Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9273 upisa na 371 stranica (stranica br. 353)
9273 entries in 371 pages (page No. 353)
VOLJECU TE DO KRAJA ZIVOTA MOG
Tako je tesko pravu ljubav naci... tako je tesko naci pravu osobu, s'kojom zelis ostati do kraja zivota.... vecina nevjeruje u to..
Nisam ni ja vjerovala dok nisam upoznala svog sadasnjeg momka... ---MuKi--- za kojeg bi dala i zivot svoj!! **Love u**

Ljubav na prvi pogled.....

Ovo sve je pocelo tako polako...

Bili smo prijetelji... polako si me osvajao svojom
lijepotom, tvojim divnim rijecima..
Tvojom dusom... tvojim srcem od zlata... i potpuno
zarobio moje srce.. Zaljubila sam se ludo u tebe, a i ti si u mene.. to sam osjetila.. osjetilo je srce moje...
Polako sam pocela zeljeti... da ces ostati tu kraj mene.. da ces mi pod prvo biti prije svega najbolji drug..rame za plakanje, neko kome cu moci povjeriti moje tajne i pricati moje sne..
S’vremenom sam te zavoljela sve vise i vise...


Toliko toga htjela bi da ti kazem, ali neznam kako...
Ovog trenutka, zapravo ovog jutra, u ovom trenutku, mislim na tebe.. na nas dvoje..
Pitam se.. Zasto smo se bas mi sreli prolog januara? Zasto sam te toliko ludo zavoljela?
Na ta pitanja ima samo moje srce odgovore..
Cesto sebe pitam... “ Boze, zasto ga toliko volim...zasto? zasto? Zasto?
Da li je ovo neki divan san?... da li je moguce zavoljeti momka ovoliko... jer za mene samo postojis ti..ostali su mi niko i nista… zasto je to tako?
Zasto osjecam tako?...


Nikada necu zaboraviti nas prvi susret..
Sreli smo se 16/1-04....To je bio nezaboravan trenutak... trenutak koji cu zauvjek pamtiti... jer sam se zaljubila u tebe na prvi pogled..

Ispocetka sam se pitala, da li je ovo prava ljubav... i s'vremenom sam te samo vise zavoljela.. tako jako... neopisljivo.. na tebe mislim i dan i noc.. jednostavno si mi ti samo u mislima..

Nisam vjerovala da je moguce naci momka svog zivota.. mislila sam da to samo postoji u bajkama... ali uvjerila sam se.. . odkada si ti usao u moj zivot... sve je postalo tako divno.. neopisljivo... prelijepo... nema rijeci koje mogu opisati koliko je se moj zivot promjenio odkada sam upoznala tebe...
Svaki dan te volim sve vise i vise.. i sigurna sam da smo stvoreni jedno za drugo..
nisam ni malo nesigurna... jer moje srce nikada nije voljela osobu kao sto voli tebe..
i toliko se nadam sve dan za danom... da ces zauvjek biti kraj mene... moj zauvjek... jer bez tebe nebi mogla zivjeti... bez tebe bi srce boljelo..
Nemogu zamisliti zivot bez tebe..

Zato se toliko nadam… da ces zauvjek ostati moj…

Jer te moje srce neopisivo voli...



**Jeli grijeh sto te zelim svaki tren kraj mene, i sto je moje srce tebe ludo zavoli? Ako je grijeh to, neka Bog oprosti srcu koje je cijelog zivota cekalo nekoga kao sto si ti**



Voli te tvoja ***********
Utipkao SJATKICA - 2.4.2005. u 18:52 Komentari ( 2 )

DALJINA
Daleko sam majko ja
Ubija me ta daljina
Gubi mi se lice tvoje
Samo rijeci jos postoje


Ima ovde svega , znam,
Rekla si mi da ne jadam
Bas sve ono sto ti treba
Ima para ima hljeba

Al za umorne oci moje
Mnoge stvari ne postoje
Ne postoje pare te
Da me moja tuga mine

Mila mati ne dozvoli
Da ti sina srce boli
Nego spremi veceru
Jedinom svome sinu
Jer od silne zelje te
Moje oci pune sjete

Eh, jos jednom tu
Da te vidim sretnu
Da mi srce ne pukne
Od ove tudjine

Mila mati ne dozvoli
Da ti sina srce boli ..."

Utipkao SJATKICA - 2.4.2005. u 18:50 Komentari ( 1 )

Dok smo bili zajedno RANJENA
Dok smo bili zajedno
Super bilo je sve
Al vec jednog dana
Promjenuh se sve.

Usao u sobu
I rekao sjedi de
Pogleda u mene
I reko mi nevolim te.


Srce mi je razbio
Dusu mi ocarao.
Bilo bi mi mozda lakse
Bar da je suzu pustio.


Otisla sam ja od njega
Nisam mogla ostati
Al sam mogla ceo zivot
Za njim ludo plakati."

Utipkao SJATKICA - 2.4.2005. u 18:49 Komentari ( 0 )

10 razloga za uzivanje u cokoladi


Sadrži antioksidante, baš kao i voce i povrce.
Umjerenost i pravi izbor: birajte tamnu cokoladu koja sadrži mnogo kakaoa (jer su tu sve vrijednosti) i bogatijeg je okusa.
Jedite polako i s užitkom!


1. Ne bojte se masnoce koju sadrži. Jer je to uglavnom "dobri" holesterol".

2. Cokolade jedemo manje nego što mislimo - pokazuje statistika.

3. Šalica tople cokolade daje mlijeko onima koji ga ne vole, uz to bjelancevine i magnezij.

4. Necete nagrditi lice! Prištici na licu mogu biti izazvani kao i bilo kojom drugom neuravnoteženom prehranom.

5. Bogata je kalcijem i to u takvom obliku da ga organizam lako apsorbira.

6. Necete se debljati ako jelovnik uravnotežite tako da smanjite masnocu u drugim jelima.

7. Necete postati ovisnici, iako cokolada zaista sadrži sastojke što stvaraju osjecaj ugode.

8. Ne ugrožava ni mršavljene. Smanjite li kalorije birajuci druga jela, malo cokolade pomoci ce vam da se rješite osjecaja stalnog odricanja.

9. Novo: sadrži antioksidante, baš kao i voce i povrce.

10. Umjerenost i pravi izbor: birajte tamnu cokoladu koja sadrži mnogo kakaoa (jer su tu sve vrijednosti) i bogatijeg je okusa.
Jedite polako i s užitkom!


Utipkao SJATKICA - 2.4.2005. u 18:46 Komentari ( 0 )

jao kako cu na kraj sa lavicom
ŠKORPION -- LAV

Postoji pravilo koje vazi u astroloskim krugovima i ono glasi da ova kombinacija nije narocito preporucljiva i zbog toga je uspeh u prijateljskim i poslovnim odnosima veoma redak, a sklad u ljubavnim vezama jos redja pojava.

Medjutim, postoje i neke zanimljivosti koje prate ovu kombinaciju i one deluju veoma atraktivno i izazovno. Zanimljivo je to sto se u Vama pokrecu velike strasti vec prilikom prvog susreta ili na prvi pogled. Ujedno, ovo je odgovor zbog cega mnogi susreti Lava i Skorpiona zavrsavaju kao vreli kontakti i kao avanturisticke ili strastvene veze.

Znaci, akcenat je na uzajamnom erotskom privlacenju i na strastvenom zanosu. Ipak, ono sto se najcesce desava u Vasoj vezi je to da Vas velike strasti zaslepljuju i zavode na pogresnu stranu. Posebno naglasavamo da nakon ljubavne drame i razlaza postoji pravilo koje glasi: Vas dvoje ostajete jedno drugom u ruznoj uspomeni.

Pri tome, Lav ima osecaj kako je osujecen, prevaren i izneveren. Skorpion ostaje rezigniran, paranoican i ogorcen ponasanjem svog dotadasnjeg partnera. Mozda je najbolje da se pridrzavate sledeceg saveta -- u trenutku kada osetite da Vam predstoji zajednicka drama i ljubavni okrsaj, osnovna poruka za Skorpiona glasi: "ne diraj Lava dok spava", a poruka za Lava je: "ne okreci leda Skorpionu cak ni onda kada spava".

Utipkao Tony kiseli bonboni - 2.4.2005. u 15:09 Komentari ( 0 )

AKO ODEM OD TEBE RAVNICO
AKO ODEM OD TEBE RAVNICO
(prejska pisma)


Ako odem od tebe ravnico,
ako se prid život prostru drugi puti,
mislit au na tebe, pozdravit te pticom
što nad tobom u svom miru auti.

Ako vas ostavim, njive moje drage,
suzama ae biti nakvašeno lice,
poslušajte zvuke one pisme blage,
to moj pozdrav vama šalju tamburice.

Ako vas ostavim, zlatna polja žita,
ako ova reka drugim tokom krene,
nek za moje boli nitko ne upita
kad iz mene poenu jecat uspomene.

Ako te ostavim, moje selo milo,
u jedno jutro, oblaeno i sivo,
zaboravit neau ono što je bilo,
onu tvoju pismu što je vitar pivo.

Tebe au se sitit svake tihe noai
i vidit au kanal, trsku i ritove,
ditinjstvo ae doai lagano prid oei
da ispiva tebi najlipše stihove.

I vidit au šume i proliano lišae
i livadu mladu što ponosno stoji
naranit au dušu kada tebe išae
napojit au tilo sa izvora tvoji.

Ako te ostavim, Baeka zemljo, ikad,
ako korak krene drugom stazom smelo,
zaboravit neau, neau moai nikad,
Šokadiju i to Bereg selo.

Zlatko Gorjanac

OVE RIEI

Ove riei što au reai
iz moga se srca teai
jer je ljubav privelika
kao cilog svita slika.

Za Šokce bi dušu dali
lipe pisme ispivali
jer su nam života dika
naša ljubav privelika.

Kad se euju žice glasi
to tambura pismu krasi
zlatne riei pisme naše
a to pivu lipe snaše.

Antonija Gorjanac

Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 12:55 Komentari ( 0 )

August [enoa:
August [enoa:
Selja~ka buna

1.Bilje{ka o piscu.
August [enoa je ro|en 14. studenoga 1838. godine u Zagrbu. U roditeljsom domu u ponjem{enoj obitelji ^e{koga podrijekla stekao je ljubav prema umjetnosti: Otac mu je rado polazio koncerte i kazali{te, a mati je voljela knji`evost. Poslje smrti majke 1848. god., svr{iv{i u Zagrebu osmi razred odlazi u Pe~uh k ro|acima, gdje zavr{ava prvi razred gimnazije 1850. god. Vra}a se u Zagreb i maturira 1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, pa upisuje Pravoslovnu akademiju. Od po~etka listopada 1859. god. nastavlja pravni studj u Pragu. Tu ostaje do 1865. godine. Ne polo`iv{i na vrijeme odre|ene ispite, bio je prisiljen baviti se `urnalistikom, te se vra}a u Zagreb i radi u redakciji "Pozor". 1868. godine postaje gradski bilje`nik. Iste godine vjen~a se sa Slavom pl. I{tvani}. Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazali{ta 1870. god. Njegov prvi roman Zlatarovo zlato izlazi 1871.god. 1873. godine postao je gradski senator i napu{ta kazali{te. Od 1874. godine do smrti ure|uje hrvatski knji`evni ~asopis "Vijenac". Umro je 13. prosinca 1881. godine. Le`e}i bolestan diktirao je "Kletvu" i rekao je "Nedajte mi umrjeti imam jo{ toliko toga napisati". Najpoznatija djela su mu: "Selja~ka buna", "Zlatarovo zlato", "Prosjak Luka", "Mladi gospodin", "Prijan Lovro", "Dijogenes", "Kanarin~eva ljubovca", "Vje~ni @id"i "Zagrebulje".
2.O Selja~koj buni
Svi likovi i doga?aji potpuno su istiniti, pa osim povijesnh ~injenica iz romana saznajemo karakter ljudi, odnos kmetova i feudalaca i samu borbu - selja~ku bunu.
Sr` romana ~ini klasni sukob. [enoa u romanu osu|uje `ivot i pona{anje niskog plemstva i ujedno krtizira kolebljive i prevrtljive vladare, te iznosi ideje o jednakosti i bratstvu svih ljudi.
U romanu se odvija vi{e paralelnih radnji: sukob Heningovice i Tahija, nezadovoljstvo seljaka, nesretna ljubav izme|u Jane i \ure Mogai}a, te ljubav Sofije Hening i Tome Mili}a. [enoa nam iznosi me|usobne odnose feudalaca, te polo`aj seljaka koji predstavljaju dru{tveni stale` i koji su podijeljeni na slobodnjake i kmetove. Glavni likovi Franjo Tahi i Matija Gubec postavljeni su u suprotnosti. Matija Gubec je kmet iz Stubice i prvi za~etnik bune kojeg su kasnije seljaci proglasisli za "kralja". Uzok bune le`i u socijalnom problemu, a seljaci su `eljeli samo izmijenjiti odnos s feudalcima, ali pobuna je shva}ena kao da je protiv plemi}a.
Franjo Tahi, feudalac, negativan je lik u kojem su skupljene sve negativnosti feudalaca. Plemi}i su podijeljeni na dvije protivni~ke strane. Na ~elu jedne strane je Franjo Tahi uz kojeg su ban Petar Erded i gospar Alapi}.
Na ~elu protivni~ke strane je Ur{ula Hening koja je na prijevaru izba~ena sa svih posjeda u susjestvu i Stubici, a uz nju stoji Ambroz Gregorijanec, o`enjen njenom k}erkom Martom. U romanu se pojavljuju spletkari, izdajnici, a njihova je uloga da ~ine radnju zanimljivom. Imaju sva obilje`ja negativnih junaka i pru`aju dinamiku radnje romana.
3. O likovima

Tahi:
Plemi} krutog mi{ljenja koji u svom potomstvu nalazi mo} i u`ivanje. Ne misli na posljedice, ve} mu je cilj da sebi prigrabi {to je vi{e mogu}e. Ohol je i pohlepan. Jedan je od glavnih krivaca selja~ke bune jer je uzimao od seljaka vi{e nego {to je imao pravo. Svojim nasilni~kim vladanjem postaje strah i trepet kraja. Ne zazire ni pred ~im znaju}i da ima mo}, te da mu nitko ni{ta ne mo`e, pa gospodari i onim {to nije njego.
[enoa ga je opisao kao malog, ru`nog ~ovjeka, ~ime je hto dokazati njegovu svirepost i zlobu.

Matija Gubec:
Cijenjen i po{tovan seljanin koji se bori za pravdu i slobodu pod cijenu smrti. Za razliku od drugih seljaka bio je pismen pa je ~itaju}i knjige shvatio da su svi ljudi jednaki i da imaju jednaka prava. Njegov lik je prototip junaka narodnog stvarala{tva. Njegov fizi~ki izgled upotpunjuje psihi~ki. Odre{itost i ja~ina su jasno izra`ene osobine. Gubec je bio ~ovjek sutra{njice. Njegova snaga je izbijala iz sna`nih prsiju i {irokogrudno branila zapstavljene i nemoane. Kao svaki razborit ~ovjek poku{ao je nevolje rje{iti mirnim putem, razgovorom, ali duh vremena, koji ni dan danas nije savladan i uvrije`ene klasne razlike nisu priznavale glas jednog ~ovjeka.

[ime Drma~i}:
Snala`ljivac koji iz svake situacije izvla~i materijalnu korist. Na njegovom licu [enoa je pokazao da dobro pobje|uje zlo jer ga je neslavan kraj `ivota stajao nasilne smrti, te ga je zadesila u trenutku kad je okusio najve}e blagodati `ivota. On je jedan od glavnih uzroka neuspeha selja~ke bune radi izdajstva i la`i koja je ovladala narodom.




Ur{ula Hening:
@ena koja nastoji sa~uvati svoje. U borbi za opstanak pretvara se u nepokolebljivu i hrabru `enu, ali ujedno postaje i nasilna. Ima promjenjivo stajali{te uvjek gledaju}i u svoju korist. [enoa ju je izabrao na temelju povijesnih ~injenica, za pokreta~a radnje romana jer sve po~inje nesporazumom oko Stubice i Susjedgrada.

4. Moje mi{ljenje o djelu

Pisac se zaista potrudio da prona|e i prou~i spise o tom doga|aju. Njima je ispunio roman mnogim detaljima i tako napravio ga zanimljivljim ~itateljima. Posebno je te~na radnja u prikazu bitaka. Jedan od njegovih uobi~ajenih odli~nih romana vrlo vjeran stvarnim doga|ajima.



Copyright © 1997 - 2000 LiR (Lektire i Referati)

Pogledajte nas na : Kontaktirajte nas na :
http://webtree.net/lektire lektire@webtree.net
http://lir.cro-net.com/ lektire@cro-net.com


August Šenoa
Seljaeka buna

Ponešto o piscu:
Auguse Šenoa je ro?en 1838. godine u Zagrebu, gdje u burnim godinama ilirskog preporoda provodi djetinjstvo. U doba njegova odrastanja, na politiekom planu se zbivaju mnoge promjene, koje utjeeu kako na Hrvatsku tako i na njega. Otac mu je bio dvorski slastiear, eeh, a majka, ma?arica. Gimnaziju je poha?ao u Pragu i Zagrebu. U 22. godini piše svoje prvo djelo dopis U zlatnom Pragu. S obzirom na to da je vea tada bio poznat kao panslavist, nije se mogao dalje školovati. Njegova najveaa djela su; Kameni svatovi, Zlatarovo zlato, Prijan Lovro, Seljaeka buna, Euvaj se senjske ruke, Diogenes, Prosjek Luka, Mladi gospodin…
Umro je mlad 1881. godine u Zagrebu, nesretan što je ostavio mnogo nezapoeetih i nezavršenih djela. Doba od 1871. do 1881. godine naziva se šenoinim dobom.


Likovi:
Ursula - vlasnica polovice stubieko - susedgradskog imanja
-evrsta i ponosna žena
-pomalo naivna
-vjeruje kako ju Andrija Batur neae zakinuti
Andrija Bator - madžarski kraljevski sudac
- prepreden do kraja
- ne preže ni pred eim
Palffy - Batorov poslanik
-preprepredeniji od gazde

Ovo je povjesni roman iz razloga što opisuje Seljaeku bunu - povjesni doga?aj. Premda se radi o romanu u kojem su posebno izražene masovne scene, Šenoa je uspio izdvojiti Gupca kao individuu. No je simbol potlaeene hrvatske i njenog naroda. Patnje naroda Šenoa naglašava eestim biblijskim motivima.
Kontrasti u djelu se zasnivaju na razlikama izme?u plemstva i seljaštva, a u trenutku predaje, Gubac postaje simbol velikog eovjeka, koji se odrekao sebe za druge.
Masovne scene su toliko realne da se eitaoc može uklopiti u djelo. Primjerice borbe su opisane s toliko detalja da se možemo poistovjetiti s nekim od boraca. Tome pridonose mnogi akustieni efekti, te su te scene sve u svenu dinamiene izanimljive.
Unutar velike i neumoljive povjesti Šenoa nalazi mjesta i za ljubavnu prieu. Opisuje ljubav Jane i ?ure Magdiaa. To je idealni model ljubavi, jer draga eeka svog junaka da se vrati iz rata. Naravno kako bi se potkrijepio opai ton knjige, Jana je silovana,a ?uro se, kad ju vidi takvu, vraaa u boj. To samo pokazuje kako je osobna patnja, pretoeena u patnju naroda.
Roman ipak završava u oportunistiekom tonu, koji predvi?a svjetliju buduanost.
Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja se zbiva u hrvatskom Zagorju oko 1573. godine.
Prijan Lovro

Prijan Lovro je kraaa pripovjest, u formi nešto duže novele.
Likovi su stvarni i proizlaze iz Šenoina života. Naime pouzdano se zna da je Lovro postojao i bio Šenoin prijatelj u Pragu.
Uloga pišeeva lika u pripovjesti je vrlo znaeajna jer je, na taj naein, autror mogao sudjelovati u gra?i te pripovjetke. U ono doba vladalo je uvjerenje da je život u Hrvatskoj malen i stisnut, te da nema doga?aja koji bi pobudili razvoj hrvatske književnosti.
Še4noa kritizira situaciju u kojoj se hrvatski jezik zapostavlja u korist
njemaekog, francuskog i talijanskog.
Lovro je mladia eije neprilike potieu iz životnih einjenica. On nema sredstava za školovanje, mora primati kojekakve službe jer je siromah; plemenitaška djevojka ne prihvaaa njegovu ljubav jer je seljak, u nevolji se želi oženiti bogatom djevojkom, te ga zbog toga optužuju za pohlepnika, a on se ubije.
Šenoa je fabulu gradio na psiho-socialnim kontrastima. Glavni kontrast je želja - moguanost, a sporedni su grad - selo, duhovno - svjetovno, moa, bogatstvo - siromaštvo.
Tema ovog djela je težnja eovjeka da se iz primitivne, seoske sredine uzdigne do ravnopravnog gra?ana.



Copyright © 1997 - 2000 LiR (Lektire i Referati)

Pogledajte nas na : Kontaktirajte nas na :
http://webtree.net/lektire lektire@webtree.net
http://lir.cro-net.com/ lektire@cro-net.com

Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 12:52 Komentari ( 5 )

AUTHOR: Vladimir Nazor
AUTHOR: Vladimir Nazor
TITLE: Albus Kralj
SOURCE: Pet stoljeæa hrvatske knji¾evnosti. Vladimir Nazor II, Zagreb 1965 (p. 68-84)

--------------------------------------------------------------------------------

Albus Kralj
Tiho je more kako kal,
Na njen se vozi zlata plav;
Va zlatoj plavi Albus kralj
I ¹ njime mnoga gospoda.
Gospoda viæe èinjahu:
Èija ja gora najgu¹æa?
Èija je ljuba najlip¹a?

Istarska narodna pjesma

I

Bio davno neki kralj koji je vladalo moguæ i silan na sinjemu moru. Stotinu je otoka, rasijanih po valovima, strepilo pod njegovom rukom. Potopio je brodove neprijateljske i sa¾gao je gusarske laðe. Zadavio je morskoga zmaja ¹to su ga otoèani morali od pamtivijeka pitati ljudskim mesom.

Grad mu se dizao na brijegu pokraj mora. Gradio ga devet godina. Temelji gradski bijahu od granita iskopanog na dnu morskome, zidovi od klisura, pragovi od mramora iz dubokih kamenoloma. I kralj udari na svoj grad dvoja vrata. Ona prema istoku kroz koja ulazi dan bila su od zlata, a ona prema zapadu kroz koja se noæ ¹ulja bila su od mjedi. Jata galebova letjela su i krièala od zore do mraka okolo kule iz koje je kralj gledao tri puta na dan je li sve mirno i pokorno u njegovu gradu.

Jednog jutra urani kralj Albus pa se pope na kulu. Zlatna su gradska vrata bila jo¹ zatvorena. Mraèak je jo¹ le¾ao na moru. Obavijao je klisure poput sive mre¾e i dr¾ao se kro¹anja u ¹umama nalik na crno pahuljavo inje. Kralj je èekao da puèina sine tamo na istoènoj morskoj meði, da zazveèe zlatna vrata, te prva sunèana zraka uðe u grad i sunce pozlati sve njegove otoke.

Albus pogleda prema sjeveru. Daleko preko mora vidje gdje se na kopnu uspinje do neba rub visoke planine. Tri jutarnje zvijezde silazile polako na gorski vrh. Vrhunac se sve vi¹e sjao, dok je sve naokolo i ispod njega le¾alo jo¹te u tami. Prvi traèak sunca koje je jo¹ bilo pod zrenikom udari u onaj vrh. Onda Albus vidje da je vrhunac gorski nalik na golemo mramorno prijestolje. Tri se jutarnje zvijezde spu¹tahu na nj kao da hoæe nekoga ondje okruniti svojim posljednjim tracima.

Rijeka svjetlosti zapljuska gorski vrh pa se poèe toèiti niz klance. Sunèeva krv zastruji planinskim ¾ilama, poplavi gorske bokove i proteèe prema moru. Sunce granu stoprv sada na puèini, i njegov sjaj zastre kopno i planinu.

Kralj ne èu kako su zazveèala gradska vrata, i ne vidje kako je sunce obasjalo otoke. Obrve su mu sada kao dva pramena magle. Njegovo je lice mrko kao noæ. Zar je sve to ugledao ba¹ na onome tamnom kopnu o kojemu je samo s prezirom rijetko kada mislio? Je li zbilja tamo planina koju sunce ljubi u èelo prije negoli obasja sve gore na njegovim otocima? Ima li jo¹ ¹to lijepo na zemlji a da nije njegovo?

Albus zapovjedi da se i¹ibaju stra¾ari istoènih vrata jer su ih jutros kasno otvorili. On æe pak sam glavom doèekati uveèe noæ pred vratima od mjedi.

I kada sunce uroni daleko pred gradom u more, stajao je Albus na mjedenom pragu. Htio je zaprijeèiti noæi ulazak u grad. Htio je da mu sunce uveèe vrati ono ¹to mu bija¹e ujutro za nekoliko trenutaka uskratilo. On ne vidje noæi, ali osjeti kako ona lagano kroèi morem i pijeskom prema njemu. Gledao je na jedva uznemirenoj vodi mre¾aste brazde njezinih koprena. Iz njih su tonule u more prve veèernje zvijezde. Razabirao je ¹um njenih haljina u mrmoru valova. Kada sjena panu na mjedeni prag, kralj se ukloni i pusti je da proðe. Ona se neèujno i polagano pope na kulu. Stane i pokri svojim krilima grad, more i otoke.

Kralj je stajao na pragu i opet vidje - u zadnji trenutak - ¹to dosad ne bija¹e nikada ugledao. Neka ravnica na najzadnjem rubu kopna zlatila se u zrakama veæ zapalog sunca. Usjevi se talasali na poljanama. Niz bre¾uljke na rtu silazilo ne¹to gusto i bijelo - rijeka puna pjene ili krdo ovaca - pa se razlijevalo po igalu i ulazilo u more koje se crvenjelo kao krv. Veliko slavlje slavilo je tamno sunce na umoru i lijepa zemlja u prvome èasu odmora svoga. - Kralj je gledao. Kada se s visoke kule spusti¹e i na njegove oèi krila noæi pred zjenama su mu jo¹te treptjeli pramenovi bijelih i mudrih odsjeva.

One su noæi jaukali pod ¹ibama stra¾ari mjededih vrata. Kralj ih je ka¾njavao ¹to su prije vremena pustili danas prvu tamu u njegov grad.

Sutradan naredi kralj da se pokupi sve zlato po otocima. Njime æe napraviti laðu kakve jo¹ nitko ne vidje. Oboja gradska vrata zapovjedi da se odmah zatvore.

I grad se prometnu onog èasa u mraènu peæinu gdje se okotio i naglo raste strahovit zmaj.

II

More je tiho kao jezero. Po njemu plove do tri brodovlja. Jedno je krenulo iz luke pod morskim gradom na otoku, drugo iz draga pod planinom na kopnu, a treæa iz zatona okru¾ena poljanama gdje se lelujaju na suncu usjevi. Sastaju se na puèini izmeðu otoka i kopna. Prave ¹irok kolobar okovanih, sjajnih kljunova i bijelih jedara oko laðe ¹to se sva blista zlatom i biserom.

Albus je kalj pozvao na roèi¹te oba gospodara kopna da ih upozna i pogosti. Dva su se lijepa broda primakla zlatnoj laði pa se zagrlila s njome kukama i mostovima. Od triju paluba bude jedna. Na palubi su stolovi, a okolo stolova kraljevi i junaci.

Sunce se penje u visinu, pa naginje k zapadu. Prsten se laða jo¹ uvijek bijeli na puèini, èuvajuæi u sredini onaj trolistak od kojega se jedan list blista i sja sve jaèe. Ore se usklici i pjesme. Valovi ¹ume i zibaju lagano brodove na kojima zuje konopi i lepr¹aju barjaci. Iz utrobe Albusove laðe nose robovi biser, zlato i srebro, pa ga gomilaju na palubi. Ropkinje, nakiæene grivnama i ðerdanima, le¾e pred gospodarevim nogama. Hrpa zastava otetih neprijateljima di¾e se na krmi iza kralja.

I Albus ustaje i govori:

- Blago onima za koje nijesam do sada znao! Osvojio sam sva mora kojima sam brodio, sve zemlje na koje sam se namjerio. Opljaèkao sam cio svijet da uznesem svoje otoke i uzvelièam sebe samoga. Sve je u prah palo pred mojim nogama. Ja ¾ivim u svome dvoru, ali sam kao lav u pustinji, inokosan kao zmaj u peæini. Okrutnost i Lukavstvo èuvaju moje prijestolje. Snaga vodi moje borce, a Strah upravlja mojim otocima. Ja sam porod Lava i Pantere: nema kosti ¹to je ne bih smrskao zubima nema ko¾e ¹to je ne bih razdro noktima. Ja hoæu da je moje sve lijepo ¹to ugledam. No srce moje ne prianja ni za ¹to, pa ni za ono oko èega sam se dugo muèio. Jednoga æu dana poru¹iti grad sa dvojim vratima i potopit æu ovu laðu od zlata. Ponor sam koji sve guta a da se ne nasiti. Zvijer sam koja sve progoni i kolje - ali ne mogu da naiðem na ¾rtvu ¹to æe posljednjim jaukom ili pogledom svojim baciti u moju du¹u èudotvornu klicu milosti. Kraljevi, vi ste silni i gordi kao i ja, pa mi ka¾ite: ¹to mo¾e da nasiti va¹u oholost i raznje¾i du¹u va¹u?

