka rogom bijes u njedrima, a taj je bijes htio da bude najjaei me?u svima i gospodar svemu svijetu. Goni i nagoni dakle on Ljutišu, da ide šumom tražiti mlade grabiae i tanane javore, da od njih izradi junaeki pribor i oružje. »Hajde žurno, hajde! Treba da se traži, treba da se na?e: koplje, luk i strijela po junaekoj audi, da strepe pred nama i zvijeri i ljudi!« - cvilio bijes.

Slušali Ljutiša i Marun svoje bjesove i eto tako lutahu za svojim poslom, kako ih bjesovi putili.

Potjeh pak onoga dana i još tri dana ostane uz djeda i podjednako misli i razmišlja: što li mu bješe Svarožia rekao. Jer Potjeh hoaaše da djedu istinu kaže, ali eto, nikako da joj se dosjeti.

Tako dan, tako dva, tako tri. Kad al treai dan reai ae Potjeh djedu:
»Zbogom, djede, odoh ja u goru i ne vraaam se, dok se ne dosjetim istini, pa makar trajalo deset godina.«
Vjest bijaše sijed starac, te mu na svijetu ne bijaše stalo ni do eega, jedino do njegova unuka Potjeha, kojega je ljubio i milovao kao uveli list rosicu. Zato on protrne i reee:
»Što li ae meni, sinko, ta istina, kad ja, sijedi starac, mogu tri puta umrijeti, dok joj se ti dosjetiš? « Tako reee i još se ražali više u srcu negoli u govoru i pomisli: »Kako li me dijete ostavlja!«

Al Potjeh odgovori: »Idem, djede, jer sam tako smislio da je pravedno. «

Vijest bijaše mudar starac i pomisli: »Možda u ovome djetetu ima više mudrosti negoli u staraekoj glavi. Ako li pak jadan sagriješi na meni, morat ae okajati na sebi, jer je pravedan i blagosoven.« Kad to pomisli Vjest, još se više rastuži, no ništa više ne reee, nego se izljubi s unukom i pusti ga da ide, kuda bijaše nakanio. Potjeha pak jako zaboli srce za djedom, i malo, malo, te bi se na pragu predomislio i ostao uz djeda. No onda se silom otkine, kako bijaše odlueio, i po?e u goru.

Dok se Potjeh tako rastajao od djeda, dotle se i onaj bijes iz rakite nakanio da se prihvati svoga teškog posla i pošao do kreevine, da kakogod zaskoei Potjeha.

Ide dakle Potjeh u goru, a oborio glavu; kad on do prvog kamena, a pred njega bane onaj bijes. »E, to je onaj isti«, pomisli Potjeh, »sasvim malen, nakazan, crn kao krtica, a rogat u velike rogove.«

Stane dakle bijes Potjehu na put i ne dade mu proai. Razljuti se Potjeh na ovo malo nakaze, što mu smeta, pa podigne kamen, baci se na bijesa te ga zgodi upravo me?u rogove. - »Ubio sam ga!« - pomisli Potjeh. Al kad pogleda tamo, a bijes živ i zdrav i još mu narasla dva roga na onome mjestu gdje ga je kamen udario.

»E, taj se ne tjera kamenom«, reee Potjeh sam sebi pa oba?e bijesa i pode dalje svojim putem. A bijes i opet skoei pred njega te sad s lijeva sad s desna trei i skaee stazom pred Potjehom kao zec.

Tako oni stigoše do jednog mjesta, koje bijaše kao mala ravan me?u stijenama, a vrlo kamenita. - Na jednoj strani bijaše zdenac. - »Ovdje au ostati«, pomisli Potjeh i odmah prostre kožuh pod divljaku jabuku i sjede, da razmišlja i da se u ovome miru dosjeti: što li mu bijaše uistinu kazao Svarožia.

Al kad to vidje bijes, sjede upravo pred Potjeha pod grm i stade praviti svoje blezgarije i dosa?ivati mu. Pušta bijes Potjehu guštere pod noge, baca mu eieke na košulju i nagoni mu skakavce u rukav.

»Ovo je naopako, jadan!« - pomisli Potjeh, kad je to trajalo vea neko doba. »Ostavio sam mudra djeda, ro?enu braau i rodnu kolibu, kako bih se na miru dosjetio istini, a sad evo dangubim vrijeme sa ovom rogatom besposlicom. «

No kako bijaše došao po eestitom poslu, pomisli, da je najpravije, da ipak ovdje ostane. Tako poživješe Potjeh i bijes zajedno na kamenitom zaravanku, i kako prvog dana, tako i svaki dan: bijes kvari i ometa posao Potjehu.

Istom svane lijepo jutro, a Potjeh ustane od sna i raduje se: »Tiha li dana, radosti moja! Danas au se dosjetiti istini!« Al eto, vea se sa divljake prosipa puna šaka jabuka po Potjehu, te mu sva glava zveei i sve mu se misli pometu.

A ona se nagrda sa divljake smije i prenemaže od smijeha. - Il se opet Potjeh u hladu ponajbolje zamisli, i sve mu se eini: »Eto, eto, sad ae mi sinuti u pameti, sad au se domisliti istini!« A ono bijes u onaj eas izdaleka namjeri sa bazgovom cijevi i polije Potjeha mlazom one hladne vodice, te mu se odmah izgubi u glavi, što god bijaše smislio.

I štogod ima ludorije, štogod ima blezgarije, to bijes po zaravanku stvara. A još bi nekako i bilo, da se nije Potjehu nekuda i mililo gledati ove ludorije. Koliko promišlja o svom poslu, toliko mu se oei otimaju, da gleda što li sve stvara ono ludo eeljade.

Dogrdjelo to vea i samom Potjehu, jer ga sve više želja mori, da se k djedu vrati, a vidi da se uz ovog bijesa nikada neae dosjetiti istini.

»Moram se ja njega riješiti«, odluei Potjeh. Ele, jednoga jutra zamislio bijes novu dangubu. Popeo se on na vrh stijene, na kojoj bijaše strma vododerina u kamenu, zajašio glatki klipia i spustio se po vododerini kao munja. Omili bijesu odmah ta igra kao nijedna druga, te mu se prohtije društva za nju. Uze on dakle travu i zazviždi u travu preko stijene i šume, a ono iz grmlja, kamenja, iz rakite i šaša dotrkaše, dodipaše sve mali bjesovi kao onaj prvi. On njima zapovijeda, a oni svaki uhvatiše po klipia, pa na stijenu. Pa da vidiš, kada sjedoše na klipiae, te kad poletješe niz vododerinu! A bilo ih svake ruke i svakog plemena bjesovskoga. Crveni kao crvendaai, zeleni kao zelembaai, rutavi kao janje, golišavi kao žabe, rogati kao puž, šušati kao miš. Takovi oni lete niz vododerinu na svojim klipiaima, kao luda vojska na ludim konjima!

Lete niza stijenu, jedan drugomu za petama i ne zaustavljaju se do pol zaravanka, gdje ležaše velik kamen, sav obrastao mahovinom. Tu se zaustavljaju na mahovini te se od velikog zamaha i od puste ludorije koprcaju jedan preko drugoga. Tako se spušta i hohoae družba dva tri puta, a u Potjehu sve jedna misao drugu goni: i gledao bi ih i smijao bi im se, a opet ga jad hvata, što mu toliku halabuku dižu, pa tko bi se u njoj domislio istini. Amo tamo, amo tamo, al onda odluei Potjeh: »E, nema smijeha ni šaranja, ja se tih danguba riješiti moram, jer uz njih badava sam došao ovamo. «

A Potjeh je opazio, da sa vododerine silaze klipiai baš pravcem prema zdencu, pa da nema onoga kamena sa mahovinom, odoše bjesovi strmoglavce u zdenac. Prikuei se dakle Potjeh onomu kamenu, pa kad se bjesovi uz hohot i grohot spustiše na svojim klipiaima niza stijenu, a moj ti Potjeh brže odvali onaj kamen, i poleti luda vojska pravcem do zdenca. - Do zdenca, pa u zdenac, naglavce sve jedan za drugim, sve jedan preko drugoga: i crveni kao crvendaai, i zeleni kao zelembaai, i rutavi kao janje, golišavi kao žabe, i rogati kao puž i šušati kao miš, a prvi me?u njima onaj, koji se bješe Potjeha nadovezao.

A Potjeh odmah navali onaj kamen na bunar, i eto tako se uhvatiše bjesovi kao muhe u loncu. Obveseli se Potjeh, kako li se riješio bjesova, pa ode da sjedne i da se sada na miru dosjeti istini.

Al jao si ga njemu, jer se u zdencu poeeše vrtjeti i bjesniti bjesovi kao još nikada. - Iz zdenca poeeše na sve pukotine iskakivati sitni plameeci, što su ih od ljute muke bacali bjesovi. - Stadoše žišci skakutati i titrati oko zdenca, te Potjehu odmah zakruži glava. Zatvori Potjeh zato oei, da mu ne smetaju žišci.

Al ono u zdencu tolika galama, buka, piska i lupa, cvil i lavež, kucanje i zapomaganje, da Potjehu sve uši pucaju, pa gdje bi mogao o eem da misli! - Zato on zaeepi uši, da ne euje. Al onda poee do njega pridolaziti para i sumpor i ea?a, što su ih u smrtnoj stisci puštali na pukotine zdenca bjesovi. - Okruži ea?a i sumpor Potjeha i stade ga tušiti i gušiti.

Spozna dakle Potjeh, da tu nema hasne. »E, sada vidim bolan: poklopljeni bjesovi sto puta gori, od puštenih«, reee Potjeh. »Pa hajde da ih pustim, kad ih se ne mogu riješiti. Opet mi je lakše uz njihovu lakrdiju, negoli uz toliko zapomaganje!« Ode on dakle tamo i otklopi kamen, a uplašeni bjesovi ko divlje maeke poiskakaše na sve strane i utekoše kud koji u goru i nikada ih više na zaravanak.

Ostade samo onaj jedan, crn kao krtica, a rogat u velike rogove, jer on od straha pred Bjesomarom nikako nije smio da ostavi Potjeha. Nego i on se od onoga dana nekuda malo smirio i više poštovaše Potjeha nego dosele.

I tako se njih dva nekako pogode: obiknu jedan na drugoga i stanu živjeti jedan uz drugoga. Al eto vea minulo gotovo godinu dana, a Potjeh još ni izdaleka da se domisli istini: što li mu zapravo bijaše rekao Svarožia?

Kad vea godina blizu, al bijesu poeelo dozlogr?ivati.
»Dokle au ja ovako ovdje bivati?« -pomisli on. Stoga jedne veeeri, kad je Potjeh baš bio nakanio da zaspi, dod'e bijes do njega i reee:

»A kako ti to, golube, sjediš ovdje vea malone godinu dana i što ae to tebi? Eno ti možda djed na kreevini vea i umro za to vrijeme!«

Zaboli Potjeha srce, kao da ga iglom ubolo - al on reee: - »Eto, tako sam odlueio, da ne idem odavle, dok ne doznam istine, jer je istina preea od svega.« Tako reee Potjeh, jer on bijaše pravedan i blagosoven.

No Potjeha se duboko kosnulo, što je bijes spomenuo o djedu, i cijele noai ne mogaše Potjeh da zaspi, nego se kida i lomi i sve misli: kako li je sa djedom, sa milim starcem njegovim?

Djed pak življaše za to vrijeme na kreevini sa Marunom i Ljutišom, ali bijaše život okrenuo žalosno po djeda. - Nijesu marili unuci za djeda, niti nastojali oko njega. Niti mu dozivali dobra jutra ni lake noai, nego jednako hodali za svojim poslovima i slušali svoje bjesove u torbi i njedrima.

Donosio Marun svaki dan nove peelce iz šume, tesao grede, gradio i sagradio novu kolibu. A ponajpaee izdjelao deset rovaša i svaki dan broji i prebraja: kad ae se rovaši ispuniti?

Ljutiša pak hodao po lovu i razboju, donosio krzna i divljaei, dovlaeio plijena i blaga, a jednoga dana doveo i dva roba zarobljena, da služe i poslužuju braau po vas dan.

Teško i nemilo bivalo djedu Vjestu uza sve ovo, a teško i sve nemilije gledali unuci na starca. Šta ae im starac, kad ne ae da ga služe robovi nego sramoti unuead te sam drva cijepa i sam donosi vodu sa kladenca? - Tako došlo, te što god bilo na starcu, sve smetalo unucima, pa i to, što je starac jednako prilagao svaki dan po cjepanicu svetom ognju.

Opazio dobro starac Vjest, kuda sve to ide i da ae se njemu doskora raditi o glavi. Ništa ne požali za životom, jer što ae mu život, nego požali, što ae umrijeti, a da ne vidi Potjeha, blagosloveno dijete svoje, radost starosti svoje.

Jedne veeeri dakle (a bijaše to baš one veeeri, kad se Potjeh onako lomio radi djeda) reee Marun Ljutiši: - »Hajde, brate, da se riješimo djeda. U tebe je oružje, doeekaj ga na kladencu pa ga smakni. « Ovo ponajpaee govoraše Marun, jer mu se htjelo pod svaku cijenu stare kolibe, da na onome mjestu podigne peelinjak. - »Ne mogu, brate«, odvrati Ljutiša, kojemu na krvi i na razboju ne bijaše toliko otvrdnulo srce, koliko Marunu na bogatstvu i rovašima.

Al Marun nikako ne popušta, jer mu bijes u torbi jednako šapae i došapauje. Vidio bijes u Marunovoj torbi, da ae on prvi maknuti Vjesta sa ovoga svijeta i tako steai veliku hvalu pred Bjesomarom. Nagovara dakle Marun Ljutišu, al Ljutiša nikako ne htjede da svojom rukom ubije djeda. Složiše se dakle i dogovoriše napokon, da ae još iste veeeri potpaliti staru kolibu. Neka izgori ona i u njoj starac.

Kad se sve na kreevini smirilo, odaslaše oni dakle robove, neka euvaju te noai u šumi stupice. Braaa pak odšuljaju se do kolibe Vjestove, zatvore izvana vrata teškim klinom, kako ne bi djed utekao iz plamena, i podmetnu vatru pod sva eetiri ušaka. Kad bijaše sve gotovo, odoše oni daleko u goru, da ne euju djedovo zapomaganje. Dogovoriše se, da ae obaai eitavu planinu kolika je, kako se ne bi vratili do jutra, dok ne bude sve gotovo: i djed i koliba spaljeni.