A kralj jedan odgovara:

- Albuse, tvoj je ponor velik, ali sve ono ¹to u nj baca¹ nevoljno je i siæu¹no. Tvoji otoci su osamljeni grebeni, tvoje su laðe ljuske orahove, tvoj je grad pu¾evlja kuèica, tvoji su vojnici i galeoti raci morski. Kako da nasiti¹ time oholost svoju? ©to si osvojio? Koga si pobijedio? Ima ne¹to èime sam ponosan i sretan. Ima gora ¹to je kao golema ¾ena: raða divove, vile i zvjerad, a sunce je svaki dan kruni na uzvi¹enu tronu. Ima gora kakve ti nema¹, a ta je gora moja. Svi joj vele: "Planino!"; ja je zovem: "Kraljice!" U kraljice je Uèke do sedam pla¹teva kojima se ogræe na svome prijestolju. I prva je azdija zelena kao smaragd. Nakiæena je ranim jutrom biser-rosom, na¹arana cvijeæem preko dana, a prevuèena plavièastom koprenom kada ono sunce zapada u sutonu proljetnog dana. Drugume pla¹tu ne si¾u skutovi do rijeka u dolini prema zapadu, niti mu se donje rese moèe u morskome valu - ogræe ga kraljica u zimske dane, za burom i olujom, a bijel je kao mlijeko, èist i svjetlucav kao alem-kamen. Jedna je azdija od èista srebra. Njom se Uèka blista za ljetne noæi dok s visoka gleda kako se bljeskuta ¹ljunak na igalu drage, i trepeæe puèina, i bijele se gore, obasjane u¹tapovim zrakama. U tmurnim zimskim danima zavija se sivom kabanicom. Onda ona tutnji s visa, pu¹i se parama, maglom i oblacima, kao vulkan. A kad se gasi proljetni danak, ponosna kraljica baca na sebe grimizan pla¹t i sija kao vatra na svome tronu. Ali jesen kada zamiri¹e krajem, kad lje¹njak poène da ¾uti, jesen da blijedi, kurika da modri, drijen da crveni, onda moja gora kazuje moru, nebu i zemlji svoj najljep¹i pla¹t, èudo kabanicu, kolastu azdiju svoju, u kojoj se zlati i blije¹ti motreæi se u morskim valovima. - To ti je, Albuse, ono èime ja punim duboki ponor ohole du¹e svoje.

A drugi kralj progovara:

- Albuse, tvoje su ropkinje puke slu¹kinje, tvoj je biser su¹ti ¹u¹kor. Ja sam kralj pa¹njaka, usjeva, stoke i rijeka. Vino i malvazija teèe po mojem kraljevstvu. Smokve i gro¾ðe zru na bre¾uljcima. Stada pasu danju po dolinama i kupaju se uveèe u vodama zatona. Moje je kraljevstvo kao ba¹èa. U njemu je zemlja podatna rodila cvijet nad cvjetovima, mladu ¾enu moju. Na glavi joj se blista klasje, u oèima joj cvjeta lan, na usnama joj se crvenl ¹ipak, a u njedrima joj miri¹u dunje. U ¹aptu joj grlica guèe; u pjesmi joj potok ¾ubori; u hihotu joj biser zveèi. Ona je neprestano vrelo radosti i milinja. U mojem je dvoru postelja visoka i prostrana. Dvadeset je tesara oborilo u ¹umi uz rijeku osam hrastova da isijeku i ispile zlatnim sjekirama i srebrnim pilama daske i balvare. I digli su lo¾nicu koja je nalik na prijestolje, i udari¹e u nju zlatne eksere. Èobani su okupali u potoku dvadeset stada i ostrigli vunu za du¹eke i blazine. Vojska je drndara razbijala jarinu; jata su djevojaka uoèi moga pira gargala vunu gargaèama od zlata. Na dvadeset se usjeva lelujao lan kojim je stotinu ¹velja sa¹ilo ponjave ¹iroke kao polje, bijele kao snijeg i prokaðene trmom i kaduljom s dvanaest bregova. Nad posteljom je nebo od svile sa zavjesama od skerleta i resama od bar¹una. - Albuse, kada se na toj postelji pru¾i mlada kraljica Mirna, onda pod svakom hrastovom nogom poène kljuèati vrelo iz kojega teèe med i mlijeko; latice se ru¾a trune s neba i roj se leptira prosipa po zavjesima. Kralju, svaki je njezin pogled milo¹ta ¹to u meni ukroæuje divlju zvijer. Svaka je njena rijeè sjeme iz kojega mi nièe sreæa i mir.

Mrk, kao i oluja ¹to je, slu¹a Albus prièanje kraljeva. Zario je nokte u sto, stresnuo je kosu na zatiljak, iskesio vuèje zube i ra¹irio nozdrve. Iz oèiju mu izbija zelen plamen; grudi mu se nadimaju i hropæu kao mijeh u koji je prodrla vjetrina. Kao grmijavina tutnji njego glas:

- Ludovi, pali ste sami pod lavsku ¹apu, u èvor zmajev. Pozvah vas amo da vas ulovim, pa da mi vozite pod palubom s lancem o nozi i sa ¾igom na èelu. No jad æe va¹ i sramota va¹a biti jo¹ grði. Potjerat æu vas ognjem na kopno da vidite ono od èega æe vam srce puæi. Sutra rano sjedit æu na vrhu Uèke, a uveèe æu umoran leæi u Mirninu postelju. Gigane, Uèkin gospodaru, ti æe¹ me u zoru gledati na gorskome prijestolju! Gale¹a, Mirnin vojno, ti æe¹ mi predveèe prirediti gozbu prije no me tvoja nevjesta povede u lo¾nicu svoju!

To viknu Albus, a njegovi momci zavitla¹e zublje i oru¾je te nasrnu¹e na tuðe brodove.

Sunce je zapalo. Gase se po¾ari u oblaku, i puèina tamni. Smrkla se da se iznova zacrveni od vatre zapaljenih laða ¹to ih vjetar tjera prema kopnu.

Stoji pokliè progonitelja i jauk utopljenika. U galijama ¹to gore urlaju galeoti, okovani za daske. Plove pobijeðene laðe kao lomaèe, re¾uæi u moru brazde crvene pjene i vukuæi po uzduhu pramenove dima. Kad voda prodire u koju od njih, onda se plamen gasi, vesla se prosipaju i laða stane nalik na pauka sa stotinu polomljenih nogu. Virovi se ognja i dima di¾u uvis na svrdlove, te ki¹a iskara i varnica udara na puèinu koja klokoæe i cvrèi.

Na sva jedra i na sva vesla jure za upaljenim laðama brodovi pobjednikovi. Pramci im svr¹avaju zavijenim gredama ¹to nose na kraju drvene orlujske i vuèje glavurde. U svjetlu po¾ara iz onih se kljunova i ¾vala toèe mlazovi, a svaka kaplja ¹to pada s podignutih vesala blista se kao krv.

Kralj Albus str¹i kao vatren stup na pramcu laðe. Usplamtjela je srd¾ba njegova; propela se na kljunu broda, pru¾ila se prema plijenu i rièe kao lavica.

III

Dug red nasukanih laða dogorijeva na pr¾ini u tami i vjetru. Albus zapovijeda svojim momcima da bace sidra, da okuju mornare pobijeðenih brodova i da spreme pod palube plijen. Sutra u zoru vidjet æe ga gdje str¹i na vrhu planine. Onda æe oni razapeti jedra i otploviti prema zatonu gdje se bijeli grad kralja Gale¹e. Toga èovjeka pu¹ta slobodna i daje mu laðu da se odmah vrati svome dvoru. Albus æe uzeti sa sobom samo tri momka da vuku za njim su¾nja Gigana - njemu ne treba vojske da osvoji planinu.

Kada kralj to reèe, pokida s kralja planinskoga odijelo pa mu ve¾e o vrat lanac. Reèe mu: Hoæu da svojim oèima vidi¹ ¹to ja sve mogu.

Gol i bos, Gigan digne glavu i pogleda drsko i porugljivo Albusa u oèi: Ludove, ne bojim te se. Planina æe te strti.

Albus skoèi s broda i nagne uz goru. Pope se na zid klisura, preskoèi potok, proðe golet i stignu pokraj vrata mraèna klanca. Kraj ovoga otvora sjedio je div, obasjan svjetlom po¾ara na igalu. Ta prva planinska stra¾a èu lupu koraka, pa skoèi na noge i uspravi se pred ulazom u klanac.

Albus jurnu prema otvoru. Zapoèe odmah borbu, ali izdaleka. Dr¾ao je leða uvijek okrenuta po¾aru, pa je mogao da dobro vidi i budno pazi na svaku kretnju divovu. Ovaj je noæni stra¾ar koji je mrzio i blijedu mjeseèinu, smeten i gotovo zaslijepljen svjetlo¹æu, udarao u prazno i napadao kraljevu sjenu mjesto Albusa. Izranjen od Albusovih kopalja i strelica, glavinjao je pred otvorom. Dizao je kamenje i bacao ga kako god protiv opreznijega i okretnijega protivnika. Kada Albus vidje da je div smalaksao, trgne maè i skoèi naglo na nj.

Borba je bila duga i ljuta, ali Albus odnese pobjedu; kao odsjeèen hrast sru¹i se gorostas ispred kralja.

- A sada? Vodi li taj put na vrh gorski ili u utrobu planinsku? - zapita Gigan porugljivo Albusa. Kralj uðe u mraèan hodnik i nagnu naprijed. I¹ao je jarkom nalik na korito presu¹ene rijeke.

Najednom vidje da zvijezde nad njim sjaju, i njegovo se srce ponese ¹to ga ne zaustavi strah. Jurne kamenjem u trk, jer je noæ kratka a planina visoka. Iznenada zatutnji sve naokolo. Stotinu je jeka ponovilo topot njihovih nogu, i tama bude kao noæ. Momci zapali¹e zublje, i kralj se zaèuðen naðe u grlu planine. Gigan se zlurado smije¹io.

- Naprijed! - viknu Albus, i nastade jo¹ ¾e¹æa trka spiljama ispod zemlje. - Spustili su se u ponore i preplivali su jezera crne, studene vode. Popeli se iznova visoko, u hladne peèine, pune stupova i zavjesa bijela, blistava kamenja. Jurili su sve br¾e. Za njihovim se ledima ru¹ili svodovi prolaza i spilja. Zemlja se tresla; - negdje duboko tutnjao je glas razljuæene planine.

Trka, trus i tutanj stoji dugo mraènom utrobom gorskom. Najedanput sve se sti¹a. U visokoj peæini sinu¹e pred Albusum tihi dvori.

Stupovi od granita i porfira na kojima se svjetlucali tinjèevi listiæi nosili su ravne krovove od ¹kriljevaca, oivièene bijelim mramornim ploèama. Stepenice i vrata s dovratnicima od zlata i s krilima od srebra vodile su u ¹iroke dvornice. U njima su zidovi od izglaðena serpentina na kojemu su urezane slike nekoga èudnog cvijeæa: èa¹ke su mu od zelena olivina, latice od modra safira, crvenih rubina, ljubièasta ametista ili od ¾uta topaza; pra¹nici su mu od ¾utih opala. Na usnama nju¹ki blistaju se zrna piropova, smaragdova i beriljeva, nalik na rosne kapljice u kojima sinu¹e sve dugine ¹are. Na podu le¾ahu posvuda ¹ipke i hrpe svih dragocjenih kuvina i dragoga kamenja ¹tono nastaju u dubljini planinskoj. Povorke patuljaka dolazile tiho odasvuda i nosile u one dvornice novo blago. Smola davno zakopanih pra¹uma vonjala je u dvoru. Potoèiæ bistre vode ¾uborio je kroz pukotine i bacao se s visoka u vodu jezera...

I Gigan reèe Albusu: Stani! Sve je to tvoje, a ja sam rob tvoj u dvoru svome.

Ali ga Albus i ne pogleda. Nastade nova trka sve dalje, sve navi¹e.

...Kada Albus ugazi iznova u travu na gorskome boku, zvijezda nije bilo vi¹e vidjeti. Crni oblaci puni prijetnje valjahu se po nebu. Zemlja je jo¹ tutnjala, jer se za kraljem ponovo ru¹ile peæine. Na olujnome vrhu planinskome grmio je grom.

IV

©uma bija¹e velika, mraèna i gluha. Ispod visokih stabala preplitali se trn, glog i kupina, praveæi duge zidove. Guste su ¹iprage stajale jedna za drugom kao nasipi ¹to brane neku nevidljivu kulu negdje gore na strmini. Albus je provaljivao kroz pletere i kidao granje sna¾nim rukama. Puzao je pod grmenjem i preskakivao plotove. Ali su ona debla postajala sve deblja i ¹iprage sve gu¹æe; neprohodan zid okru¾i najedanput silnika. Draèavo grmlje i stablje raslo je sve naokolo da pritisne i ugu¹i kralja; jedino je za njegovim leðima ostajao put utrt ¹to ga mamio na povratak.

Albus ne uzmaèe. Njegova je snaga rasla u onoj borbi s raslinjem. Kada vidje da joj neæe odoljeti, on pokupi gomilu ¹u¹nja i gnjilih grana, kresne o kremen i prospe iskre. Po¾ar buknu. Zadrhta¹e i zacvrèa¹e listovi, zatim vrije¾e, grane i debla. Cijela se ¹uma drmala, grèila i stenjala u vatrenoj buri. Vjetar nagnu s mora i potisnu uzbrdo plamenu rijeku. On je i¹ao dalje voðen vatrenim stupom ¹to je obarao i pro¾dirao sve zapreke. Koraèao je hitro i o¹tro po ¾eravama i pepelu, srèuæi po¾udno u¾aren uzduh i krijepeæi se time novom snagom.

Zagrmje na vrhuncu, i planina jeknu. Ki¹a udari s visoka. Voda se razli kao potop. Uèka se branila i osveæivala. U mlazove, pa u potoke; u vodopade, pa rijeke, udari voda nizbrdo, valjajuæi kamenje i i¹èupane hrastove. Albus se naðe u klancu s vodom do ramena. Napet kao luk upirao je nogama o grebene, a prsima sjekao vodenu struju. Kliktao je pri svakome koraku i penjao se navi¹e.

Kada ki¹a popusti i voda proteèe, on sti¾e na golet pod gorskim vrhom. Visoko iznad vrhunca ugleda i upozna one tri zvijezde ¹to svakoga jutra padaju kao kruna na Uèkinu glavu.

V

Albus èu za sobom zveket. Okrenu se i prepozna u polumraku golo tijelo zasu¾njenoga kralja planinskoga. Gigan se ¾urio k njemu; lanac mu visio i sada o vratu te se vukao po kamenju; u rukama je ne¹to nosio.

- Gdje su momci? - upita Albus.

- Odnijela ih je voda. Nosim ti njihova tri koplja i tulac pun strelica. Mene je moja planina po¹tedjela. Doðoh da vidim propast tvoju.

Kralj mu ne odgovori nego proðe kr¹ i poèe se penjati izmeðu dva reda klisura. Iznenada stane i trgne ¾ivo natrag.

- Ha, napokon! - reèe Gigan uz zlurad posmijeh i ugne se da mu olak¹a bijeg.

Ali se Albus ne maèe. Gledao je miran i skupljen u novu pogibao.

Spiljski medvjed, strah i trepet gorski, krèio mu put i buljio u nj. O toj se nemani govorile grozne prièe po cijelome kopnu. Posljednji svoje trage, kraljevao je medvjed veæ stotinu godina pod gorskim vrhuncem. Stotinu je sela prisilio na bijeg i selidbu, mnoge je hajke odbio i mnoga je krda zaklao. Raskopao je mnoga groblja i pogazio svu silu pasa. Prvoroðeni je sin Uèke stra¾io pred peæinom ispod vrhunca. Jao onome koji bi udario onim putem! Ne dogodi se nikada da se èovjek s njime sreo u oèi, jer se i lovci bacahu prestra¹eni u ponore netom bi im se on pribli¾io.

Nebo je bilo jasnije; one su tri zvijezde povrh planine sjale sve bli¾e; blijeda je svjetlost titrala iznad vrhunca. - Pred Albusom je u nezgrapnim udovima dlakave ¾ivotinje le¾ao dio snage majke planine - sila mirna i troma, ali koju èovjek ne mo¾e da skr¹i.

S porugljivim posmijehom do¹ulja se Gigan do kralja. Metnu kraj njega koplje i tulac te ¹anu: Udri!

Albus je stajao kao kip i gledao zvijer o¹tro u oèi: vjeðe mu se ne zatvarahu, trepavice mu ne treptahu. I medvjed je buljio u èovjeka, dok je nebo postajalo i nadalje sve jasnije, a one tri zvijezde sve krupnije. I prièini se Albusu da zvjerinje zjene bivaju sve veæe i sjajnije. Eto, one su sada kao dva otvora kroz koja se ne¹to vidi. - Prièini se kralju da vidi u zjenama posljednjega spiljskoga medvjeda sliku jednog svoga praoca koji èupave kose i brade i ogrnut ko¾om di¾e u ruci kremenu sjekiru i lupa njome po lubanji goleme zvjerke. Lubanja krvari, ali ne puca. Ipak je èovjek pobijedio, jer je zvijer spopao strah. Gore nego sjekira smuti¹e medvjeda one dvije munje ¹to sijevaju iz oèiju èovjeèjih i, hladne kao led, prodiru kroz oèi u krv.

Sve to gleda Albus u zvjerinjim zjenama. On osjeæa da mu nova snaga struji iz srca u glavu i ramena, snaga kojoj ne treba koplja i maèa. On se maknu za korak naprijed; medvjed se nakostru¹i. Osjeæa Albus da ga s tom nemani ve¾e neka prastara mr¾nja. Ljutina i gordost raste u njemu. Goluruk koraknu iznova. Zvijer se skupi i ¹æuæuri, di¾uæi glavu i buljeæi u njega. Albusu se prièinja da æe jednom samom pe¹æu smrskati onu lubanju, ali mu ni toga ne treba. U zvjerinjim zjenama vidi sada sebe samoga, ali mrkoga kao oluja. I Albus koraknu po treæi put, pru¾i medvjedu ruku i reèe: Li¾i!

A medvjed prignu glavu i poslu¹a.

VI

Gore na bilu planine, u prvim odsjevima praskozorja, èekala je Albusa posljednja borba.

Velik, sur orao kru¾io je iznad vrhunca. Kada ugleda Albusa, zakre¹ti, i lupa njegovih krila postade jaèa i br¾a. Vinu se uvis, zasja u visokim sunèanim zrakama i spusti se za èas u dva nagla zavoja na svoj plijen. Ptica zgrabi èovjeka za ramena i za kosu, ali ga ne istrgnu sa zemlje; - dignu se nanovo sama u zrak, samo ¹to su joj se iz pand¾a i iz kljuna toèile kaplje èovjeèje krvi.

Albus je sada bio na oprezu. Do tri ga puta udari¹e u lice ptièja krila, ali se on ne maknu. Do tri puta poku¹a kljun da mu raspori njedra, ali ga on odbi. Kralj napne luk i upre oèi u ptièji let. Vrebali su dugo jedan na drugoga, a kad perce odletje psièuæi kao zmija, ono se zabode u ptièje grudi. Orao se sru¹i na klisuru. Kre¹tao je i lupao krilima kao da zove neprijatelja na posljednju borbu. Albus baci luk, otpa¹e maè i rastrga odijelo. Potrèi i baci se dr¹æuæi od srd¾be izmeðu ona dva krila, u onaj val nakostru¹enog perja. Orao ga doèeka uspravna vrata i plamerih oèiju. Na klisuri povrh ponora rvali se èovjek i ptica. Kljun je rezao èovjeèje meso, a Albusova je ruka vadila iz rane perce i gurala ga iznova u ptièja prsa. Velika krila lupnu¹e jo¹ jednom sna¾no o klisuru pa se ukoèi¹e zauvijek.

Albus ustade; okrenu se prema Giganu i reèe: "Pogledaj, pa zatim idi!" Oda se pope po klisurama na litice ¹to su isprane i izrovane ki¹ama ba¹ na vrhu planine, bile izdaleka nalik na prijestolje ¹to ga orija¹i - pramenovi magle - nose na leðima.

On sjede na najvi¹u klisuru i pogleda poda se na gorske obronke, pa na more i otoke koji su jo¹ le¾ali u polutami.

...Sunce istjeèe, i planina se prva blista u jutarnjoj slavi. Albusove su oèi pune svjetlosti. Njemu se prièinja da su one tri zvijezde pale povrh njegove glave i da aa okruni¹e.

VII

Dok sunce polagano silazi sa zenita prema moru, spu¹ta se Albus zapadnom strminom u krajeve kralja Gale¹e. Pred njim su bre¾uljci, zasaðeni vinovom lozom. U nizini prostiru se pa¹njaci uz lijepu rijeku. Okolo zatona lelujaju se usjevi lana i p¹enice. Gale¹in grad blista se pod morskim rtom niz koji teku potoci. Albusove se laðe vide na puèini, voðene njegovim zlatnim brodom ¹to sja kao sunce.

Rekao bih da sunce drukèije sja na onim bre¾uljcima, poljanama i zatonima. Ono ne bije ovdje zemlju i rijeku ognjenom ki¹om pod kojom se tamo gore ¾are klisure planinske. Tanak, zlatan prah prosipa se ovdje s vedrine i sve pozlaæuje. Ono isto sunce koje tamo gore zgu¹æuje jed u zmijinu zubu, otrov u mlijeèerovu mlijeku i ¾uè u orlovu tijelu, pravi ovdje ¹eæer u jabuci, miris u ma¾urani, grije gola crva u vla¾noj travi.

Albus je stigao do bre¾uljka. Stao je i gleda kakve æe nemani nauckati Gale¹a protiv njega.

U¹ao je u vinograd. Trsje se popelo na voæke pune plodova ¹to se crvene i zlate u li¹æu. Iz bobulja grozdova cure sokovi. Omamljiva vonja talasa se oko Albusa. Plodovi pa daju pred njegove noge, primièu se sami njegovim rukama i ustima kada vjetriæ zanji¹e granama. On gazi po njima i ide naprijed, sijekuæi maèem i harajuæi sve ¹to mu je na putu i na dohvatu.

Pro¹ao je kao vihor vinogradom, a sada ga put vodi preko doca. Ali je dolac pun ovaca i jagnjadi. Albus osjeti da mu iz one otrovane rane na srcu koja ga sili na okrutnost udara krv u glavu. Ljuta radost uznijela mu du¹u. Ciknu od sreæe kada namjesti prvu strelicu i uzme na ni¹an najljep¹u ovcu. Perce odletje, i ¾ivotinja se sru¹i. Krv joj okalja runo. Umirala je uz bolan meket, gledajuæi Albusa pla¹ljivim dobrim oèima. On ju je motrio nepomièan i hladan, sve dok ne vidje gdje joj krv udarila takoðer iz usta. I tada poèe da ubija ovcu za ovcom, jagnje za jagnjetom. ®ivotinje su u ludu strahu bje¾ale po docu, ku¹ale da preskoèe plotove, sliskale se u klupko, meketale i blejale gotovo djeèjim plaèem. Pobjednik zmaja i diva, krotitelj spiljskog medvjeda i ubilac orla smijao se hihotom njihovu strahu. Iz njegovih je oèiju izbijao plamen zelen kao i onaj u zmijskim zjenama.

Kad padne i posljednje jagnje, on skoèi u dolac, trgna sulice iz le¹eva i poðe naprijed.

VIII

Polje je bilo ravno i nakiæeno grmovima. Cvijeæe, cvijeæe i opet cvijeæe, svagdje i posvuda. O¹tar se miris dizao iz èa¹ki, hlapio iz latica ¹to su jedrinom, ¹arom i sjajem sjeæale na mladu ¾ensku put. Otkad-dokada, netom bi vjetriæ odnekuda puhnuo, oblaci se peluda dizahu uvis i zlatna je ki¹a padala Albusu na kosu. Miri¹ljiv prah prodirao mu je u usta i nozdrve. Iz tisuæu kadionika dizao se k nebu tamjan. Svaka snaga rastapala se na tome polju u more ljubavne èe¾nje. Sve te tjeralo da uðe¹ u cvjetne grmove gdje te u polu mraku, na meku le¾aju, èekale dvije bijele ruke, jedva vidljive iza uznemirenih rojeva metulja.

Albus je koraèao èvrsto po onome èudnom cvijeæu a za njim je iz poga¾enih latica curio sok miri¹ljiv kao med, crven kao krv. Najednom stade i èvr¹æe stisne koplje.

Rijeka je ¹umorila. Glas joj bija¹e nalik na ¾ensko ¹aputanje. Njezina je pjesma bila uspavanka ¹to je uspavljivala svaku jarost i bol, uljuljivala du¹u u bla¾en san. Ali, upravo na taj glas osjeti Albus kako ga jo¹ ljuæe peèe rana na srcu. Htio je da skoèi u rijeku i da je kakogod u¹utka. Ne¹to pljusnu u vodu, i on se skupi u zasjedi usred grma. - Naga ¾ena kupala se pod njim, plivajuæi nauznak, gipka kao prut, bijela kao mramor. Ona ga gledala modrim oèima, smije¹ila se i ¹irila mu u susret ruke. Albus pru¾i desnicu, a kada se ona primaknu, zgrabi je za kosu i sru¹i na travu. Ona mu se jo¹ smije¹ila iako se odsjev gnjeva izmjenjivao sa sjenom straha na dnu njezinih oèiju. Kralj upre koljenom o njenu grud i reèe:

- Poznam te po ribljim zubima, èarobnice rijeèna.

- Uzmi me i idi, sretni smrtnièe! - odgovori mu ona, dok je rijeka pjevala ti¹e i slaðe.

- Ne, ne! Mene èeka ne¹to ljep¹e - viknu on pa gurnu velik kamen i prevali ga na njezina prsa.

- Ti si besmrtna pa æe tvoj jad i sramota dugo ¾ivjeti - naruga joj se Albus te se baci u rijeku. Za èas dignu u koritu mulj i pijesak. Voda proteèe blatna i kaljava. On zapjeva sred rijeke divlju pjesmu svoga nemira, bjesnila i ukrutnosti. Kada rijeèna uspavanka sasvim umuknu, kralj udari u grohot i potrèa naprijed.

Sunce je naginjalo prema zapadu, i Albus je jo¹ morao da pregazi usjev i prevali rt morski.

Kada uðe meðu valove, za¹u¹ti okolo njega zlato; kad mahnu rukom, prosu se iz klasova biser. Znao je da je i taj usjev za njega plot ispred Mirnine postelje. "Pozovi laðe, ¾anji i odjedri!" ¹umilo mu polje. Ali se u njemu raspali srd¾ba, i on bude grad mjesto kose, èopor konja mjesto mobe. Kad sve obori, pogazi i satre, potrèi na rt i ugleda gotovo pod sobom svoje laðe ¹to ula¾ahu u zaton ispred Gale¹ina grada.

IX

Pod trijemovima Gale¹ina dvora prostrti su stolovi. U¾urbali se robovi i ropkinje, noseæi u posudama najslaða vina; na srebrnim poslu¾avnicima pu¹i se peèena divljaèina. Najesti i opiti Albusa i njegove ljude posljednja je nada Gale¹ina. Zato se na kraljevu stolu na¹lo danas u predveèerje èega jo¹ nikada nije bilo na najbogatijoj trpezi. Èesma prekomorskog vina toèi se usred vrta; peèeni vepri poreðani su uzdu¾ plotova. S krova i sa svodova mramornoga dvora pada ki¹a ru¾a na du¹eke i na stolice.

S usiljenim veseljem èeka dvor kralja Albusa i njegovu vojsku; naæi æe se pod onim trijemovima sve èime mora da utoli i da se raznje¾i obijest i oholost pobjednika: jela, vina, darova, pjesama i ¾ena; - sve æe im se dati, sve æe moæi da oskvrne, poharaju i uni¹te, samo neka se Albus ne popne uza stube ¹to vode u odaje kraljièine!

Zaèu se zveket oru¾ja i lupa nogu na pijesku ispred vrta. Pobjednici dolaze procvjetalim drvoredom, prolaze ispod lukova i ulaze pod trijemove. - Pred njima je kralj Albus. Na licu mu je jo¹te èaða po¾ara u planini, na dlakama razgaljenih prsiju krv orlujska, a u bradi blato iz korita rijeke. Njegovo tijelo nosi na sebi tragove noænih borba i oluja, danjeg skitanja i trke; vonja jo¹ uvijek dahom gorskih spilja i peludnih oblaka na livadi.

Dvorjanici i dvorkinje doèekuju ga usklicima i steru pred njim sagove. Albusove oèi probadaju Gale¹ino srce kao dva rta na bode¾u.

- Gale¹a, ti si revan i poslu¹an. Ali se ja ne gostim sjedeæke i ne jedem ¹to je oganj omek¹ao. Momci, donesite!

Nasta prepla¹en meket. Vojnici su gurali pred sobom krdo bijelih srna ¹to ih pohvata¹e maloprije dok su se kupale na u¹æu rijeke pokraj dvora.

- Oderite ih ¾ive! - rcèe Albus dvorjanicima i dvorkinjama koji se zagleda¹e u svoga gospodara, nijemi i blijedi.

- Albuse - reèe Gale¹a - to su pitome kraljièine srne. Posveæene su na¹emu bogu. Zapovjedi nam radije da otvorimo grobove svojih otaca.

Od ljute radosti Albus ne osjeti u tome trenutku boli svoje tajne rane. Zgrabi srnu, izdere na vratu noktima ko¾u i sna¾no potegnu. Krik u¾asa zaori ispod trijema. Albus zapovjedi: "Koljite, i jedimo!" On prvi odsijeèe komad mesa s ramena jo¹ ¾ive srne, turi ga u usta i reèe:

- Gozba je zapoèela!

Albus je gledao bijedu Gale¹inu i njegovih ljudi. Starac dvoranin dignu no¾, ali kad ugleda srnine oèi i zaèu njezin meket, udari sebe u srce, i krv poteèe po stolu. Dvorkinja koja je veæ pet godina pitala djetelinom kraljièinu srnu mezimicu, kleèeæi pred njome, poludi kada krv briznu srni iz vrata. Nasta klanje, a zatim muk, pun groze.

Albus je sjedio èelo stola i gledao kako Gale¹a i dvorani s tupim pogledom, s drhtavim rukama i s pjenom na usnama kidaju zubima sirovo i jo¹ toplo meso. Njihov oèaj i strah bijahu dvije kaplje melema na njegovu ranu. A ta ga je pekla i tjerala da poèini ne¹to jaèe i groznije - sve dok na nju ne kapne ona èarobna kap od koje æe napokon zacijeljeti.

Kada vidje da se donji rub suèncana koluta veæ pribli¾ava puèini, on se dignu i reèe:

- Gozba je minula. Gale¹a, daj znak ¾eni svojoj: ja je èekam. Kad me ona odvede, zapalite zublje pira i zapjevajte pjesmu svatovsku.

- Kraljica dolazi - ¹anu Gale¹a, a njegov je glas bio nalik na ¹um vjetra kroz usahlo li¹æe.

X

Ona je silazila niza stube, rasvijetljene zrakama sunce na zapadu. Spu¹tala se polako i mirno, bez hitnje i bez straha. Bila je kakovu ja jo¹ nitko ne vidje. To nije bila ¾ena ljubovca; to nije bio cvijet strasti ¹to niknu pokraj rijeke a pod cjelovima sunèanim iz zemlje tople i podatne. - Visoka i uspravna, ona je silazila sigurna i mirna niza stube. Vukla je za sobom skut koji je ¹u¹tao kao usjev uoèi ¾etve. Njezine su se noge, malene i lagane, vidjele sve naizmjence ispod ruba haljine. Kada bi stale na stube, one su drhtale pod njima kao pod nogama koje boginje. Pas, modar i valovit kao rijeka, ovio joj se oko bokova i jaèe isticao njihovu krepku, plodnu snagu. Vrat i prsa bijahu joj napola razgaljeni, i ne¹to je ru¾ièasto dr¾ala rukama ispod lijeve dojke.

Ona siðe do polovice stepenica, dr¾eæi glavu malko prignutu i smije¹eæi se oèima punim zvijezda i usnama punim meda onome ¹to je nosila u krilu. Digne glavu i pogleda u oèi Albusa koji je, razbaru¹en i krvav, èekao na dnu stuba, upiruæi desnu ¹aku o koljeno noge polo¾ene na prvoj stepenici. Sjaj se njezinih oèiju ne utrnu, posmijeh se njezinih usana ne presu¹i. Ona je silazila nani¾e, a kada stignu, istrgne s dojke nago mu¹ko èedo i pru¾i ga kralju.

Albus primi dlanovima dijete za bokove; digne ga uvis i zagleda se u nj.

Èedo je micalo no¾icama i otvaralo usta iz kojih su tekle kapi mlijeka. Napinjalo se da uhvati rukama sunèanu zraku koja je s rupe na trijemu padala koso na stepenice.

Kralj ¹anu: Ti si dakle posljednji plot ispred njene postelje? Da te zgnjeèim i rastrgnem, i ja æu onda pasti na le¾aj ru¾a. Melem æe napokon kanuti!

I on pogleda s osjeæajem okrutne zahvalnosti u svoju ¾rtvu.

Albus poèe polagano stiskati.

Iz onoga toplog tijela strujala mu je kroz dlanove èudna vatra; strujala je sve jaèe, kao da se naglo toèi iz èarobna izvora u sve ¾ile njegove.

On stisnu sna¾nije, ali mu ona rijeka prodre u grudi i poplavi srce. Lavske mu ¹ape poèe¹e, prvi put u njegovu ¾ivotu, drhtati. Osjeti da æe ta posljednja borba biti te¾a negoli ona s orlom na vrhu planine.

Kralj ruknu, kao da bi htio prenuti i potaknuti sebe samoga. Prièini mu se da je u rvanju podigao diva koji se latio munje u oblaku. Sad æe djetetu smrskati glavu o stepenice.

Ali se èedo manulo sunèane zrake. Pogledalo je kralja u oèi; vrisnulo je radosno i uronilo ruke u njegovu bradu.

- Ta! Ta! Ta! - stoji obijestan gugut djeteta koje èupa Albusovu bradu i udara dlanovima kralja po licu.

Kraljeve ruke dr¹æu, kao da nose pregolem teret. On osjeæa da se krv onoga djeteta, a s njime i mlijeko matere, razlilo po ¾ilama njegovim. Ugodni srsi jure mu mi¹icama. Koljeno mu kleca od klonuæa, i lice mu se preobra¾ava. Igri onoga obijesnog crva odgovara kralj s posmijehom na usnama i sa suzom u oku.

Albus cjelune dijete i vrati ga kraljici.

Onda kleknu pred njome, poljubi skut njezina odijela i ¹anu:

- Majko, hvala ti!

Polako zalazi sunce u more. Njegove posljednje zrake gledaju kako kralj Albus prostire u vrtu ispred Gale¹ina dvora svoj najljep¹i pla¹t na crnu zemlju. Dao je otkinuti pramac zlatnoj laði, pa ga postavlja na pla¹t, ali tako da se ljulja kao kolijevka. U nj je bacio svu svilu ¹to ju je imao na laði, i nojevo perje svoga ¹e¹ira. U zlatnu zipku metnuo je èedo koje mu je zaspalo na rukama.

Albus se vratio k laðama ¹to di¾u sidra i odilaze. Stoji na krmi i gleda kako kraljica Mirna nji¹e u vrtu svoje dijete. Njegova se krv smirila; njegova je ohola, jaka du¹a puna radosti kao ¹uma li¹æa, kao more valova, kao nebo zvijezda.

Istarske prièe, 1917.



--------------------------------------------------------------------------------


Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 12:50 Komentari ( 0 )

AUTHOR: Vladimir Nazor
AUTHOR: Vladimir Nazor
TITLE: Voda
SOURCE: Pet stoljeæa hrvatske knji¾evnosti. Vladimir Nazor II, Zagreb 1965 (p. 154-183)

--------------------------------------------------------------------------------

Voda
I
Ima preko tri mjeseca ¹to ne ki¹i.

Dani su dugi. Sunce je tako toplo i sjajno da od njegove svjetlosti oèi bole a di¹e¹ te¹ko: ne¹to i u tebi ¾e¾e i pali. Obdan je sve mrtvo, mlitavo, u luci i u selima. Nije dobro ni noæu. U onoj kratkoj tami izmeðu kasnog smiraja i ranog roðenja sunèeva, osjeæa¹ jo¹ jaèe toplinu ¹to izbija iz u¾arenih litica, iz ugrijanih zidova, iz svega onoga èega su se dotakle sunèane zrake preko dugog ljetnog dana.

Ali i ovog puta - iako je su¹a duga i ¾estoka kao jo¹ nikada - ljudi se na ostrvu ne tu¾e toliko zbog svojih vinograda i maslinika. Èuju se glasovi e su na mnogim prisojima, ponajvi¹e na stranama brda, usahli èitavi redovi mladih loza i mladih maslina: osu¹ili se i pocrnjeli kao da ih ne¹to oparilo. Vrtovi su pusti. Nema nigdje ni struka trave. Ali uz smreke i smrèe kao da se i maslina i loza jo¹ uvijek opiru toj nevolji u svim docima i na osojima. Bit æe to otuda ¹to je proljeæe bilo dugo, mokro i bez vjetrova. Sve je onda bujno listalo, pupalo i cvalo; napilo se vlage. Jer ni o Velikoj Gospi nije ki¹ilo, bit æe ove godine manje vina i ulja, ali - pane li doskora ki¹a - ipak æe se trgati i brati, a gro¾ðe æe biti slatko, vino jako, ulje kao zlato. Znadu na¹e loze i na¹e masline ¹to su ljetne su¹e. Suhe, èvoraste i ¾ilave tro¹e polagano ono malo kapi vode ¹to ih jo¹ ima pod njihovom korom.

I ljudi u selu trpe, ali ne oèajavaju.

Presu¹ile se obje njihove lokve, Gornji i Donji pisak; kuæne su cisterne prazne. Sve peru morem ¹to ga prenose iz luke. Vodu za piæe i kuhanje kupuju u dalekim gradiæima na obali. Èitav dan, po onome suncu i ¾egi, povorke ¾ena nose izdaleka na glavi malena bureta i vedra, prte mjehove i kablove ¹to im sagibaju leða. I ta su èeljad suha, crna i ¾ilava kao njihove loze. Sokovi se u njima zgusnuli; rekao bih e su se i sve njihove ¾ile suzile i savile u èvorove da ne izgube i ono malo soka ¹to im jo¹ ostade.

Vi¹e no biljke i ljudi stradavaju ¾ivotinje.

Nestalo je odavle rijetkih ptica stanarica: kosova i drozdova, iako su od vruæine dozrele bobulje na smrekama, i sok se iz njih cijedi u liku dugih ¾itkih niti ¹to se zlate a suncu. Zamukli su èak i cvrèci koji piju samo rosu, pa je ljeto ove godine bez svoga glasa i bez svoje pjesme. I glasovi zrikavaca i popaca ¹to se prosipaju u tihim noæima, zvuèeæi kao pregr¹ti bisernih zrnaca baèenih na neke zvonke ploèe, sti¹avaju se sve vi¹e i odmièu uvijek dalje.

Ali seljani za to ne mare; ima ne¹to drugo ¹to njih ti¹ti i pla¹i. Ovce i mazge trpe ¾eðu: ne mogu da nose terete, ne davaju vi¹e mlijeka. Jedna je koza crknula, i taj je dogaðaj uzbunio Velo Selo. Po¹lo nekoliko starijih ljudi u grad da isprose hitru pomoæ od vlasti i unajme laðe ¹to æe dovesti vodu u luku. Ali laðe te¹ko naæi, a vlast im kazala da æe proæi nekoliko dana dok im ratna mornarica bude mogla poslati iz Pule velik brod koji prenosi vodu.

II
Tih je dana moj otac bio veoma zabrinut.

Rujan se primicao. Oèeva borba s majkom radi moga ¹kolovanja bija¹e veæ dovr¹ena. Stignu iz grada i pismo od tetke koja odgovori da æe me rado primiti na stan i ko¹tu, pa majka odmah poèe da mi ¹ije novo rublje. Otac me èesto zvao k sebi; èitao mi i prevodio najmilije mu stihove iz Vergilija.

Ali ¹to je su¹a postajala ljuæa, to je on bivao sve ¹utljiviji. Poèe iznova izbjegavati svaku rijeè o mome ¹kolovanju.

- ©to si se, èovjeèe, zabrinuo? I ako ¾ega odnese koju kacu masta, bit æe vino jaèe, bolje i ... skuplje - reèe mu jednom majka.

- Ti ne zna¹ ¹to se kuha gore u selu.

- Pa ¹to? Seljani se sada mole. Zavjeti. Procesije. Tko se obraæa bogu, ne misli na zlo.

- E, tako je bilo jo¹ jednom kad sam bio djeèak. Su¹a kao i ove godine. S poèetka sve strpljivo i mirno, a zatim ... strahota! Da, strahota, iako je selo bilo onda manje, ljudi bolji no sada. I sve je planulo dva dana poslije velike procesij u kojoj su i¹li bosi i gologlavi, sa svijeæom u ruci, udarajuæi se u prsa i pjevajuæi pokornièke pjesme. Bija¹e ih spopalo neko sveto pijanstvo. Pravili te¹ke zavjete, ispovijedali javno svoje grijehe, pra¹tali i pitali opro¹tenje, posipali glavu pra¹inom.

- Eto, vidi¹.

- Da. Ali sutradan, kada crknu u selu nekoliko mazgi, dvije ¾ene prve pobjesnje¹e, a doskora i gomila. Netko reèe da najbogatiji kriju vodu u kuæi, i da ni bunari nijesu ba¹ prazni. I selo se dignu. Svjetina prodre silom u stanove, pretra¾i sve cisterne, nahrupi u konobe. Reko¹e da je u baèvama vi¹e vode no vina. I onda zapoèe navala i otimanje. Gasili su ¾eðu svoju i ¾ivotinja vinom i octom. Pijanstvu od sunca pridru¾i se pijanstvo od vina. Srtahu jedni na druge, braneæi svoje i otimajuæi tuðe. Harali su i u ovoj luci. Nikad takvog divlja¹tva i zloæe. Htjelo se zatim mnogo dok se selo umirilo i oporavilo. Ti ne zna¹ za bijes su¹e ...

- Ali laða iz Pule!

- I onda se oèekivala ta bunar-laða. Stigla je, ali prekasno.

Majka ne odgovori. Zamisli se, gledajuæi u iglu pa onda u me.

Ja sam pogaðao kakva joj se misao vrza po glavi: misao gorka i turobna od koje se njene oèi prièinjahu jo¹ krupnije i ¾alosnije. Ali ja nisam mislio na ono ¹to æe sa mnom biti ne padne li na vrijeme ki¹a. Prvi sam put doznavao da ima jedna avetinja koja ne luta noænim sjenama i ne nièe iz tame i studeni da oslijepi i smrzne ljude i ¾ivotinje. Ona silazi iz sunca, sva svijetla i plamena, da mori grla ¾eðom i opije bjesnilom ljude. Bijes Su¹e ide ove godine u sunèane satove ljetne po luci i po selima. Potjerao je sve ptice, u¹utkao cvrèke, ispio i posljednju kapljicu vode, osu¹io loze, utukao mazge i ovce, a sada zaluðuje èeljad. Prvi put osjetih da ima ne¹to jako i neprijateljsko i u toj svjetlosti ¹to se razlila po luci, i u tom suncu koje èitav dan gleda u na¹u dragu. Opet viðam ne¹to novo pred svojim oèima.

- Oèe - rekoh - a èime se tjera Bijes Su¹e?

- Vodom, sinko, - odgovori on smije¹eæi se mojim rijeèima.

A majka klikne, pro¾eta opet nadom:

- Voda nam veæ dolazi. Potjerat æemo i tu neman. Ne boj se, Vlado!

I ona se ne prevari.

Toga istog dana stignu s kopna vijest da æe bunar-laða doploviti sutradan u luku.

III
Sunce bija¹e istom granulo kad prve ¾ene siðo¹e iz Velog Sela k moru.

Nosile su prazna vedra na glavi. Za njima su trèkarala djeca s bakrenim siæima kojima se crpa voda iz bunara, s di¾vicana, s mje¹æiæima i s tikvama ¹to se u njima nosi piæe te¾acima u vinograd, pa i s kablovima u kojima se daje voda ¾ivotinjama. Dolazila su nova èeljad prteæi takoðer drvene sudove, jo¹ veæe i èudnovatije: velike "ma¹tele" u kojima se pere rublje i odijela, kotlove i kazane ¹to ih dva èovjeka mogu nositi na ramenima samo onda kad im provuku ¹tapinu kroz oba uha. Ali se mi djeca najvi¹e zaèudismo kad ugledasmo kod tih ljudi i nekoliko kopanja ¹to se u njima kruh mijesi.

Èeljad nagrnu¹e na obalu da porede sudove uz samu ivicu; da grabe more i sipaju ga u vedra i kotlove; da peru, èiste i stru¾u. Kvaseæi i namje¹tajuæi bolje du¾ice i obruèe veæ davro rasu¹ene i rasklimane, bojahu se e bi laða mogla banuti prije no obave svoj posao, pa nasta vika i guranje. Svaðahu se za mjesto jer se sve tiskalo prema rubu obale; ¹kropljahu se morem; otimahu jedni drugima sudove, tvrdeæi da su netom sada otkrili davnu kraðu.

Ali u svemu tome nije bilo prave ljutnje.

Ne¹to im bla¾ilo srd¾bu.

Èut æe se najedanput zvi¾duk bunar-broda, okrenut æe lice prema vratima uvale i ugledati laðu ¹to riga dim iz dvaju ¹irokih dimnjaka. Laða æe pristati, a oni æe dignuti sve te sudove, potrèati onamo, gledati, kako mlazovi vode teku ¹u¹teæi i pjeneæi se u vedra, kablove, kotlove, bureta i kopanje, pa æe im du¹i odlanuti. Prignut æe se, dr¾eæi se rukama za rub suda, pru¾iti dolje vrat i glavu i piti vodu, kao ovce, kao mazge, dugo, po¾udno. Ustat æe zatim mokrih obraza dok im ne¹to vode teèe niz bradu i vrat u prsa. Onda æe dignuti teret na glavu, na rame ili na leða; po¾uriti se u selo. I svog bremena neæe tada ni osjeæati: povratak æe in biti lak¹i no dolazak s praznim sudovima ...

Meðutim su ljudi i dalje stizali.

Kao da se èitavo selo selilo k nama. Bilo je meðu njima i mnogih koji su imali daleko od mora svoje vinograde pa u dragu nisu nikada silazili. Gotovo su sva ta èeljad bila mr¹ava, garava od sunca, ruku punih ¾uljeva i napola ukoèenih prstiju, ko¹tanih lica i savitih leða kao da su se i sad prignula prema zemlji, dok ma¹klin krèi golet. Starci æelavi i krezubi. Djeca krivih nogu i vlasi po¾utjelih od sunca, nalik na usahle cvatove kukuruzove.

- Je do¹a? - klicao je malne svaki, netom bi stignuo na obalu.

- Eto gre! - odgovarahu drugi pokazujuæi titravu maglicu pred u¹æem uvale.

Ali to ne bija¹e dim laðin, no isparine ¹to se dizahu s mora veæ ogrijanog suncem, navje¹æujuæi da æe taj dan biti jo¹ topliji i ljuæi.

Èu se najednom lupkanje papaka i kopita i nekoliko koza banu najprije iz ulièice na obalu. Dizale su uvis glavu, potresujuæi nozdrvama i blije¹teæi ¾utim oèima. Stado ovaca nagnu za njima, blejeæi i obazirajuæi se kao da ne¹to tra¾i. Dvadesetak mazgi uznemirenih od muha zagleda se odmah u one sudove na rubu obale i poèe da nji¹ti. ®ivotinje su osjeæale blizinu neke vode; ali kao da su slutile e to mo¾da nije ona prava, pa su bivale jo¹ nemirnije. Kada ugleda¹e kablove i vedra iz kojih su uvijek pile a u njima se ne¹to blista i zrcali, one navali¹e na sudove. Srtale su u stisku i gu¾vu, hitajuæi se nogama, vitlajuæi rogovima, grizuæi se zubima.

- Na, moja! Na!

- I¹! Tamo se!

- Nalokat æe se. Nadut. Krepat.

- Goni natrag! Tiraj!

Ni je bilo sile da ih odbije. Mazge su bjesnjele. Mahale glavom i bacale se stra¾njim nogama. Neke uvuko¹e gubicu u vedro; poèe¹e piti more.

- Joj napasti! Propast æe nam pri mraka.

- Nazad! Udrite!

Stade vika i gonjenje. ®ene se hvatale ovcama oko vrata, dr¾ale koze za rogove propinjuæi se kao i one, vukuæi ih konopom.

Neki se dugonja grohotom smijao; dr¾ao se za trbuh i klicao debeloj ¾eni koja se, pu¹uæi kao mijeh, crvenjela u licu boreæi se sa svojom kozom:

- Ha! Ha! Kuma Mande, zaè nisam i ja kakav va¹ jarac! Drukèije bi onda svr¹ilo.

I ta bi dreka i gu¾va bila jo¹ dugo potrajala da se nekoliko ljudi neèemu ne dosjeti.

Skoèi¹e na rub obale, izli¹e more iz onih sudova.

Sad su ¾ivotinje i¹le od suda do suda, li¾uæi mokro drvo i nji¹teæi i blejeæi kao ða se tu¾e. Zurile su u vedra oborenih glava, s jamama na bokovima, kazujuæi rebra i kosti kukova i hrptenjaèe. I sve su stajale na istom mjestu, ne dajuæi se nikamo od onih sudova, ne mièuæi se, iako su muhe i obadi letjeli na njihove kraste i rane, ¾edni i oni kao jo¹ nikada.

- O bo¾e, pokore!

- A èa æemo sada s tim ¾ivinam?

Opet se naðe neki koji ih nauèi ¹to da se uradi.

On digne jedno vedro i poèe njime vabiti svoje tri ovce, iduæi polagano natra¹ke:

- Na, moje! Na!

I na taj znani zov ¾ivotinje poðo¹e za njim. Èovjek prijeðe na drugu stranu luke i veza ovce u hladu pred vratima nekog dvori¹ta. Njegova se obitelj skupi sa ¾ivotinjama okolo praznog vedra.

Sva se gomila rasu na takav naèin; zaklonila se u sjenu od kuæa jer je sunce bilo veæ visoko i poèinjalo da ¾e¾e.

Niotkuða ni æuha vjetra u ti¹ini drage.

Tlo je veæ gorjelo pod nogama. Osjeæao si da ti svakim udisajem ulazi u pluæa nevidljiv plamen.

IV
U ulièici pred na¹om kuæom bija¹e najvi¹e hlada, pa je ona bila puna ljudi - ponajvi¹e starijih - ¹to su sjedjeli na zemlji uza zid i na ploèniku na¹eg bunara. A bunar je bio otvoren e svaki odmah vidi da je prazan. Stajahu ¹irom otvorena i vrata na¹eg stana na kojima se smjesti na¹ otac; znao je da æe tako - razgovarajuæi s ljudima - za¹tititi najbolje svoju obitelj od kakve nenadane obijesti ili zloæe te èeljadi.

Ona su ondje sjedjela i gledala u nj upaljenih oèiju, obje¹ene donje usne ¹to je otkrivala desni pod pokvarenim zubima, i klonulih mi¹iæa udova i lica, u svemu nalik na krdo ¾ednih i izmuèenih ¾ivotinja.

- Znaju, gospodine, sve se to lako trpi kad se vidi da pomoæ neæe falit - govorio mome ocu neki starac.

- I pomoæ nam eto dolazi. Neæe ni nama biti gore no drugima na otoku, - reèe otac, nagla¹ujuæi ¹to je vi¹e mogao rijeè "nama".

I ja sam osjeæao kako im je time htio reæi da je i za njega dio one nade ¹to je ulijeva u njih, i da je i on jadan kao i oni, jednak njima u toj opæoj nevolji. Govorio je kako su graðeni brodovi ¹to prevoze vodu, kojom brzinom plove po moru, i kako im pune nutrinu ¾ivom vodom iz gradskoga vodovoda.

- Ha! Ha! - klicali su te¾aci mljaskajuæi jezikom kao da veæ osjeæaju u ustima tek vode ¹to je oèekuju.

- Tako! Tako! Nek se jednom site i nas siromaha!

I on je nastavljao, hoteæi da ih razvedri i osokoli. Èak im donese svoj stari barometar. Stade im tumaèiti i kazivati kako ta èudna sprava kazuje veæ od sinoæ da æe ki¹a doskora pasti: dignut æe se jedna od onih naglih oluja bez kojih ljeti nema kod nas da¾da.

Seljani su klimali glavom kao da se malo uzdaju u tu cijev. Vi¹e su vjerovali u lice èovjeka koji je inaèe bio i s njima ¹krt na rijeèima, a znali su da nikad ne govori uludo ili iz kakve ¹ale.

- Jest! Voda dolazi. Danas za nas, a mo¾da veæ sutra za na¹e loze i masline.

- E, e - cerili se ljudi. - Da bi bog dao!

Ali se zaèu krupan i sveèan glas:

- "I Gospodin pogleda na zemlju, a ova bija¹e pokvarena i puna bezakonja ..."

- Ho! Ho! Eto i njega.

A onaj je glas nastavljao, uvijek jaèi, kao da se hoæe nametnuti:

- "I bog reèe Noji: Evo, pustit æu potop na zemlju da zatrem ljude i ¾ivine, da istribim svako tilo u kome je ¾iva du¹a ..."

- Muèi. Profeta!

- Zaèepite usta fratru!

- Ti nama o potopu, a mi krepajemo od ¾eje.

- "Bit æe muke i pokore, plaèa i ¹krguta zubi. Plaèite kæeri jerusolimske!"

- Muè', gavrane!

- Hod' tamo ... k babam!

- "Kirije elejson ! Kirije elejson!"

I Profeta obori glavu na prsa, puljubi kri¾iæ na krunici ¹to mu je visila o pasu i stade moliti, tepajuæi na mahove ne¹to glasnije:

- "Exaudi nos, domine!"

Zvali su ga fratrom jer je negda slu¾io u samostanu preko kanala, a dok je u selu bio mnugo godina crkvenim slugom, kretao se i govorio kao i oni fratri koji obilaze ostrvo proseæi po selima. Nadimak "Profeta" stekao je u starosti kad morade ustaviti crkvu i poæi u prosjake, jer onda poèe da prorokuje kazujuæi na svoj naèin rijeèi i èitave odlomke iz Svetoga pisma. Mladiæi i djevojke zbijali s njime ¹ale, ali su ga starci i starice slu¹ali s nekim strahom, bojeæi se najvi¹e prièanja o potopu, o bo¾jim kaznama u zemlji misirskoj i o rasulu Jerusolima. Mnogo su se taloðer pla¹ili i nerazumljivih latinskih rijeèi ¹to su u Profetinim ustima nekako drukèije zvuèale no kod oltara, na usnama ¾upnikovim. U danima nevolje sa starim se prosjakom nije nitko ¹alio; ali danas, dok se oèekuje bunar-laða i ¹jor Pijero onako govori, nije nitko htio slu¹ati zlogukog proroka.

Prosjak je sada ¹utio i gledao mrko u zemlju.

A moj je otac htio da ti ljudi ne klonu, da kakogod prevari i svoju i njihovu nestrpljivost u sluèaju da laða zakasni ili èak i ne stigne. Prekidao je razgovore ¹to bi mogli uzbuditi ogorèenje prema onima koji su odgaðali veæ davno obeæano ra¹irivanje njihovih lokvi i gradnju novih bunara. Nikada ga ne èuh tako govoriti i nikad mi se ne prièini tako dobar. Sad sam i ja vjerovao da æe sve to zlo zaèas proæi; i bi mi lak¹e.

Slu¹ao sam ga i ja rado, ali ne mogoh odoljeti ¾elji da se ne provuèem naprijed, na drugi kraj ulièice, gdje se ne¹to zbivalo.

V
Desetak ¾ena tiskalo se ondje k niskom prozoru sobice u kojoj su spavale moje sestre.

Starija i najmlaða sestra stajale su na njemu; dr¾ale se rukama gvozdenih ¹ipki i gledale u ¾ene.

Neka sitna starica s crnom maramom na glavi hvatala se takoðer re¹etke, govorila im umiljato:

- Sinjorine na¹e drage, samo jednu suzu! Samo jednu kapljicu!

- Makni se, stara! Ako èa imaju, neæe bit za tvoju gubicu.

- Sve èa mogu dat, bit æe samo za dicu.

- Je! Je! Za dicu!

I u tren oka troje malene djece, dignute od svojih majki, naðo¹e se na onom prozoru. Stajala su nogama na pragu dr¾eæi se grèevito ¹ipki i gotova da zaplaèu. Mr¹ava, blijeda djeca sa slinom u kutovirma usta, s oèima prestra¹enim.

- Daj! Moli ... lipo!

- Reci sam! ... Dobre su one.

Ali jedno dijete zaplaèe. Stade se derati i lupati nogama. Majka ga morade maknuti, i dvoje druge djece banu¹e odmah na njihovo mjesto.

Najmlaða se moja sestra gotovo bojala, ali je starija gledala zami¹ljeno u djecu ne trenuv¹i trepavicama svojih krupnih crnih oèiju.

- Dajte, dajte, mlada gospodarice - navaljivahu na nju seljanke.

Ona je stajala neodluèna. Sjeæala se nekih majèinih rijeèi, no kad jedno dijete napokon ¹ane: "Vode!" ona reèe:

- Ali nemam èa¹e.

Sve se ¾ene obradova¹e.

- Lako za to.

- Evo! Dr¾'te!

- Dones'te i lijte u ovo!

- Ne! Ne! Neka sama dili. Svima pomalo.

- Svima! Svima!

I sestra donese ibrik s vodom.

Oèi joj se sada sjale. Usta smije¹ila. Rumenilo joj se rasu po licu. Ruke joj zadrhta¹e od uzbuðenja. Nikad mi se ne prièini tako lijepa i pametna.

Ona uze od neke ¾ene sudiæ od kovine, natoèi u nj vodu, primaknu ga kroz razmak izmeðu dviju ¹ipki k ustima manjeg djeteta. Mali¹an je po¾udno pio i gutao da vi¹e posrkne; ali je ona pazila da se ni kap ne prospe.

- Dosta! Dosta! Ima nas mnogo.

Sad su ¾ene tra¾ile okolo djecu, hvatale ih i dizale na prozor. Veselje je vladalo u toj gomilici. Majke su trèale na obalu da naðu dijete; vraæale se noseæi ga u naruèju.

- Napojite malo i ovoga moga kanarinca!

- Ali ja nemam vi¹e vode.

- Ima je va¹a mater.

Sestra potrèa u drugu sobu.

Vidjeh doskora na¹u majku gdje dolazi na kuæna vrata i govori tiho i zabrinuto ne¹to ocu.

Ali se on nasmjehnu; odgovori joj glasno da smo mogli svi èuti:

- Vidio sam, vidio sam ... Tako ti je, ¾eno moja. Ustavi¹ li ¾eðu pred vratima, ona æe ti u kuæu kroz prozor pa i bila na njemu re¹etka od gvo¾ða.

- Tako je, tako! - odobri gomila.

- Napoji jo¹ jednom svoje piliæe pa nosi ovoj djeci sve ¹to jo¹ imamo. S drugima se lak¹e èeka, lak¹e i trpi.

- To je prava besida - vikne netko.

Ja sam gledao u oca kao u nekoga ¹to ga istom sada upoznajem. Osjeæao sam za nj ono ¹to je osjeæala i ona gomila ¾ednih seljaka za koje sam dotada mislio da su jedva ljudi i da ih ne treba ni voljeti ni prezirati. Jest, otac me uèi da je njihova ¾eða ista kao i moja; da kad njima nije dobro, pravo je da to bude i meni. Nije dakle istina da smo mi jedno a oni drugo. A jer je tako, sve æemo lak¹e skupa pretrpjeti. Ne¹to je lijepo u¹lo maloprije, kroz re¹etke onoga prozora, pod nasmijanim oèima i pokraj porumenjelih obraza moje najstarije sestrice u na¹u kuæu. Ja bih rada htio da je moja ¾eða ljuta kao i u tih ljudi, i da je ne uti¹am sve dok je se i oni ne li¹e.

I kad majka donije ¾enama ono malo vode ¹to smo je jo¹ imali u kuæi te me pozva da pijem pred djecom ¹to su èekala, ja progutah slinu ¹to mi se, veæ gusta, hvatala za korijen jezika, pa joj rekoh:

- Hvala! Nisam ba¹ tako ¾edan.

VI
Kad stigoh na obalu, ne naðoh na njoj najèuvenije seoske derane kojima sam se nadao.

Jedni su od njih bili oti¹li na Kargadur da se popnu na najvi¹e hridine otkuda se vidi ulaz u dragu. Drugi se pak odvezo¹e èamcem na sama vrata uvale da se dignu iznad kamenoloma odakle puca vidik na kanal i na puèinu. Dogovori¹e se da æe pokupiti ondje ¹u¹kora i suvadi i nalo¾iti vatru netom ugledaju izdaleka bunar-laðu. Oni æe tako prvi javiti ljudima u luci da voda dolazi. Mogu èeljad mirno sjedjeti u hladu dok ne vide dimove na u¹æu drage i na visinama Kagadura.

Nije dakle bilo na obali straha i trepeta seoske djece, jakog svadljivca Golijata, ni nemirnjaka Sibe, laganog i hitrog kao jegulja. Èopor se djeèaka kupio oko nekog drugog starijeg druga.

Bija¹e to Ko¹æe, po godinama i po stasu veæ momak ali po svemu drugome deran, i zapravo jedan od gorih. Suh, ¾ut u licu, malene glave i dugih nogu i ruku, bio je nalik na kolac o kojemu visi nekoliko krpa. Bez ikoga i bez ièega, skitao se posvuda, vi¹e zahtijevajuæi no proseæi hranu, kadar da dugo trpi glad, ¾eðu i zimu. Od motike i od ma¹klina uvijek je zazirao; otimao se svakom poslu, samo je rado nosio poruke iz sela u selo, prevaljujuæi hitrije no itko i najte¾e putove svojim dugaèkim nogama. Bio je ljeti èest gost u na¹oj luci i poznavao u njoj svaki kutiæ. Javljao je veæ izdaleka, pjevajuæi, svoj dolazak i nudio nam time svoje noge za hljepèiæ ili za par novèiæa.