Odoše oni, a vatra polako stade lizati oko uglova. No ono je bila stara orahovina, tvrda kao kamen, te plamen sve oko nje liže i oblizuje, ali ne može da je zahvati. Istom kasno u noa uhvati se vatra krova. Probudi se starac Vjest, otvori oei i vidi, da mu krov nad glavom gori. Ustade i po?e do vrata, pa kad na?e, da su teškim klinom zamandaljena, odmah znadijaše, eiji je posao.

»Oj, djeco moja, jadnici moji!« - reee starac. »Iz srdaca vaših vadite, a na rovaše meaete. Ali gledajte: još vam rovaši nisu puni i mnogo eislo na njima fali, a srca ste vea do dna ispraznili, kad eto palite djeda i rodnu kolibu.« To pomisli djed Vjest o Marunu i Ljutiši i više o njima ni jedne ne pomisli, niti se radi njih ražali, nego po?e da sjedne i da spokojno saeeka smrt.

Sjedne on dakle na škrinju i zamisli se o svom dugom životu. I što god je bilo u životu, ništa mu se ne ueini teško, jedino to, što u svom smrtnom easu nema uza se Potjeha, ljubljeno dijete svoje, koje ga je toliko ražalilo. Dok on tako razmišljaše, dotle je stajao vea sav krov u plamenu kao baklja.

Gorjele i pregorjele grede, stale pucati tavanice. Progorjele, popucale, pa se sa obje strane kraj starca urušile i grede i tavanice sa plamenom u izbu. Okružio plamen Vjesta, raskrio se krov nad njime, vidjelo se gdje se zora po nebu razilazi pred suncem. Ustade stari Vjest, podiže ruke i oei k nebu i tako eekaše, da plamen odnese sa ovoga svijeta i njega starca i staru kolibu njegovu.

Teško se izmueio one noai Potjeh, a kad zora stade svitati, po?e on do zdenca, da ohladi vruae obraze. Upravo sunce na nebo, a Potjeh prišao zdencu. Kako k zdencu, ali iz vode zasjaji svjetlost. Zasjaji, podiže se, te kraj zdenca stade pred Potjeha prekrasno momee u zlatnom odijelu. A bijaše ono Svarožia.

Protrne od radosti Potjeh i reee: »Moj božiau Svarožiau, koliko te eekam! Reci mi jadnome, što li mi ono reee da imam einiti? Evo se ovdje kinim i mueim i dozivam svu mudrost godinu dana - i nikako da se dosjetim istini!«

Kad on to reee, Svarožia nekud zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom. »Ej momeiau, momeiau! Rekao sam ti, da ostaneš uz djeda svoga, dok mu ljubav ne vratiš, i da ga ne ostavljaš, dok on tebe ne ostavi«, - reee Svarožia.

A onda još reee: »Mislio sam, da si ti najmudriji od braae, a eto ti baš i jesi najludi. Kiniš se i mueiš i dozivaš mudrost godinu dana, da doznaš istinu. A da si poslušao srce svoje, kad ti je na pragu kolibe govorilo, da se povratiš i da ne ostavljaš djeda, eto ti, jadan, istine i bez mudrosti!«

Tako reee Svarožia i još jedared zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom, pa se ogrnu zlatnom kabanicom i nestade ga.

Zasti?en i zateeen ostade Potjeh sam uza zdenac, a iza kamena smijao se onaj lakrdijaš, onaj bijes: sasvim malen, nakazan i rogat u velike rogove. Dopalo se bijesu, gdje Svarožia onako postidi Potjeha, koji bijaše toliko pravedan. Kad se Potjeh povratio od prve zabune, kliknu radosno: »Brže da se umijem i da poletim do miloga starca svoga. « To reee i prikuei se zdencu, da se umije. Nagnu se Potjeh da zahvati vode, nagnu se odviše, oskliznu se i padne u zdenac. Padne u zdenac i utopi se.

Iskoei bijes iza kamena, skoei na rub zdenca i pogleda, da na svoje oei vidi, je li istina, što mu se ueinilo. Jest, utopio se Potjeh, eno ga, leži na dnu vode, bijel kao vosak.

»Oje oj!« zacviei bijes, koji bijaše posve ludo eeljade. - »Oje oj! danas selim, brate moj!« Cieao bijes, da je sve zvonilo sa onih stijena oko zaravanka. A onda se upre o onaj kamen, koji bijaše oslonjen na rub zdenca, a kamen se prevali i dobro poklopi zdenac. Pa onda još povrh kamena baci bijes kožuh Potjehov, pa još na kožuh sjedne on sam, pa onda stade igrati i skakati po kožuhu:

»Oje oj! Oje oj! dovršen je poso moj! « - ciei bijes. Malo, malo igrao po kožuhu, malo, malo cieao. Al kad se vea bješe umorio, ogleda se po zaravanku - i nekuda mu eudno bude.

Naueio se bijes na Potjeha i nikada još nije imao tako lagodnog živovanja kao uz ovog pravednika. Uz njega je po miloj volji lakrdijao, niti mu je tko zanovijetao, niti mu tko zapovijedao. A sad, pomisli li pravo, treba da se vrati u rakitu, u ono blato, do ljutog cara Bjesomara, a me?u pet stotina bjesova, sve samih bijesnih prica, kao što i on sam bijaše.

Bijaše on tomu odvikao. Promisli on, promisli malo, snuždi se, snuždi malo - pa sve jaee. I što bi dlanom o dlan udario, eno ga, ludo i bezglavo eeljade, što eas prije likovaše, stade sada plakati i revati i valjati se po onom kožuhu od ljutoga jada.

Reve on i zavija, te ono ništa ne bijaše, što je prije cieao. Bijes kao bijes: kad reve, onda baš reve - i sve eupa dlake sa onoga kožuha i valja se po njemu, kao da je s uma sišao. U taj eas stigoše na zaravanak Ljutiša i Marun.

Bjehu oni obišli svu goru te se sada vraaahu kuai na kreevinu, da vide, je li djed sretno izgorio sa kolibom. Tako na povratku stigoše na zaravanak, gdje ih još nikada nije bilo. Euju Ljutiša i Marun cvilež i vide košuh Potjehov, i odmah pomisle, nije li Potjeh kakogo? zaglavio. No baš se i ne ražališe za bratom, jer oni ne mogahu ni za kim da žale, dok nose bjesove uza se.

Ali uto se poeeše vrpoljiti njihovi bjesovi, jer su zaeuli, gdje im onaj drug onoliko zavija. A ne bijaše nigdje složnijeg naroda ni vjernijih drugova u nevolji negoli bijahu bjesovi. Po rakiti se pru i kezmaju, al u nevolji jedan za drugog glavu daje. Uzvrpoljili se dakle oni, uznemirili, naaulili uši, pa onda izvirili jedan iz torbe, a drugi iz njedara. I kako izviriše, odmah opaze: valja se brajan njihov s nekime, zavija i reve i samo se vidi kako dlake frcaju.

»Razdere ga strašno zvijere!« viknuše uprepašteni bjesovi, iskoeiše iz torbe i njedara te pohitaše do druga svoga. Kad oni tamo, al onaj se na kožuhu prenemaže i sve viee:
»Pogibe onaj momak! Pogibe onaj momak!« Tišaju bjesovi druga, misle: trn mu je u peti, ili mu komarica u uhu - jer oni ne bijahu živjeli uz onog pravednika te za drugo ne zna?ahu da se cvili. Al onaj jednako reve, i ne možeš svoga glasa euti niti ga možeš smiriti.

A bjesovi u sto muka, što ae s njime? A ne mogu da ga ostave u ovoj nevolji. Smisle napokon: uhvate svaki po rukav od kožuha i odvuku kožuh i na njemu druga, te tako otkasaju u šumu, a iz šume u rakitu do Bjesomara.

Ljutiša i Marun pak po prvi puta nakon godinu dana na?oše se bez svojih bjesova. Kad bjesovi od njih odskoeili, braai se u isti eas ueinilo, kao da su godinu dana slijepi svijetom hodali i kao da su ovog easa na zaravanku opet progledali.

Pogledaše se kao u beznanju, pogledaše se, jer odmah upoznaše, kakvu su grjehotu na djedu poeinili.
»Brate! Rode!« - kliknuše jedan drugome »da poletimo, da spasemo djeda.« - I poletješe, kao da su im krila sokolova, do kreevine. Stignu oni do kreevine, a ono koliba bez krova, a iz izbe plamen kao stup. Samo joj stoje zidovi i vrata, teškim klinom zaklenjena.

Dohrle braaa, odbiju klin, nasrnu u izbu i iznesu na svojim rukama iz plamena starca, kojemu taman bijaše plamen obuhvatio noge. Iznesu Ljutiša i Marun djeda, polože ga na ledinu i stajahu kraj njega, a ne smiju ni rijeei da progovore.

Malo potrajalo, otvori starac oei i kad ih ugleda, ništa ne reee njima, nego upita: »Jeste li gdjegod u gori našli Potjeha?«

»Nismo, djede« - odvrate braaa i ne smiju da u oei djedu glede. »Eno poginu Potjeh, utopi se jutros u zdencu. Nego nama, djede, oprost, a mi aemo te služiti i nastojati kao robovi. « Kad oni ovo rekoše, uspravi se djed Vjest i ustane na noge.

»Vama je, djeco moja, vidim, oprošteno, jer eto živi ostadoste. Al onaj, koji najpravedniji bijaše, onaj morade životom okajati svoju krivicu: Hajde, djeco, vodite me, da vidim, gdje je poginuo.« Skrušeno poslušaše Marun i Ljutiša, uzeše djeda pod ruku i povedoše ga spram zaravanka. Tek što su malo išli, opaze, da su zašli i da na tom putu još nikada ne bijahu. Rekoše djedu, no on kaže, da po?u dalje tim putem. Tako stigoše do jedne strmine, a na strmini vodio put sve do grebena.

»Umrijet ae nam djed ovaki slab na ovoj strmini«, - šaptahu braaa. Al starac Vjest samo reee: »Hajdemo, djeco, kud put ide.« I oni se stadoše verati putem, a starac sve sinjiji i blje?i u licu. A gore na grebenu sve nešto milo zuji i bruji i blista i sjaji. Kad oni na greben, ali onijemješe i skameniše se od euda i strave. Pred njima ni gore ni doline, ni brda ni ravnine ni nieega, nego se pružio bijeli oblak kao bijelo more. Bijeli oblak, a po njemu rumen oblaeak. Na rumenom oblaeku stakleno brdo, na staklenom brdu zlatan dvor, a do dvora široke stube vode.

Bijaše ono zlatan dvor Svarožiaa. Iz dvora mila sjajnost blista: što od rumenog oblaeka, što od staklenog brda, a što od onog suhog zlata, al ponajviše sa prozora od dvorane sjaji. Jer tamo sjede uzvanici Svarožiaevi na okupu te iz zlatnih kupa zdravlje nazdravljaju onome, koji im novi pridolazi.

Al Svarožia nit uziva niti u dvor pušta ikoga, koji krivicu kakovu na duši nosi. Zato se u dvorani sakupila družba plemenita i uzorita, pa od nje na prozore ona svjetlost sjaji. Na grebenu stoji djed Vjest sa unucima - zanijemjeli pa u ono eudo gledaju. Gledaju - kad al odjednom opaze, gdje na onim stubama do dvora neko sjedi. Pokrio lice rukama te plaee. Pogleda starac, pogleda bolje i upozna: ono je Potjeh.

Zatrepti duša u starca, osovi se on i zovnu preko oblaka: »Što je tebi, dijete moje?«

»Evo me, djede, izdignula iz zdenca neka velika svjetlost i prenijela me ovamo. Do ovuda dospjeh, a u dvor ne puštaju, jer sam se o tebe ogriješio« - odvraaa Potjeh. Prosuše se suze djedu niz lice. Otimaju mu se i ruke i srce, da ogrli ljubljeno dijete svoje, da ga utješi, da mu pomogne, da izbavi eedo svoje milovano.

Pogleda Marun i Ljutiša u djeda, al djed se sav izmijenio u licu, posinjio, propao i nije nalik na živog eovjeka. »Umrijet ae nam starac pred ovom strahotom«, šaptahu oni jedan drugome. Al se starac uto posve ispravio i vea se od njih otputio, te se okrenu k njima i reee: »Idite vi, djeco, vratite se na kreevinu, pa kad vam je oprošteno, vi živite i uživajte u pravednosti ono, što vam je su?eno. A ja idem da pomognem onome, kojemu se najbolje daje uz najtežu cijenu.« Bijaše glas u djeda posve oslabio, al pred njima stajaše ravan kao stup. Zagledaše se Ljutiša i Marun: što li oto djeda bunca, da ae prijeai preko oblaka, a eto ni sape za govor nema?

A1 se vea starac odvojio od njih. Odvojio, pošao, zakoraeio po oblaku, kao da je ledina. Pa kako zakoraeio, tako i pošao. Ide starac, ide, a noge ga nose, kao da je perce, a halja mu se na vjetru vije, kao da je oblak po onom oblaku. Tako do rumenog oblaeka, tako do staklena brda, tako do širokih stuba. Pohrli starac na stube do unuka. Oj radosti moja, gdje obuhvati djed unuka! Ogrli ga, obuhvati ga, kao da ga nikad otpustiti ne ae. I sve slušaju Marun i Ljutiša: preko oblaka se euje, kako starcu i djetetu grudi jecaju od velike sreae.

Uhvati onda starac za ruku unuka i povede ga uza stube do vrata dvora. Lijevom rukom unuka vodi, a desnom rukom pokuca na dveri. I vidi euda! Odmah se vrata širom raskriliše, otvori se sva sjajnost dvora, a uzvanici i gosti plemeniti doeekaju na dvorima djeda Vjesta i unuka Potjeha.

Doeekaju, ruke im pružaju i u dvor ih vode. Još vidješe Marun i Ljutiša, gdje uz prozore prolaze i gdje ih za stol meau: prvog me?u prvima djeda Vjesta, a do njega Potjeha, te tamo zlatno momee Svarožia zlatnom kupom goste zdravi.

Velika strava uhvati Ljutišu i Maruna, kad se na?oše sami pred ovom strahotom. »Da si?emo, brate, na našu kreevinu« - šapnu Marun. I okrenuše se i si?oše. Smuaeni od tolikoga euda stigoše na kreevinu i nikad više onoga puta ni grebena ne mogahu u gori naai.

Tako bilo i svršilo se.

Marun i Ljutiša poživješe na kreevini. Poživješe dug život kao valjani momci i ljudi, odgojiše eestito koljeno, sinove i unuke. Svako se dobro predavalo od oca na sina, pa i sveti oganj, da se k njemu prilaže po cjepanica svakim danom, kako se nikad ne bi izgasio.