Imao je sada okolo sebe nekoliko djeèaka i - onako prignut a nemirnih nogu - bio nalik na visoku mr¹avu koko¹ kad èeprka zemlju s piliæima ispred sebe. Igrao se s djecum "pod nogu", igru u kojoj je bio pravi majstor. Stojeæi prignutih leða, stavljao je novèiè na nokat palca desne ruke, pridr¾avajuæi ga svinutim ka¾ipstom. Najednom bi zamahnuo tako sna¾no palcem uvis da je nokat davao glas, i povukao bi k sebi ruku. Novèiæ je letio uvis vrteæi se pred njim okolo sebe, blistajuæi na suncu i zvrèeæi kao kakvo vretence, da padne na zemlju ali ne prije no ga Ko¹æina no¾urina ne sakrije i ne poklopi. On se onda jo¹ vi¹e prigibao, upiruæi rukom o koljeno; a djeèaci su èuèali pred onom nogom stavljajuæi pred njom na zemlju svoje novèiæe.

- Marko!

- Marija!

- Bac'te i rec'te svi! - sokolio Ko¹æe djecu i buljio svojim ribljim oèima u novac brojeæi ga pogledom.

- Marko! Marija! - klicali su djeèaci, gurajuæi vrhom ka¾iprsta svaki svoj novèiæ ka Ko¹æinoj no¾urini.

On bi onda povukao polako natrag nogu stru¾uæi tabanom tlo. Njegov bi se novèiæ pokazao, ali ponajvi¹e pokriven pra¹inom. Onda bi Ko¹æe kleknuo, prignuo glavu i puhnuo u onu krajcaru.

- Marko je! Marko!

Dugonja je hitrom kretnjom dizao sve one novèiæe ¹to ih dobi, i bacao po krajcaru svakom djeèaku koji bija¹e sretno pogodio.

I uvijek je po koji dobiveni novèiæ ostajao u Ko¹æinoj ruci. Ali je gotovo svaki put bilo vike i svaðe.

- Reka sam: Marko!

- La¾e¹, lupe¾u. Reka si: Marija!

Ko¹æe je znao da se tako dere i bulji oèima i ma¹e rukama da je na koncu imao uvijek pravo. Poslije svaðe igra se jo¹ ¾ivlje nastavljala. Novèiæ je sada glasnije zvrèao odskoèiv¹i od Ko¹æina nokta, i pravio ljep¹i polukrug padajuæi k njegovoj nozi. Dugonjine su oèi upornije gledale u novac, a taban mu je jo¹ jaèe lupao o tlo.

Ali tog dana on nije imao sreæe. Izgubio sve svoje. Najedanput poèe tra¾iti novac natrag jer da su mu neki djeèaci veæ otprije du¾ni. Oni se svi skupa oprije¹e. Kad vidi da tako neæe ni do èega doæi, on reèe:

- A biste èa dali, kad bi vas nahranil i napojil?

- E, onda da!

Ko¹æe ih povede u obli¾nje dvori¹te prazne kuæice.

- Poèekajte tu. Najprije æemo èa zalo¾it.

Pope se kamenim stubama, upre o vrata¹ca uzgredne zgradice. Iako rasklimana i tro¹na, vrata se ne otvori¹e.

- Hod'te gori! Pomozite!

Djeèaci potrèa¹e. Uprije¹e svi slo¾no. Ne¹to puknu; vrata se otvori¹e udariv¹i o nutarnji zid. Pokaza se uzak prostor s "bocalom" izlizanim od konopa.

Neki se djeèak prignu nad bunar i reèe:

- Prazan je.

- Ma se na¹a peèenka u njemu peèe! - klikne Ko¹æe. - Nazad! Pustite me!

On zasuèe visoko hlaèe na nogama i oba rukava; pope se na "bocal"; poèe se spu¹tati u bunar. Nije to bilu prvi put ¹to je u nj ulazio: znao je o ¹to da upre nogom, o koji kamen da se uhvati.

Doskora se èulo kako gaca po gnjecavu mulju.

- Dajte kakvi ¹æap.

A kad mu dado¹e ¹tap, on zapjeva u bunaru.

- Tra¾i blago u gustirni.

- Ruga se s nama.

- Namazat æe nas blatom.

I veæ su derani htjeli spustiti poklopac na grlo bunara pa Ko¹æu u njemu zatvoriti, kad on viknu:

- Evo je! Evo! Ma je te¹ka.

Penjao se gore. Pokaza se na otvoru. Nosio je veliku jegulju s glavom zabodenom u o¹tri vrh ¹tapa. Blatnih crnih ruku i nogu stajao je pred djeèacima, keseæi se od zadovoljstva. Lupao je ¾ivotinjom o "bocal"; krièao:

- Eto peèenke! Zna sam ja za nju. Baci sam je u gustirnu jo¹ pro¹log Uskrsa.

I svi siðo¹e u dvori¹te.

Vatra je doskora gorjela pred nama.

- ®erave triba! ®erave! - vikao je Ko¹æe i rezao jegulju na komade.

Stajali smo u krugu okolo vatre. Gledali onog dugonju, kako lomi i re¾e ¹tap; pravi male ra¾njiæe na koje æe nataknuti ribu.

- Meso joj je masno i bilo kako snig. Ne fali nam nego malo kruha i ¹aka soli.

Ja potrèah kuæi, progutah u hitnji ne¹to od jela ¹to nam ga je majka ba¹ nosila na sto, uzeh kruh i ponijeh Ko¹æi so.

- ©jor Vlade æe dobit badava. On mi ni ni¹ta du¾an - reèe on.

Dugonja je èuèao kraj vatre, dr¾ao u jednoj ruci ra¾njiæ i okretao ribu iznad ¾erave, dok je drugom solio. So je padala u ¾ar i veselo pucketala. Svi smo je sada bacali na jegulju i u vatru. Miris svje¾e, peèene ribe bla¾io nam nozdrve, golicao i dra¾io glad. Novèiæi su iznova padali pred Ko¹æine noge, a on je dijelio zalogaje. Ja sam dugonjinim no¾iæem rezao kruh, darivao po kri¹ku svakome.

- Dobro je to!

- Ma je tvrdo kao ko¾a ...

- I slano. Preveæ si zasolil. nesriæo!

Potezali su i derali ribu prstima i zubima. ®vakalo se i gutalo pohlepno. Ni najbolja riba na na¹em stolu ne prièini mi se nikada onako teèna. Ipak se potu¾ih da je preveæ masna.

- Masna? Èa to mari? ... Da sam kralj, ja bih samo loja jil - reèe Ko¹æe.

Jegulje i kruha nije vi¹e bilo; glad je bio sti¹an. Ali sad poèe ne¹to drugo da nas muèi. Preveæ posoljeni zalogaji bijahu nam ra¾estili ¾eðu. Palilo nas u grlu. Nepce nam gorjelo. Jezik nam bio suh.

- Ko¹æe! Reka si, da æe¹ nas i napojit.

- Eno mora ... pa loèi.

A mi se svi pobunismo. Vikao sam i ja jer i kod nas u kuæi nije vi¹e bilo ni kapi vode, jer sam i ja bio platio svojim hljebom i svojom solju Ko¹æinu ribu i jer sam se u taj trenutak osjeæao u svemu jednak s djeèacima s kojima sam trpio istu ¾eðu. Podne je bilo veæ pro¹lo. Ni æuha vjetra, a sve naokolo peèe, gori i ¾edni.

- Mora¹! Pogodili smo se. Na ti sve èa jemamo.

- Nisi od beside.

- Jesam! - razgoropadi se dugonja. - Jesam, ma se bojim da neæete sa mnom, da æete se prestra¹it. E, da su tu Golijat i Sibe!

- Neæemo!

- Pa dobro. Ja znam di je voda: prava, dobra voda.

Mi ga pogledasmo u èudu.

A on nam pokaza kuæu s velikim zatvorenim dvori¹tem visokih zidova.

©utjeli smo. Ta jedno je otvoriti silom vrata¹ca tog malenog praznog bunara izvan kuæe i tra¾iti na njegovu dnu jegulju, a drugo je pak provaliti u zatvoreno dvori¹te pa u tuðu zatvorenu kuæu gdje je cisterna ba¹ pod ploènikom u kuhinji. To bija¹e jedina prazna kuæa u luci u koju se nisam ni ja bio nikada usudio. A onda njezin vlasnik, Kon¹iljer, koji je stanovao u nekom dalekom lijepom gradu! Velik gospodin o kojemu se govorilo samo uz hvalu i uz neki strah!

- Krepajte onda od ¾eje! - naljuti se na nas Ko¹æe. Èa vas je strah? Neæemo se nego napit.

- Hod'mo!

I mi poðosmo za njim.

VII
Obala je pred ko¹iljerovim dvori¹tem bila puna, ponajvi¹e ¾ena, pa i ovaca i mazgi, jer je poslije podne na onoj strani luke sjena samo rasla dok se sunce spu¹talo polako prema zapadu.

®ene se kupile oko neke mr¹ave blijede djevojke, povaljene na zemlju. Ku¹ale su da je dignu, hvatajuæi je straga ispod pazuha, ali je ona bila ukoèena kao klada.

- Live! Live! Ne èuje¹ me?

- Sama je kost i ko¾a, ma je te¹ka ka od gvo¾ða. A kako je mrzla.

A Livija je postajala jo¹ kruæa. Gledala preda se polusklopljenih oèiju; micala usnama kao da ne¹to tepa.

- Pust'te ju. Znam ja nju. Proæ æe joj odmah. Najedanput.

I djevojka zbilja, sama sjedne, udari u èudan smijeh i hohotanje.

- Svetica je ona, svetica. Samo vi nju pustite!

Livija je gledala oko sebe, dr¾eæi mr¹ave ruke prekri¾ene na prsima ¹to joj ih bijahu razgalili da joj bude lak¹e. Pru¾ala uvis vrat, visok i tanak kao u golu¹ave ptièice; grèila usta i izbacivala iz sebe duboke uzdahe za koje se nije znalo jesu li od muke ili od neke lagode. Lice joj postajalo nekako jasnije i ljep¹e.

- Svetica! Èut æete je sada.

A ona se smije¹ila, gledala u nebo, govorila u nekom zanosu:

- Jedan, dva oblaka!... Bili oblak na¹e sriæe; crni oblak na¹e ¾alosti. Iz prvoga cviæe; iz drugoga suze ... Prosut æe nam se u njidra; kapat æe nam na èelo.

- Svetica! Svetica!

- Kako je sada lipa!

- A èa jo¹ vidi¹, Live?

Ona se htjede dignuti. Pru¾a¹e vrat, glavu i usta. Svaki je mi¹iæ na njoj drhtao.

- Eno ga! Eno! Gre k nami. Gazi do kolina po vodi. Grabi je. ©kropi nas. Zaliva nas kako cviæe. I sve vonja po ki¹i ... Dignite me!

A kad je dignu¹e, ona kriknu od nenadanog straha. Lice joj se skrivi.

- Krv! Krv! Zaklali su dite. Dajte vode! Dones'te vode!

I ona poèe drhtati.

- To je fibra od ¾ege.

- Vode!

- O jadne smo ti mi i ona! Nigdje ni kapje.

U taj trenutak banu Ko¹æe pred vrata dvori¹ta.

- Ima vode - reèe on.

- A gdi?

- U toj kuæi. U gustirni u kuhinji.

Nasta ¾agor. Kao da se i Svetica na tu vijest rastrijeznila. Ona pru¾i ruke prema dugonji.

- Povedi! Povedi! - nasta vika.

- Povedi me, Ive! Zalit æu moje mrtile. Napojit æu svoje janje.

Ko¹æe upre sna¾no o vrata Kon¹iljerova dvori¹ta, ali uzalud.

- Gredu! Dones'te je. Onu tamo!

I gredu bi bili doskora i donijeli, da neèiji glas ne grmnu s visoka:

- Nazad, ¾ene!

Na zidu dvori¹ta staja¹e èovjek i gleda¹e u gomilu.

Bio je to Kon¹iljerov navdar, te¾ak iz Malog Sela.

Ali upravo taj èovjek nije bio kadar sti¹ati buru ¹to se poèinjala dizati u njedrima onih ¾ena ¾ednih i gladnih, izmuèenih dugim èekanjem i veæ u strahu da neæe ni¹ta ni doèekati. Nisu ga voljele jer je bio za njih tuðinac; a mrzile ga jer bija¹e o¹tar prema ¾enama iz Velog Sela kad bi ih zatekao na gospodarevu.

- Ti si to, hudobo!

On se isprsi i viknu iznova:- Nazad, ¾ene!

- Gredu! Gredu! - nastavi Ko¹æe, a njegovi drugovi digo¹e gredu.

Navdar se smrknu u licu.

- Stoj ili ... pucam!

- Hi! Pu¹ka ti ostala doma ... pod postejom.

On pru¾i ruku; dignu odnekud pu¹ku.

- Hu! Hu! - èu se jo¹ glasniji uzvik.

Prkos i mr¾nja bijahu veæ raspalili ¾ene. Nijedna se ne makuu. S rukama uprtim o bokove i s glavom uvis krièale su na navdara.

- Nema u njoj praha ka ni u tebi du¹e.

- Prazna je ka i ta tikva na tvojim ramenim.

Navdar dignu pu¹ku i opali u zrak.

Èitava draga zatutnji. Iz svih kutova luke, a najvi¹e iz ulièice pred na¹om kuæom, strèa¹e se ljudi na obalu. Sve nagnu k onom dvori¹tu.

- Kon¹iljerov navdar puca u ¾ene! Kon¹iljerov navdar puca u ¾ene! - uzvika¹e se Ko¹æe i njegovi drugovi.

Ljudi potra¾i¹e kamenje i - ne pitajuæi nikoga ¹to se zapravo desilo - poèe¹e veæ izdaleka bacati se na navdara.

On se skloni iza zida, ali je plamen bio veæ buknuo. Ljudi su bacali i nadalje kamenje, drmali vratima, dizali gredu da njome udare.

- Pobiguut æe nam. Opkolite kuæu! Udrite!

- Vodai Voda! Ima je u gustirni. U kuhinji.

Svi se tiskali k vratima, samo je stari prosjak stajao postrance. Upirao se o ¹tap, buljio raskolaèenim mutnim oèima u ovaj nemirni mravinjak i klicao:

- "Pretvorit æu vodu njihovu u krv. Misto da¾ja poslat æu na njih grad, ¾ivi oganj na zemlju njihovu."

I juri¹ bi bio zapoèeo da moj otac ne stignu. Njegovo dr¾anje, kretnja kojom zaprijeèi prvi udarac grede o vrata, umiri gomilu.

- Ljudi - reèe. - Navdar je pucao samo da malo prestra¹i. A ima li vode, ona æe biti va¹a.

- Ima je. Ima.

- Pa to bolje. Zar nije ljep¹e primiti nego oteti? Zar nije i lak¹e?

- Je! Je! Ma onaj èovik ...

- Lako s njim. Martine!

Navdar se opet pokaza.

- Martine, ti èe¹ nam otvoriti.

Navdar je gledao gomilu. Oklijevao je. Najednom reèe:- Bi. Ma oni drugi ...

- Ne brini se. Èekat æe ovdje, mirno.

- Hoæemo!

I otac uðe sam u dvori¹te.

Kad se vrati, on reèe:

- Navdar æe povesti gore u kuhinju tri najstarija od vas da sami vide ima li vode.

Stari uðo¹e, pope¹e se s navdarom uza stube. Èu se kako se otvaraju kuæna vrata.

- Gospodine, tako je pravedno i po¹teno! Broda ni. Ne mo¾e se vi¹e èekat. Pri noæi moramo biti doma. Sad je sve i ¾edno i gladno ... gore nego pri.

I ¾ene se tiskahu k vratima noseæi opet svoje sudove. Veæ se i gurahu, bojeæi se da posljednje ne bi ostale bez vode. Sad su govorile o navdaru i o njegovoj pu¹ki samo uz smijeh i ¹alu. Jedino je Profeta mrmljao ne¹to o ognju, gradu i potopu, dok je svetica Live, u novom nastupu nje¾nosti, gukala kao golubica.

Ali se starci vrati¹e; reko¹e: - Ni ni¹ta. Ni jedne kapje.

®ene se ne maknu¹e. Nije im se dalo odreæi se i te posljednje nade. Tuga, pa ¾alost i gorèina, razli¹e se po onim licima. Neko su vrijeme ¹utjele, upiruæi pogled u vrata. Motrile su se zatim kao da jedna drugu ne¹to pita. I nasta ¾agor ¹to se prometnu u viku.

Kako to? Ona je cisterna velika, krov ¹irok i dug, ¾ljebovi su dobri; a kuæa je uvijek prazna, pa nitko ne tro¹i vodu. Netko ju je popio ili prodao ... A èemu onda navdar stra¾i s pu¹kom u ruci, gotov i da puca na ljude? Da nije voda sakrivena u istoj kuæi? U baèvama? U kamenicama za ulje?

- U konobe! U konobe! - nasta vika, i ja se sjetih kako je otac prièao majci da su navalom u konobe bila zapoèela divlja¹tva i za vrijeme neke druge su¹e.

Moj je otac bio problijedio. Vidio sam mu na licu kako se s te¹kom mukom sili da se poka¾e mirnim.

- U konobe! U konobe!

I glas je onih ¾ena bio sada nalik na tuljenje. Mr¾nja im je opet gorjela u oèima dok su gledale u navdara. A on se bojao zatvoriti im vrata u lice jer je slutio da æe istom onda sve planuti. Moj je otac ¹utio; znao je da æe biti utaman otvori li usta a ne naðe li ba¹ onu pravu, onu jedinu rijeè koja bi mogla pomoæi. Sve je bilo napeto i èekalo da netko prvi skoèi pa da se ne¹to krupno zapoène. Meni se u taj èas prièini da je Bijes Su¹e banuo meðu nas i da nam haèe u lice vjetar ljutnje i ludila. Ne¹to mi je gorjelo u prsima kao i svima onim ljudima. Èinilo mi se da æu odahnuti samo onda, dogodi li se ono ¹to je i ta èeljad htjela.

Ali ba¹ u taj trenutak èu se s druge strane obale krik ¹to nas sve prenu kao da nas biè o¹inuo.

- Brod! Brod! Dimi se na Kargaduru.

I nasta nagla, divlja trka na drugu stranu obale.

VIII
Tri se stupa dima dizala visoko uvis: dva na vratima uvale, jedan na visu iznad Kargadura.

I oni nisu bili ravni i mirni. Vjetar s puèine naginjao ih prema luci, motao ih u svrdlove. Sunce koje veæ pada¹e prema zapadu obasjavalo ih svjetlo¹æu gotovo crvenkastom. Sigurno su derani Golijat i Sibe naslagali mnogo suha li¹æa i granja jer su njihova dva stupa bila debela; èinilo se da æe dugo sukljati u visinu. Meni je bilo ¾ao ¹to nisam ondje, s njima, na vidiku puèine kojom laða dolazi.

- Hitro! Brzo æe mrak! - ®urila se èeljad; trèala je gdje je obala bila najvi¹a i zgodnija da laða o nju pristane.

I opet su redovi onih sudova stajali na rubu obale. Nemirnije su ¾ivotinje bile sada vezane o obli¾nja vrata i o gvo¾ða re¹etki na oknima konoba. Sva je muka i ljutnja bila zaboravljena. Profeta je opet ¹utio gledajuæi mrko preda se; svetica je Livija i¹la okolo, tiha i ¹utljiva nalik na mjeseèarku.

- Fala bogu! - klicale su ¾ene, jagmeæi se i sada za mjesto na kojemu bi mogle prije doæi do svog dijela vode.

- Na moje! Na - zvale su ¾ene, a ovce se kupile okolo suda kao da æe se voda sada u nj razliti.

I onaj èetvrt sata èekanja prièini se nama svima du¾i no èitav dan proboravljen u luci sa ¾eðom u grlu s gladom u ¾elucu, s udisanjem zraka ¹to je palio pod suncem krvnikom.

Èu se dug, o¹tar zvi¾duk. Laða se pokaza na savijutku pred rtom Kargadura.

Ali je èeljad ne pozdravi veselim krikom. Glasovi razoèaranja i nezadovoljstva digo¹e se u gomili.

- Pa kakvi je to brod!

- Tri "ma¹tila" vode za toliki narod! - Mogli su nam onda poslat i kakvu braceru!

Neka ¾ena digne kabao i lupne njime o zemlju. Spopade je bjesnilo - i ona gotovo zaplaèe krièeæi:

- K vragu i ti! Nosit æu doma vodu u boèici ... u boèici.

- Kirije elejson! Kirije elejson! - javi se Profeta vukuæi zloslutne glasove iz dubljine svoga grla.

Gomila se poèe kome¹ati.

Ali se naðe i neki koji reèe:

- Mir, ljudi! Ni vela, ma joj je gustirna duboka. Veæa bi bila jo¹ vi¹e zakasnila.

Laða je veæ pristajala. Kapetan, èovjek nizak, pleæat i crvena tvrda lica, stajao na svome visokom mostu, davao kratke naloge mornarima.

Kad ona stane s bokom uz samu obalu, ¾ene digo¹e sudove, htjedo¹e na brod.

- Natrag! - grmnu kapetan. - Neæemo tako! Ne!

- Vode! Odmah! ... Doskora æe mrak. I predugo smo vas èekali.

Mornari jedva odbi¹e od laðe svu onu èeljad. S poèetka se smijahu, ali - jer su ¾ene navaljivale - poèe¹e gurati sve grublje. Kapetan se jo¹ jaèe crvenio vièuæi: Natrag! Najednom potegnu neki konop. Ljutiti zvi¾duk propara nam u¹i.

Gomila uzmaknu na obalu.

Kapetan se nasloni na ogradu mosta i reèe, sileæi se da bude ¹to mirniji:

- Ljudi! To tako ne ide. Mi di¾emo strojem vodu iz bunara; iskrcavamo je kroz cijev. Razumijete me? ... Ne grabimo je sudom iz kakvog badnja kako se to radi na bracerama ¹to vam nose vodu. Samo kroz cijev!

- E, pa dobro. Metnut æemo sudove uz sami kraj rive. A vi lijte.

- Tako! Tako!

A kapetan:

- Ha! Ha! Ma ba¹ tako. Pumpa æe dizati vodu, a jedan æe iæi sa cijevi od kabla do kabliæa, kao ¹to se ide od loze do loze kad se ¹kropi vinograd, da ga peronospora ne napadne. Ha! Ha! Alaj ste mudri! ... Ljudi, budite pametni. Nemamo mi vremena da se tu igramo. Doskora æe mrak, a oblaci se tamo na moru di¾u; mogla bi i oluja. Nama se ¾uri.

- Vodu! Vodu! - odgovori gomila.

- Pa i jest za vas. Ima li tu blizu kakva prazna cisterna?

- Ne! Mi hoæemo odmah vodu.

I nekoliko ¾ena skoèi¹e opet u laðu.

Mornari su iznova tjerali i gurali natrag. Gomila je na valjivala jo¹ ¾e¹æe.

Èu se po drugi put zvi¾duk, du¾i i o¹triji no prije, ali uzalud.

- Mola la cima! - grmnu kapetan. Natrag, divljaci! Zulu! Kafri! Kanibali! Mola!

U¾eta bijahu veæ dignuta. Laða se maknu. Seljaci jedva dospje¹e da skoèe natrag na obalu. Brod se odmaknu jo¹ vi¹e pa opet stade nasred tijesne luke.

I nagla srd¾ba spopane onu èeljad, onu gomilu ¾ednu gladnu, izmuèenu èekanjem jo¹ pjanu od sunca. Sve se okrenu protiv èovjeka crvena lica i o¹trih oèiju na mostiæu laðe.

- Antikriste! Vra¾e! Ni ni voda ni taj brod tvoj, nego od guvernera ki te ¹alje. Daj vodu ¾ednome!

Profeta je stajao na rubu obale otvorenih oèiju i dignute ruke. Najte¾a prokletstva padahu mu sada iz usta, i njegove su rijeèi poticale jo¹ veæma srd¾bu gomile. Svetica je mahala rukama, pru¾ala uvis mr¹avi vrat, kazivala o¹tre kosti na malko razgaljenim prsima izbacujuæi visoke krikove.

Kapetan je neko vrijeme gotovo u èudu, slu¹ao i gledao. Najednom slegne ramenima izvuèe iz d¾epa lulicu, zapali je i poène se ¹etati po mostu i ne gledajuæi vi¹e u èeljad.

To umiri seljake.

Onda moj otac doðe na ivicu obale, pozva kapetana i zapoèe s njime razgovor. Govorili su talijanski. Nasta tajac. Svi su slu¹ali iako nisu razumijevali. A kad oni dovr¹i¹e, kapetan reèe na koncu hrvatski:

- Eto tako! Inaèe æu odmah u Milnu da iskrcam ondje vodu.

I otac poèe kazivati ljudima u èemu je voda u laði i kako se ona odanle di¾e. Kapetan nije kriv ¹to se voda ne mo¾e dijeliti onako kako bi seljaci htjeli. Nema druge no je razliti kroz cijevi u prazan bunar na Glavi. To æe biti odmah gotovo. Laða æe otiæi, a na Glavi æe se odmah napojiti ¾ivotinje i dati svakome ne¹to vode. Sutra æe se pak dalje dijeliti. Ovako je bolje jer æe kapetan dati najedanput svu vodu. Kad bi pak dijelili po njihovu, ne bi oni mogli primiti u te svoje posude ni polovicu vode; izgubili bi drugi sve ostalo jer laða ne mo¾e da ovdje prenoæi.

- Je! Je! Nismo na to mislili.

- Sva voda za nas! Pa i èekali do sutra.

Otac reèe par rijeèi kapetanu. Laða se opet primakne k obali.

IX
Doskora su dvije duge platnene cijevi le¾ale na putu ¹to ide s obale ulièicom pred na¹im stanom do bunara osamljene kuæe na Glavi. Nalik na dvije mrtve zmijurine, èekale su na vodu ¹to æe kroz njih proteæi.

Seljani su sada bili mirni, gotovo tihi. Pomagali su mornarima, samo da se taj posao ¹to hitrije obavi jer je sunce veæ zapadalo. A ¾urili su se i momci s laðe; govorili su da se za kanalom zbilja di¾u oblaci, i da ne bi htjeli e ih oluja zateèe u toj luci; u Milni æe veselije proboraviti noæ.

Nizovi ¾ena i djece èuèahu uz cijevi da vide kako æe voda jurnuti kroz njih. Gore, kod bunara, bijahu samo stariji ljudi i dva mornara.

- Pa kako æe voda sad kroz ovo, i sve navi¹je? Gustirna je na visoku.

- Ti jo¹ ne zna¹ èa je pumpa.

Neki su veæ gledali s nepovjerenjem u one cijevi, kad se èu veselo klicanje.

- Gre. Gre ... Eto!

I zbilja. Kao da je neki ¾ivot u¹ao u one mrtve zmijurine. Uznemirile se i zadrhtale. Siva ko¾a njihova donjeg kraja mijenja boju; postaje tamnija; ¹iri se i napinje; znoji se kroz sijaset ¹upljinica; postaje sva mokra.

- Voda! Voda!

Èeljad ih dira. Glade ih. Stiskaju ih rukama, u¾ivajuæi ¹to su cijevi onako nabrekle. Dlanovi im osjeæaju svje¾inu vode; kao da èak èuju i bilo te vodene ¾ile ¹to kuca po ritmu nekog srca dolje u laði.

- Teèe!

Èeljad kao da joj osjeæa i vonj, pa im nozdrve dr¹æu. Sva njihova dugo trpljena i silom prigu¹ena ¾eða èezne i krièi u upaljenoj krvi. Pritiskuju dlanove na mokru cijev; miri¹u ih i li¾u.

- Je! Voda! Ma ba¹ voda!

Ali na cijevima su mnoge rupice iz kojih brizgaju na sve strane tanki trakovi. Neki ¹trcaju uvis, prave luk, vraæaju se dolje, prosipajuæi se u kapljice. Drugi udaraju odmah nu zemlju; pi¹te kao zmije kopaju prugljice, ruju kanaliæe, prave sitne lokve u rupicama. Kao da bi voda htjela napolju i da one cijevi psikom progovaraju.

Èeljad je kleknula prionula ustima uz cijev, pa im tanki mlazovi udaraju u nepce, razlijevaju im se na jezik. Ali ¾ena i djece mnogo, a platno se sve vi¹e kvasi i rupice suzuju; sva voda teèe sada prema bunaru.

Kao da se ¾eða prenula istom sada u svim grlima. Ono par kapi vode pade u ponor koji zjapi i htio bi progutati èitavo jedno more. Istom sada zabljesnu ne¹to oporo i odva¾no u svim oèima. Ipak se ne bi bilo ni¹ta dogodilo da Ko¹æe ne¹to ne uradi.

On izvadi iz d¾epa no¾iæ; provrta u platnu rupu.

Deblji mlaz ¹iknu uvis.

- A, nesriæo! Ti samo na se misli¹ - navale na nj ¾ene. Makni se!

A on je sisao cijev, gutao pohlepno ne mareæi ni za ¹to. Pu¹tao je da ga guraju nogama, pote¾u i biju ¹akama. Stenjao je a da nisi znao da li od boli ili od lagode ¹to napokou pije. Zaviðali mu svaki gutljaj, cikali od mr¾nje.

Neka ¾ena ote Ko¹æi iz ruke no¾iæ i uèini kao i on.

Britvicama, iglama za pletenje i vretenima bu¹ile su ¾ene rupe po cijevima. Voda je sad brizgala na sve strane gubeæi se najvi¹e u zemlju. Nasta borba o one mlazove iako ih je sve vi¹e bivalo, jer su neki èak i tukli kamenjem o platno samo da ga odmah otvore. Snaga u cijevima omlitavi. Voda nije vi¹e brizgala iz onih rupa no je tromo kljuèala i prolijevala se na tlo tekuæi niz put. Doskora su cijevi le¾ale opet nalik na dvije mrtve zmijurine, samo ¹to su sada bile crnje i sve istuèene. Sva voda ¹to je tekla iz laðe gubila se na donjim krajevima.

Mornar se pokaza na Glavi; viknu: - Javite kapetanu da voda ne teèe! Ali odmah i vidje ¹to se to dogodilo. Pohita k laði.