Ele, pravo se bijaše Bjesomar pobojao Potjeha. Jer da nije poginuo Potjeh tražeai istinu, niti bi bjesovi ostavili Maruna i Ljutišu, niti bi na kreevini bilo svetog ognja ni eestitog naroda. Ovako pak sve izišlo na bruku i sramotu Bjesomara i njegove vojske.

Kad Bjesomaru ona dva bijesa dovukli kožuh Potjehov i na njemu treaeg druga, koji još sveudilj, revaše kao sulud, razljuti se strahovito Bjesomar, jer spozna, da im izmakoše sva tri momka. Od velikoga jada dade on svoj trojici bjesova potkresati rogove, neka hodaju vas život okresani na ruglo svakomu.

Ali isto na Bjesomaru osta najveaa sramota. Eno, svaki mu se dan kašlje od svetoga dima, a u šumu nikad ne smije izaai, da ne susretne koje valjano eeljade.

Ništa dakle ne osta Bjesomaru od svega ovoga negoli prazan kožuh Potjehov. I neka mu je, jer Potjeh i onako ne treba kožuh u zlatnome dvoru Svarožiaevu.

Utipkao DaLmAtInKa - 8.4.2005. u 14:51 Komentari ( 2 )

live and let die
Nekad rici nista ne predstavljaju
samo tisinu s groblja.
zato nisu ni bitne ka i masu
masu ljudi.

na kraju samo pusto
razmisljanje i tanka vlas
mrznje

zato idem uplovit u san da
nestanu ljudi s kojima nestaje
ljudskost,zato samo live and let die.¼
Utipkao marko - 8.4.2005. u 00:50 Komentari ( 0 )

ŽIVOTNI PUT
ŽIVOTNI PUT

ŠTO ŽELIŠ OD MENE
TI NEBESI SVODE?
ŠTO ŽELIŠ OD MENE
U KOJEM SMJERU DA MOJ ŽIVOT ODE?

ŠTO ŽELIŠ
DA OSTVARIM OD SVOJIH SNOVA,
I DA LI MI SE UOPAE ISPLATI TRAŽITI ODGOVORA?

A MOJA JE ULOGA TRENUTNO SADA,
DA ŽIVIM, ŽELIM I SANJAM
I CIJELI ŽIVOT SE NEAEMU DOBROME NADAM.
Utipkao Paeia - 7.4.2005. u 20:26 Komentari ( 0 )

Ako nesto moze poci naopako,poci ce naopako. - A
Ako nesto moze poci naopako,poci ce naopako. - Ako nesto ne moze poci naopako,poci ce naopako.
Ako postoji mogucnost da vise stvari podje naopako,ona koja izaziva najvecu stetu ce biti ta koja ce poci naopako. Zakljucak : Ako postoji najgore vreme da nesto podje naopako, bas tada ce i poci .
Ako sve izgleda da ide dobro,sigurno si nesto prevideo.
Sansa da hleb padne na namazanu stranu je direktno proporcionalna ceni tepiha.
Da bi dobio zajam prvo moras dokazati da ti nije potreban.
Ako nesto pokusavas da popravis to ce trajati duze i kostace vise nego sto si mislio.
Drugi red uvek ide brze.
Ako se zaglavi-probaj na silu.Ako se slomi,svakako je i bilo potrebno zameniti.
Kada pokvareni uredjaj pokazujes majstoru,radi perfektno.
Sve dobro u zivotu je ili nelegalno,ili nemoralno ili goji.
Murphyjevo ZLATNO pravilo: Onaj ko ima ZLATO stvara pravila.
Nikada ne raspravljaj sa budalom, ljudi mozda nece videti razliku.
Svako ima semu za bogacenje koja ne uspeva
Bez obzira koliko dugo i pazljivo kupovao neku stvar,nakon sto je kupis,ona ce biti na nekom drugom mestu na rasprodaji.
Stvar ce biti ostecena u direktnoj srazmeri sa njenom vrednosti.
Nasmesi se...sutra ce biti gore.
Stvari idu dobro, dakle mogu krenuti lose.
U tacnom matematickom izrazu,1+1=2, znak "=" znaci "retko je".
Gde postoji zelja, postoji i otpor.
Ako iz prve ne uspes, unisti svu evidenciju da si pokusao.
Kad jednom otvoris konzervu sa crvima,jedini nacin da ih ponovo strpas je da uzmes vecu konzervu.
Nikada ne otvaraj konzervu sa crvima ako ne planiras da ides na pecanje.
Jedinica tezi da postane dvojka; kada postane dvojka, prestaje da bude jedinica.
Od dva moguca dogadjaja desice se samo nezeljeni.
Nema granice koliko stvari mogu da postanu lose.
Ne postoji jednostavan posao da se ne moze uraditi lose.
Gresiti je ljudski, ali je osecaj bozanski.
Ne budi prvi - Ne budi poslednji - Ne javljaj se dobrovoljno.
Trun trazi najblize oko.
Ako sipas casu vina u bure sirceta,dobijes sirce - Ako sipas casu sirceta u bure vina,dobije sirce.
Uvek se lakse uvalis u nesto nego sto se iz toga iskobeljas.
Nikada ne radi nesto za sta ne mozes reci da si mrtav umoran od posla.
Svi predmeti pomeraju se bar toliko da ti se nadju na putu.
Samo je zezanje prava stvar, sve ostalo je zezanje.
Proizvod lepote i pameti je konstantan.
Ukupna kolicina inteligencije na planeti je konstantna, stanovnistvo se uvecava.
Jacina svraba je obrnuto srazmerna mogucnosti da dohvatis mesto koje svrbi.
Tri najneuverljivije recenice: "Upravo smo vam poslali cek." ; "Naravno da cu te postovati sutra ujutru." ; "Ja sam iz vlade i ovde sam da bih vam pomogao."
Drugi su krivi.
Novac ne moze kupiti ljubav,ali te sigurno stavlja u dobru poziciju za cenjkanje.
Nema razlike izmedju mudraca i budale kada se zaljube.
Da je napor ulozen u istrazivanje zenskih grudi ulozen u svemirski program, sada bi jeli hot-dog na mesecu.
Zena nikada ne zaboravlja muskarce koje je mogla da ima, muskarac nikad ne zaboravlja zene koje nije mogao da ima.
Muskarac moze da bude srecan sa bilo kojom zenom pod uslovom da je ne voli.
Lakse je postavljati glupa pitanja nego ispravljati glupe odgovore.
Ko okleva verovatno je u pravu.
Na koju god stranu da se okrenes kad udjes u lift,dugmad ce biti na suprotnoj.
Ako je dokument poverljiv, zaboravices ga u masini za fotokopiranje.
Kada bi se ljudi medjusobno cesce slusali, pricali bi manje.
Svaki dati kompjuterski program je u casu kad se koristi vec zastareo.
Program uvek ima jos jedan bag.
Ako probna instalacija savrseno funkcionise, svi sledeci sistemi nece funkcionisati.
Kompleksnost programa raste dok ne premasi sposobnost programera koji ga odrzava.
Ljubav je iluzija koja razlikuje jednu zenu od druge.
Ne cini preljubu... ako ne naidjes na dobru priliku.
Nikad nemoj da stojis izmedju drveta i psa.
Ko najmanje radi najbolje je placen.
Tesko je leteti s orlovima kad radis s curkama.
Onog koji se najvise opire postojanju komisija,izaberu za predsedavajuceg.
Komisija su dvanaestorica koji rade posao jednoga.
Kad sve drugo omane, probaj sefovu sugestiju.
Ljudi i narodi postupace razumno kad sve druge mogucnosti budu iscrpljene.
Prijatelji dodju i odu, ali neprijatelji ostaju.
Svaki proizvodjac je poslednji koji ce koristiti sopstveni proizvod.
Ako smrdi, to je hemija. Ako ne funkcionise, to je fizika. Ako je neshvatljivo, to je matematika. Ako je besmisleno, to je ekonomija ili psihologija.
Radni sto je uvek neuredniji nego prosli put.
Ako nesto rastavis i sastavis dovoljan broj puta, na kraju ces imati dva.
Nikada ne dozvoli da razredni zna da postojis.
Sve sto je u zagradama moze se zanemariti.
Nijedan pravi problem nema resenje.
U svakom krupnom problemu nalazi se mali problem koji se bori da izadje van.
Ako imas cekic, sve ti lici na ekser.
Resenje problema lezi u nalazenju onih koji ce ga resiti.
Ako problem zahteva brojne sastanke, na kraju sastanci postanu vazniji od problema.
Ako ih ne mozes ubediti, zbuni ih.
Kad si u nedoumici, mumlaj.
Svaka naredba koja se moze pogresno razumeti, pogresno ce se razumeti.
Covek koji se smesi kad stvari idu naopako, dosetio se na koga moze da svali krivicu.
Ljudi su uvek orni za rad, samo ne danas.
Ma koliko radio, nikad ne uradis dovoljno.
Ono sto ne uradis uvek je vaznije od onoga sto si uradio.
Cista kravata privlaci specijalitet restorana.
Kad god ukljucis radio cujes samo poslednje tonove svoje omiljene pesme.
Okrnjeni sudovi se nikad ne lome.
Kad se pakujes za odmor, ponesi duplo manje odece i duplo vise para.
Kesa koja se pocepa je ona u kojoj su jaja.
Kad se telo uroni u vodu,telefon zazvoni.
Utipkao LuKa - 7.4.2005. u 17:02 Komentari ( 0 )

1.Ako ti se svidja,nece.
1.Ako ti se svidja,nece.
Ako hoce,nije bilo vredno truda.
2.Ako ti kaze ne,ne veruj.
Ako ti kaze da,ne pouzdaj se u to.
3.Budite oprezni sa zenom koja prihvata udvaranje koje niste ni pokusali.
4.Ako joj poklonis bombonjeru,na dijeti je.
Ako joj poklonis cvece,alergicna je.
5.Laskaj gde se najmanje ocekuje.
6.Da bi napisao dobro ljubavno pismo,na pocetku ne smes imati nikakvu zamisao o tome sta zelis da napises,a na kraju nikakvog pojma sta si napisao.
7.Bubuljice ne izbijaju sve do pola sata pre sastanka.
8.Ljubavna pisma bi se uvek morala diktirati sekretarici.
9.Tajna uspeha lezi u iskrenosti.Ako naucis da je odglumis,uspeo si.
10.Ako dodjes ranije,nece doci.
Ako dodjes na vreme,moraces da cekas.
Ako zakasnis,vec je otisla.
11.Osobe koje ti se svidjaju redovno misle da ih na nekog podsecas.
12.Ljubavno pismo koje si konacno odlucio da posaljes stici ce s dovoljno zakasnjenja da ti ostane dovoljno vremena da ispadnes glup uzivo.
13.Tudji romanticni gestovi cine se novim i ocaravajucim.Tvoji deluju kretenski.

ZALJUBLJIVANJE




1.Nikad se ne zaljubljuj u neki glas preko telefona.
2.Nikad se ne zaljubljuj u izgled neke osobe s ledja.
3.Nikada se ne zaljubljuj u neku osobu pri svetlu slabijem od onog koje ti je potrebno da sebi izaberes kosulju.
4.Ako ti se dogodi da se zaljubis u neki osmeh,nemoj pogresiti pa ozeniti celu devojku.
5.Svaki muskarac je vec napola zaljubljen u zenu koja ga upravo slusa.
6.Pecni zaljubljenog i stekao si neprijatelja.
7.Biti zaljubljen znaci neizmerno preuvelicavati razliku izmedju jedne osobe i neke druge.
8.U ljubavi treba tri puta duboko udahnuti i tri puta dobro promisliti,pa tek tada uciniti glupost koju smo od pocetka nameravali da ucinimo.
9.Ljubav i jaja su bolji dok su svezi.
10.Ljubav je kao boginje:sto se kasnije pojavi,gora je.
11.Ima ljudi koji se nikada ne bi zaljubili da nisu culi kako se o ljubavi govori.
12.U pravu ljubav kao ni u reumu nikako ne verujemo,sve do prvog napada.



http://ducy-j.tripod.com


Utipkao LuKa - 7.4.2005. u 16:58 Komentari ( 0 )

BRACNA MURPHOLOGIJA
BRACNA MURPHOLOGIJA



1.Ako se ne ozenis ,pokajaces se.Ako se ozenis,pokajaces se jos vise.
2.Ne znamo sta rade u raju,ali znamo sta ne rade:ne zene se.
3.Nemam nista protiv braka,ali mislim da su jedan muskarac i jedna zena najmanje pogodne osobe za zenidbu.
4.Neozenjen muskarac je nepotpun.Posle zenidbe je gotov.
5.Kada se zasitis samoga sebe,ozeni se i zasiti nekog drugog.
6.Najbolji muz za bilo koju zenu je arheolog.Sto je starija - to mu je sve zanimljivija.
7.Ne moras se osecati krivim zbog onoga sti si mislio o svojoj zeni;ona je o tebi mislila mnogo gore.
8.Duzina braka obrnuto je srazmerna kolicini novca utrosenog na vencanje.
9.Ziveti sa osobom koja se voli jednako je tesko kao voleti osobu s kojom se zivi.
10.Nikada nemoj dozvoliti da tvoj muz nasluti da si bolja od njega.
11.Kad slikas svoga muza,fotografije uvek ispadnu bolje nego kada on slika tebe.
12.Krpice tvoje zene sire se sve dok ne zauzmu sve raspolozive ormare.
13.Ako se dogodi da sretnes bivsu verenicu,cak i u najcednijim okolnostima ovoga sveta,tvoja zena ce to znati pre nego sto se vratis kuci.
14.Pokloni koje kupis svojoj zeni nikada nisu tako tacno pogodjeni kao oni koje tvoj komsija kupi svojoj.
15.Nema nacina da se otkrije kako to da onaj koji hrce sam sebe ne probudi.
16.Duzina jednog minuta zavisi od toga s koje strane vrata od kupatila se nalazis.
17.Nigde ne pise da tvoj muz bas nikada nije u pravu.
18.U svakom ozenjenom paru ima bar jedan idiot.Nije retkost ni da su dva.
19.Kad sve ostalo propadne,pokusaj da uradis kako kaze tvoja zena.
20.Jedan bracni par je zaista dobro spojen kada oba supruznika osete zelju za svadjom u istom trenutku.
21.Ako kazes svom muzu da kupi pet stvari i zatim u poslednjem trenutku dodas jos jednu,on ce zaboraviti prve dve od onih pet.
22.Onaj ko hrce zaspi prvi.
23.Pustite je da misli da ce moci da radi sve sto zeli.
-Pustite je neka to i radi.
-Ne marite vise za to...
24.Postoje dve vrste ubistavana ozbiljna i ona u kojima je neki muz samo ubio svoju zenu.
25.Brak je jedina pustolovina otvorena i kukavicama.
26.Brak je zajednica sastavljena od jednog gospodara,jedne gospodarice i dva roba.
Sve zajedno,to ipak iznosi dve osobe.
27.Bigamija znaci jedna zena previse.Monogamija takodje.
28.Kad bi muskarci znali kako zene provode vreme dok su same,nikad ne bi ni pomisljali da se ozene.
29.Ako se bojis samoce,nemoj se ozeniti.
30.Brak moze biti kao jezero u oluji,ali celibat je gotovo uvek lokva blata.




Utipkao LuKa - 7.4.2005. u 16:57 Komentari ( 0 )

Ljubav,a bogami i sex!
Ljubav,a bogami i sex!

1.Sve dobre su zauzete.
2.Ako osoba nije zauzeta,postoji razlog.
3.Novac ne moze kupiti ljubav,ali te sigurno stavlja u dobru poziciju za cenjkanje.
4.Najbolje stvari na svetu su besplatne...i vrede svaku paru.
5.Sex je kao sneg;ne znas koliko ce ga biti i koliko dugo ce trajati.
6.Muskarac u kuci vredi kao dva na ulici.
7.Nevinost je izleciva.
8.Kada zena nauci da razume muskarca,obicno prestane da ga slusa.
9.Nikada ne spavaj sa ludjim od sebe.
10.Uvek je pogresno vreme u mesecu.
11.Kada se svetla iskljuce sve zene su lepe.
12.Sex je nasledan.Ako ga tvoji roditelji nisu imali velike su sanse da ga ni ti neces imati.
13.Sto mladje to bolje.
14.Pre nego nadjes zgodnog princa,moras poljubiti mnogo zaba.
15.Voli svoje komsije,ali nemoj biti uhvacen.
16.Ljubav je stvar hemije a sex fizike.
17.Ne mozes napraviti bebu za jedan mesec tako sto ces uciniti devet zena trudnim.
18.Ljubav je pobeda imaginacije nad inteligencijom.
19.Uzdrzavaj se vina,zena i pesme; najvise pesme.
20.Nikada se ne raspravljaj sa zenom koja je umorna...ili odmorna.
21.Nikad ne reci nikad.
22.Sex je jedan od devet razloga za reinkarnaciju;ostalih osam su nevazni.
23.Nema razlike izmedju mudraca i budale kada se zaljube.
24.Nikada ne idi besan u krevet;ustani i bori se.
25.Da je napor ulozen u istrazivanje zenskih grudi ulozen u svemirski program,sada bi jeli hot-dog na mesecu.
26.Posej seme u subotu uvece a onda se u nedelju moli da zetva ne uspe.
27.Sexepil je 50% sto imas i 50% sto drugi ljudi misle da imas.
28.Sex nema kalorija.
29.Nije bitna duzina stapica nego magija u njemu.
30.Nema leka za sex, osim jos sex-a.
31.Sto je lepsa zena koja te voli, to ces lakse moci da je napustis.
32.Nista se ne poboljsava starenjem.
33.Koliko god puta da si dobio, ako ti se ponudi prihvati, jer ce uvek biti drugacije.
34.Seks uzima najmanje vremena i donosi najvise nevolja.
35.Ako ga uhvatis za jaja, dobices i srce i glavu.
36.Kad konacno nauci jezik muskaraca, zena obicno prestaje da slusa.
37.Kvaliteti koji najvise privuku zenu obicno su isti oni koje posle nekoliko godina ne moze da smisli.
38.Seks je prljav samo ako se radi kako treba.
39.Najbolji nacin za drzanje muskarca jeste zagrljaj.
40.Utakmice u ljubavi nikad se ne odlazu zbog nestanka struje.
41.Probleme u vrtu nije izazvala jabuka sa drveta vec par ispod njega.
42.Seksualna diskriminacija pogadja stidljive i ruzne.
43.Mozda i ima nekoliko stvari koje su bolje od seksa, kao i nekoliko stvari koje su losije od seksa. Ali nista nije kao seks.
44.Ljubav je rupa u srcu.
45.Budi samo sa najboljima.
46.Seks je rec od cetiri slova cije pravo znacenje pruza tek staromodna rec od sedam slova.
47.Bolje je izgubiti ljubav nego nikada ne voleti.
48.Ne cini preljubu... ako ne naidjes na dobru priliku
49.Nikada nemoj da legnes sa zenom koja ima vise problema nego ti.
50.Zena nikada ne zaboravlja muskarce koje je mogla da ima, muskarac nikad ne zaboravlja zene koje nije mogao da ima.
51.Muskarac moze da bude srecan sa bilo kojom zenom pod uslovom da je ne voli.
52.Lepota je povrsna, ruznoca prodire do kostiju.
53.Nikad nemoj da stojis izmedju drveta i psa.
54.Muskarac je samo muskarac, dobar bicikl je odlican za jahanje.
55.Ljubav svrsava mlazevima.
56.Ljubav je iluzija koja razlikuje jednu zenu od druge.


Utipkao LuKa - 7.4.2005. u 16:55 Komentari ( 0 )

ALEKSA SANTIC
ALEKSA SANTIC

U SNOVIMA

Još i sad, sveto, na duše oltaru,
Kô rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna,
U ljupkom milju, nježnosti i earu,
Još i sad blista tvoja slika bajna.

Osjeaam miris tvoga mekog prama
I gledam oei koje život dijele,
Osjeaam poljub pun nebeskog plama
I vruai stisak tvoje ruke bijele.

Kroz moju dušu tvoja rjeeca zvoni
Kô sveti zvuci nadzemnoga svijeta;
I kad sam sreaan i kad bol me goni,
Svuda me bljesak tvoga lica sreta.

Na krilu snova, što ih ljubav kreae,
Ja dižem tebe nebesnome hramu,
Kao da ne znam da se vijenac sreae
Sa moga eela rasuo u tamu;

Kao da ne znam da ledenim maeem
Od tebe sudba rastavi me mlada,
Kao da ne znam da cvilim i plaeem
Na mrtvom grobu porušenih nada.



PROLJEANJA NOA

U ovom easu, kad plavim svemirom
Ljupko i milo zvjezdice se zlate,
Kad an?'o snova pozdravlja me s lirom -
U slatkoj tuzi ja se sjeaam na te.

U ovom easu, kad priroda sanja,
Meke sam tvoje milovao vlasi,
U ovoj noai - sa šumorom granja
Ljubavi naše tekli su uzdasi.

Na bujnom plamu mla?anih mi grudi
Poeivala je tvoja glava mila,
A moja duša, što sad mrakom bludi,
Beskrajno milje svetih snova pila.

Ja nisam gled'o nebo noai bajne,
Ni zlatna jata na njegovom visu,
Nebo mi bjehu tvoje oei sjajne
Gdje nikad zv'jezde umirale nisu...

Ti si mi bila sve što nebo krasi:
Sunašce sv'jetlo i zvjezdice drage,
Raj, u kom se euju heruvimski glasi,
I slatki izvor duhovne mi snage.

Al' sve je prošlo kao sanak mio...
U ovom easu, kad se glas ne hori,
Ja samac lutam, a duša mi ti'o
Kroz ljubav - suze tvoje ime zbori...


O, NIKAD VIŠE...

O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neae tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaae jadi moju dušu c'jelu.

K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaau i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.

Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišae u daleke strane,
K'o vjeeni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noai, kad sveštenim mirom
Prel'jeae sanak neeujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapaem tvoje ime drago...

Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeae,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neae...

Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neae tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaae boli moju dušu c'jelu.



RAJ I MILJE...

Raj i milje, sunce, zv'jezde,
Sve što ima Bog,
Preliva se, sja i blista
U plamenu oka tvog.

Ti si slika, koja nebu
Diže moga duha let!
Ti mi vjera, ti mi nada,
Ti mi idol svet!

Tvoja ljubav nebo mi je,
U tom nebu Bog,
Kom' se moli, kome služi
Oltar duha mog!
MOJA NOAI...

Moja noai, kada aeš mi proai?
- Nikad!
Moja zoro, kada aeš mi doai?
- Nikad!
Moja sreao, kad aeš mi se javit?
- Nikad!
Moje nebo, kad aeš mi zaplavit?
- Nikad!
Moja draga, kad ae naši svati?
- Nikad!
Moja suzo, kada aeš mi stati?
- Nikad!





***

Na rumene usne tvoje
Jedan ružin listak pao;
Tu, pun eežnje, drhtao je
I milu ti dušu zvao.

U njoj mu je sunce bilo,
O njoj sanjô u samoai,
I šaptao ime milo
Duge dane, duge noai.

Ali zaman eežnja draga
Kad mrazevi pred njom stoje:
S tvojih usnâ oduva ga
Dah studeni duše tvoje.

Ti vidjela nisi tade
Kako tužno, bez pokoja,
S tvojih usnâ mrtav pade
Jadni listak - ljubav moja.



O, KUDA STREMIŠ, MOJA ŽELJO LAKA?

O, kuda stremiš, moja željo laka,
Kô zlatan leptir preko mirnog dola?
Zar ne znaš tamo da je ruža svaka
Umrla davno od mraza i bola?

Misliš li: i sad veselo leprša
Lagana ševa, u jutru i veee,
Nad bistrom vodom, sa visokog krša
Što doli pada i u ravan teee?

Misliš li: tamo, u odlasku naglom,
Slušaaeš pjesmu plavooke Lade,
Da nikad neaeš dršaati pod maglom
Na hladnom kamu, kô sirak, bez nade?

Il' misliš tamo, u valima burnim -
U tom svijetu, da te dobro eeka,
I da aeš tako pod nebom azurnim
Provesti vijek bez suze, leleka?

Ne idi!... Tamo nema ni boravka!
Proljeae žarko umrlo je davno...
Pod mraznim nebom smrznula se travka,
A vjetri zvižde kroz prodolje tavno.

Kô slaba tica, u vrtlogu tome
Gdje ljudi žive salomiaeš krila;
Vrati se, vrati zavieaju svome,
Vrati se srcu, tu gdje si i bila!

Il' slušaj! tamo gdje, pun hladnog inja,
Gust bršljen trepti i uvela trava.
Gdje vjetri tuže sa suhog rastinja,
Tu moja majka spava, mirno spava...

Na njenoj humci, gdje sam dugo plakô,
An?eo euva struk bosiljka meka...
Tu ostaj vjeeno! Tu je dobro svako -
Tamo te ljubav i svo blago eeka...

J.J.ZMAJ

Podjem, klecam, idem, zastajavam,
Setalicu satu zadrzavam,
Jurim, bezim, ka' ocajnik kleti,
Zborim reci, reci bez pameti:
"Ne, ne sme nam umreti!"

Vicem Bogu: Ona je jos mlada!
Vicem pravdi: Ona se jos nada!
Andjelima: Vi joj srca znate!
Vicem zemlji: Ona nije za te!
Ni otuda nema mi odjeka...
Vicem sebi: Zar joj nemas leka?...
Idem, stanem, ka' ocajnik kleti,
Opet zborim reci bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"

Idem, stanem, pa mi klone glava
Nad kolevkom gde nam cedo spava.
Cedo s' budi, pa me gleda nemo;
Gledamo se, pa se zaplacemo;
Pa i njemu, ka' ocajnik kleti,
Zborim reci, reci bez pameti:
"Ne sme nam umreti!"


V.P.DIS



Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu sto sam svu noc slusao:
Da je cujem uzalud sam danas kusao,
Kao da je pesma bila sreca moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se krece u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budjenja moc.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oci neke, nebo necije,
Neko lice, ne znam kakvo, mozda decije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne secam se niceg vise, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja dusa van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, sto ja nocas snih;
Ne secam se niceg vise, ni ociju tih.

Ali slutim, a slutiti jos znam.
Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
Sto me cudno po zivotu vode i gone:
U snu dodju, da me vide, sta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

Da me vide dodju oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put srece;
Njene oci, njeno lice, njeno prolece
U snu vidim, ali ne znam, sto ne vidim sad.
Da me vide, dodju oci, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled sto me gleda kao iz cveca,
Sto me gleda, sto mi kaze, da me oseca,
Sto mi brizno pruza odmor i neznosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom zivi ili pociva;
Ne znam zasto nju i san mi java pokriva;
Mozda spava, i grob tuzno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Mozda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan zivota,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Mozda zivi i doci ce posle ovog sna.
Mozda spava sa ocima izvan svakog zla.

ZA TEBE MOJA LJUBAVI

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeæa
I kupio sam cvijeæa
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.


F.PETRARCA



JA NEMAM MIRA

Ja nemam mira a u rat ne hrlim;
Leden a gorim, plašim se i nadam;
Po nebu letim, a na zemlju padam;
Ne hvatam ništa, a svijet citav grlim.

Amor me kazni da sred uza stojim,
Nit omcu driješi, nit okove steže,
Nit da me smakne, niti da odveže,
Nece me živa, ne smatra me svojim.

Bez vida vidim, nijem ,glas gubim:
Umrijeti žudim, a pomoci tražim,
Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.

Nit mi se mrije nit mi se živi,
Smijem se placuci, žalošcu se snažim.
Ovakvom stanju vi ste, gospo krivi.




G.G.LORD BYRON

Kad rastasmo se tada
Kad rastasmo se tada
uz muk i suza breme,
a bol nam srca savlada,
na vrlo dugo vreme,
bled, hladan, obraz ti posta,
ko led sam celov tvoj;
a meni tek tuga osta
kroz ceo život moj.

Tog jutra rosu ledenu
sred svog osetih eela
ko hladnu strepnju jednu
što obuze me cela.
Ti skrši zavete svoje;
sad mnogom pripadaš, znam;
kad ime spomenu tvoje
i mene samog je sram.

O tebi priea svud bruji,
za me posmrtno zvono;
kroz srce jeza mi struji:
što te ljubljaše oni?
Ti nikome od tih ljudi
ne beše tako znana;
bol osta sred mojih grudi
i veeno živa rana.

Mi sastasmo se tajno;
sad tajno pamtim, smerno,
što srce ti nehajno
vea presta biti verno.
A sretnem li te kada
kroz mnoga leta duga,
moj pozdrav biae tada
sav pusta, nema, tuga.