Kapetan dotrèa s mojim ocem i plane kao vatra. Odmah æe otputovati. Javiti vlastima. Tu¾iti selo da plati ¹tetu. nikad vi¹e nikakve pomoæi tim divljacima: ma ni za ¹to i ni od koga. Moj ga otac mirio, ali uzalud. Bio bi kapetan i udario da gomila ne ostane mirna, bez jedne rijeèi, a gotovo i bez kretnje. Kao da je ovaj put osjeæala i priznavala da je kriva.

A doskora je takoðer ¹utke gledala kako mornari vuku cijevi opet na laðu, drije¹e u¾eta, i brod odmièe s obale da se polako okrene i da, bez pozdrava, sve hitrije zaplovi prema vratima uvale, gubeæi se u sjeni prvog sutona.

Gledali su svi onamo i kad je sasvim nestade, jer se pokaza èamac kojim se Golijat i Sibe vraæahu s kamenoloma.

Oni su neèim mahali, ne¹to vikali.

Vozili su hitro. Doskora ih se moglo i èuti: - U selo! U selo!

Ljudi se zagleda¹e.

- Da se ni dogodila u selu kakva nesriæa? Mo¾da vatra? S "petrare" se vidi selo.

- O bo¾e! O bogorodice! - uzvrpolji¹e se ¾ene.

- Golijate, èa je?

Èamac je veæ prilazio.

- Hitro u selo. Gre nevera.

- Kakva nevera, huncute !

- Ovdi se jo¹ ni¹ta ne vidi, ma je s one strane kanala sve crno. Gre hitro priko mora. Ravno k nami. Doæ æe u selo, pri od nas.

Mnogi su klimali, ne vjerujuæi, glavom; drugi su pak govorili: - Pa to su i oni mornari rekli. Ne¹to je.

- Èujte - uzvika se opet Golijat.

More, dosad mirno kao ulje, uzbiba se jedva mlateæi grebenje niza ¾alove.

- Je. Vrime se prominilo.

A neka starica viknu: - Gledajte Sveticu. Jopet bunca. Uvik je ona takva pri nego da¾d pane.

I nova nada niknu u ovoj èeljadi. Bog ne zapu¹ta siromaha. Eto oluje, vode nebeske i za njih, i za ¾ivotinje, i za lozu. Jo¹ prije zore bit æe sve dobro. Nebo im se smilovalo.

- Doma! Doma!

Sve potrèa da odve¾e, da potjera ¾ivotinje.

I zbilja, jo¹ prije no se maknu¹e, najgornji rubovi tamnih, gustih oblaka pokaza¹e se u sumraku nad vratima uvale, i prvi dah vjetra haknu u dragu, poletje prema selima.

- Fala tebi, bo¾e! Fala tebi, bogorodice!

- Te deum laudamus! - zaèu se duboki glas Profetin.

I sve pobrza prema selu.

Duga siva povorka ¾ivotinja i ljudi proðe, nalik na veèernje sablasti, pred na¹om kuæom, pjevajuæi neku crkvenu pjesmu. Èulo se sve ti¹e pjevanje umornih glasova bez boje i pravog zvuka, a praæeno muklim prijeteæim usklicima starog prosjaka i visokim kliktanjem i smijanjem svetice Livije.

X
Majka u¾ga svijeæu na stolu, ali mi ostadosmo na cisterni. Disali smo duboko vjetriæ ¹to nas rashlaðivao, gledali u nebo koje se dalje mraèilo i naglo pokrivalo sve crnjim oblacima.

Uðosmo u kuæu istom onda kad pjevanje seljaka zamre negdje daleko i znani nam muk zavlada opet na¹om mrtvom praznom lukom.

Otac je ¹etao po sobi, virio svaki èas napolje, bacao pogled na barometar.

- ©to opet gleda¹ u tog varalicu? Zar jo¹ sumnja¹? Sjedi! - reèe mu majka. - I tako si se danas izmuèio s onim divljacima. A vidje li kakvi su?

- Pusti. Sve je to ni¹ta. Jadni, bijedni ljudi! ... A moj barometar! Ovog se puta opo¹tenio ... Èuje¹. Lupa prozor u sobi. Valja zatvoriti; ali valjano. Stari nam je Profeta obeæao èitav potop. A to i trebamo.

I taj bole¾ljivi èovjek æelave glave i bijele brade nije vi¹e ka¹ljao, hodao je uspravno, izgledao mnogo mlaði. Stade trti dlan o dlan; pogleda u me svijetlim nasmijanim oèima.

Majka vidje taj njegov pogled, pa pogleda i ona u me, oèiju jo¹ veselijih od njegovih.

- Pijero! A ¹to veli¹ sada o na¹em Vladu?

- Pa ¹to bih rekao? Potjerat æemo ga na ki¹u. Neka ga promoèi, sve do ko¾e ... do kostiju.

- Da, da. Za njega nam je bog i ¹alje. Prije svega za njega i zbog njega. Tjerajmo ga na ki¹u, tjerajmo ga ...

- A èemu to? - rekoh ja ¹to nedu¾nije iako sam shvaæao smisao njihovih rijeèi.

- Jer bi bez nje uvenuo. Uvenuo bi, sinko, kao na¹e mlade loze u Nerezinama ... Ali sve je spa¹eno. Slu¹aj samo!

I mi smo prislu¹kivali kako vani more ¹umi i vjetar se jaèe di¾e, dok nam u kuæu prodire svje¾ina ¹to javlja ki¹u.

Majka je vodila u krevet najmlaðu sestru i brata; starije su sestre pospremale sto; ja sam sjedio pokraj vrata.

I ¹to sam du¾e gledao u oca, to su dogaðaji toga dana sve vi¹e blijedjeli i nestajali pred mojim oèima. Svi oni usklici, i vika i pjevanje, gubili se negdje daleko, a od rijeèi toga èovjeka koji je jo¹ ¹etao po sobi gotovo mladenaèkim kretnjama. Shvaæao sam po sreæi ¹to je sada izbijala iz njegova lica i iz zvuka njegova glasa koliko je on morao trpjeti u te dane kad se bojao da æe ga su¹a prisiliti e odrekne majci ono ¹to joj bija¹e napokon obeæao. Nisam znao ba¹ za¹to, ali se meni èinilo da i njega, kao i majku, mori ¾eða ¹to je ljuæa od ¾eðe veloselskih seljaka ... A sve to najvi¹e zbog mene ... I ja sam htio da potrèim k ocu, da mu se objesim o vrat, ali nisam ni sada mogao da savladam bojazan ¹to me uvijek hvatala ba¹ pred onima koje sam najvi¹e volio.

Da ne sjedim onako i da se svemu tome lak¹e otmem, potra¾ih vedro; metnuh ga pod ¾ljebiæ ¹to je stajao nad kuænim vratima.

Majka je ba¹ nosila na sto jelo i ono malo vode primljene kri¹om od kapetana, kad se prve kaplje ki¹e prosu¹e na na¹ krov.

Kroza strop od samih dasaka mi smo mogli dobro èuti kako lupkaraju - s poèetka rijetke, krupne, a zatim manje ali gu¹æe - dok ki¹a ne slo¾i i ne èu se vi¹e no jedan sami ¹um, neprekinut i jednolièan.

- E, kad bi ba¹ ovako ne¹to du¾e padala! - reèe otac.

Ali zagrmi iznad drage. Èitava uvala zatutnji, a nama se prièini da se i kuæa trese. Onaj se ¹um prometne u lomot pa u klopot i u buhnjanje. Pljusak je trajao dugo, bivao sna¾niji. Èuli smo kako voda pada kroz stari krov na daske tavana iznad na¹e glave. Na nekim je mjestima veæ kapalo i okolo nas.

- Bojim se da æe toga biti i previ¹e - reèe majka. Doskora æe odavde i u konobu.

- To kaplje vino u na¹e baève.

®ljebovi su zveèali i glogotali propu¹tajuæi te¹ko vodu. Èulo se kako se voda razlijeva niz Glavu i teèe ulièicom, lupajuæi o na¹a vrata. Razabirao se na mahove i ¹um, nalik na onaj daleka slapa.

- To je mali povodanj!

- Zar æe¹ i ti kao i na¹ Profeta?

- Ali, èovjeèe ...

- ©uti. Pa kad bi to i bilo? Trpjeli bi malo samo doci gdje se i tako loza mnogo ne gaji. Vi¹nje smo i smokve veæ pobrali. Pa onda: slu¹aj!

Pljusak je jenjao. ®amori nam se okolo kuæe prièini¹e sada jaèi. Voda je niz Glavu ¹umjela kao potoèiæ; prodirala nam je malko u kuæu. Ali je na krovu bilo mnogo ti¹e.

- A ¹to bi to moglo biti? - upita majka prislu¹kujuæi onom dalekom ¹umu.

- Bit æe voda niz klanac ¹to vodi iz Malog Sela. Spu¹ta se iz Kon¹iljerova doca naglo u luku. Ondje bi moglo hiti i ne¹to ¹tete.

- Mama! Kaplje ti ba¹ na glavu, a ti i ne osjeæa¹ - kliknuh ja, a sestre udare u smijeh.

- Osjeæam, sinko. Osjeæam. Ali se navla¹ i ne mièem. Neka malo i mene. Neæu, bogme, ni ja da uvenem ... Je li, Pijero? Ove godine Vlado, a dogodine ove na¹e golubice. Da nam ne podivljaju ni one u toj pustinji. A onda svi. I mi, dvoje staraca.

- Polako, ¾eno! Polako!

- Ti se uvijek neèega boji¹. Vidi¹ kako bog poma¾e.

- Nisam ba¹ tako pla¹ljiv. Ali se ne smije oduzeti èetvorici da dade¹ jednom. Zna¹ kako je bilo ove tri posljednje godine?

- Znam. Ali ne mo¾e biti da nam sinovi postanu drugovi Ko¹æini i Golijatovi, a kæerke mo¾da ne¹to kao ona svetica Livija!

- Marietta, pusti! Èemu sada to? Za ovu je godinu sve u redu.

- A da ovoga nije bilo? - upita majka.

- Onda bi valjalo jo¹ poèekati. Oh, svakako!

Otac ustane i otvori kuæna vrata.

Gotovo i nije ki¹ilo. Samo je voda posvuda tekla i ¹umila. Nebo crno i zatvoreno. Oblaci ni¾i. Vjetra niotkuda. Sijevalo je na sve strane. Uzduh je ti¹tao i gu¹io. Spopadao nas èudan nemir i tjeskoba.

- Pijero, ¹to veli¹?

On ne odgovori. ©utjeli smo i prislu¹kivali.

- Zvona!

- Èemu, oèe? Èemu to zvoni, u noæi? - upita srednja sestra.

- Ljudi se svega boje.

- Pa i ja, oèe. I ja ...

Majka je povuèe k sebi, stade je teto¹iti.

Ja se najednom trgnuh.

Na¹ maèak Moro stajao je uza me na stubama gdje sam pokraj vrata sjedio. Savio u luk leða, pognuo glavu, buljeæi nepomièno preda se, a sav se nakostru¹io. Dlake su str¹ale na njemu kao igle. Èudan glas, nalik na jauk, otimao mu se iz grla.

- Potjeraj ga! Ne mogu to slu¹ati - vikne majka.

Ali se maèak nije dao s mjesta. Jedva ga prognah malo navi¹e.

Bilo je sparno i zadu¹ljivo. Tjeskoba je samo rasla.

Odjednom bljesnu; zagrmi muklo i sna¾no.

Oèekivali smo nov pljusak.

Ne¹to je padalo s visoka, ali to nije bila ki¹a. Kao da konji topoæu niz Glavu, kao da kamenje pada na krov kuæe. Pra¹talo, zveckalo, loptalo i bubnjalo, dugo, neprestano, popu¹tajuæi malko, da navali jo¹ jaèe netom bi zagrmjelo. Voda nije vi¹e prodirala preko praga u kuæu; okruglo, blistavo komaðe udara¹e o zid bunara, odskakiva¹e u sobu.

Mi smo svi ¹utjeli, nepomièni i zaprepa¹teni; samo je maèak jaukao kao i prije, stojeæi uvijek zgrbljen i naje¾en.

I proðe tako neko vrijeme koje se meni prièini dugo, veoma dugo.

XI
Kad sve to svr¹i, majka poðe ¹utke u svoju sobu jer je ona uvijek lijegala netom bi je spopala kakva velika ¾alost. Sestre su mirile maèka gladeæi mu leða, i gledale u oca koji je sjedio uza sto, upiruæi èelom o desni dlan. Zurio je ravno preda se, ali se vidjelo e su njegove misli negdje daleko.

Najednoæ se trgnu:

- Vlado! Potra¾i fenjer.

Kad ga donijeh i u¾gah, on reèe:

- Idimo u Stranu.

Digosmo se svi.

Ja sam i¹ao prvi, rasvjetljujuæi put, otac i sestre za mnom.

Dva puta stadosmo jer je voda, puna blata i zemlje, jo¹ uvijek tekla niz Glavu a put je bio sav razrovan i natrpan kamenjem. Vinograd je le¾ao ispod Glave, na lijevoj strani Kon¹iljerova doca. Sad smo mogli bolje èuti, a nedaleko od nas i vidjeti, kako voda jo¹ teèe poput rijeke niz klanac, plaveæi ravni dio doca i razlijevajuæi se niz donji poru¹eni zid dalje u luku i u more. Voda je bila crvenkasta od zemlje i nosila je i¹èupane voæke i loze.

Kad uðosmo u vinograd, on se jo¹ bijelio od grada. Na nekim su nam mjestima noge propadale duboko u mrzlo sitno komaðe. Ali ¹to u njemu vidjesmo, pro¾e nas jo¹ veæom studi. Loze gotovo sasvim gole, samo po koji istuèeni grozdiæ visi pogdjegdje na prutu. Sve li¹æe kao neèim izrezuckano, prosuto na zemlji, pomije¹ano s gradom. Gole loze, izmlaæenih i prelomljenih prutova, izgledaju jo¹ crnje na bjelini tla.

- Sve! Propade sve! - govorio je otac.

Obaðasmo èitav vinograd, zavirismo i u obli¾nji, ali svuda ista ¾alost.

H mi se vratismo ne progovoriv¹i ni jedne rijeèi.

XII
Majka je veæ le¾ala. Sestre poðo¹e u svoju sobicu.

Otac sjede pokraj stola, nasloni ruke na koljena, zamisli se, gledajuæi preda se u prokisli pod.

Kao da ga istom sada srvao umor, i neko se breme svalilo na njegova leða.

Bio je moj obièaj da ga svake veèeri, ba¹ prije lijeganja, poljubim u èelo. Ali mi se ovog puta èinilo da bi mu bilo jo¹ te¾e kad bih mu se u takav èas pribli¾io. Kao da sam slutio u njemu ne¹to u ¹to ne smijem dirati.

Dokradoh se tiho do svoga kreveta i ne zatvoriv¹i vrata od sobe. Svukoh cipele i haljetak, sjedoh na postelju, zagledah se opet u oca.

Sjedio je jo¹ uvijek onako nepomièno, samo mi se èinilo da se vi¹e zgurio, spustio glavu nani¾e.

Svijeæa na stolu rasvjetljavala mu lice, a ono mi se prièini drukèije no prije. To vi¹e nije bilo lice èovjeka koji je jutros stajao na pragu svoje kuæe, vedar i siguran, pred onom èeljadi, bodrio ih da se nadaju i da ne klonu, da vjeruju i da se uzdaju i u najte¾em èasu, a sokolio ih vi¹e svojim mirom no rijeèima. Sada je ono lice postalo drukèije, budilo u meni ne¹to ¹to me svega uzbuðivalo.

H kuæi sve tiho. Sestre su veæ spavale. Majka se nije javljala. Nije se èulo no polagano kapanje vode ¹to je kroz daske na tavanu padala nedaleko od oca.

On nije ni¹ta èuo. Kao da je neprestano mislio na jedno isto. Iste su mu bore stajale uvijek na èelu, ali sve dublje. Isti mu je trzaj grèio usta, ali uvijek jaèe. A tih bora i tog trzaja ja nisam jo¹ nikad vidio na njegovu licu. Svake nas je godine ne¹to muèilo; neprestano smo strahovali; on nas uvijek od neèega ili od nekoga branio; do¾ivljavao i grdnijih èasova - ali ga ¾alost nije nikad svladavala, ili bar nikad ne pusti da ga vidimo s licem klonula èovjeka. Uvijek je on za nas bio onakav kakav je bio i danas: na pragu svoje kuæe, pred dvori¹tem Kon¹iljerovim, na rubu obale dok je svjetina vikala na kapetana.

Otac dignu glavu; pogleda prema meni. On ne vidje kako ga motrim iz mraka, i prignu opet èelo; ali onaj mi trenutak bi i previ¹e da upoznam i odgonetnem svu tugu u njegovim oèima. Da, on je sada imao onakvo lice zbog mene, samo zbog mene.

Sve se u meni uskome¹a. Ne¹to me tjeralo odanle, vuklo k njemu. Ali me stid i bojazan jo¹ sustezahu. Kako da mu priðem? ©to da mu reèem? ...

Gledao sam ga i dalje, sileæi se da ugu¹im plaè ¹to mi se penjao uz grlo.

Najednom se trgnuh.

Vidjeh kako suze nièu u oèima moga starog oca, klize mu polako niz obraze.

I ja skoèih, potrèah k njemu, kleknuh i obuhvatih mu rukama koljena.

- Oèe! Oèe moj!

Briznuh u plaè, dr¾eæi glavu na njegovim koljenima. Plakao sam neko vrijeme. Umirih se kad osjetih kako se njegova ruka provlaèi kroz moju kosu.

Pogledah ga u oèi; rekoh:

- Oèe! ©to se toliko muèi¹? Ja ne marim za grad. Mogu i ne iæi k tetki. Ostat æu s tobom. Pomagat æu ti.

Lice mu je opet bilo ono njegovo, ono prva¹nje. Prièini mi se paèe vedrijim. Oèi mu se smije¹ile.

- Ne, sinko! Ti æe¹ ipak poæi. Neæu ni ja da postane¹ Ko¹æin drug.

Jugoslavenska njiva, l925.



--------------------------------------------------------------------------------


Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 12:49 Komentari ( 0 )

Poezija
Poezija
Moj dom
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;

Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,

I... gutam svoju bol!



I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,

Njen rug je i moj rug;

Mom otkinuše biau sve njojzi što uzeše,

I ne vraaaju dug.



Ja nosim boštvo ovo - ko zapis eudotvorni,

Ko žiaa zadnji dah;

I da mi ono pane pod nokat sverazorni,

Ja past au utoma.



Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,

A spasoh u tom sve,

U eemu vijek mi negda vas sreaan sve je glaso

Kroz earne, mlade sne!



Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,

Ja obraz pronijeh njen;

Na svojem srcu grijem vea klonula joj bila

I ljubim njenu sjen.



I kralje iznijeh njene i velike joj bane,

Svih pradjedova prah,

Nepogažene gore i šaren-?ulistane

I morske vile dah.



... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio

I bježat moram svijet;

U vijencu mojih sanja vea sve je pogazio,

Al' ovaj nije cvijet.



On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom

Na javi i u snu,

I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:

O, je li jošte tu?!



Slobode koji nema taj o slobodi sanja,

Ah, ponajljepši san;

I moja žedna duša tim sankom joj se klanja

I pozdravlja joj dan.



U osamniekom kutu ja slušam trubu njenu

I krunidbeni pir,

I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu

U pola mora šir!



Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more

Posveauje mi grud;

Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,

I... lutam kojekud.



Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,

Zaorit au ko grom:

O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

To moj je, moj je dom!



(1897.)

Mojsije
"Izvedi narod moj, o Gospode,

Izvedi ga iz ropstva zlopatna

I skini mu s vje?a pospanih

Još onu mrenu tvrdu, zlokobnu,

Što zastire sad oei njegove!

Spomeni se da ropstvo nemilo,

Ko teško ono stijenje nadgrobno,

Na le?ima mi tlaei bratskijem,

I da nam ljuti naši krvnici

U utrobama djeci sudiše!

O, smiluj se, o silni Jehova,

Prokuni kletvom krvne silnike

I spasi narod moj, o Gospode!"



— A luda želja! da al' ljudska jest!

Da kunem kletvom krvne silnike,

Da bijem narod, a zbog naroda,

O stvore moj?! A zašto da bih ja

Zbog jednog stvora drugi kido stvor?!

Gle zapad tamo, istok amo gle?'

I sjever ondje i ovuda jug,

A sve sam ovo napunio ja

Života klicom, svim je mio vijek

I svaeije je pravo disati.

A ti sad tražiš sam da pogazim

U prirodi mi zakon najveai!

Al' da je tebi stati onamo

Poeetak gdje je mojem pogledu,

Tad vidio bi što je siaušna

Ta tvoja ljudska, krvna željica.

S visina mojih, ljudski jadniee,

Jednako mal je piramida rt

Ko rov, što neznan izbaci ga krt,

I bespomoana sve je natega! — ...



"Nedohvatni su sudi, Gospode,

U kojima se nama pojavljaš,

I zakoni su tvoji vjeeiti,

A da bi crv tvoj mali, siaušni,

Sa stožerima tvojim drmao.

Davnina mrkla prošlost zastire,

Otkako si u svojem Edenu

Iz zemlje prvog stvora izveo,

Udahnuo mu dušu besmrtnu,

Al' to bi mrva s tvoje mrvice.

I od onda smo svi mi smrtnici

Komadia tvoga biaa velebnog,

Pa sve što jesmo — sitni, maleni,

Al' tvog smo ipak biaa eestica!

I eovjek eto gord sa rodbinstva

Sa vjeeitijim tvojim iskonom,

O, Gospode, o silni Jehova,

Ponosit diže eelo prevedro

I teži tamo gore nad zemlju,

Gdje meki, svilni plove oblaci

U zlatnom moru zraka suneanih,

Gdje njegova je duha kolijevka.

Pa, Gospode, o reci, vjeeiti,

Je l' ljudsko eelo za to stvoreno

Da u prah pada ropski, kukavno,

I one ruke u koje si ti

U tajne svijeta postavio kljue,

O, reci, jesu l' tako slabašne,

Da nijesu vrijedne s tobom, Gospode,

A u east tvoju, vladu dijeliti?

O, klanjam ti se, silni Jehova,

S visina tvojih sve je jednako

Na ovoj maloj sitnoj zemljici.

Al' kod nas ovdje, s našega pogleda,

Baš ravan nije piramida rt

Sa rovinama što ih diže krt,

I makar da je sve to natega!

Vea pomiluj mi, silni Jehova,

Tu ludu, smjelu, ljudsku željicu;

Izvedi narod moj, o Gospode,

Izvedi ga iz ropstva zlopatna

I ne daj da ti stvor na oblik tvoj

U prahu leži, eelom puzeai!"



— Po rijeeima te poznam smjelima,

Da imaš krila koja uzvija

Plamieak sveti što sam potako

U srce prvog onog eovjeka

Dok boljim pojmom grlio sam svijet.

O, jadniee, kad prokleh onda rod

I sve što smrtna žena baštini

Od zagrljaja s muškim plemenom,

Zaboravih u srdžbi pravednoj

Da duh svoj u tom rodu ubijem,

Da utrnem mu onu iskricu

Što u grud sam mu svetu metnuo

Ko odliku u cijelom stvaranju;

O, neokajana moja pogreško!

Prikratio sam vijek besmrtni,

Al' ostade mu plamen iz neba

Ko zapreteni žar pod pepelom.

I bude katkad, pa se u srcu

Ko zublja žarka iskra razbukti,

I eovjek teži gore nad sebe,

Gdje meki, svilni plove oblaci

U zlatnom moru traka suneanih,

Gdje njegova je duha kolijevka —

Al' bolno — bolno odmah osjeti

U svojoj gustoj kaljuži

Da ta mu bara nije tu?a krv,

Al' on da nije svojoj hrpi svoj!

I gle — kad tako vea je ukleto —

I prokleto ae navijek ostati, —

Smilovat au se tvojoj željici,

Al' jao tebi što si želio.

I tebi baš što goriš plamenom

Od ideala silnih, vjeeitih,

Ta sjajna vatra crna bit ae smrt,

Mrijeti ti aeš kada poeneš sam

U ideale svoje sumnjati.



I prosuo se narod pustarom

Ko oblaci od guste prašine,

Kad zaigraju kolo vjetrovi.

A šta je život — ko i pustara,

A šta su ljudi — ko i prašina,

A nad svim visi krilo udesa

I mota gore, dolje, upored:

I eas se prašina ljeska o suncu

I prelijeva se bojom šarenom,

A eas ga eno s blatom smiješana

I nevi?ena gdje u kaljuži

Pred silnim ljudstvom gorio je stup

Od crne zemlje pa sve do sunca.

A usred stupa žario se prst

Na ruci silnog boga Jehove.

"Ovuda!" — strašno grmio je glas —

"U obeaani rajski Hanaan,

Kud teee mlijeko i sla?ani med!"

A narod božji gledao je stup

I šaptao: Baš ga j' lijepo vidjeti!

I sigrao se šale svakakve.

Al' što se trese gora sinajska

I što grmi strašnom pustarom?

Na hiljade su onaj eule glas.

Razumio ga samo genije,

Po drugi put si slušo osudu:

"I tebi baš što goriš plamenom

Od ideala silnih, vjeeitih,

Ta sjajna vatra crna bit ae smrt

Mrijeti ti aeš kada poeneš sam

U ideale svoje sumnjati!"



I kad mu — divu — rijee gromovna

Ko šiljak oštri srce prosijeknu,

Kad okrenu se svomu narodu,

Da na?e tamo nade, okrepe,

Al' ono narod, božja odlika,

Sagradio si tele zlaaano

I tele slavi, a ne Jehovu!

"... Oprosti, vjeeni, silni, svemožni,

U naroda je krivi prorok prav,

I narodi su djeca velika

Što lako im je kupit igraeke!

Oprosti im, o silni, o svemožni,

Izvedi narod moj, o Gospode!"



Nasmiješio se silni Jehova,

Al' ima smijeha kojim sužalost

Nad jadnicima suze prolijeva.

I smijeh taj je euo Mojsije

Iz vatrenog stupa božijeg

Što sjajio je ispred naroda

Onuda kud je zemlja Hanaan

I gdje su preko brda velikih

Na medena polja puti vodili.



Tu navrh brda svijetli genije

Raširio je ruke brižljive.

Ožario ga traeak suneani,

Ljepotom još ga osu Jehovu

Što geniji ga nose u srcu;

"O, evo tebi, izabran narode,

O, evo tebi zemlje rajevne,

Slobodu svetu tu da zagrliš,

Da sreaniji ti budu sinovi

Neg' ti uz pune lonce misirske!"



Al' stoji svijet — i ko kad krošnjama

Polako stane vjetar zibati,

I sve to jaee lišae uzdršae,

A granje onda stade pucati,

O, tako krenu žagor narodom

I eu se s hrpe glupa poruga:

— Aj, to je dakle zemlja Hanaan?!

I zato si nas vuko pustarom,

Da još nam za nju valja strmoglav

Niz ovo gadno brdo srnuti,

Da panemo na hladna ognjišta!

I tko je tebi pravo podao,

Slobodi da nas vodiš silovno

Po svojoj volji — ko na uzici,

Od lonaca iz zemlje Misirske?!

Problijedio je silni genije

I kroz srce mu ruglo prožignu:

Da, tko je tebi pravo podao,

Slobodi da nas vodiš silovno

Po svojoj volji — ko na uzici?!

Tek primio se srca oeajno

I dvije mu oei suza zalije.

Još zadnjim trenom vid mu poeinu

Na obeaanoj zemlji Hanaan,

I glava mu se mrtvo obori.

A gromom grmnu rijee Jehove:



"I tebi baš što goriš plamenom

Od ideala silnih, vjeeitih,

Ta sjajna vatra crna bit ae smrt

Mrijeti ti aeš kada poeneš sam

U ideale svoje sumnjati!"

(1893.)

Gospodskom Kastoru
Prostite, sjeni, lutajua tihe na Letinu žalu,

Što au pozajmit klasienu strofu!

Majeica Gaea nešto je drukea negoli je bila,

Drukeiji danas treba Apolo.



Prostite i vi, Kastore dragi, gospodski psiau!

Drijemajte samo mekom na sagu.

Vani je zima (ne znam vam toga reai na pasju,

Al' vi ste uvijek istoga mnijenja!)



Sipa po vrašku! Kako li samo žmirkate važno!

Oeito da se eudite nešto,

Kud' li se tragom vucare trome, prostaeke psine

Podvita repa, kieme ko britva.



Skitnice jedne! gotove uvijek željno zavirit

Poganom njuškom u svakū tricu!

Peee vas, reko bih, ta zaboravnost, ali izvin'te,

Kastore dragi! Tempora! Mores!



Glete, na primjer, toga se na?e baš i u ljudi,

Što su to ljudi — sigurno znate;

Vidi se, vidi; uopae psia ste moderan posve,

Sve vam je jasno, naein korektan.



Bah — il' je eudo: s vremena duhom po?oste naprijed

Sve je uzálud: odliena kuaa,

Gdje vas je easna predala nekad na svijet majka,

Ne da se tako lako zatajit.



I kad su ljuske pale sa vašeg slijepoga vida,

Željeli nijeste pogledat u zrāk;

Prvi vam korak bješe da svojoj gospo?i bajnoj

Laznete skromno gospodsku petu.



Zlatna metoda! Cjelovom tijem shvatiste život!

Meka vas ruka uze na krilo;

Cijela obitelj, odliena kuaa i ekselenca

U vas je slavne vidjela dare.



Kad vas je koji majein miljenik razmiaen nešto

Obijesnim prstom šeepo za uho,

Vi ste mu odmah, psiau vanredni, gotovo, nježno,

Pružili drugo, repia podvinuv!



Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas

Prolazi starost kao u loju,

U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato

Ne pruža vaša šapa badava!



Eto, što znaei biti psetancem odliena gazde!

Najlakše k cilju podvita repa!

Pitoma njuško, cjeluješ petu, al' se i za te

Mirisno peee masna kobasa!



I ja sam, evo, kreposti vašoj savio pjesmu,

Polažem lovor predà vās;

Slab je to darak, jestive više volite stvari,

Odlike više praktiene vrsti!



Ipak vam — nè htēa uditi daljem napretku vašem —

U uho nešto šapnuti moram:

Sve mi se eini, da ste — uglàvnōm — svojom metodom,

Kastore, malko slijedili — ljude!