Da, mi neaemo lutati više…
Da, mi neaemo lutati više
u kasnoj noai ti i ja,
i zalud srce ljubavlju diše
i meseeina još uvek sja.
Jer duša kreae vea iz grudi
uz mae što hrli sad u boj;
za predahom mi srce žudi,
i ljubav traži kraj vea svoj.
I zalud noa sva voljenjem diše
i zalud njoj ae uskoro kraj,
nas dvoje neae lutati više
uz meseeine blistav sjaj.

Stihovi napisani u jedan
album na Malti
Ko putnika što mami novog
Ime na hladnoj grobnoj ploei,
Nek moje ime s lista ovog
Privuee tako tvoje oei.
I kad ti opet pogled sleti
Kroz mnogo leta na to ime,
Ko umrlog se mene seti,
I znaj, tu srce leci s njime.


SALJIVE PESME

BABA O SVOJOJ PROSLOSTI
Jedna baba kad je ostarila

Narodu je cesto govorila

Da je njojzi staroj, najzalije

Sto se dosta napricala nije.

A kad neko upita je kako,

Da se nisi napricala bako,

Ona dosta, oronula, stara

Svakom tada odmah odgovara:

,,Dok sam bila djevojcica mala,

i ako sam sve djavole znala,

cim bi nesto pocela pricati,

neko u tom odmah me prekrati.

Cuti mala, ovako mi rece,

Ti si dete i mani se price.

Kad sam bila cura za udaju,

Govoriti opet mi ne daju.

Govorise da sto manje pricam,

Ako zelim da se dobro udam.

A kad sam se za momka udala

Punoljetna i mlada postala,

Kao mladi, meni govorise

Da ce biti sramota najvise,

Ako budem mnogo govorila,

A ne budem malo se stidila,

Kad sam, jadna, dosta ostarila

I u drustvu nekad govorila,

Onda svaka rece mi baraba:

,,cuti zeno ti si stara baba,

i tebi je blizu smrti dusa,

pa te niko ne voli da slusa.

Zato tuga na mom srcu osta

Sto se nisam napricala dosta.''


ZALIO SE DRUGU

Jedan covjek drugu se zalio,

Kad je sa njim razgovor vodio,

Da ga neki ljudi napadaju

Kada negde sa nekim pricaju.

On mu tada kroz razgovor veli:

,,Ne znam sta bi oni time htjeli,

svoj hleb jedu, vode brige tudje,

za me kazu da ja perem sudje.

Ja operem sudje svojoj zeni,

A i ona pruzi pomoc meni,

Dosta puta voljom i veselo

Kad ves perem i kad kuvam jelo.''

HVALIO SE ZENI

Pojavi se Lali,misao u glavi;

Da se zeni hvali,da je junak pravi.

On je govorio:

"Njegovog mu sveca,

dobro sam prebio jednog jakog Sremca!"

Njemu zena kaze:

"To istina nije,te price ne vaze,

cula sam drugcije.

Ja sam cula,brate,da je Sremac bio

naleteo na te,pa te je prebio!"

On joj odgovori:

"Nije zeno tako,kao sto se zbori,

ja sam bolje tuk`o.

Tuk`o sam ga brzo po glavi sesirom,

a on mene samo,ponekad lupio,

od kola vagirom!"








UGLEDAO SE NA OCA

Jedan cigo mladi,

Seljaku dosao

Da na njivi radi,

I dobro prosao.

Kada je ujutro

On doruckovao,

Seljaku je mudro

Ovako rekao:

,,Daj da jedem sada

sto u podne mislis,

da za vreme rada

na njivu ne nosis.''

Ta je zelja bila

Njemu ispunjena.

Jelo mu je dala

Seljakova zena.

Posle toga, tada

Cigo rece zeni:

,,Domacice, sada

ti donesi meni

i ono sto mislis

za veceru dati,

pa onda ne moras,

veceru kuvati.''

I tu svoju volju

On je ostvario,

Veceru je bolju

Na astal dobio.

Kad jede i toga

Rece domacinu:

,,Svakoga mi moga,

ja necu na njivu,

jer posle vecere

ni moj otac Mija

nikad nije radio,

pa necu ni ja.''

TRAZENJE UTOPLJENE

Covjek je uz vodu,

Trazeci isao

U laganom hodu,

Ne bi li nasao

U odeci celoj

Les od svoje zene

Na rijeci dugackoj

Tada utopljene.

Jedan ga upita

Gradjanin na plazi

Sto uz rjeku skita

I toliko trazi.

,,Kada pitas mene,

reci cu ti svoje:

trazim les od zene

zakonite, moje.''

,,Sto uz vodu ides,

on mu dalje veli,

jer voda nosi les

pa idi niz vodu?''

On mu odgovori

Toga istog trena:

,,Slusaj me covece

pokojna mi zena,

dok je bila ziva,

kontra je gonila

sad kontra i pliva

kad se utopila.''

DOMACIN I GOST

Kad je covek u gostima bio,

domacin je njega ponudio,

u kuhinji da za astal sjedne

i da jelo pripremljeno jede.

Gost mu rece:

"Necu jesti ,pobro,

kod svoje sam kuce jeo dobro."

Domacica rece njemu tada:

"A,i kod nas ajde jedi sada."

E pa ,kad ste navalili tako,

i kod vas cu jesti malko."

To je rek`o i za astal sjeo,

punu serpu jela je pojeo.

Zatim rece:"Od kad sam postao,

meni nije podrobac ostao."

Domacica na to njemu rece:

"I ja ,od kad sam ovdje,covjece,

kao mlada davno dovedena,

tako nije serpa ogrebena."












Utipkao MALENA - 7.4.2005. u 16:51 Komentari ( 2 )

GATALICA
..GATALICA

JUEER SAN OTKRILA JEDNU SUPER GATALICU U KOJU SU SE PRIJE UZDALI I NAŠI STARI.NEZNAN KOLIKO JE TOENA I RAZUMIN SVE ONE KOJI NE VIRUJU U TE STVARI AL JE ZABAVNO:UZMETE PRAZNU EAŠU,LANEIA I PRSTEN.PRSTEN STAVITE NA LANEIE I SPUSTITE NA DNO EAŠE TE POSTAVITE PITANJE KOJE VAS ZANIMA ALI PAZI OVO TI MOŽE ODGOVARA JEDINO U BROJKAMA TIPA-KOLIKO AU IMA DICE,S KOLIKO AU SE UDA...
ZATIM LAGANO PODIGNETA LANEIE A PRI TOM PAZITE DA VAM RUKA BUDE MIRNA I DA SE NA TRESE TE STANETE BROJATI KOLIKO AE PUTA PRSTEN UDRITI OD RUB EAŠE.BROJITE SVE DOK SE PRSTEN SAM NE ZAUSTAVI I TOTALNO UMIRI.
DOSTA LJUDI TVRDI DA POGODI ISTINU.EVO NPR. ISTINA U KOJOJ SAM I JA SVJEDOK:JEDNA CURA JE IMALA MOMKA 4 GODINE I LANI SU SE ZARUEILI A ON IMA 4 SLOVA U IMENU I 6 PREZIMENU.NJOJ JE STALNO ISPADALO DA AE SE UDAT ZA NEKOG KO IMA 5 IME I 5 SLOVA PREZIME I STVARNO PREKINILA JE SA OVIM ŠTA JE BILA 4 GODINE I SAD SE UDAJE OVE GODINE SA TIPOM KOJI IMA 5 IME 5 PREZIME SLOVA... MA IMA JOŠ TU DOKAZA AL ET PROBAJ TE I ZABAVITE SE
Utipkao Paeia - 7.4.2005. u 13:02 Komentari ( 0 )

TOLIKO OD MENE...
TOLIKO OD MENE...
HVALA TI ŠTO SI MI POKAZAO ŠTO TO LJUBAV JE,
HVALA TI ŠTO SI MI POKAZAO ŠTO ZNAEI VOLJETI TE.

HVALA TI ŠTO SI U MENI POBUDIO SVE ONO BITNO
ŠTO DO SADA NIJE USPIO NITKO.

HVALA TI ŠTO SI MI U TA DVA DANA
POKAZAO DA JOŠ NIŠTA NISAM PROŽIVJELA DO TADA.

HVALA ŠTO SI ME NAUEIO VOLJETI
I KAKO LJUBAV ZNA BOLJETI.

A SADA NAKON SVEGA,
KADA SAM VEA OSTAVLJENA,
ŽELIM SAMO JEDNO,
DA OVO NE BUDE ZABORAVLJENO.Ž

MADA JE BILO KRATKO,
ZA MENE JE TO BILO SLATKO,
I BEZ OBZIRA ŠTO MISLILA DANAS
AKO NAM JE SU?ENO IMA NADE I ZA NAS.
Utipkao Paeia - 7.4.2005. u 12:08 Komentari ( 2 )

izmedu dvije ljubavi

dragi moji prijatelji!!!!!!!!!!!!! imam jako velik problem
moj decko je u bolnici ,a ja dok je bio u zaljubila sam se u njegovog najgoreg prijatelja.ali ga nebi htjela povrjeiti jer je jako slab ima rak.super se slazemo inace ali vise ne ide jer je u bolnici sutra se vraca u skoli brzo me savjetujte dal da mu kazem il ne !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!hvaaaaaaaaaaaaaaaalllllllllllaaaa
Utipkao mememememe - 6.4.2005. u 14:08 Komentari ( 4 )

TAKO SI BLIZU
TAKO SI BLIZU


Neznam sta se dogadja samnom
ali znam da volim sve na tebi
volim tvoje oci i tvoj osmijeh vreli
ma samo tvoj dodir i tvoje tijelo
sve na meni bi samo tebe htijelo
znam da si dio mene a neznam kako
a srce si mi uzela tako lako
zelja za tobom postaje sve veca
moram te imate jer ti si moja sreca
kada pogledam tvoje lijepo lice
uvijek osjetim neku vedrinu
koju nosi ova lijepa noc
ma dodirnem li samo tvoje ruke
uvijek osjetim toplinu
koje su mi uvijek davale neku moc

Tvoj mi dodir sada tako treba
u ovim hladnim i tuznim nocima
samo tebe vidim i tvoj sjaj
u mojim crnim ocima
dan za danom mi prolazi
moje srce samo za tobom place
svakom sekundom te volim jace

Tebe volim tako ti i kazem
ja nemam razlog da te lazem
tako isto zelim da mi i ti kazes
nebi mogao podnijeti da lazes
volim te zasto da ti to krijem
da budem tuzan i suze lijem
volim te zelim ti to sada reci
zasto da patim zbog te dvije rijeci
sada sam na vratima mog sna
i cujem zvuk tvojih koraka
u mislima mog sjecanja
jos cujem zvuk tvog osmjeha
u srcu mom oci su tvoje snene
tako si blizu a tako daleko od mene



blackrouz@popstar.com

Utipkao Antonio Tony Perkossi - Swiden - 6.4.2005. u 00:46 Komentari ( 7 )

Dalmacija u mom oku
Lijepa Naša Domovino

Lijepa naša domovino
Oj junaeka zemljo mila
Stare slave djedovino
Da bi vazda sretna bila!

Mila kano si nam slavna
Mila si nam Ti jedina
Mila kuda si nam ravna
Mila kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Niti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije
Dok mu hrasae bura vije
Dok mu mrtve grobak skrije
Dok mu živo srce bije.


Dalmacijo

Dalmacijo, evo sam se vrati
Ti si moj cvit, plavog mora mati.

Malo pjevam, malo sviram
I polako tetoviram tvoje ime u srcu.
Onog dana kad sam poša
Sinje more sve sam proša, samo na te sam mislija.

A ti imaš sve na svijetu, ja sam lu?ak u kompletu
S prvim vitrom vratit au se ja.
Neka tvoja ljubav eeka ludo srce iz daleka
Pismu ovu koju pivam ja.

Dalmacijo, moja ružo procvala
Dalmacijo, sva od zlata i bisera.
Dalmacijo, pismu tebi pivam ja
Pismu o ljubavi, s juga i sjevera.
Ee o ee eoeoeoe...
Dalmacijo, pismu tebi pivam ja
Pismu o ljubavi, s juga i sjevera.

(Tutti Frutti)

Dalmatinka

Ja san bila tvoja mala
I samo san za te cvala
I sad kad san procvitala
Zbog tebe san zaplakala.

Ti si i sad ruža moja
Al' ja nisan ljubav tvoja
Previše sam virovala
Lipoj riei od mornara.

Dalmatinka, Dalmatinka
Tri ljubavi svoje ima.
Prva mi je gospe moja
Druga mi je ljubav tvoja
A treaa je bila boja.


Ti si moja zvizda sjajna
Ti si moja prva tajna
Siaaš li se našeg žala
Di sam tebi zakantala.

(Severina)

Dalmacija u mom oku

Pitaju me zašto pjevam o tom moru, buri, jugu
Govore mi kako sanjam obeaanu zemlju drugu
Govore mi da se trgnem dok je vrijeme, dok se može
K'o da mogu isprat kiše onu davnu sol sa kože.

Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku
Opet živi stotinama lica, Dalmacija u mom oku
Znam da nije bila samo moja, možda sam u snu duboku,
Ali živi stotinama boja, Dalmacija u mom oku.


Govore mi eemu priee, ljudi drugi život žive
Odvezane sve su barke i brodovi s tvoje rive,
Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape
Dok djeeji plae se euje sastaju se nove klape.

(Mišo Kovae)

Majko stara

Majko, majko stara, slušaj pjesmu sina svog
Majko, tko mi sudi, tko mi uze najdraže?
Suza, suza nemam da isplaeem svoju bol
Boli me, majko, boli me, noaas duša umire.

Bila je, majko, bila je, vrela krv životu mom
I ja au za njom, ja au za njom.

Majko, noa je tiha, more diše miruje,
Samo tvoj jedinac ove noai tuguje
Suza, suza nemam da isplaeem svoju bol
Boli me, majko, boli me, noaas duša umire

(Matko Jelavia)

Tamo di mi sunce sja

Sada za sve fala ti
uvik jubav bices mi.
Zadnje zbogon kazen ti
sutra moran otici.

Nesrica nas spojila
prije pun vrimena.
Zemljo lipih godina
di san rodjen iden ja

Tamo di mi sunce sja
di je stara maslina.
Plavin more kupana
Dalmacija

Di mi misec svitli put
nebo sja u zvizdama.
Zemljo mojih didova
vracan se ja.

Sad se vracan odkle me
juzni vitar donija.
Iden opet stat na mul
di san prvi korak pa.

Zemljo lipih godina
di san rodjen iden ja.

(Hari Roncevic)
poslala: Dalmoska
Dalmacijo Gospino si dite

Otisla san rodni kraju
otisla san s malo nade
i s tvog krila di san bila
kao dite tvoje stine

Dalmacijo Gospino si dite
Svetog Duje i Svetoga Nike
Dalmacijo sokolovo krilo
ja ti ljubin i lice i tilo.

Nemirna san ka i more
nemirna san cilo vrime
src mi se tugon cipa
kad pomislin tvoje ime

Dalmacijo Gospino si dite
Svetog Duje i Svetoga Nike
Dalmacijo sokolovo krilo
ja ti jubin i lice i tilo

(Jasna Zlokic)
poslala: Dalmoska
Dalmacijo za sva vrimena

Ti si meni jaketa i kapa
sto me cuva kada vitar puse
ti si meni maslina i skrapa
sto mi kripi ovo malo duse

Ti si meni konoba i kala
miris smilja rascvala lipota
ti si meni ka mater i caca
ti si sunce mog zivota.

Zemljo mora,maslina i soli
tko te vidi taj te i zavoli
tko te vidi u te c se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
i molitva moja uslisena
Dalmacijo za sva vrimena

Ti si galeb sura,hrid i more
ziva stina sto suncu prkosi
ti si ribar i tezak Zagore
sva lipota sto je srce nosi

Ti si meni konoba i kala
miris smilja rascvala lipota
ti si meni ka mater i caca
ti si sunce mog zivota.

Zemljo mora maslina i soli
tko te vidi taj te i zavoli
tko te vidi u te ce se kleti
Dalmacijo ti si oltar sveti
i molitva moja uslisena
Dalmacijo za sva vrimena.

(Klapa Bonaca)
poslala: Dalmoska
Zapivaj,klapo moja

Nocas cu pjevat za dusu
uz casu sakriti tugu
kad nema nje

Sto ce mi sunce i more
sto ce mi ljeto bez kojeg nema nje

Sa svojom klapom bi piva'
nek cuje cila riva da volim je
nek s pismom docekam zore
jer noc mi je ko nemirno more
sve zbog nje

Zapivaj,zapivaj klapo moja
nek me dirne pisma tvoja u srce
Nek nocas,uz pismu i uz vino
uz prijatelje svoje se radujem

Zapivaj,zapivaj klapo moja
nek me dirne pisma tvoja u srce
nek se piva sve do zore
ova pisma koja je
u srcu Dalmacije.

(Mladen Grdovic)
poslala: Dalmoska
Cacine rici

Dobra vam bila vecer prijatelji moji,
tko ce izmisati karte ako nas nima.
Sidimo nocas kraj stola
a vidim da nima nas pola
al pisme nase su
zauvik tu.

Evo mene moji ljudi dosa sam vam na bevandu
jos je ziva nasa loza jos se penje uz verandu
evo mene lipi moji bili galeb neka leti
oduvik je bila pisma Dalmaciji zakon sveti.

Cuvaj sine moj,
maslinu i skoje.
Kada zaspem ja,
pamti rici moje.

(Mladen Grdovic)
poslala: Dalmoska
Dalmacijo,ti i ja

Ista ljubav srica ista bol
malo cvica mjore draca sol
kad ti sviram na klaviru
da me puste svi u miru
Dalmacijo to smo ti i ja

isti san svaki dan ista noc
sunca plam umoran doma doc
a ti zedna ti zausti
da ti nebo suzu pusti
Dalmacijo to smo ti i ja

A cvit zivota sto je za te cva
bacit cu u more jer more samo zna
da uvik tebe materom sam zva
Dalmacijo to smo ti ja

(Nenad Kero)
poslala: Dalmoska
Kastela grade moj

Od stoljeca onih davnih
hrvatskih vladara slavnih
Biljacki su Dvori bili
zavicaj im najmiliji

Kastela grade moj
nek te cuva dragi Bog
kolijevko Hrvatske
biseru Dalmacije.

Danas rastes u slobodi
hrabri je dali Vitezovi
plodno polje,silne gore
cuva modro sinje more

Kastela grade moj
nek te cuva dragi Bog
Kolijevko Hrvatske
biseru Dalmacije

(Nenad Kero)
poslala: Dalmoska
Dalmatinko

Opija me dodir plavih valova
vatra ljubavi,juznih vitrova
ti ka morska skoju zoves me
tamo di na srid mora zvizda gasi se.

Plava zora vuce u tvoj zagrljaj,
stara barka,tvoga oka sjaj
Bili je galeb na arbol sija
bili me galeb pismom na te sitija

Dalmatinko,Dalmatinko
ti si biser cilog svita
kuga projdes,kamen cvita.
Meni triba jubav tvoja
pokraj mora.

(Pino i Denis)
poslala: Dalmoska
Bandire od svile

Dobro nam dosli na Poljud ljudi
jedno se srce za Hajduk budi
mirise sve na neveru,na sjeveru.

Kastela.Trogir,Primosten,Drnis
Makarska,Ploce,Imotski,Omis
dobro nam dosli nasi ljudi
Torcida se budi,na sjeveru.

Zapivajmo pismu,nasem Hajduku.
Dignimo skupa za Bile ruku
nek se zavijore bandire od svile
za sampione,za nase Bile.

Dosli su brodi i judi sa skoja
cuje se cila Zagora moja
mirise sve na everu
na sjeveru.

Sinj,Dugopolje,Solin i Klis
Hvar,Solta,Brac,Drvenik,Vis
dobro na dosli nasi ljudi
Torcida se budi,na sjeveru

Zapivajmo pismu,nasem Hajduku
Dignimo skupa,za Bile ruku.
Nek se zavijore bandire od svile
za sampione,sa nase Bile.

(Vinko Coce)
poslala: Dalmoska
Daleko mi najdrazi dom

Daleko mi moj najdrazi dom,
al nosim ga ja u srcu svom.
U njemu ostalo mi je zlato svo
Dalmacijo,Dalmacijo.

Odlazi brod i dusa mi s njim,
tamo na jug di maslina zri.
U krilu tvom me ceka lipota sto
Dalmacijo,Dalmacijo.

Tvrdu ka stina ja dajem ti ric,nece dugo proc
sa soldima ili bez njih,ja cu nazad doc
pod prozor njen da joj zapivam laku noc,laku noc.

Kad zapuse maestral u dusi,
sve me tebi Dalmacijo vuce,
Zeljo jedina.
Pa me nose nostalgije vali,
pa me vode di su tvoji zali
obali mog sna.

(Nenad Kero)
poslala: Dalmoska
Dalmacijo slusaj ovo

Svi ti kazu,biser si u oku
svi te vole lipu i siroku

Ka mater si jedina na svitu
lipa,draga,doba,plemenita
mi smo klasje tvoga zita
mi smo sime sa tvojega cvita.

Ti si dragulj,koji cvita,
rascvitana,lipa,cista.
Ti si zvizda koja sija,
svi te vole kao i ja,
zato vaja rici skratit,
tvom se toplom krilu vratit

Dalmacijo slusaj ovo ja te volim i gotovo...

tvoje more,rascvitani skoji,
lanterna su za sve nase pute.
Ti si nasa,mi smo tvoji
od davnina kunemo se u te

ti si dragulj koji blista,
rascvitana.lipa,cista.
Ti si zvizda koja sija,
svi te vole kao i ja,
zato vaja rici skratit,
tvom se toplom krilu vratit

Dalmacijo slusaj ovo,ja te volim i gotovo....

(Klapa Bonaca)
poslala: Dalmoska
Samo ti Dalmacijo

Sva bi blaga na ovome svitu,
tebi nocas poklonija ja.
tamo di me mati moja ljubi
tamo di sam davno rodjen ja

Za tebe smo ariju pisali duso,
sva blaga sto Bog ti je daravao.
Iz kamena nama si procvala ruzo,
samo ti samo ti samo ti Dalmacijo.

O more,more ti
pricaj mi o ljubavi
o kraju di su moji najkdrazi.
Na vike vikova,zivit ce Dalmacija
u ime Oca,Sina i Duha Svetoga

Za tebe smo ariju pisali duso,
sva blaga sto Bog ti je daravao.
Iz kamena nama si procvala ruzo,
samo ti samo ti samo ti Dalmacijo.

Iz moje duse more pise o ljubavi
svakom kamenu draci svetoj maslini
pricaj mi more,pricaj o nasoj svetinji.
O najlipsem cvitu na svitu
o nasoj Dalmaciji.

Samo ti,samo ti,samo ti Dalmacijo
(Mladen i Bepo)
poslala: Dalmoska
Dalmatinac

Ja sam dite s mora moja mati je Dalmacija
imam barku i gitaru,srce koje ljubit zna.
Nema meni do mog juga i do mojih borova,
sva bi zlato ovog svita za moj bili kamen da.

Dalmatinac sam,
tu sam rodjen ja.
Plavo more zna,da je volim ja
vilu s Jadrana.
Dalmatinac sam
ovo je moj dom su moji didovi davno sidro bacili
mene vezali.

Ja sam dite s bilog zala,di je pisma galeba
di je zemlja vode zedna,di su stabla maslina
di su ljudi iste loze,di je Sveta Nedilja
svo bi zlato ovog svita za moj bili kamen da.

(Mladen Grdovic)
poslala: Dalmoska



10 dalmatinski zapovidi
1.eovik se rodi umoran i živi da se odmori
2.ljubi krevet svoj ka samog sebe
3.odmaraj se danju, da noau moreš spavat
4.ne radi – rad ubija
5.kad vidiš nekog da se odmara – pomozi mu!
6.ne aini danas ono što moreš sutra
7.radi manje nego moreš, a ono što moreš prebaci na drugoga
8.u hladu je spas, od odmaranja niko nije umra
9.rad donosi bolest – ne umri mlad!
10.kad poželiš raditi – sidni, priaekaj, vidit aeš da ae te proai.

od dalmatinke



Recepti

Splitska torta

8 jaja
50 dag finog šecera
35 dag oraha(krupnije isjeckanih)
10 dag groždica
20 dag cokolade za kuhanje
25 dag masla


NACIN PRIPREME:
Za biskvit napraviti snijeg od 8 bjelanjaka i postepeno dodavati 25 dkg finog šecera. Na kraju lagano umiješati isjeckane orahe i groždice. Smjesu izliti na papir za pecenje postavljen na plehu. Biskvit sušiti 1 sat na sasvim laganoj vatri. Gotovi biskvit izrezati na tri jednaka dijela. Krema: Na pari tuci 8 žumanjaka, 25 dkg preostalog šecera i cokoladu za kuhanje.U ohladenu smjesu dodati izradeno maslo. tortu slagati biskvit, krema, završiti s biskvitom i cijelu tortu premazati kremom.
poslala: Dalmoska


DALMATINSKA PAŠTICADA

75 dag govedeg buta
suha slanina
cešnjak
nekoliko klincica
1-2 glavice luka
korijena od celera
1 dl prošeka
kvasina
10 dag masti
sol i papar
ribani muškatni orašcic
1 žlica pirea od rajcice
1 žlica mrvica
juha ili voda


NACIN PRIPREME:
Govedi buta dobro operite, ocijedi i nabodite sa nekoliko klincica, cešnjakom koji ste prethodno duguljasto narezali, te suhom slaninom. Tako pripremljeno meso ostavite da preko noci odleži u kvasini. U posudu stavite mast ili ulje, dodajte sitno nasjeckani luk, korijen celera, malo soli, papra i naribani muškatni orašcic. Dodajte meso i pržite na srednjoj vatri sa svih strana dok meso ne ostane bez soka. Zalijte zatim meso prošekom (možete upotrijebiti i crno vino kojem ste dodali šecer), dodajte koncentrat juhe te kuhajte pokriveno na laganoj vatri, dolijevajuci vodu po potrebi dok meso ne omekša. Kad je gotovo izvadite meso i narežite ga na ploške te ih ponovo vratite u preostali sok i kuhajte još oko pola sata. U slucaju da sok nije dovoljno gust i taman (treba biti tamnosmed), poprži se na malo masti žlicica mrvica veoma sitno prosijanih i užuti se žlicica pirea od rajcica te se doda mesu prije nego što je gotovo. Poslužiti sa tjesteninom ili valjušcima od krumpira.
poslala: Dalmoska


Drniška pašta
40 dag tjestenine trikolori
2 tvrdo kuhana jaja
20 dag drniškog pršuta
1 konzerva tunjevine
1 konzerva(40 dag)slatkog kukuruza
1 vrecica majoneze
1 žlicica senfa
1 žlica kecapa


NACIN PRIPREME:
Tjesteninu uobicajeno skuhati, oprati i pustiti da se ohladi. Pršut narezati što sitnije. Odliti ulje iz tunjevine, tunjevinu zgnjeciti. Odliti vodu iz konzerve s kukuruzom. Sve sastojke promiješati i dodati tjestenini i staviti u hladnjak. Poslužiti hladno kao predjelo ili pak kao glavno jelo.
poslala: Dalmoska


Palaeinke sa sirom

Tijesto:
13 dag brašna – oštroga
1 jaje, 2 žumanjka, 2 dag maslaca
¼ l mlijeka, sol

Nadjev:
40 dag svježega sira
2 jaja, 8 dag šeaera
vanilin-šeaer, limunova korica
2 dl kiseloga vrhnja za preljev

Palaeinke pripremite tako, da izmiješate jaje, žumanjke, rastopljeni maslac i malo soli, te naizmjence dodajete brašno i mlijeko. Dobiveno tekuae tijesto ostavite kratko da odstoji, pa ispecite male palaeinke na dobro ugrijanoj i nauljenoj tavici.

Priprema nadjeva:
Žumanjke i šeaer pjenasto izmiješajte, dodajte naribanu limunovu koricu, propasirani sir i na kraju snijeg od bjelanjaka. Sve lagano izmiješajte u jednolienu smjesu. Nadijevajte palaeinke i savijajte. Složite ih u vatrostalnu zdjelu, prelijte kiselim vrhnjem i kratko zapecite u peanici. Palaeinke poslužite vruae, a po želji posute šeaerom.