(1891
silvije strahimir kranjcevic
Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 12:44 Komentari ( 0 )

TVOJE SU RIJECI - A SUZE MOJE
TVOJE SU RIJECI - A SUZE MOJE http://irmin.com/modules.php?name=Sections&op=listarticles&secid=8



Suze su danas lako zekle. Samo jedna pomisao na tebe i vec su bile tu. Boze, kako smo samo strani i daleki jedno drugome! Zasto se mora prolaziti kroz sav ovaj bol i sumnju? Ubio si me a trazis mi zivot. Pomutio moje izvore a trazis mi more. Zatvorio si sve puteve do sebe a ostavio sto ti nisam prisla. Iskomplikovao si sve jednostavne stvari. I sada ja, koja sam puna ljubavi, ne znam ni da li ona postoji uopšte? Pravim se da razumijem sve ono sto mi pricas. Tebe niko ne moze razumjeti jer imas neki svoj svijet i svoj nacin razmisljanja. A ja cu prihvatiti sve samo da te ne izgubim. Drzis me u kavezu i pitas zasto ne letim? Ne osjecam se potrebnom u tvome zivotu jer nicim to nisi pokazao. A onda kazes da to pise na tvom licu...ja nisam znala citati a ucim taj jezik vec godinama. Nisam se odazivala tvojim nijemim pozivima! ...da, ti si uvijek u pravu zar ne?! Imas tu sposobnost da ANDJELA posramis pred djavolom, da ga natjeras na suze. Rijecima bi srusio oblake i podigao stijene. Pricao si koliko sitnice znace covjeku. To sam znala predobro. Spomenula sam ti, gledajuci te ispitivacki, da ja znam mnogo toga. Podigao si svoj skamenjeni pogled koji me je pitao:''sta znas???'' ,onda si skrenuo pogled brzinom munje. Nisi znao sta znam, nisam ni ja, ali tada sam znala da krijes nesto, da cuvas neku laz! Odao te samo jedan mali, sitnicavi pogled! Lazovi nikada ne gledaju pravo u oci... ma nisam od tebe nista drugo ni ocekivala.

Cekala sam cijeli dan da nazoves. Od samoga jutra znala sam da neces. A kazes da sam ti potrebna? Ne znam vise da li da se smijem ili placem na sve to. Ja sam ipak plakala cijeli dan. Zakunem se sebi da te nikad vise necu nazvati. Ali znam da cu, cim otvorim oci, okrenuti tvoj broj. Necu ti ni ruznu rijec uputiti, zaboravit cu i na svoje suze, svoju bol, svoj ponos, kao da se nista dogodilo nije! Ali ne! Tako vise ne moze! Prestani me muciti, ja vise ne mogu podnositi bol! Sada me drzis u neizvjesnosti. Zasto si prestao da se javljas? Kada ces poceti da dajes djela ane samo prazne rijeci? Rijesila bih ja to rado jednom za uvijek, samo da znam da se nece vratiti na isto, kao i svaki put..

Kazes mi da te uzmem. Kako uzeti nesto sto je svacije samo ne moje? Jer ja sam te i uzimala, ati si me oprzio milion puta. Zasto ne pokazes da ti mogu vjerovati' koris me sto sam isama vise sa ostalima nego sa tobom. Odem jer znam da me moji prijatelji nece povrijediti. Osjecam se sigurnom s njima. Ti trazis da ih se odreknem... A ja se bojim ovih suza, jer ako izgubim slobodu, zauvijek cu biti njihov rob. Ti opet krivis mene za moju bol. Ti si dobar, ja ne valjam...

Bojim se za sebe jer sam vec odavno postala nemocna da ti se oduprem. Kako davno nismo vidjeli da nismo jedno za drugo? Samo da ja nisam bila toliko uporna! Otisla sam u krajnost, nisam te smjela toliko zavoljeti. Sve sa tobom je bilo uzaludan pokusaj da postanes covjek... Stojis pored mene. Gledam lazni odraz tvog lika. Ne poznajem te. Pored mene si a znam da bi otisao sa prvom koja naidje. Zar bi se ti raspravljao sa mnom da ti nisam posljednja ostala? Ja sam samo statua, kip bez osjecaja, zar ne? Znam da lazes, znam da si lagao. Ne mogu se boriti i sa tobom i sa sobom. Vec si mi pomutio pamet, oduzeo snagu i sve unistio. Pitam se kako u meni postoji jos nesto zivo pa je sposobno da me opet boli? kako je poslije tebe moglo? Osjecam se kao zatvorenik na pustom otoku... Htjela sam usreciti dva zivota. Jedan jesam, ali drugi je bio zrtva. Sada ispastam za onog sto je izgorio i za onog sto cvjeta.... Prezivjela sam puno toga u zivotu, sve mogu razumjeti. Ali tebe, tebe nikada! Previse si komplikovan i prevrtljiv da bih to uspjela. A ja, sve sto ucinih, ucinih iz ljubavi. Ako sam ti se sklanjala s puta, to jer bilo samo zato da ti ne smetam, da ti nisam teret. Opet moja greska... Sa svakim novim danom i ti si novi. Moze li ijedna osoba koja voli prihvatiti da mu drugi nocas kaze da ga voli a sutradan glavu da okrene?!? Moja krivica...

Ni sa istoka, zapada, sjevera ni juga, nijednim putem nisam mogla doci do tebe. Putem srca, ni putem rijeci i duse, ni putem djela. Ni putem mrznje, ni putem ljubavi, ni srecom ni nesrecom, ni osmijehom ni suzom, ni blizinom ni daljinom, ni danima ni nocima, ni suzama ni godinama... A ti mi kazes:''Uzmi me!''

Eh da mogu razbiti ovo srce na stotinu komada kao casu od stakla! Ni suze ja pustila ne bih. Bila bih covjek bez srca, bila bih bez TEBE u srcu, bila bih sretnija nego sada. Dok su mi drugi zivot zlatom posipali, ti si ga zasuo blatom. Kao da si droga a ja teski ovisnik. Ipak zivim za dan svog ozdravljenja. Ti si mi gori od najteze bolesti jer jedini lijek za tebe su vrijeme i daljina. A ja nemam ni jednoga!

Mislis li na mene nocas? Hoces li opet reci kako nisi siguran da i ja mislim na tebe? Hoces li opet reci da nemas nikoga u zivotu dok JA stojim nijema pored tebe?...



SVE MOJE SUZE...

Ne znam dali je to glupo sada i u ovome trenutku, i u ovoj situaciji da placem kao malo dijete. A nije ni bitno. Ti ionako neceš znati ni da sam plakala niti da pišem sve to. A kako bi i znao? Ti ceš biti s njom veceras, kao i sutra, i u petak, subotu, nedjelju, ponedjeljak... Tvojih pet dana srece, mojih pet dana tuge i suza. O, kako bi samo voljela nestati za to vrijeme, da me Bog izbriše sa lica zemlje. Bolje je i umrijeti nego gledati tebe i nju. O, kako bi voljela umrijeti u tvome narucju, u tvojim ocima... I ne, ne pitaj me zašto placem, jer reci cu ti da nisam hladni kamen. I ne pitaj me zašto sam tužna, jer reci cu ti da je moj osmijeh nestao zajedno sa tobom. I ne pitaj me zašto me ljubav boli, jer reci cu ti da me jedan mladic povrijedio do bola. I ne pitaj me što te još uvijek volim, jer reci cu ti da covjek voli samo jednom u životu. Ne pitaj me, ne pitaj me ništa. Samo me zagrli, i nedaj me nikome. Pusti me da nestanem u tvojim ocima, i izgubim u tvojim mislima. Kada bi samo vidjeo tu suzu u mome oku, kada bi samo mogao osjetiti taj pelin u mome grlu, sve bi ti bilo jasno.

Ali to što me steže u grlu, nisu tvoje rijeci, to su uspomene. Uspomene me bole, ubijaju me i ne daju mi da idem dalje. Kao sjena vremena, i one ce me vjecno pratiti. Ali ne trebaju mi uspomene da me sjecaju , da me podsjecaju na cinjenicu da te volim kao sebe. Ti si mi sve na svijetu. I možda nisi moj, ali ja te volim. Volim te kao samu sebe. Ti si u mojoj duši, u mome srcu, u mojoj glavi, ti si, u meni. I kako ja da ne placem? Kada samo pomislim da ceš veceras biti s njom i da ceš je grliti, onako, kako si mene grlio. I da ceš je nježno ljubiti, onako, kako si mene ljubio. I da ceš je gledati slatko i s osmijehom, onako, kako si i mene gledao. I da ceš joj govoriti da je voliš, onako kako si i meni govorio. Zaista, potrebno je hrabro i snažno srce da ne zaplace. A ja nemam ni jedno ni drugo. Moje srce je zakljucano u tamnicu sjecanja. Trpi najtežu kaznu, a nije ni krivo ni dužno. Sve sam platila, sve tuðe dugove. Nije više bitno ko je griješio, i kome grijeh leži na srcu, i ko još uvijek griješi. Griješili smo oboje, ali tebi je grijeh na srcu. Ali ja sam ta koja sada griješi, ja sam ta koja te voli, još uvijek. Taj grijeh mi nikada ne mora biti oprošten. Jer ja bih opet, sve ponovo, kad bih mogla. Opet bi s tobom u vatru, u suze, u srecu...

Ja sam srecu i osjetila samo s tobom. I zato ne želim nikog drugoga, jer svoj osmijeh dugujem samo tebi. A sada imam samo suze, da me podsjecaju na minulu srecu. I ta sreca sada pripada drugoj ženi. Onoj zbog koje piješ i provodiš besane noci. A ja te toliko volim! Volim te kao nikoga dosad. I toliko mi nedostaju tvoje slatke rijeci i simpaticni nadimci kaje si mi davao. Ali teško je. Teško je gledati u tebe dok gledaš u pravcu gdje ce ona doci. Ne, ja to ne mogu. Isuviše je to teško za mene. Zato, ne cudi se mome blijedom licu i mome praznome pogledu negdje u daljinu. Jer tada se zakopam u svoja sjecanja, u svoju dušu, u tvoja obecanja. Jer ti ceš biti s njom sretan i bezbrižan. A ja, ja cu uplakana docekati zoru i prve zrake sunca. Sunce je samo napolju, a u mojoj glavi je mrak. U ocima tihi jecaj, a na usnama zadnja molitva koja je upucena tebi. I jedino svjetlo u ovome mraku života je moja nada. Jedino se još mogu nadati, ali ne tebi. Ne, tebi sam se vec odavno prestala nadati. Nadam se necemu boljem, nadam se nekoj sreci kojoj niotkuda nema traga. Ali ipak, ja se nadam. Jer u svakome mraku ima barem malo svjetla. Tako su me ucili. Tako si me ti ucio...



OPET SE SJETIH TEBE..

Evo u svojim lutanjima i mislima dodjoh i do tebe! Zapravo, ja mislim na tebe cijele noci samo sto sam tek sada to sebi priznala i postala svjesna te cinjenice. Dotakli su me stihovi sa radija: ''...ne moze mi pomoci ni bog da nadjem put do srca tvog.'' Pozeljela sam se stisnuti kraj tebe i smijati se s tobom. Trazim da mi stisne ruku onaj koji mi je ledja okrenuo a moje ruke i dalje stoje ispruzene u prazno. Odazivam se a niko me ne zove. Zelim da se vratis ali samo onda kada postanes drugaciji, kada kleknes na koljena!

Bez tebe mi nista ne ide. Dani prolaze a ja stojim u mjestu. Tebi ne mogu vjerovati... Knjige miruju, stranice se ne okrecu, naviru pitanja, slutnje i mogucnosti. Ponasam se kao da sam jos uvijek tvoja. Odbijam druge jer nemam hrabrosti da se prepustim. Nijedan ne slici na tebe. Pozelim pricati s tobom ali ne znam sta bih ti mogla reci? Zar ja i ti zapravo imamo o cemu pricati? Ipak, ponos mi nedozvoljava da ti pridjem, jer kada bih to ucinila, ti bi se odvazio i znao bi da si jos uvijek ''taj'', zarobio bi me svojim ocima, okovao me rijecima i ja sam opet tvoja robinja... dovoljno sam vec u kavezu.

Neka si proklet sto imas tako medene usne i otrovne poljupce! Poljupce koji navode na samrtne grijehe, poljupce koji struje mojim venama kao najopojnije vino! I tvoji mekani dodiri poput andjeoskih krila. Bila sam samo malena ptica na tvome dlanu. Hranio si me poljupcima i njeznostima, ostavljao kada je najbolje bilo, mucio si me. Nikada nisam bila tvoja kao ostale djevojke, ja sam ljubila tvoju dusu a one samo tebe. Dala sam ti srce sto nijedna od njih nije,a to ti nije ti bilo dovoljno...ali ipak si se vracao. Ni sama ne znam zasto? Dala sam ti toliko mnogo ali previse je jos ostalo. Moja ljubav je bila nebeska, cista i iskrena. Ali ti nisi trazio ANDJELA...

Nijedna moja misao te nece navesti da krocis u moju sobu. Nema tvojih njedara ali cujem otkucaje srca. Ne. To je moje srce koje jako udara. A zar moje srce nije tvoje? Pitam se zasto moras biti takav? Ne smijem ti se vratiti jer nisi vrijedan. Mozda si ipak samo navika, mozda je ljubav davno zaspala? I moje misli postaju prazne i dosadne! Umorna sam od ponavljanih rijeci ali ipak mi fali samo jedna da prestanem, mada je dotaknem a ona mi izmakne.

Znam sreco da ces se vratiti, da ces se opametiti. Shvatit ces ko sam i sta sam ti bila. Ipak sam vrijednija od ostalih samo sto sam uz tebe mogla biti jos bolja, jos vrijednija..njabolja za tebe, za sebe i za sve ostale. Sve ovo do sada je bilo pakao. Pa zar ne pozelis jednom probati drugacije? Zar tebi sreca nimalo ne fali? Zar te je moram zaboraviti tek tako a potrosila sam najljepse godine trudeci se i cekajuci uzalud? Ne, sve mogu podnijetia li i ne to da je sve bilo uzalud!

Zasto sam sda prazna? zasto ne osjecam nista, cak ni sve te rijeci koje pisem? Prepricane su milion puta da ih unaprijed znam. Postalo je dosadno ali opet trazim neki nacin da te osjetim kraj sebe. Zelim te poljubiti a ne mogu sve da se zemlja okrene naopako. Tebe nema, a mozda te vise nece ni biti. I kada bi dosao, kada te toliko zelim i da si tu kraj mene, ja ti ne smijem prici, ne smijem se vratiti jer bi potpisala svoju smrtnu presudu. Ova ptica vise ne moze u kavez...

Kako cu znati je li to ljubav ili strast? srce mi je nemirno, srce i glava vode bitku, ipak nedostajes... jedno od njih dvoje to zna a drugo nece da prihvati. Ono prvo je uvijek bilo jace. Kobne bi bile nase strasti... rijeci su najbolji lijek, ali u ovom trenutku ja te zelim kraj sebe, zelim te ljubiti, i iz ljubavi i iz strasti i milion rijeci ne moze mi sad pomoci...





I KAD NISI TU KRAJ MENE

Lako je sada. Sta cu kad dodje zima i prelijepe pahulje? Ici cu sama ulicom, pogledat cu u tvoje prozore. Svjetla ce biti pogasena. Znam, vec odavno tu nikoga nema. Samo tama. .. suze u ocima, to je sve sto ce ostati od mene i od tebe. Ti nijemi svjedoci nase nesrecne ljubavi, te suze koje nas spojise i razdvojise. Nikada ih nismo krili, pa necu ni ja tada, kad osjetim hladnocu u njedrima, tamo gdje je tvoje ime zauvijek urezano. Gledat cu zaljubljkene parove. Pomislit cu: koliko su sretni! Ja cu biti sama, sama na cijelome svijetu. Cekat cu nekoga ko mi nikada nece doci

Nekoga ko mi nanosi bol iako nije tu, neko koga cu zauvijek voljeti. Svejedno cu cekati, mada znam... s tobom sam zeljela poci u vjecnost. Ti si sve sto sam zeljela od zivota. Moja ljubav, moja jedina ljubav. Dolaze vremena osudjena na samocu a ja zelim da si tu. Ipak sam samu sebe osudila. Ti nisi tu a vladas nada mnom! Lezis tamo negdje iza hladnih zidova. Razdvojeni smo a nikada nismo ni bili spojeni. Tesko je naviknuti se na prazne ulice, prazna lica. Tesko je bez tebe... ali raduje me jedna pomisao a to je da ponekad, makar i na sekund tvoje misli dodju do mene, mozda bas u ovom trenutku setamo zajedno? Mozda nam se sada usne spajaju a pogledi miluju? Mozda sada sanjas ovaj grad i mene kako ti trcim u zagrljaj? Osjecam da me ponekad zoves, da sam malim djelicem u tvojim mislima, ja i sve ostale... nestajem polako, gubim se u tami. Osjecam miris zime u zraku. Ma ima i gorih stvari od hladnoce...

''I kad nisi tu kraj mene, da znas da me bolis, i nocas ja cu da te cuvam dok spavas, i ljubim tamo gdje najvise volis dok sanjas...''







Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 12:22 Komentari ( 0 )

http://irmin.com/modules.php?name=Sections&op=list
http://irmin.com/modules.php?name=Sections&op=listarticles&secid=10

SAMO KOPIRAS ADRESU I STAVIS JE U TRAZILICU GOOOGLE
Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 12:17 Komentari ( 0 )

ljubav bez duse i srca



LJUDI BEZ DUSE I SRCA





Otvaram oci i nemogu odmah da se snadjem gdje sam ja to u stvari. Glava nije da boli nego kako se kod nas kaze raspada se. Pipam se rukom , nema krvi ali dobra cvoruga je tu , izgleda da nisam nista slomio. Na podu sam a autobus se sav naherio na jednu stranu. Ustajem , galama je , guzva , vriska a narod pokusava da izadje sto prije napolje. Sve mi se u glavi vrti kao u nekom polusnu. Kraj mene je dijete , otprilike pet godina staro , place i zove majku. Majka je odletila skroz na pocetak autobusa kada je vozac zakocio. Sad se sjecam kako je ustala da nesto dohvati iznad glave i onda je doslo do kocenja.



Samo je jednu ruku digla a druga joj je visila niz tijelo. Pokusavala je da se probije do svoga dijeteta nazad ali zbog rulje koja se gurala da izadje nije mogla. Viknuo sam joj da cu ja uzeti cerkicu i mahnuo joj rukom. Razumila me i malo je klonula a rulja ju je skoro pregazila gurajuci napolje. Na samom izlazu se srusila. Jos sam stigao da vidim kako su je dvojica mladica odvukli dalje od autobusa. Malecku sam uhvatio ispod ruku i digao. Privila se uz mene i stisla , nije vise vikala ali su joj suze same klizile niz obraze.



Uspjeli smo da izadjemo nekako iz autobusa ja i malecka. Predao sam je majci koja je u medjuvremenu dosla sebi. Sad sam morao i ja sjesti jer me snaga polako izdavala a i koljena su mi nekako klecala , opet mi se sve vrtilo u glavi. Iza autobusa se guzva uhvatila i vidio sam da krv curi po asfaltu. Ustao sam i prisao do autobusa. Na asfaltu je lezao neki covjek a noge su mu bile polomljene. Imao je dva otvorena preloma na nogama iz kojih je isla krv a stopala su mu bila naopako okrenuta na ledja. Pokusavali su da mu zaustave krvarenje.



Tada mi je tek bilo muka u zeludcu tako da sam morao opet sjesti. Upitah covjeka do sebe sta se dogodilo sa povrijedjenim. Objasnio mi je da smo se skoro prevrnuli bas zbog njega. Izgleda da je bio pijan i kad je autobus trebao skoro da ga mimoidje zateturao se i poceo padati pod zadnje tockove. Tockovi su mu presli preko obadvije noge. Vozac je sve to pratio u retrovizoru i kad je vidio da covjek pada zakocio je tako naglo u okuci da smo zavrsili u jarku. To je bilo na tutnjevackoj okuci to je na pola puta Banja Luka Prnjavor u blizini sela Drugovici i ako neko poznaje taj put onda mu je sve jasno kakve su tu krivine.



Nasa sreca je bila da nista nije sa druge strane puta naislo inace bi bio direktan sudar. Takvi dogadjaji navode covjeka na razmisljanje. Sta bi bilo kad bi bilo. Sta da je kakav sleper naisao sad nas pola nebi bilo vise zivih. U tim trenutcima postajemo svjesni kakav je ovaj zivot , sad te ima sad te nema. U sustini treba koristiti svaki momenat i od njega napraviti nesto lijepo , nesto sto se pamti. Nesto razmisljam sta da se tako nesto dogodilo tek kad sam isao Almi i Danielu i da mi se sta dogodilo , nikada se nebi pomirili i nebi razumili sta se u stvari dogadjalo sanama. Sto se kaze niko nevoli umrijeti ali tako bi mi bilo najgore umrijeti.



Zavijaju sirene , auta hitne pomoci dolaze i odvoze povrijedjene. Milicija je tu i postavlja svoja pitanja. Upravo stize drugi autobus u koji se ukrcavamo i nastavljamo za Banja Luku. Vozio sam se dalje sa brdo ljudi oko mene ali sam se osjecao sam tako prokleto sam a taj sam osjecaj i te kako dobro poznavao. Zivot moze biti tako divan ali ga cesto sami pravimo nemogucim a ako ne sami onda jedni drugima podmecemo nogu sa zadovoljstvom. Pitao sam se zasto to ljudi uopste rade. Mozda hoce da nekome kazu - ja sam bolji od tebe ili im jednostavno tudja sreca smeta , nemogu je kupiti a sami je nemaju. Vremenom sami sabe zatvore u krug mrznje iz koga nema izlaza , krug koji se sve vise steze oko duse i srca dok sve nepolomi.



Nemam drugog objasnjenja za ljude bez duse i srca. Prije sam mrzio takve ljude ali vremenom sam shvatio da su to u stvari ljudi koje treba zaliti , ljudi kojima je potrebna pomoc da izadju iz zacaranog kruga mrznje. Dolazimo u Banja Luku . Izlazim iz autobusa i krecem prema stanu olovnim koracima. Znam da me ceka tisina i zato mi se bas i nezuri kuci , a i gdje je u stvari moja kuca. Tu gdje sad idem ili ono sto sam upravo ostavio u Derventi ili ona soba prije rastanka.



Ma nije to ni vazno , sto prije da prodje ova sedmica pa da opet vidim svoju Almu i Daniela a kucu , kucu cemo sigurno opet imati i zvati je svojom. Dosao sam kuci i odmah zaspao od umora. Upola noci sam se probudio jer sam opet sanjao covjeka sa prelomljenim nogama kod autobusa. Krv nije tekla nego nesto bijelo kao mlijeko a onda mi je iza ledja prisao taj sa polomljenim nogama i kad sam ga ugledao i naprijed i nazad onda sam se prepao i probudio. Sjecam se samo jos da mi je mahnuo i izgubio se. Ja ludog sna ali vjerovatno mi je to ostalo jos u glavi od nesrece.



Nema potrebe vise lijegati nego sam popio kafu pa na posao. Moram sada kopati po novinama i raspitivati se za posao za obadvoje , ma nace se nesto da opet budemo skupa……..



LINK ZA KOMENTARE:

http://irmin.com/modules.php?name=Forums&file=viewtopic&p=114806#114806




http://irmin.com/modules.php?name=Sections&op=listarticles&secid=10



SVAKI DAN LJUBAVI NASE - DVA SU DANA SJECANJA



--------------------------------------------------------------------------------


Zima je opet idemo sa firmom negdje na tri dana, izlet pod moranjem sto bi ja rekao, dolazimo u hotel , silazim na kafu , toliko je ljudi oko mene a ja se osjecam sam , prokleto saaam , sva ta poznata lica, sva ta guzva, gledam napolje , hladno je, sipam kafu , sjecanja dolaze....

---------------------------------------------------------------------
Zima , snijeg pada nemamo kuda svratiti , ti i ta tvoja crvena pelerina , kapuljaca ispod koje krijem ruku , kako je lijepo imati te kraj sebe , sutra moram nazad za mostar , kako bi zelio zauvjek ovako setati ni zima mi nesmeta kad si tu , daj da jos malo sanjamo skupa po ovome snijegu , taj poznati put do tvoje kuce je sve kraci i sve brze prolaze borovi pod snijegom kraj nas a zutu svjetiljku ispred tvoga stana vec vidim, mogao bi lako da je zamrzim sto je nisu premjestili jos pedeset metara dalje , prodje i ovo vece jos jedan poljubac jos jedan pogled u okretu , odlazis.....
-------------------------------------------------------------------------


Drustvo se povecava dosipam kafu , ma ni ona mi neprija , svi oko mene cavrljaju , neka muzika svira , cekaj , tek sad su mi zvuci gitare poznati... kad si mi tiho rekla bez tebe necu moci..........
---------------------------------------------------------------------------


Ljeto sjedili smo u parkicu na nasoj klupi , ti ja i gitara bezbrizni uz pjesmu , imao sam jednu teku sa pjesmama i akordima i obicno nismo stajali sa pjesmom do kasno u noc , gledali smo u zvijezde i pitali se koja je nasa , kazu da svaki covjek ima svoju zvijezdu da li je tacno neznam ali mi smo svoju pronasli pa nam je bilo svedno sta drugi pricaju, tada si me pitala da li cu te uvijek voliti i kad nebudes tu kraj mene , nestigoh da ti odgovorim naidjose pajkani i valjda im bi krivo sto smo se zagrlili potjerase nas.....


------------------------------------------------------------------------
Guzva oko mene jos uvijek, nemam volje vise da sjedim , odgovaram na pitanja sa da i ne na njemackom , reko nesto sam umoran vjerovatno od puta odoh da spavam, neznam jesam li se i pozdravio sa svima ali eto me vec u sobi , tisina davi , lijezem sam , prokleto saaaam , opet pjesma.. sta je zivot par koraka malo tuge i meraka.....


Malo tuge kaze,a mene nesto pritislo, volio bi da je moja Alma sad tu , netreba mi ni ovaj hotel ni ta nasmijana lica dole sto piju i vesele se , treba mi taj prcasti nosic , te oci srne , taj osmjeh , treba mi moja Aida , a da li cu te voliti i kad nebudes kraj mene ...... to prepustam srcu mome ....a odgovor dusa moja zna ...a i vi sada





ZAGRLJAJ PUNOG SRCA





Odustao sam od stopanja auta jer se svaki cas pojavljivala vojna policija pa nisam htio rizikovati da me jos vrate u kasarnu . Dosao je napokon i neki stari razdrmani autobus pa sam se ubacio nekako samo sam cekao kada ce naici neko malo vece brdo pa da moramo izaci jos i pogurati ali eto dimio se cadio puhao i ipak se nekako kotrljao. Nije bilo mjesta za sjesti ali ni stajanje mi nije bilo tesko – isao sam kuci. Presjeo sam opet u onaj stari razdrmani voz sa drvenim klupama sto staje kraj svake bandere , mislim da su ga jos posudili da snime film winetu prvi dio i vratili sa isprikom da im je prespor.



Bilo kako bilo ali kad sam se jos uspio ubaciti u normalan voz bilo mi je vec lakse. Sreca ovaj puta nebi toliko pijanaca , bila je tu samo jedna stara baka. Nosila je dvije kokosi na pijacu da proda , a bas mi je bilo zao , unuk joj je imao rodjendan uskoro pa je htjela da mu nesto za rodjendan kupi . imala je jedno osamdeset godina .

Pricala je kako joj je muz skoro umro pa zivi sama , eto taj unuk je jedini obidje ,a djeca su je skroz zaboravila. Nema prihoda skoro nista nego prodaje jaja i ponekad koju kokos pa se nekako prezivi. Kad je izlazila navalila je da uzmem jednu jabuku , kaze sama je ubrala. Imao sam u dzepu jednu zvijezdu petokraku reko ponesi je unuku mozda se obraduje i tek onda cu primiti jabuku. Izasla je placuci kako ce joj se unuk obradovati kad mu zvijezdu da . mahala mi je dok je voz polako kretao kao da se poznamo oduvjek . u meni se nesto skupilo pa mi je pravo bilo nesto tesko – stotinu ljudi stotinu sudbina.



Oko tri sata poslije ponoci voz je dosao u Banja Luku . Izasao sam na prazan peron , ali punog srca . napokon sam dosao u moj grad .nekako sam se osjetio jacim i sigurnijim , moj san se polako ostvarivao. Gradski autobus je otisao a i neide tako cesto , nema druge nego torbicu na rame pa pjeske 3 kilometra. Priblizavam se kuci i vidim svjetlo jos gori . srce je poslo brze da udara i tad sam vidio jednu siluetu da proviruje kroz prozor , neko me jos uvijek ceka.



Silueta se umiri za momenat i odjednom nestade sa prozora. Jos uvijek su se zastori ljuljali na prozoru kad se moja Alma pojavila na vratima. U momentu stade kao da jos nevjeruje ocima , ali samo za trenutak , napravi par koraka naprijed dok joj je kosa leprsala kao da se trudi da je prestigne potrcala je i ja je doceka u zagrljaj. Noc tamna bez mjesecine , zagrljaj punog srca , tisina , samo sapat blagog povjetarca. I da sam htio da je pustim nebi uspio , uzeo sam je u narucje , glavu mi je stavila na rame i unio je u kucu.



Oko cetiri sata ujutro je bilo kada sam dosao. Daniel je cvrsto spavao . Prisao sam tiho krevetu i poljubio ga. Malo se samo promeskoljio okrenuo se na drugu stranu i nastavio spavati. Nismo ga htjeli buditi neka bude iznenadjenje ujutro kad ustane. Prvo sto sam tada radio je da poskidam sve sa sebe od uniforme da uskocim u kadu tople vode i obucem civilku. To je bio dozivljaj nakon sest mjeseci opruziti se u kadi . U vojsci su bili samo tusevi i ne uvijek sa toplom vodom . Pet minuta tople vode pa me onda iznenadi hladan tus , onaj ko se zaboravi pa ostane malo duze bude pravo rashladjen.



Taman sam se lijepo okupao kad je citavu kucu ispunio miris kafe . Moram reci da jos takvu nisam popio , sto se kaze dize iz mrtvih. U vojsci nisu imali neku posebnu kafu , nego su mjesali jos neke dodatke pa smo je pili , ali ovo sad je bilo za neopisati. Sada sam se nekako osjetio laksi , slobodan i zadovoljan.

Alma me cekala sa vecerom . Cijelo vrijeme nije mogla da se smiri i da jede dok nisam dosao. Gledao sam je kako slatko vecera i uzivao u svakom njenom pokretu , kao kad se neki naporan posao zavrsi a onda se sjedne i ima sta da se vidi. I da nema nista za veceru bilo bi mi dovoljno samo da je gledam. Nisam mogao dosta jesti , valjda od umora ali mi je srce bilo puno.