(poslala: suncana)


Kup Maraskino (za 1 osobu)
2 kuglice gotovoga sladoleda – vanilija
5 dag borovnica
0,2 dl likera maraskina
šlag

Borovnice i maraskino izmiješajte pa rasporedite u šampanjske aaše koje ste prethodno rashladili. Zatim u svaku aašu stavite po dvije kuglice ili kocke sladoleda i ukrasite šlagom.
(poslala: dalmatinka)


Zvjezdice s marmeladom

30 dag brašna – glatkoga
6 dag jestivog škroba Gustina
9 dag šeaera u prahu
21 dag maslaca
6 dag mlivenih bajama ili lješnjaka
4 žumanjaka
30 dag marmelade od marelica
rum
10 dag šeaera u prahu
2 vanilin-šeaera

Od brašna, Gustina, šeaera u prahu, na listice narezanog ohla?enog maslaca, bajame i žumanjaka brzo umijesite prhko tisto i stavite u hladnjak odmarati oko 1 sat.

Tisto razvaljajte sasvim tanko. Izrižite kalupom zvjezdice, i to polovicu od njih s rupicom na sridini. Složite ih u namašaeni pleh jednu do druge i pecite oko 10 minuta na temperaturi od 200 °C. Peeene zvjezdice s rupicom stavite na papir i pospite šeaerom u prahu i vanilin-šeaerom. Preostalu polovicu eitavih zvjezdica primažite marmeladom u koju ste umiješali malo rum, te priklopite pošeaerenim zvjezdicama.


Božiani kruh

12 dag suhih šljiva
15 dag lješnjaka
12 dag smokava
12 dag grož?ica
3 jaja, 12 dag šeaera
1 vanilin-šeaer, rum
na vrhu noža cimeta
12 dag brašna – oštroga
5 dag jestivog škroba Gustina
1 ravna eajna žlieica praška za pecivo
korica limuna i naranee

Lješnjake grubo nasjeckajte, smokve narižite na kockice, suhe šljive kratko prokuhajte, ocijedite, ohladite i narižite na komadice. Grož?ice namoeite u rum. Jaja pjenasto izmišajte, dodajte šeaer, vanilin-šeaer, pa još mišajte nekoliko minuta. Zatim dodajte cimet i brašno pomišano s Gustinom i praškom za pecivo, pripremljeno suho voae, ribanu koricu limuna i naranee i polako sve izmišajte. Duguljasti kalup (30x11) obložite pergament-papirom i napunite pripremljenom smjesom. Odmah stavite peai u peanicu zagrijanu na 180-200 °C oko 70 minuta. Ohladeni kruh narižite na ploške.


Primoštenske fritule
6 kom jogurta
1 kg brašna – glatkoga
3 žumanjka
korica od 1 limuna
korica od 1 naranee
2 praška za pecivo
4 vreaice vanilin-šeaera
rum

Sve navedene sastojke izmiješajte, a na kraju dodajte prašak za pecivo. Zatim rukom uhvatite pripremljeno tisto, stisnite šaku i koliko izi?e tista (u velieini oraha) skinite žlieicom i stavljajte u vruae ulje. Pecite do zlatnožute boje i vruae pošeaerite.


http://www.dalmatinka.com/dobrodosliHR.htm


Utipkao DaLmAtInKa - 5.4.2005. u 13:28 Komentari ( 1 )

ZADAR ŽIVO PAMTI SVOJ SUSRET S PAPOM
ZADAR ŽIVO PAMTI SVOJ SUSRET S PAPOM
Mi smo Papini, Papa je naš
Dok tuguju za Papom, sjeaanje na druženje s njim prije gotovo dvije godine, u Zadrana je živo kao da se sve to zbivalo prije dva dana. Poruka Ivana Pavla Drugog izreeena na Forumu tog ponedjeljka 9. lipnja 2003. godine - Hvala tebi ljubljeni puee hrvatski koji si me doeekivao raširenih ruku i srca - zvoni i danas u srcima svih koji su njegove rijeei slušali uživo ili pratili preko televizije.
Bio je blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve, peti dan pastirskog pohoda pape Ivana Pavla Drugog Hrvatskoj, na njegovu stotome apostolskom putovanju. Zadrani su se za taj dan pripremali mjesecima, a napori nadbiskupije, županije i grada, razlieitih crkvenih pokreta i zajednica, ustanova i brojnih pojedinaca doveli su do manifestacije me?usobnog iskaza ljubavi nezapamaenog na ovom prostoru. Doeek i prijam Svetog Oca, njegov ispraaaj i zbivanja na zadarskom Poluotoku od ranih jutarnjih sati, ocijenjeni su - velieanstvenima. Ne samo od ovdašnje javnosti vea i od brojnih stranih novinara, a Papin boravak u Zadru i ispraaaj iz zadarske zraene luke pratilo je oko 700 novinara, fotoreportera i snimatelja. Vatikanski su novinari, tako, posebno oduševljeni Zadrom izrekli niz komplimenata na raeun zadarske pozornice, atmosfere na Forumu, pjevanja i skandiranja mladih, stotine usidrenih barki na moru. Boravak u Zadru bio je najljepši, kazao je snimatelj Reutersa koji je Papu pratio cijelim putovanjem kroz Hrvatsku dok je novinar španjolske televizije izjavio kako ae doeek u Zadru i kao profesionalac i vjernik zauvijek pamtiti. Po svima, ono što su vidjeli i doživjeli u Zadru, bilo je velieanstveno. Takvome dojmu pridonijela je sigurno i originalnost u kreiranju cijeloga programa, kako onog dok se eekao dolazak Svetog Oca na Forum, tako i službenog, koji se odvijao na pozornici. Tisuae Zadrana pjevalo je, izme?u ostalog starohrvatski glagoljaški napjev s otoka Ugljana, "Zdravo zvijezdo mora", elanovi brojnih KUD-ova nosili su izvorne narodne nošnje, u njima su do pozornice sliku Gospe od Zdravlja - Gospe Zadarske donijele djevojke tako?er u narodnim nošnjama, a sliku su, osim krunicom i ljiljanima, eastili i uljanicom i brnistrom. Živopisnost su davale žute i bijele boje marama i kapa mnogobrojnih vjernika na Forumu, a posebnost u svakom pogledu predstavljale su brodice uz obalu, me?u njima mnogo gajeta i leuta karakteristienih za ovo podneblje. Posebna je, svakako, bila i pozornica - gajeta s jarbolom i razapetim jedrom, ukrašena vijencima pletenim od autohtonog dalmatinskog bilja. Svi zadarski hodoeasnici do danas euvaju sjeaanje na dan kad su s papom Ivanom Pavlom Drugim na drevnome zadarskom trgu slavili Šesti eas. Cijela Hrvatska, uz to, posebno se u ovim danima podsjeaa posljednjih rijeei što ih je Sveti Otac opraštajuai se od Zadrana, pred odlazak iz Hrvatske na kraju svoga treaeg pastoralnog pohoda Hrvatskoj, izrekao na Forumu, na završetku molitve Šestog easa: "Zemljo Hrvatska, Bog te blagoslovio".

Davorka MEZIA

"Papa, ostani s nama"!

Simpatije svih koji su pratili zadarsku svetkovinu Pape, izazvali su usklici koji su se na Forumu svako malo prolamali. Uz "Ivane Pavle", "Papa mi te volimo" ili "Papa, ostani s nama", najzadarskiji je svakako bio "Mi smo Papini, Papa je naš".
U skandiranju je sudjelovalo cijelo mnoštvo, svih oko 100.000 ljudi koliko se procjenjivalo, okupljenih iz cijele Zadarske županije, s njezina kopna i mora kao i hodoeasnika iz drugih dijelova Hrvatske i inozemstva.

Utipkao DaLmAtInKa - 5.4.2005. u 13:13 Komentari ( 0 )

PETAR
VOLIM TE PETRE I CEKAM TE .....
TI SAMO ZNAS GDE ......
Utipkao SLADJANA - 5.4.2005. u 00:10 Komentari ( 2 )

BEZ NASLOVA

I VECERAS TE CEKAM MOJ MILI
NA MESTU SAMO NAMA ZNANOM
OBUCI CU TAMU I U OCI STAVITI ZVEZDE
DA TI OSVETLE PUT DO MENE


DODJI CEKAM TE
NA MESTU SAMO NAMA ZNANOM
Utipkao SLADJANA - 4.4.2005. u 23:42 Komentari ( 0 )

UMRO PAPA IVAN PAVAO DRUGI
UMRO PAPA IVAN PAVAO DRUGI

Papa Ivan Pavao Drugi umro je u subotu naveeer, objavio je rimski vikar, kardinal Camillo Ruini. Na Bazilici svetog Petra brecanjem zvona oznaeena je smrt poglavara Katolieke crkve.

Pontifikat Ivana Pavla II., prvoga slavenskog pape u povijesti, putnika, poliglota, sportaša, književnika, pamtit ae se po njegovim putovanjima i golemoj medijskoj pokrivenosti njegovih aktivnosti, po izravnoj komunikaciji s pastvom i hrabrosti u traženju oprosta za grijehe Crkve, promicanju ekumenizma, ulasku u sinagogu i džamiju, dubokoj suauti za manjine i nepokolebljivoj obrani tradicionalnih crkvenih ueenja.

Poljski kardinal Karol Wojtyla, koji je od stupanja na dužnost 1978. godine na svoja 103 putovanja po 131 zemlji vjernike pozdravljao na više od 60 jezika, sam govorio njih osam, utihnuo je od veljaee 2005., nakon traheotomije koju su lijeenici morali obaviti kako bi mu olakšali disanje.

Otada je bio osu?en na šutnju, novu u nizu patnji koje su ga nemilice poga?ale sišuai mu godinama otpornost i energiju - pokušaj atentata 1981., operacija tumora 1992., prijelom kuka dvije godine poslije, operacija slijepog crijeva 1996., Parkinsonova bolest, dvije hospitalizacije poeetkom 2005., teško su izmorili 84-godišnjeg rimokatoliekog poglavara koji sebe nije znao i nije želio štedjeti.

Od prvoga putovanja u Meksiko 1979., Papa-putnik prevalio je 2 milijuna kilometara zrakoplovom, automobilom, brodom. Slikovito, 31 put obišao je svijet, 3,23 puta prevalio udaljenost od Zemlje do Mjeseca. Stanovnik Vatikana zbog tih je pohoda gotovo tri godine izbivao iz svoga doma u najmanjoj državi svijeta, ali je zato u Rimu ili za pastirskih putovanja 400 milijuna ljudi srelo toga eovjeka eija je karizma znala privuai vjernike koji su molili za njegovo ozdravljenje.

Slavenski Papa pomogao je da svijet prizna pravo na samostalnost Sloveniji i Hrvatskoj, njegovu srcu dragoj zemlji koju je posjetio triput i neumorno pozivao na prekid rata u njoj poeetkom 90-ih. Sin Poljske koju je hladnoratovska podjela karata smjestila u istoeni blok, svesrdno je molio za pad Berlinskog zida i komunizma, pojave koju je u svojoj knjizi nazvao "nužnim zlom" što je potrajalo dulje od drugoga zla, nacizma, koje je tako?er iskusio kao mladia.

S jednakom predanošau kojom je molio za oslobo?enje od komunizma, stao je u zaštitu radništva koje se na ruševinama komunistieke strukture našlo prepušteno samovolji divljeg tranzicijskog kapitalizma, ali je i osu?ivao kapitalistieki hedonistieki konzumerizam.

Obrana malih ljudi, marginalnih skupina, manjina, bila je draga tema tomu Papi, snažnom zagoporniku obespravljenih i dostojanstva žene, doduše na crkveni naein, dakle ne za njezino pravo na pobaeaj ili sveaeniako re?enje.

Vjernike je pozivao na kršaansku suaut prema manjinama, pa tako i homoseksualcima i lezbijkama, no ne i na ispunjenje njemu neprihvatljivih zahtjeva za ozakonjenjem istospolnih zajednica.

Prvi je Papa koji je stupio u sinagogu 1986., i pritom Židove oslovio sa "starija braao" i prvi je kroeio u džamiju, za posjeta Siriji 2001. Veliki zagovornik me?ureligijskog dijaloga bio je katkad optuživan da u tim naporima katolicima želi povlašteni i vodeai status.

U ožujku 2000., hrabro je pozvao na kolektivno ispitivanje savjesti svoje crkve i javno u Boga molio oprost za strahote koje su neki katolici poeinili u dvotisualjetnoj povijesti, a eesto u ime Crkve. "Za ulogu koju je svojim ponašanjem imao svaki od nas u tim zlima, što su pridonijela deformaciji obraza Crkve, ponizno molimo oprost", rekao je tada a taj ein ocijenjen je jednim od najvažnijih poteza njegova papinstva.

Molio je za oprost i zbog ponašanja crkve prema ženama, od lova na vještice do njihova zadržavanja u eesto drugorazrednom statusu. U ime Crkve isprieao se i zbog grijeha protiv drugih kultura, okrutne kolonizacije domorodaekih naroda, grijeha protiv Židova pred eijom je žrtvom kleknuo u Auschwitzu u spomen na njih šest milijuna ubijenih u holokaustu.

Redovito je osu?ivao antisemitizam, zagovarao mir u Svetoj zemlji, vapio za izbjegavanjem rata u Iraku. No hodao je stoljeaima utabanim stazama katolieke crkve i iskljueio moguanost ukidanja celibata, rastavljenima uskaaivao prieest, ali i zakone koji odobravaju rastavu i u pravima izjednaeuju nevjeneane s braenim zajednicama.

Branio je crkvena stajališta po kojima je pobaeaj jednak ubojstvu, a za posjeta Africi poharanoj AIDS-om usprotivio se kontracepciji, pa i prezervativu kojim se može ublažiti širenje smrtonosne bolesti. Ne samo po traženju oprosta za crkvene grijehe, Ivan Pavao II., u mnogoeemu bio je prvi.

Od 1522. on je prvi netalijan, Slaven na tronu Sv. Petra, najmla?i Papa 20. stoljeaa, prvi skijaš i plivae, zaljubljenik u kazalište, glumac u mladosti, prvi koje je svoje poslanje shvatio kao dinamiean, moderan posao i zašao me?u narod. Ivan Pavao II. u 26 je godina svoga papinstva proglasio najviše blaženika i svetaca u povijesti.

Oprost je i u praksi svjedoeio posjetivši u zatvoru svog atentatora koji mu je nanio teške tjelesne ozljede s trajnim posljedicama. Rijee Gospodnju pronosio je i vlastitim književnim djelima vidjevši u tome put da se približi Bogu o eemu svjedoee rijeei Czeslawa Milosza, vodeaeg poljskog pjesnika i nobelovca.

"Mnogo je pjesnika i mnogo pjesama, ali rijetke su pjesme tolike istinske dubine. To je konverzacija izme?u eovjeka i Boga". Osvjedoeeni zagovornik visokih ljudskih vrijednosti - mira i dijaloga, oprosta, suauti, slobode, ipak je vjernike pozivao da ih ispune, uvijek im pastirski pokazujuai put kojim im valja iai.