Cetrnaest dana sam imao predsobom , iscekivanje je proslo , iskoristicemo ih kako najbolje moze ali bez plana onako spontano da se predamo zivotu.



Svanjiva polako , novi dan se budi............



procitaje jos divnih prica na stranici http://irmin.com/modules.php?name=Sections&op=listarticles&secid=10
Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 12:15 Komentari ( 0 )

SAMO ZA SEKE GO MRAVA I TONY ENG & HRV















Of all the friends I ever had, you're the one I won't forget. And if I die before you do, I'll go to heaven and wait for you. I give the angels back their wings and risk the loss of everything; just to prove that my friendship is true. I am thankful to have a friend like you.

All you haters who think you're cool, remember one thing Croatian girls rule.

Croatian pride in my mind, Croatian pride is my kind. So step aside and let me through, 'cus it's all about the Croatian crew. Cro love is all around, my fellow Cros' never let me down. So show your pride and say it's true, 'cus Croatian blood flows through you.

German pride in my mind, German pride is my kind. So step aside and let me throught, 'cus it's all about the German crew. German love is all around, my fellow Germans never let me down. So step aside and let me through, 'cus it's all about the German crew.

The two of us, all for one and one for all, best friends forever each other we call. Never split this squad up or else you'll be in trouble. We stand for each other and cheer when one hits a double. We will be and are best friends for life. Through thick and thin together we will be. These girls are awesome and you just wait and see. Don't get mad when in our group you can be.

I sit in the park where I dwell, for this boy I love so well. He took my heart away from me and now he wants to set me free. I see a girl in his lap, he says things to her he never said to me. I ran home to cry on my bed, not a word to my mother was said. Father came home late that night, he looked at me from left to right. He saw me hanging from a rope; he took his knive to cut me down. And on my dress a note was found. "Dig my grave, dig it deep. Dig my grave from head to feet. And on the top place a dove, and remember this, I died for love."

I hate the way you look at me and the way you act so weird. I hate the way you have no clue. I hate it when you are far not near. I hate your stupid everything that the way you have no fear. I hate you so much it makes me sick - it even makes some tears. I hate the way I talk to you, I hate it when you are mad. I hate it when you make me happy, even worse when you make me mad. I hate it that you're just my friend and the fact that you don't care. But mostly I hate the way I don't hate you, not even close, not even a little bit; it's just not fair.

Never say I love you if it really isn't there. Never talk about feelings if you really don't care. Never hold my hand if you're going to break my heart. Never say you are going if you don't plan to start. Never look into my eyes if all you do is lie. Never say hello if you really mean good-bye. If you really mean forever then please say you'll try. Never say forever, because forever makes me cry.

A heart is not a play thing; a heart is not a toy. But if you want yours broken, just give it to a boy. Boys they like to play with things to see what makes them run. But when it comes to kissing, they just do it for fun. They never give their hearts away, they play us girls for fools. They wait until we give our hearts and then they play it cool. You will wonder where he is at night, you will wonder if he is true. One minute you will be happy the other you will be blue. So to fall in love with a guy that takes a lot of nerve. You see my friend, you need a man to get what you deserve.

I climbed up the door and opened to stairs, said in my pijamas and put on my prayers. Then I turned off the bed and crawled into the light, all because you kissed me good-night. Next morning I woke up scrambled my shoes, picked my my eggs and toasted the news, I couldn't tell my left from right, all because you kissed me good-night. That evening at last, I felt normal again, so I picked up my mother and called the phone, I spoke to the puppy and threw dad a bone. Even at midnight the sun was still bright all because you kissed me good-night.

Please don't jugde me by my face, by my religion, or my race. Please don't laugh at what I wear, or how I look, or do my hair. Please look a little deeper, way down deep inside, and although you may not see it, I have a lot to hide. Behind my clothes the secret lie. Behind my smile a softly cry. Please look a little deeper and maybe you will see, the lonely little girl that lives inside of me. Please listen carefully to her; she'll show that she's insecure. Please try to be a friend to her and show her that you care. Please just get to know her and maybe you will see that if you look just deep enough you'll find the real me.

Near the door he paused to stand as he took his classring off her hand. All who were watching did not speak as a silent tear ran down his cheek. And through his mind the memories ran of the moments they walked and ran in the sand hand in hand. But now her eyes were so terrible cold for he would never again have her to hold. They watched in silence as he bent near and whispered "I LOVE YOU" in her ear. He touched her face and started to cry as he put on his classring and wanted to die. And just then the wind began to blow, as they lowered her casket into the snow. This is what happenes to men alive when friends let friends drink and drive.

When noone is there for you and you think noone cares, when the whole world walk out on you and you think you're alone, I'll be there. When the one you care about the most could care less about you, when the one you gave your heart to throws it in your face, I'll be there. When the person you trusted betrays you, when the person you share all your memories with can't remember your birthday, I'll be there. When all you need is a friend to listen to you whine, when all you need is someone to catch your tears, I'll be there. When your heart hurts so bad you can't even breath, when you just want to crawl up and die, I'll be there. When you start to cry after hearing that sad song, when the tears just won't stop falling down, I'll be there. So you see I'll be there until the end; this is a promisee I can make. If you ever need me, just give me a call and I'll be there.

People lie, people die, then people sit and wonder why. Boys are bad, boys are sad, boys get upset 'cuz girls been had. Girls are nice, girls think twice, but we wonder why boys have a price.

I hate the way you talk to me and the way you cut your hair. I hate it when you stare. I hate your big, bad combat boots and the way you read my mind. I hate you so much it makes me sick; it even makes me rhyme. I hate it when you're always right, I hate it when you lie. I hate it when you make me laugh even worse when you make me cry. I hate it when you're not around and the fact that you did not call. But most of all I hate how I don't hate you, not even close, not even a little bit, not even at all.

If you asked me what I look for in a guy, I will say that I look for a guy who tries. A guy who lives live what it brings and not someone who will try to buy my heart with diamond rings. I'm not asking for the so called "Perfect Guy", just some who will be there for me if I need to cry. Someone who will always care, someone who will lend a hand and will aways be there.

He means so much to me, I just wish he knew, because when I'm around him, the sky's a different blue. And when he talk to me, my knees begin to shake. The last thing I want is another heartbreak. If he would love me like I do, I could tell him that I always be true. But when I try to talk, I just don't know what to say, because I know he doesn't feel the same way.

Pizza, pizaa, yum, yum, yum. Pizza, pizza oh so fun. Pizza, pizaa, you're so cool. Pizza, pizza don't be a fool.

I hate the way you have no clue about the way I feel for you; and can't be nothing more. I hate the way you make me cry and the way you act like I'm not even there. I have to say, this isn't really fair.

You helped me laugh, you dried my tears, because of you I have no fears. Together we live, together we grow, teaching each other what we must know. When you came into my life I was blessed; I love you friend, you are the best. Release my hand and say good-bye. Please my friend, don't you cry. I promisse you this is not the end, 'cuz like I said, you're my friend.

Away from home like hell, I met a boy I loved so well. He took my hears away from me and now he wants to set me free. He sat a strange girl on his knee and told her things he never said told me. I ran home to cry on my bed; not a word to my mother was said. Dad came home late that night; he searched for me left and right. He ran upstairs, my door he broke; he saw me hanging from a rope. He grabbed his knive to cut me down and on the floor this letter he found: "Dig my grave and dig it deep; place a statue at my feet. And on that statue place a dove to show the world I died for love."

So let them say it's wrong for me to love you. They could never feel the way I do. When we kiss; when we are close like this. They can't see inside my soul. They can't know the love we know. All they do is waiste their time; they can never change my mind. All I hear is what my heart says to me. Let them say I'm a fool to fall so deeply, 'cuz they'll never ever be loved so completely. How can they even talk that way? They can't see you through my eyes; they can't feel this love inside. All their words don't mean a thing; they can't change the way I feel. And I have never felt so sure about anything. See, you are the one, the one that I need. It doesn't matter what they think, or what they say, I'm loving you anyway.

Diamonds are pretty, so are pearls, but nothing compares to us Cro girls.

Too many stars in the sky, too many tears that have left my eye, too many boys out in the blue, but they are nothing compared to you.

When I first saw you, I was afraid to talk to you. When I first talked to you, I was afraid yo like you. When I first like you, I was afraid to love you. Now that I love you, I am afraid to loose you.

A memory lastst forever; never does it die. True friends stay forever and never say good-bye.

Diamonds are nice and so are toys, but nothing compares to Croatian boys.

Diamonds are nice and so are toys, but nothing compares to true Herzegovinian boys.

I give my smile to many, my emotions to few, but my heart, I give that only to you.

The feelings pushed deep down inside of me with only one to blame. I really want to tell him; I can't find the words to say. Please, don't go away! He is all I think about; he is the one I love. Every night I lay awake, debating on what to say. Should I say something before he goes away? Hours and hours go by and his time came to leave. I know I should tell him what really is in my heart, but the cowand I am stands there with nothing to say.

You can take a Croatian out of Croatia, but never Croatia out of a Croatian.

Soccer's the name; kicker's the game.

Volim te volim ali rec' ti nemogu; volim te volim kunem se Bogu.

I'm not supposed to love you, I'm not supposed to care, I'm not supposed to live my life wishing you were there. I'm not supposed to wonder where you are or what you do. I'm sorry I can't help myself I fell in love with you.

Roses are red; violets are blue. Just remember one thing: "I LOVE YOU".

If you think the world doesn't mean anything to you, well, you are wrong. You mean the world to someone and the person might mean the world to you later on.

Tell a lie; hope to die. Stick a needle in your eye.

A good friend sees the first tear, catches the second, and stops the third.

Apples, bananas, peaches, a pear, with a face like yours you're lucky I care.

Candy is sweet, lemons are sour, I'll be watching you the whole lunch hour.

Don't cry because it's over; smile because it happened.

I can't wait to rub butter all over your body. I wanna make your breast really moist. I'm going to spread your legs and stuff it in. Then I'm going to get you real HOT for hours. When that thing pops up, I know you are ready. And then I'll whip my meat out for everyone yo enjoy it. I can't wait to cover you in berries and lick up your tights. Then I'm going to eat you until I can't eat anymore. Yeah little Thanksgiving turkey, we're gonna have a feast.

Kiss and do it. Kissing is the habit, fing is the game, boys get all the pleasure and girls get all the pain. He tells you that he loves you, but when your stomach starts to swell, he says what's wrong with you! 60 minutes of pleasure, 9 months of pain, 3 days in the hospital, and a baby without name. The mother is the stupid one and the father is the crazy one. This never would have happened if the rubber wouldn't have torn.

It only takes a second to get a crush on someone, a minute to like someone, an hour to love someone, and a lifetime to forget someone.








Stihovi



Volim jednog decka vise nego zvijezdane noci. Volim mu kosu ___ i njegove ___ oci.

Rijeka Sava tiho tece; ja te sanjam svake vece.

Prestat cu da te volim, prestat cu da zivim, prestat cu da ti se divim onog dana kada prestanem da zivim.

Zasto moje srce pati to nemoze niko znati. Samo onaj ko me voli jer i njega isto boli.

Sjedim u parku, ptica mi pjeva. Sta ce mi zivot kad tebe nema?

Koliko se zemlja oko sunca krece, toliko ti zelim zivota i srece.

Dobro pazi s kim ces stati i kome ces poljubac dati.

Ti me pitas koga volim, Evo da ti odgovorim. Brzo citaj prva slova, Evo ti odgovora.

Volim te dragi najvise na svijetu ali mi ljubav venejer neznam da li ti volis mene.

Bijelu haljinu uvela mi mati; u njoj cu se svome malom dati.

Nemoj da se zaljubis jer ti nema lijeka. To nemoze da izljeci ni cijela apoteka.

U srcu sam te zakljucala; nemozes izaci. Kljucic sam izgubila; nemogu ga naci.

Sjedi vojnik na kamenu, drzi pusku na ramenu. Sa jednom rukom pise a drugom suze brise.

Tesko je voljeti, ljubav kriti, u dusi plakati, a nasmijan biti.

Ispod kuce bijeli bor; molim brzo odgovor.

Ljubav je jaka; nije za daka. Ona ga muci; nemoze da uci.

Postoji samo jedan nacin da budemo sretni - zivjeti zajedno.

Daljina nas dijeli, al' nemoj da patis. Cekat cu te vjerno sve dok se vratis. Daleko si voljeni moj! Duge su mi tamne noci al' ljubav mi snagu daje da izdrzim u samoci. Daljina nas dijeli al' ljubav spaja. Tesko je tesko bez tvoga zagrljaja. Daljina nas dijeli a samoca boli; sve je ipak lakse kad se neko voli. Daleko si od ociju al' mi nesmeta. Ja te volim i da si na kraju svijeta.

Ljubav je bol; ljubav je masta; ljubav je ono sto cini svasta.

Sve se moze z bog ljubavi ali se nemoze postati neko drugi.

Ljubav je kao more; ko nezna da pliva potoni.

Boze sto nisi stvorio svijet bez vjere? Zar neznas da je tesko kad se dvoje vole znajuci da ih imena dijele.

Volila sam jednom ali vise necu. Volila sam samo tebe i stom ljubavi umrijet cu. Volila sam al' koga? To nece nikad znati. To zna samo srce moje, srce koje gorko pati. Znam da volis drugu i sve mi je sada jasno. Kajanje ce doci ali vjeruj bit ce kasno.

Volim te mama ali ne vise od Dinama.

Jebemo Veleza, jebemo Zelju, jebemo njihove navijace, i Bosnu cijelu. --- Zrinjevci 4life

I loncem, i kolcem, i bokserom u glavu; udari, razvali za Dinamovu slavu.

Boze sto nisi stvorio svijet bez vjere? Zar neznas da je tesko kad nekog volis a znas da te od te osobe imena dijele?

Oci zelene, kosa kratka svi mi kazu da sam slatka. A i ti se sa njima slazes samo neces da mi kazes.

Jedno vece Profesor mi rece: "Ljubav je jaka ali nije za daka." A ja njemu: "Ko te jebe? Nije ni za tebe."

Volim te volim ali rani mi vene, jer nisam sigurna volis li ti mene. Ako me ikad zaboravis nek' ti bude sretno ali u mom srcu ti ces biti vjecno.

Kad volis nekog iskreno ga voli. Nemoj da ga varas jer to stvarno boli.

To su samo zvijezde male kojim kazem moje tajne. Ja im kazem, ja ih molim da mu kazu da ga volim.

Tesko je gledati u sunce a ne voljeti njegov sjaj; tesko je voljeti nekog a znas da je dosao kraj.

Opet danas srce mi zaplakalo a niz lice potekla suza. Ja zelim da te volim a ona mi te uza. Oprosti sto te zavoljeh i ako nisi bio moj; oprosti sti mi se svida taj divlji osmijeh tvoj. Htijela sam zaboraviti sjajne oci tvoje, sl' eto sijecanje se vrati i opet pati ludo srce moje.

Ja sam mlada cura Hercegovka; udat cu se za pravog momka. Moliti se tebi gospe mila da bi kuca sritna bila.

Mislis dragi da za tobom letim? Kad te vidim onda te se sjetim.

Dokazi mi da me volis; samo ti znas kako. Pusti rijeci niz rijeku; znam da ti nije lako. Volime kako hoces, ljubi me kako znas, al' dokazi mi bar jednom da me nikom nedas.

Ponosna sam Hercegovka; to cu rec' svima. Jer ljepotu niko nema sto Hercegovina ima.

Ja nisam sama; ja imam druga. Vjecno me prati; zove se tuga.

Volim te volim; to nije bajka. Volim te vise nego tvoja majka.

Sreli smo se jednog dana, to cu uvjek dobro znati. Tvoj me osmijeh ostavio, zato srce sada mi pati. Daljina nas rastavila; to je ono sto me boli. Kad bih sada mogla znati dal' me tvoje srce voli.

Neko voli ptice, neko voli more, a ja volim tebe - simpaticni stvore.

Sjedim u kutu sobe; opet sam nocas sama. Sjedim i mislim na tebe a oko mene je tama. Tuzna sam svake noci! Plasim se novog jutra, svega sto donosi dan, i sto ce se dogoditi sutra. Plasim se da cu te sresti i da cu ponovo osjetiti tugu. Plasim se da prezivjeti necu saznam li da imas drugu.

Svake noci pred spavanje, pojavi se slika tvoja. U mislima zivis mojim; ti se zoves ljubav moja. Svaka zora sto me budi, zapuse mi pa me moli. Dusa mi tiho kaze: "Tvoje ce srce uvjek da ga voli."

Kada budes u samoci i kad ti budu duge noci, ti upitaj srce svoje da li pamti ime moje.

Ja nisam cvijet koji se lomi, ja nisam svijetlo koje se gasi, ja nisam rob koji te slusa, ja sam samo jedna zaljubljena dusa.

Kad si tuzan i srce te boli, okreni moju sliku i vidi ko te voli.

Volim te volim ali rec' ti nemogu; volim te volim kunem se Bogu.

Ako mi ikad slomis srce ti, kako cu dalje samo nebo zna. Jer ti ces mozda drugu zavoljeti a ona tebe nikad kao ja.

Voljela sam te dugo i ljubav krila. Sad je doslo vrijeme da ti kazem da bi samo tvoja bila.

Vidis ovu zvijezdu sto na nebu sja? Na njoj pise da te volim ja.

Razbijem casu; nevolim tugu. Ja volim njega a on voli drugu.

Moju ljubav prema tebi opisao nikto nije; nitko nebi. Sto te volim nisam kriva; voljet cu te dok sam ziva.

Kad budes u samoci, kad ti budu duge noci, ti upitaj srce svoje da li pamti ime moje.

Kad bih znala da me volis, srce bih ti svoje dala. Kd bih znala da me mrzis, odmah bi te otrovala.

Boze ako se ovaj svijet ponovo rodi, neka se rodi bez vjere. Tesko je voljeti nekog a znati da te od te osobe imena djele.

Necu pisat ime svoje; mislim ipak znat ces ko je. Stisni srce da ti ne dise pa se sjeti ko ti pise.

Znam da nisam jedina koja te voli, znam da nisam jedina koju srce za tobom boli, al' znam da sam jedina koja za ljubav nece da moli.

Za ljubav sam ga volila jer sam ga volila. Kako da od njega odem majko kad ja njega volim jako. Volim ga majko kao citav svijet a ti ga tjeras kao uvej cvijet. Shvati majko od njega nije otici lako. Reci mi majko da li si ti oca voljela tako i da li je tako svako? Znam majko da ti se srce dere jer nas dvoje nismo iste vjere.

Ljubav je divna; to je cilj zivota. Kazi koga volis to nije sramota.

Tisucu rijeci je previse i jedna je premalo ali dvi govore sve "VOLIM TE!"

Sve sto je u srcu drago doleko je.

Ima nas Mostaraca vise od Kineza. Igramo, navijamo bolje od Engleza.

Ja volim samo tebe; u srcu mi pise. Ja volim samo tebe i nikog vise.

Suparnice, suparnice, nisam ti ja kriva sto tvoj decko kraj mene uziva.

Kazes da svatas moju tugu a umjesto mene volis drugu. Vrati mi se molim te; ljubavi moja volim te.

Volim te volim ali necu ti kriti. Kad skolu zavrsim tvoja cu biti.

Profesor se ljuti sto se ljubav vodi; jebi se Profesore to je sad u modi.

Nisam znala da nesto vise boli nego kad ti najbolja drugarica momka voli.

Jedne hladne noci kada cujes zvuk zvona, mirno tada reci nocas umro je on. Kad svi odu sa groba, ti tiho se pomoli, jer znaj da tu lezi srce mrtvo koje te voli.

Veceras necu plakati jer suze nisu lijek, al' zapamti ovo "Volim Te Zauvijek". Nocas varam sebe "Dobro Je I Bez Tebe". Ali srce tajnu krije, nikad gore bilo nije.

Placi gitaro, ljubav mi vrati. Odsviraj nesto, srce mi pati. U ovoj noci punoj dima, ja tugujem za jednim ocima.

Ti si najlijepsa ruza sto u mojoj dusi mirise, a tvoje ime u mom srce vijecno ce da pise. Zelju s tobom vrijeme ne brise nego svakim danom raste sve vise.

Sjedim i drhtim; hvata me hladnoca. Ne, nije to zima, to je samoca. Pusta i teska, teza svakog zla. Zar je greska sto te volim ja?

Volim te zasto da krijem? Da se opijam i da suze lijem? Volim te, zelim ti reci. Zasto da patim z bog te dvije rijeci?

Godine idu a sta nam zivot znaci? Zajedno smo i bolji i jaci. Al' zivot nije samo snovi pune zelja. Znaj da u meni do smrti imas prijatelja.

Dok sjedim i ovo pisem, dok tuzno gledam i u bolu disem, dok me tvoja daljina boli, sjeti se da postojim i da te najvise volim.

Poslije mnogo godina kad procitas ovaj stih, kroz tebe ce proc i neki plamen tih. Gdje cu tada biti to zna samo Bog. Al' vjecno cu se sijecati imena tvog.

Ja pogledom pratit cu te, dodirom mazit cu te, zagrljajem branit cu te, poljubcima hranit cu te, suzama tjesit cu te, i zauvjek voljet cu te.

Kad sklopis oci svoje, ja cu doci milo moje. Da te ljubim, da te mazim, i cijelu noc da te pazim. Da te cuvam od svih zala jer te volim sreco moja mala.

Sanjala sam da sam suza, da se rodim na tvom oku, da curim niz tvoje lice, i da omrem na tvojim usnama.

Lijepa li je zvijezda sto na nebu sja ali je lijepsi decko kojeg volim ja.

U tihoj noci dok vatra gori, sjeti se lika koji te voli. Mozda ce ruka da suzu brise, mozda se necemo vidjeti vise. Zato ti pisem stih taj da nasem prijateljstvo nebude kraj.

Afrika i Azija kontinenta dva - nezaboravi da te volim ja.

Ljubav je jaka ali nije za daka. Za daka je cijeli svijet kad dobije pet.

Spremaj srce bit ce tuge; ja ti nisam kao druge. Ako nam se tijela spoje, ljubit ces i stope moje. Spremaj srce bit ce tuge; ja ti nisam kao druge. Ostat ce ti poslije mene samo tuzne uspomene.

Ljubav je jaka ali nije za daka. Oprosti mi Boze al' bez njega se nemoze.

Svako ko voli, zna koliko boli i koliko je tesko ljubav naci. Samo ko pati moze da shvati sta u zivotu ljubav znaci.

Ja sam voljela tebe; nisam skrivala tugu. Ja sam voljela tebe a ti djevojku drugu. Tekli su dani - tekle su ledene suze. Najveca ljubav na svijetu moja drugarica uze.

Volim jednog decka; lijepe oci ima. Neznam dal' me voli al' me gleda s njima.

Volim te mnogo; volim te ludo. Koliko si sladak, to nije cudo.

Ako mi ikad slomis srce ti, kako cu dalje samo nebo zna. Ti ces mozda drugu zavoljeti; ona tebe nikad kao ja.

Volim jedne oci; volim njihov sjaj. Volim samo tebe; ( ? ) to dobro znaj.











Gedichte

Meine Augen sind fuer alle, doch mein Herz schlaegt nur fuer dich. Drum wenn ich dir gefalle, halt mich fest, vergiss mich nicht. Viele Maedchen wirst du kennen von dennen du glaubst sie lieben dich aber bald wirst du erkennen, keine liebt dich so wie ich.

Ist dein Herz mal traurig und schwer, schick' mir eine Nachricht her. Dann werde ich dir mein Laecheln borgen und verfliegen sollen all' deine Sorgen. Denn das Laecheln in deinem gesicht brachte mich auf dies' kleine Gedicht.

Warum machst du es mir so schwer? Hasst du mich denn so sehr? Ich weiss es gibt eine andere in deinem Leben und vielleicht kann sie dir mehr geben.

Ich wollt' ich waer ein Kuschelbaer, dann werde ich jede Nacht bei dir. Wuerd mit dir in Baedchen schlafen und unter deiner Decke narchen. Und lacht mein kleines Kuschelherz, wuetest du, es ist kein scherz.

Mein schoener Sonnenschein, ich wollt' nur bei dir sein. Verstehst du mich? Ich liebe dich.

Der Himmel hat dich geschickt zum Glueck zu mir; ich habbe die Reine Liebe erblickt - sie sprach aus dir.

So wie der Ton der Floete, so hell so klar so Rein. So wie die Morgenroete, soll meine Liebe zu dir sein. In Treue geschrieben, in Liebe gedacht, ob nah oder Fern, ich hab' dich gern.

Ich hab' gedacht du Liebst mich, doch dies tust du nicht. Du hast sie schon in Augen gechabt, als ich dachte es haette geklappt. Doch dann sah ich dich mit ihr und mir war klar du willst nichts von mir. Dies hat sehr weh getann und Ich kam nicht trueber weg. Mir war nur klar geworden, warum du sie liebst und nicht mich. Sie sah dich anders als ich aber ich liebe dich.

Wir sind wie Liebe und Hass, wir sind wie Schwartz und Weiss, wir sind wie trocken und nass, wir sind wie kalt und heiss. Wier sind wie Nonne und Priester, wir sind wie Regen und Sonne, und zusammen ein unschlagbarer Regenbogen.










SMS


Blow pops are sweet, lemon heads are sour; meet me in my bedroom in about half an hour.

Your feet must be tired because you've been running through my mind all day.

Is that a mirror in your pocket? I can see myself in your pants.

Your name must be cambells because you are MM...MMM good.

Is your daddy a backer? You got nice pair of buns!

Can I have your number? I lost mine!

Do you believe in love at first sight, or should I walk by again?

Ako je grijeh sto te volim onda mi se taj grijeh nikad nemoze oprostiti!

Ako je ljubav droga, onda sam ja najveci narkoman!

Ako me ikada budes ostavio ostavi me na kisi da ne placem sama!

Ako me ikada zaboravis, ne zaboravi da zaboravljeni nikada ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili!

Ako nekog iskreno volis, nemoj ga zezas, znaj da to boli!

Ako si daleko nista ne smeta, vjecna ljubav ostaje i da si nakraj svijeta!

Ako ti gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako nema tko da te slusa, ako ikad vrisnes u snu nazovi me i ja cu bit tu!

Ako volis nemoj kriti jer nije zabranjeno zaljubljen biti!

Baci casu visoko, past ce na tlo. Baci kamen u vodu, dodirnut ce dno. Baci granu u vatru, izgorjet ce sva. Baci mene od sebe, umrijet cu ja!

Cvjeta ruza usred zita, ljubim onog koji cita, ljubi i ti onog tko salje, pa nek ruza cvjeta i dalje!

Da su noci duge koliko te ja volim, nikada ne bi svanulo!

Gdje god podjes sirom svijeta, gdje god zarko sunce sja, nigdje neces naci djevojku da te voli kao ja!

I imam sve u zivotu, sto se kupiti moze, jedino ti nisi tu, ali te cuvam ispod koze!

I pustit cu ovu suzu tise jer tebe nema pored mene vise!

Izblijedit ce slika, uvenut ce cvijece, ali ime tvoje iz mog srca se izbrisati nikad nece!

Ja nisam zena bez ponosa, pa da kleknem i da molim, na koljena svoja necu pasti iako te ludo volim!

Jednom se radja, jednom se dise, jednom se voli i nikad vise!

Kad bih opet srela tebe, ponovo bih srela srecu, jer momka slicnog tebi vise nikad sresti necu!

Kad te tuga slomi, kad te srce boli, procitaj ovu poruku i vidi tko te iskreno voli!

Kada vidis ruzu da u vrtu vene ti uberi je i sjeti se mene!

Najljepsa je ljubav kad se usne spoje, a za tu ljubav potrebno je dvoje!

Poljubac je nista, Voljeti je sve, Ljubiti svako moze, a voljeti ne!

Ti me pitas koga volim. Evo da ti odgovorim. Brzo citaj velika slova. Evo tebi odgovora!

Ti si mi sve sto imam, volim te srcem svim, ti si mi sve sto snivam, zbog tebe postojim!

Volimo se, volimo vise nego ikad, nek' se drugi rastaju, mi necemo nikad!

Zvat ces me jednoga dana, zvat ces me sigurno znam. Zvat ces me jednoga dana, kada ostanes sam!







Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:34 Komentari ( 0 )

MATE BULIC

Ej kavano, kuca staro

Noc je crna, noc je hladna
A' u mene dusa gladna
Samo pjesmu nocas trazim
Samo tugu da ublazim
Noc je crna, noc je hladna


Ej kavano, ej kavano, tugo moja, moja rano
Ej kavano sva od zlata
Otvori mi sirom vrata, otvori mi sirom vrata
Ej kavano kuco stara,
Daj jos jednu za becara, ej kavano kuco stara


Noc je crna, noc je pusta
A' u mene suva usta
Samo pjesmu nocas zelim
Samo da se proveselim
Noc je crna, noc je pusta


Ej kavano, ej kavano, tugo moja, moja rano
Ej kavano sva od zlata
Otvori mi sirom vrata, otvori mi sirom vrata
Ej kavano kuco stara,
Daj jos jednu za becara, ej kavano kuco stara

Ej kavano kuco stara
Ej kavano, ej kavano






Herceg-Bosno u srce te nosim

Herceg-Bosno u srce te nosim
Kud god krenem s tobom se ponosim
Lijepa tvoja brda i doline
Kao sunce kad iz gore sine

Volim tvoje rodne vinograde
Kad ih beru Citlucanke mlade
Volim Ljubuski kad je pun behara
Kupres, Livno, pa sve do Mostara

Sa Siroka puse povjetarac
Tu se pjeva ganga i becarac
Volim Capljinu, Posusje i Grude
Stolac, Ravno, sve poctene ljude

Tomislave grade od starina
sujica je i tebi blizina
Svoj na svome sada mi zivimo
I sa time svi se ponosimo





Oj djevojko hercegovko

Varala si varala
Dusu mi otrovala
Tvoje usne zanosne
Pamet su mi polile

Zore su te slavile
Rose te umivale
Zlatni su se behari
Zbog tebe ispijali


Oj djevojko hercegovko
Suzo moja, moje oko
Srce si mi ukrala
Srce si mi zgazila
Al okom nisi trepnula
Oj djevojko hercegovko


Tvoja crna oka dva
Zeravicav, zerava
Tvoje usne zanosne
Pamet su mi popile

Zore su te slavile
Rose te umivale
Zlatni su se behari
Zbog tebe ispijali





Pjevaj sestro, pjevaj brate

Pjevaj sestro, pjevaj brate,
Zapjevajmo sada svi!


Otisla si ti studirati,
Koferi ti bili preteski
Nasa ljubavi nece prestati
Sad kad zivis u metropoli.