Papa koji se otvorio novim tehnologijama i rado družio s mladima kao nositeljima napretka, u crkvenom je nauku zastao na pozicijama tradicionalnih crkvenih ueenja a korak prema crkvi oslobo?enja nije ueinio prepustivši to drugima koji ae ga naslijediti.

Utipkao DaLmAtInKa - 4.4.2005. u 21:58 Komentari ( 3 )

DJEEJA POSLA
DJEEJA POSLA

Sjeti se svojih muka
Kada si se bojala crnog vuka

Kada si se u proljeae bojala ose
I da ae ti mama ošišat kose.

Tete u vrtiau jer ti se einila stara
I kada bi u kuai ostala sama.

U filmu kad neko nekog ubije
Mama ti oei pokrije.

Sad ti se to sve einu banalne stvari,
Ali osjetiš kako se zapravo stari.

Ti strahovi su bili snažni
I ništa manje nego danas važni,
Ali samo te okolina takvog pravi
Da drugaeije gledaš na neke stvari.
Utipkao kate - 4.4.2005. u 21:26 Komentari ( 1 )

www.harironcevic.com/diskografija JOŠ TVOG JE POLJ
www.harironcevic.com/diskografija JOŠ TVOG JE POLJUPCA

01. Još tvog je poljupca na mojim usnama
02. Napuštam sve
03. Da li želiš ljubav svu
04. An?eo i vrag
05. Vodi me
06. Ljubav boli
07. Sakupljaei dugova
08. Dalmacija
09. No playback
10. Ne priznajem bol
11. Getanin*
12. Marina*
13. Mulac*
14. Japan-New York*
Još tvog je poljupca na mojim usnama

Da imam srca dva jedno bi bacija
Da imam duše dvi da jednu ostavim
Da te zaboravim treba mi, treba mi vremena
Još tvog je poljupca na mojim usnama

Još spava sjeaanje na tvojim grudima
Bez tebe bu?enje jutra mi uzima
Da te zaboravim treba mi, treba mi vremena
Još tvog je poljupca na mojim usnama

Da sada naueim sve
Šta svitu poznato je
Na sve bi odgovor da
Kad sve na svitu bi zna
Na ljubav opet bi sta
Da imam srca dva
To šta si ranila odma bi bacija
Da imam duše dvi,
Da jednu ostavim,
Da te zaboravim

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: D. Marušia

Da li želiš ljubav svu

Od sebe sam dao sve što se može dati
I bilo bi lijepo da mi barem malo vrati
Dao sam joj dolare, marke i guldene
A nije ni pfeninga potrošila na mene
Dao sam joj auto, motor i bicikl
I moj omiljeni numizmatieki fascikl

Kakav sam glupan to ja
(Da li želiš ljubav svu)
Ma hajde ženo
(Da li želiš ljubav svu)
Evo ti uzmi
(Da li želiš ljubav svu)
Evo ti nosi
(Da li želiš ljubav svu)

I sad još može za gaae da me skrati
I bilo bi lijepo da bar njih mi natrag vrati
Sad još može samo kožu da mi skine
I tako se nizašto vea odavno ne brinem

Kakav sam glupan to ja
(Da li želiš ljubav svu)
Ma hajde ženo
(Da li želiš ljubav svu)
Evo ti uzmi
(Da li želiš ljubav svu)
Ma evo nosi
(Da li želiš ljubav svu)

Al' kad je pogledam u oei i vidim radost
kada se vrati uveee iz shoppinga
U njima osmjesi se kriju i zadovoljstvo
Jer može zaspati bez jogginga

Kakav sam glupan to ja
(Da li želiš ljubav svu)
Ma hajde ženo
(Da li želiš ljubav svu)
Evo ti uzmi
(Da li želiš ljubav svu)
Ma evo nosi
(Da li želiš ljubav svu)

Dao sam joj dolare, marke i guldene
A nije ni pfeninga potrošila na mene
Dao sam joj auto, motor i bicikl
I moj omiljeni numizmatieki fascikl

(Da li želiš ljubav svu)
Ma evo uzmi
(Da li želiš ljubav svu)
Evo ti nosi
(Da li želiš ljubav svu)
Ma hajde ženo
(Da li želiš ljubav svu)

Da li želiš ljubav svu
Da li želiš ljubav svu

glazba: Electric Light Orchestra
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia

Vodi me

Ja samo jedno znam da nekud odlazim
Da ljubav sa tobom negdje nestaje
I neka postoje razlozi
I neka prati me prst sudbine

Reci mi gdje
Ili vodi me
Ja ne umijem živjeti
Bez njene ljubavi
Reci mi gdje
Ili vodi me
Da me opet bar na tren
Zgrije dodir njen
Vodi me,
Vodi me
Tamo gdje ljubav nestaje

Ja sam samo tebe volio
I samo tebi sam srce predao
I neka postoje razlozi
I neka prati me prst sudbine

Reci mi gdje
Ili vodi me
Ja ne umijem živjeti
Bez njene ljubavi
Reci mi gdje
Ili vodi me
Da me opet bar na tren
Zgrije dodir njen
Vodi me,
Vodi me
Tamo gdje ljubav nestaje

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia


Sakupljaei dugova

Bilo je to lijepo društvo
Sitnih oeiju i glupog pogleda
Živjeli su strasno
Trošili su masno
Sakupljaei dugova

Tu su bili Fric i Strahinja
Nerazdvojna bratija
Jedan drugom kum
Što god padne im na um
Strah i trepet predgra?a
Sakupljaei dugova

Jednom zazvoni telefon
Tu kod onih istih tipova
Javio se Strahinja
Kazao je da sve zna
I da Fric je fukara

A tip ga pita da l' još zna
Da je Fric te veeeri
Dobio od gazde lovu
I tko zna gdje još koju
A koju trebali su svi

Ma nije svijet tako lijep, tako svet
Kada potraži te mafija
Ma nije svijet tako lijep, tako svet
Kada potraži te mafija

Zovnu Frica na telefon
Da, te iste veeeri
Na?u se u gradu
Tek toliko da se na?u
Stari prijatelji svi

Povukao je okidae
Prosuo mu mozak ploenikom
Bio je još jedan
Od onih koji ginu
Mafijaškom logikom

Ma nije svijet tako lijep, tako svet
Kada potraži te mafija
Ma nije, Fric, ovaj svijet tako lijep
Kada potraži te mafija

Sakupljaei dugova...

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia



Napuštam sve

Bilo je šest u jutro
Vani vea svitao je dan
Gledam grad miran nestvaran
Ja bez tebe, sam i nevažan
Napuštam sve

K'o glumac nakon predstave
Kad mu je loše postave
K'o pajac kad smijeha nestane
Ja bez tebe sam i nevažan
Napuštam sve

Bože ne uzmi mi za zlo
Jer vidim dotaka sam dno
Jedan svijet ni poželjan ni svet
Jaee od moje molitve
Bile su njene nevjere
Zbog tebe ostavit au sve
Nek nema me

Sad odlazim od tebe
Sad odlazim daleko
Jaee od moje molitve
Bile su tvoje nevjere
Zbog tebe ostavit au sve
Nek nema me

Sa moga toplog žutog juga
U srce sivila
Tog jutra nosila me pruga
A kiša bacala suze na lice prozora
Pratila me

Bože ne uzmi mi za zlo
Jer vidim dotaka sam dno
Jedan svijet ni poželjan ni svet
Jaee od moje molitve
Bile su tvoje nevjere
Zbog tebe ostavit au sve
Nek nema me

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia

An?eo i vrag

Dao sam ti više nego što sam htio sam
I pomalo se gubim, sve ti manje pripadam
A uzela si mnogo, više nemam šta da dam
I opet dalje moram sam.

Jer ja, ja sam skitnica, an?eo i vrag
Hodam me?u zvijezdama, sutra pustim poljima
Jer ja, ja sam kao dio sna koji jutrom odluta
A ja, nekom zima ledena, nekom miris proljeaa

Bila si mi prva kojoj sebe poklanjam
I osjeaam da griješim sada kad te ostavljam
A uzela si mnogo i više nemam šta da dam
I opet dalje moram sam

Jer ja, ja sam skitnica, an?eo i vrag
Hodam me?u zvijezdama, sutra pustim poljima
Jer ja, ja sam kao dio sna koji jutrom odluta
A ja, nekom zima ledena, nekom miris proljeaa

Jer ja, ja sam kao dio sna koji jutrom odluta
A ja, nekom zima ledena, nekom miris proljeaa
Ja sam an?eo i vrag

glazba: A. Limia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia

Ljubav boli

Sad na odlasku neau reai ti da te volim
Neae rijeei te otjerati sve tvoje boli
Griješio sam mada nisam htio ni sam
Uništiti sve naše dodire koje volim

Ljubav boli
Ljubav boli sad znam

Daj me pogledaj zar ne vidiš da srce gori,
Ne mogu ti rea' s nijemih usana da te molim
Griješio sam mada nisam htio ni sam
Uništiti sve naše dodire koje volim
Ljubav boli

I prvi put odlazim bez pozdrava
Kaput je težak, korak krut
I prvi put da bez strasti dobivam
Tvoje poljupce koje volim

Ljubav boli
Ljubav boli sad znam

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia

Dalmacija

Davno je netko rekao
Kad staviš prst u more
K'o da si svijet dotaknuo
I osjeaaš se bolje
Tako se i ja osjeaam
Kad zaronim se dolje
Slobodan, eist i nesputan
Granice ne postoje

Tamo gdje živim ja
(Tamo gdje živim ja)
More je sudbina
(More je sudbina)
Srca su slobodna
Tamo je Dalmacija

Ni ove sive tvornice
Što plavo nebo pale
Ni ovi strani trgovci
Ni naše sve budale
Nitko nam ništa ne može
Zaronimo se dolje
Slobodan, eist i nesputan
Granice ne postoje

Tamo gdje živim ja
(Tamo gdje živim ja)
More je sudbina
(More je sudbina)
Srca su slobodna
Tamo je Dalmacija

Ni ove sive tvornice
Ni termoelektrane
Ni crne naftne platforme
Budale naše stare
Nitko nam ništa ne može
Zaronimo se dolje
U zelenim dubinama
Budale ne postoje

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia

Ne priznajem bol

Ništa drugo, osim sebe, neau moai da zaboravim
Ništa drugo, u samoai, osim tebe da ne izgubim
Još jedna noa, još jedna bol
Ne znam kako da se oduprem
Al' vjerujem u novi dan
Dok ostajem sam u beskraju vremena

I bit au tu, prije svih, jer ne postojim
I živjet au na granici tvoje stvarnosti
dok ostajem sam u beskraju vremena

Ništa drugo, osim sebe
(Neau moai da zaboravim)
Ništa drugo
Ništa drugo, u samoai
(Osim tebe da ne izgubim)
Ništa drugo

glazba: T. Bogovia
tekst: T. Bogovia
arr: D. Marušia

No playback

Dosta mi je više osmjeha na playback
Tvojih pogleda ka nekim tu?im usnama
Dosta mi je nježnosti, imam je na pretek
Želim da mi krv u mozak jaee udara

Ajde pjevaj baybe
Nema playback, ne, ne
Ajde pjevaj baybe
Neka krv mi krene
Poslije toga baybe
Nek te isproba i on

Ma nisam više derle i nije mi do šetnje
Želim da mi krv u mozak jaee udara
I kad mi dušo pjevaš, ne želim da mi zjevaš
Pjevaj iz dubine grle, nek mi srce propjeva

Ajde pjevaj baybe
Nema playback, ne, ne,
Ajde pjevaj baybe
Neka krv mi krene
Poslije toga baybe
Nek te isproba i on.

Ajde pjevaj baybe...

Ajde pjevaj baybe, uzmi mikrofon,
Pjevaj iz dubine grla jer za to služi on

glazba: H. Roneevia
tekst: H. Roneevia
arr: A. Limia

Utipkao DaLmAtInKa - 4.4.2005. u 15:40 Komentari ( 2 )

nasLOVnica
evo ovako v
bila je lijepa...lijepa poput obecanja,pamtim..svaki dan zabavljanja rijeci,,cini mi se svake sjeim se a nema je kraj mene..
kazu..prosla je kroz mnogo toga..nasla utociste je kod Boga,nocas pred tim vratima sam ja..i molim da...mi je da..

ref:SADA,KAD BI MOGO BITI S TOBOM KAO NEKADA..DA MI TE VRATIT SAMO JEDAN DAN....
A SVU LJUBA STO SAM DRUGIM TEBI DA I DA TEBI SAMO TEBI PRIPADAM..


2.JOS NEZNAM KUD S TOBOM NI KUD BI SA SOBOM JOOS TESKO JE ...BUDIT SE PORED NJE...MALENNNNNNNNNNNNAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA



3.SARENI ARTIKLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLLL





Utipkao ma ja stas govorit - 4.4.2005. u 15:00 Komentari ( 0 )

VOLIM TEBE I GITARU
Sijecam se sretnih dana i noci
kada sam bio sa tobom
sada mi pomalo drhti ruka
jer pisem ti ljubavi posljednje zbogom
ali znaj da puno te puno volim
jer to znam sigurno nisi znala
i da tvoj sam rob postao
kad si mi prvi poljubac dala
htio sam da ti dam srecu
ali ti si hladno rekla necu
htio sam biti samo tvoj
a ti si rekla drugi je moj
htio sam ti oprostiti sve
a ti si prkosno rekla ne
tada sam prestao da te molim
al jos uvijek te ludo ludo volim
a kada cujes zvuk jedne usamljene gitare
i kad te srce i dusa zabole
sjeti se mene ljubavi koji te voli
jer sviram i pijevam onu pijesmu nasu staru
da ja jos uvek volim tebe i moju gitaru
Sjedim sam na staroj klupi
dok stara drveca granje njise
i nosi rijeci tuznog srca moga
nema je nema je nikada vise
cujem korake i zadnjih prolaznika
i cijeli je grad prekriven u neku tamu
samo lisce starog drveta njemo zasumi
prijatelju moj sada si ostao sam
dizem se polako sa stare klupe
uzimam gitaru i htio bi poci
ali staro lisce opet zasumi
ostani jos samo malo mozda ce doci


blackrouz@popstar.com

Utipkao Antonio Tony Perkossi - Swiden - 4.4.2005. u 02:02 Komentari ( 6 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352  353  354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   Napred (Next) >>