Govore mi prijatelji svi
Nece ti se ona vratiti
Ja im kazem bit ce svatovi!
Ja cu s tobom trusu povesti


Pjevaj sestro, pjevaj brate,
Zapjevajmo sada svi!
Udaje se Hercegovka,
Najljepsa je svega mi!


Kad u Zagreb podem po tebe
Nazvat cu te ja na mobitel
Obuci cu bijele carape,
Kazu da nas znaju po tome

Govore mi prijatelji svi
Nece ti se ona vratiti
Ja im kazem bit ce svatovi,
Ja cu s tvojim cacom gangati....





Tiho, tiho tece Neretva

Mostar grade podno Veleza,
Meka srca, tvrda kamena
Tu je mene majka rodila,
Tu je moja mladost ostala

Volim tebe grade rodeni,
Nedam tvrdi kamen Hrvatski.
Jorgovani tu su cvali, tu smo tajno ljubovali
Jedno drugom njezno saptali


Tiho tiho tece Neretva,
Nema vise duso mostova
Ostali smo samo ti i ja
Moja iskra moja krijesnica

Tiho tiho tece Neretva,
Nema vise duso mostova
Kraj Neretve samo ti ja
Miris rose, vedro nebo, zvijezda Danica
Zvijezda Danica





Pune case ispijam

Jutrom mene budi majka, ustaj sine zora svanula
Glava boli a ja neznam koja me je nocas ljubila
Tako mi je lijepo bilo dok mi vino dusu grijalo
Ali ipak nakon svega samo njeno ime ostalo


Pune case ispijam, tude zene osvajam
Cini mi se tako ozdravljam
Kad se jutrom trijeznim ja shvatim da sam nesretan
Tesko tesko te zaboravljam

Kad se jutrom trijeznim ja shvatim da sam nesretan
Tesko tesko te zaboravljam


Kako mi je lijepo bilo dok mi vino dusu grijalo
Ali ipak nakon svega samo njeno ime ostalo





Mala moja oko plavo

Oko plavo kada te poljubim, kad te poljubim,
Ja ne mogo a da ne poludim, da ne poludim.
Varao sam i druge i sebe, jesam varao
Ali samo volio sam tebe, tebe jedino.


Mala moja oko plavo, sedam noci nisam spavo
Sedam noci, sedam dana, ja sam zadnji gost kavana.


Mala moja oko plavo, oko plavo plavo,
Volis li me reci pravo, zenska glavo glavo.
Pa da mogu medu ljude, medu ljude ljude
Da mi dusi lakse bude, lakse bude bude.


Mala moja oko plavo, sedam noci nisam spavo
Sedam noci, sedam dana, ja sam zadnji gost kavana.





Moja Hercegovina

Grlim noću hladne jastuke
Duša mi je prazna bez tebe
Otiš'o sam, morao sam
Dio tebe ponio sam
Tvoje ime, moje prezime

Kamen, krš i maslina
Vino, ganga, Neretva
Sve to ima zemlja ta
Moja Hercegovina

Svake noći tebe sanjam ja
Ranila me pusta tuđina
Vraćam ti se zemljo sveta
Iz daleka tuđeg svijeta
Ne odlazim više nikada


Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:32 Komentari ( 0 )

MARKO PERKOVIC THOMPSON




E, moj narode

Od vremena jos od Krista
Nova lica, scena ista
Vrazje sile se trude
Da nas ne bude

Antikristi i masoni
Komunisti ovi, oni
Sire sotonske fraze
Da nas poraze
E, moj narode, e, moj narode

A mi gluhi, nijemi, slijepi
Svatko u svom mraku strepi
Narod biran od Boga
Gusi nesloga

Iz povijesti nase slavne
A i ove ne bas davne
Sve smo sto nam je vrijedno
Stekli zajedno
E, moj narode, e, moj narode


Uzmimo u ruke sudbinu i srecu
Ni ja vise tako nemogu ni necu
Uzmimo u ruke sudbinu i srecu
E, moj narode, e, moj narode


Generacije junaka
I pobjednicka vojska jaka
Jos se brine i gine
Zbog Domovine

S nebeskih tih visina
Daj nam Boze opet sina
Da nas vodi iz bijede
Sve do pobjede, moj narode


Uzmimo u ruke sudbinu i srecu
Ni ja vise tako nemogu i necu
Uzmimo u ruke sudbinu i srecu
E, moj narode e, moj narode





Necu izdat ja

Kao stjena sto se neda
Zegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam

Zivot moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje

Nisam sudac a ni mudrac
Tesko nosim to kamenje
To breme sjecanja
Na svojim ledima

Gdje god dodem, kud god prodem
Vec je netko odlucio
U ime onoga sto nas je stvorio
A nije se borio


Necu izdat ja, Boga nikada
Necu gasit sunce, koje s neba sja
Necu zbog tebe, kukom na sebe
Jer ti me volic i ti se molic za mene





Vjetar S Dinare

Zaustavi se vjetre pita bi te nesto
Vidas li mi dragu i pita li za mene
Prolazija jesam krajevima tvojim
Draga te jos voli cijelim srcem svojim

Piju li nam vuci sa izvora vodu
Da li nam slavuji pjevaju u zoru
Vukovi se kriju i piju ti vodu
Veseli slavuji pjevaju u zoru


Pjevaju u zoru
Vjetre s Dinare zaustavi se
Vjetre s Dinare
Cujes li me
Vjetre s Dinare poslusaj me
Gdje sam roden tu ponesi me


Kako mi je mati otkad s ocem nije
Da li sada stari prikovise pije
Mati ti je dobro, ne znam mozda krije
Otac ti odavno dolazija nije

Sta mi je sa bratom, kazu veliki je
Sigurno je baka bolesna k'o prije
E, jos ti se braco ozenija nije
Baka ti jos dida pribolila nije


Pribolila nije
Vjetre s Dinare zaustavi se
Vjetre s Dinare
Cujes li me
Vjetre s Dinare poslusaj me
Gdje sam roden tu ponesi me





Prijatelji

Prijatelji, cesto mislim na vas
Nije ovo vrijeme dobro za nas
Nisu cure sto su bile
Sve su se u gradu skrile
Prijatelji, kako ste mi danas

Sjetite se na ponosne dane
Kada jedan uz drugoga stane
Sve smo mogli, sve smo smijeli
I bili smo sto smo htjeli
Prijatelji, kako ste mi danas


Kazite mi,
Jeste li se umorili
Jesu li vas prevarili
Je'l nas vrijeme pregazilo



Kazite mi,
Pjevate li pjesme stare
Kao nekad, uzdignute glave
Da'l ste isti kao nekada
Prijatelji, cesto mislim na vas


Rado bih vas sve vidio zdrave
Samo da nas opet skupa stave
Pa da k'o na prvoj crti
Zapjevajmo protiv smrti
Prijatelji, kako ste mi danas





Ne varaj me sa golubom u rukama

Na brdu baklje mirisu
Koraci u mraku nestaju
Pogledaj lice djecje
Da li se sjetis na mene

Zastave slobode vijore
Caure se djecje igracke
Iza rijeke pored granice
Ljubim sliku svoje djevojke


Ne varaj me sa golubom u rukama
Sloboda je stvorena u mukama


Ljudi se vesele i tuguju
Poljupci mi tvoji ostaju
Gluhonijemi himne pjevaju
Tvoje ime svi mi spominju

Ne varaj me

Radost s visina

Sudbina je nekad puna zla i teska
Pa se zivot tako cini kao greska

Srecu treba zagrliti
Dobar prema svima biti
Samo ce od sebe
Krenuti kod tebe

Ti ne gubi nadu da ce biti bolje
Pruzi ruke k nebu i kada si dolje

Svi se sada promijenimo
I Bogu se obratimo
Samo ce od sebe
Krenuti do tebe


Prospi na nas radost sa visina
Ucvrsti nam vjeru u tvog Sina


Odbaci sotonu da te ne zavede
Pruzi ruke Kristu, neka te povede

Tu slobodu Bog ti nudi
Ti odluci hrabar budi
Da l' ces stranom tamnom
Il' ces poci sa mnom


Prospi na nas radost sa visina
Ucvrsti nam vjeru u tvog Sina





Stari se

Izmedu nas sto svijetova
Izmedu nas sto vijekova
Koje plavo more sad ljubi ocima
Da mi je znat

Iza nas sto ratova
Iza nas sto prevara
Tko joj ruz sa usana skida
Dok ja skitam da mi je znat


Stari se, stari se
Al bez nje ni pakla ni raja
Pa se pitam ima li kraja
Ima li kraja

Stari se, stari se
Al bez na isto mi dode
Kakav bio zivot mi prodje
Zivot mi prodje

Stari se, stari se, stari se


Ispred nas sumrak vremena
A iza nas zlatno sunce sja
Tko joj usne usnama dira
Dok ja sviram i pjevam

Ona nikad nece saznati
Ona nikad nece saznati
Da zbog nje svijet cu srusiti
Zapaliti i umrijeti


Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:31 Komentari ( 0 )

ON & ONA


ONA I ON

Ovo je mjesto na kojem cemo iznositi vlastite stavove, misljenja, iskustva, vezana za LJUBAV, za NJEGA, NJU ..... Neki od tekstova su preuzeti sa drugih stranica, nekih casopisa ili su to nasi tekstovi, ali pozivam i sve vas koji zelite da svoje tekstove, svoja razmisljanja ili bilo sta vezno za nasu temu podijelite sa nama, da se javite putem e-maila.

Ko zeli da komentarise tekst, na kraju svakog teksta ima direktan link za forum.




SUKNJA KAO PROBLEM MLADICA

Pa, da pocnem:
Bilo je to otprilike prije godinu ipo dana. Isla sam ulicom i prosla pored jednog para koji se raspravljao. U stvari ONA je cutala, a ON je vikao na nju .....
Djevojka je izasla bila u grad sa drugaricom i naisla je na svoga decka. U momentu kada sam ja prolazila pored njih on je viknuo obracajuci se djevojci:"Sta sam ja rekao za suknju?" , a ona je samo pognute glave cutala. Naime, njen decko je bio ljut sto je ona obukla suknju.
Meni je tada to bilo smijesno. Vec sada, to mi je jako, jako zalosno. Nikako ne uspjevam da shvatim ljude poput to dvoje "zaljubljenih". Zasto je ona pognula glavu, ako nije nista skrivila? Odgovor je jednostavan: plasi se reakcije svoga decka, jer ipak osjeca krivicu zbog suknje koju je obukla mimo njegove volje. Glupo, ali istinito. A on? Zaljubio se u tu djevojku. U vezi su. Igrom slucaja ta djevojka voli da oblaci suknje. On od te iste djevojke zahtijeva da prestane da ih oblaci. Odakle njemu uopste sloboda ili ideja da se mijesa u njen stil oblacenja?
Odavno je poznata fraza ODIJELO NE CINI COVJEKA, i mislim da bi se ona u ovom slucaju dala primjeniti. Da li bi ta, ili bilo koja druga djevojka, bila bolja ili u svakom slucaju drugacija osoba, ako bi obukla pantalone, neke siroke na primjer, ili bilo sta sto bi ublazilo vidljivost njenih zenskih oblina? Moj je odgovor NE BI. Sve ovo dalo bi se primijeniti i na muski rod. Ako bih se ja npr. zaljubila u nekog mladica zbog toga sto mu savrseno stoje uske majice koje isticu njegove snazne misice, da li bi bilo u redu da trazim od njega da prestane da ih nosi (ako bismo poceli da izlazimo), jer bi se neka druga djevojka mogla zaljubiti u njega iz istog razloga koji je mene privukao. Ako imam povjerenja u osobu koju volim, ne moram se plasiti da ce on da potrci za prvom djevojkom koja pokaze neko interesovanje za njega. U suprotonom, takvu osobu ne zelim pored sebe. Dakle, ako smatrate da neko zasluzuje vasu ljubav, valjda zasluzuje da ima i vase povjerenje. Bez povjerenja ne moze biti ni prave ljubavi. (mali_cuko)
komentar





___________________________________________________________________



Treba li se dobro poznavati prije braka?


Priznajem, i ja imam o tom pitanju podijeljeno misljenje. U nacelu smatram da je vazno da se dobro poznajemo prije braka. Ne vjerujem u onu glavno da se volimo i brak ce uspjeti. A opet? Cini se da se neki odmah prepoznaju.

Vjerujem u sve ono o cemu pisem na ovom mjestu: da na ljubavi treba raditi, da se ljubav gradi i razvija, da je osim ljubavi neophodna zelja i trud obaju partnera da veza uspije … Vjerujem da ljubav nije samo pitanje srece, koja se nekom dogodi a drugom ne. Ljubav je i svjestan odabir.

S druge strane, poznajemo one koji su godinama hodali, cak i zivjeli zajedno, da bi ubrzo nakon sudbonosnog "da" ili nakon rodjenja djeteta, brak usao u krizu. Opet, znam i za one koji su vrlo brzo nakon sto su usli u vezu, shvatili da je to to i eto, nakon desetak godina jos su uvijek u skladnoj bracnoj zajednici. Gledajuci uokolo uvidam da konkretni slucajevi mogu srusiti moju teoriju o vaznosti poznavanja prije braka. Znaci li to da sudbina i slucaj mogu biti osnova kvalitetnog braka? Ja bih rekla da se to moze dogoditi, ali vrlo rijetko.

Neki bracni terapeuti naglašavaju da za uspjeh braka nije toliko vazno koga smo izabrali za bracnog partnera, vec jesmo li zajedno s njim spremni odrzavati i razvijati kvalitetan odnos udvoje. Po toj teoriji nije vazno sto se medjusobno jos ne poznamo, niti sto mozda ne odgovaramo jedno drugome, vec jesmo li se spremni medjusobno prilagodjavati.

Veca je vjerojatnost da takav brak uspije ako razlog za sklapanje braka nije dijete. Naime, ako se partneri ne poznaju, ako se nisu niti navikli na zajednicki zivot i jos usto ubrzo postanu roditelji, tada sam vrlo skepticna da ce takva zajednica dozivjeti ozbiljan staz. Rodjenje djeteta unosi u bracnu zajednicu mnogo promjena, na koje ce se posebno tesko priviknuti oni koji se prije toga nisu privikli niti jedno na drugo.

Dakle, postoje li sudbonosni brakovi? Mogu li se odrzati oni brakovi u kojima partneri iza sebe imaju tek nekoliko zajednickih izlazaka? Mogu li se neki ljudi odmah prepoznati?
(Natasa Kraljevic-Kolbas "Trigon") komentar






___________________________________________________________________



PET VEOMA OPASNIH PITANJA:

1. zasto ga/je volim?
2. da li me voli?
3. koliko daleko je spreman/spemna ici zbog ljubavi prema meni?
4. da li sam sigurna/siguran u tu ljubav toliko da mogu da rizikujem ozbiljne stvari u zivotu?
5. koliko zapravo mozemo i smijemo da se oslonimo na neciju ljubav, pa i na svoju?

Onog trenutka, kada budete znali tacne odgovore na ovih pet pitanja vi cete biti gospodari svoje sudbine. Ali dobro razmislite. Covjek kada je zaljubljen, cesto prelazi preko mnogo toga, sto nije pametno. Ceka, trpi, nada se, a niije svjestan kuda sve to moze da ga odvede. Tek kada zaljubljenost prodje, shvata svoju gresku. Problem je u tome sto tada moze biti isuvise kasno.

Postavite sebi ovih pet pitanja i dobro razmislite prije nego sto pocnete da nabrajate odgovore. Ako uspijete jasno i glasno sebi da odgovorite na ovih pet pitanja, pa i na cetiri, vjerujte mi vi ste sretna osoba. Pa cak i onda kada vam se odgovori mozda ne bi svidjeli - barem znate na cemu ste i pruza vam se mogucnost izbora, promjene. (mali_cuko)
komentar



___________________________________________________________________



ROMANTIKA SE U VEZI KATKAD ZABORAVLJA

Ako ste u stabilnoj i dobroj vezi vec duze vrijeme, a pogotovo ako zivite zajedno s partnerom, vjerovatno ste primijetili kako se polako gubi onaj zar koji ste osjecali na pocetku veze, a osim toga, nista se drugo nije promijenilo. Pa kako je do toga doslo, jeste li mozda dosadili jedno drugome? Ne, dijagnoza je jasna: vama nedostaje romantike.

U svakoj vezi koja se vec pretvorila u kolotecinu zajednickog svakodnevnog zivota, ponekad se dogodi da zaboravite koliko vam je partner zapravo vazan. Ne zato sto to tako treba biti, nego zato sto ste previse okupirani onim uobicajenim problemima u tolikoj mjeri da ste zaboravili kako ljubav ipak zahtijeva jedan poseban tretman. I iako oboje osjecate da vam nesto nedostaje, niste sigurni o cemu se radi niti razgovarate o tome. Eventualno ce zene tek sitnom primjedbom ukazati da bi nesto mijenjale, recimo, ovakvom recenicom: “Joj, da smo sad barem negdje na pustom ostrvu.”. I tu dolazimo do kljucnog pitanja. Sto mi u stvari podrazumijevamo pod pojmom romantike? Za jedne - biti sami na pustom ostrvu, za neke druge vecera uz svijece, a za trece zajednicka topla kupka. Ipak, svi imaju zajednicki cilj – slavljenje ljubavi. Romanticni trenuci su oni u kojima izmjenjujete njeznosti potvrdujuci sami sebi koliko se volite, i stoga je normalno da u nekoj vezi ponekad nedostaje upravo to, zbog nedostatka vremena, preokupiranosti problemima ili neceg treceg. Vazno da je u trenutku kada ste shvatili sto se dogadja, odlucite to i promijeniti. Kako?

Na zalost, u danasnjoj je finansijskoj situaciji tesko govoriti o posebnim izlascima, unajmljivanju violinista koji ce tijekom vecere izvoditi srceparajuce melodije ili kupovini cijele cvjecare samo jer ste nekom odlucili poslati cvijece. No ima i jednostavnijih metoda, jer sumnjam da je neko iskreno uvidio da je ludo zaljubljen tek na gala – veceri uz jastoge i violiniste. Cast izuzecima. Za vas ipak imamo nesto drugo. Prisjetite se mjesta na koja ste voljeli dolaziti kada ste jos bili na pocetku veze. Mjesta na kojima ste mogli tiho saputati o svojoj ljubavi. Mozda bi jedan takav izlazak osvjezio pozutjele uspomene i obnovio ugaslu strast. Pokusajte se vratiti nekoliko godina unazad i krenite kao da ste tek sada uvidjeli koliko se volite. Ako ste ipak tip koji ne voli eksperimentisati, preporucujemo zajednicko pripremanje vecere uz laganu muziku i to kod kuce. Uopsteno, zajednicki poslovi u kojima se oboje dobro snalazite mogu vas nagnati na razgovore tipa: “A sjecas li se kad smo nas dvoje...”, pa onda cak ni u losijim filmovima zajednicko kuhanje nije bez rezultata. Ako vas ni to ne privlaci previse, pokusajte onda malim bezrazloznim poklonima. Kupite parfem, nesto od nakita, novu jaknu ili vec nesto sto smatrate da bi vas partner/ica zelio, i zajedno sa cvijecem urucite posve bez razloga. Nakon toga mozete predloziti odlazak u kino, pozoriste, na klizanje, pecanje, skijanje ili vec nesto po vasem ukusu. Mozda su sve ove stvari koje sam vam rekla potpuno krive, jer vi zelite nesto posve suprotno – i s pravom. Jer nije vazno ono sto ste culi, procitali ili sto su vam rekli. Vazno je ono sto vi osjecate kada ste sami sa svojom odabranicom, jer tada doista sve ovo sto sam napisala uopce nece biti vazno.
(ZP "Trigon") komentar



___________________________________________________________________



ZA SEX JE POTREBNO TROJE

Naime, ona, on i kondom.

Sve meksi i meksi, sve tanji i tanji ... Nastave li proizvodjaci istim smjerom i tempom, cesta fraza "tanko kao papir" lako bi mogla biti zamijenjena novom: "tanko kao prezervativ."

Udobni za nosenje, njezni na dodir, aromaticni pod jezikom ... iza industrije kondoma stoji pravo cudo znanosti i tehnologije. Znate li kakvim sve rigoroznim provjerama podlijezu prije nego se spakuju u vlaznu i mirisljavu foliju? Prije dolaska na kiosk ili u apoteke, svi kondomi prolaze teske kusnje:

A. Svaki se kondom testira elektronski kako bi se provjerilo nema li na njemu kakva rupica
B. Uzorci kondoma rastezu se u svim smjerovima: dobar prezervativ ne puca prije nego sto se rastegne metar u duzinu ili 30cm u sirinu
C. Kondomi se testiraju i ulijevanjem vode: moraju izdrzati 300 mililitara a da ne procure

Rijetko koji proizvod ima tako burnu istoriju kao kondom: jos od srednjeg vijeka, kad su se proizvodili od zivotinjskih crijeva, posve nehigijenski, i cak se mogli isprobati na standu na kojem su se prodavali. Ti kondomi, koliko god stitili od zaceca parove koji su ih upotrebljavali, zbog malog stepena higijene izlagali su ih velikom riziku od polno prenosivih bolesti. U trenutku kada je svijet bio preplavljen opasnim kondomima, bum su dozivjeli proizvodjaci "zdravih" kondoma - koji su se radi ocuvanja zdravlja svojih kupaca definitivno okrenuli materijalima poput poliuretina i lateksa, te brojnim drugim organskim, postindustrijskim polimerima, cije omjere u receptu za pravi prezervativ industrijalci ljubomorno cuvaju kao najvecu tajnu.

Smjese za navlazivanje, koje se zajedno s kondomima pakuju u hermeticke paketice od folije, obogacene su spermicidima. Vec i s klasicnim sastavom ovlazivanja, bez spermicida, kondom je bio najuspjesnije sredstvo protiv zaceca, a dodatni je premaz uvelike poboljsao kontracepcijski ucinak.
Osim sto stiti od trudnoce, kondom predstavlja fizicku, mehanicku prepreku koja ga cini najpouzdanijim sredstvom protiv prenosenja spolnih bolesti. Zato vam preporucujemo navalu na sve tanje i tanje kondome: ionako ih ima u bezbroj oblika, boja i ukusa, pa ih mozete mirno napuhivati, puniti vodom ili bacati kroz prozor. No, koliko god nacina zabave otkrili medju kondomima, NIKAD ne zaboravite njihovu temeljnu funkciju te zdravstvene i higijenske prednosti koje vam pruzaju. (David Kobalov, "Cosmopolitan")komentar




___________________________________________________________________



NOVE ISTINE O LJUBAVI

O partnerskom se odnosu danas razmislja na drukciji nacin. Prosla su vremena kada se ocekivalo da se jedna strana zrtvuje za uspjeh veze / braka. Samo naivni danas vjeruju da je ljubav sama po sebi dovoljna da veza / brak uspije. Kljucne rijeci za ljubavnu srecu postale su: komunikacija, uvazavanje razlicitosti, rad na sebi.

1. Muskarci i zene ne razmisljaju na isti nacin. Muskarci i zene imaju drukciji nacin na koji komuniciraju i na koji rjesavaju probleme. Zene komuniciraju da bi iskazale svoje osjecaje, a muskarci da bi rjesavali probleme. Zene uzajamno iskazuju podrsku, muskarci se medusobno natjecu. Muskarac se bori da bude jak, a zena da zajednica bude jaka. Niti jedan stil komuniciranja nije sam po sebi dobar ili los.

2. Hrabrost jest priznati svoje osjecaje, a ne - skrivati pod tepih probleme koji se pojavljuju u vezi. Niste sebicni ako jasno kazete što biste zeljeli od partnera te kada biste bili zadovoljni u odnosu.

3. Sto jasnije izrazavamo svoje potrebe i osjecaje, to je veca vjerojatnost da cemo biti zadovoljni u vezi. Komunikacija je tako sustinska da u trenutku kada prestanete komunicirati, vas brak / veza, pocinje pucati: osjecate se neshvaceno, preplavljuju vas negativne emocije i zlovolja i, ono sto je za ljubavni odnos najgore, osjecate se nevoljeno.

4. Negativni osjecaji koje potiskujemo kad tad izadju na svjetlo dana, ali kao otrov, koji malo po malo nagriza nas odnos s partnerom. Kada blokiramo ljutnju ili tugu, slabimo i radost i ljubav. Ako ne pokazujete sto vam je na dusi, izmedju vas i partnera ubrzo zavlada sutnja i hladnoca.

5. Niko ne moze promijeniti vase misli i ponasanje. Isto tako, ma koliko nekoga voljeli, taj se nece promijeniti zbog vase ljubavi. Jedina osoba koju mozete promijeniti ste vi sami. (Natasa Kraljevic-Kolbas, " Trigon") komentar

http://www.volim_te.users.cg.yu/textovi.htm

Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 11:25 Komentari ( 0 )

Od srca, srcu
Od srca, srcu
citati



Stvarni zivot ne sacinjavaju nasi planovi o sreci, nego bas ono sto se protivi tim planovima i namjerama, ono sto se slucajno desava, sto je potpuno nepredvidjeno i sto izaziva samo razocarenje i bol.

SVE SE MOZE ZBOG LJUBAVI, ALI SE NE MOZE POSTATI NEKO DRUGI.

Mozda uspjesna ljubav katkad upotrebljava jezik laskanja. Ali beznadezna ljubav uvijek govori istinu. (Vilki Kolins)

Pretjerano razmisljanje o necem skrene misao na bespuce, narocito u stvarima osjecanja.

Sto vide slijepi, ne vide zaljubljeni


Jedan veliki problem u karakteru covjekovom, to je iskrenost prema sebi samom. Odista, covjek nikoga ne vara koliko sebe samog.

...... A sad, sta mi sluzi moj stit? Ne mogu se njime odbraniti, posto se moja bitka bije u meni .....


Nije moguce samo ono na sta nikad nismo pomislili.
Bol koju prouzrokuje ljubav moze izlijeciti samo ljubav.

Ljubav je kao more: ko ne zna da pliva - potone.

Slucaj i sudbina mogu u sekundi da izbrisu snove.



Civilizacijom i razmisljanjem, covjek je komplikovao sva svoja osjecanja, pa i ljubav.



Najsretniji su u ljubavi oni koji su izgubili smisao o sebi i svojoj cijeni.



Ljudsko bice mora nekoga da voli; inace se gasi kao svijeca.

Ako ne mislimo na buducnost, ne mozemo je ni imati.



Ima stvari zbog kojih se kajemo prije nego ih ucinimo; Pa ipak ih cinimo.




NE ZNACI DA NE PATIS AKO CUTIS.



Kada covjek nije spreman da se za svoja ubjedjenja izlozi opasnosti, onda ili njegova ubjedjenja ili on sam ne vrijede mnogo.




Srce ima svoje razloge, sto razum ih ne poznaje!

Lakse je vratiti kazaljku na satu, nego dan na kalendaru.

Ljubav nije osjecanje, nego vezivanje, pripadanje...

Ljubav se rodila. Voljeti - znaci uzivati u gledanju, dodirivanju ljubljene osobe koja nas voli; osjecati je svim culima i iz najvece moguce blizine.
LAKSE JE BITI ZAISTA SAM, NEGO GAJITI ILUZIJU O TOME DA IMAMO NEKOGA.


U najvecoj ljubavi uzivamo bas u onome sto dajemo, a ne u onom sto primamo.

Covjek dobija kad daje

Tesko je voljeti, ali tesko i ne voljeti; A najteze je voljeti uzaludno!






NIKAD COVJEK NE MOZE SVE DA PREDVIDI; IGRAMO NA SRECU VISE NEGO STO MISLIMO.




"Kad biste vi voljeli kao ja uvidjali biste da su najvece ovozemaljske razlike i oprecnosti polozaja samo trunka na terazijama u poredjenju sa jedinstvom skladnih misli i osjecanja, i istinski zaljubljenih i privrzenih dusa."
_________________

Udati se za nekoga koga ne volis isto je sto i prodati se kao rob.
_________________
Nikad nije kasno da se covjek popravi dok god ima pameti da to zeli i snage da svoj cilj ostvari.
_________________

Kroz necije oci moze se gledati u dusu i za jedan sat se moze saznati vise o velicini i sirini i dubini necijeg srca, nego za citav zivot onda kad muskarac ili zena nisu skloni nista da otkriju, ili kad covjek nema smisla da to razumije.
("Stanarka napustenog zamka")

En Bronte

Covjek se najvise plasi onog sto ne razumije.






Moramo uciniti ono sto moramo onda kada sudbina to zatrazi od nas.
________________

Kroz borbu i patnju covjek se kali.
________________

Ako razmisljas o tome da nesto uradis, treba prakticno da prevedes to u sto je moguce realnije termine.
("Put za Gandolfo")

Robert Ladlam






Veliki praznici i svecani dani mogu da pokazu koliko su nam daleki oni koje smatramo najblizima.
_________________

Razgovora i savjeta ima uvjek, osim onda kad nam je to najpotrebnije.

Ivo andric




Covjek nikad ne moze znati krajnje istine.
_________________

Nije vazno sta covjek treba da cini ili ne treba da cini. Vazno je ono sto covjek cini.
_________________

Nema pravde na svijetu. Sve je lutrija.
_________________

Cemu se uzdrzavati!
Zivot i ljubav su kao noc i dan, nude nam se po sopstvenoj volji, a ne po nasoj.
Primi njihove darove dok mozes.....

_________________

Covjek je upola pobjedjen kad to priznaje.
_________________

"Prodro sam do dna svoje duse i otkrio neslucene snage i velicine."
("Kralj Alkohol")


Jack London

Stvari su uvjek jednostavne kad mislim o njima.
Nikad nisu tako jednostavne kad ih pocnem izvrsavati.
_________________

Mojoj djeci bice slobodno da vjeruju u sta hoce. Njihova vjera ili nevjerovanje bice stvar njihovog izbora.
_________________

Ima nekih stvari koje jednostavno ne mozete reci, nekih osjecaja za koje jednostavno ne nalazite rijeci .....
("Kamen za Denija Fishera")



Neke se stvari jednostavno moraju dogoditi prije nego ljudi odrastu.
_________________

Sta ostane od ljubavi, uvjek te prati. ("Kamo ljubav ode")

Harold Robbins


Mozemo da promjenimo svoje zivote samo u onom djelicu sekunde vjecnosti koji nam sada pripada. Ako se u jednom trenutku odmaknemo od tog sada, na nekom drugom je da odluci.
_________________

Sicusna promjena danas dovodi nas do dramaticno razlicitog sutra.
_________________

Bez obzira koliko smo sposobni ili dostojni, nikad necemo doprijeti do boljeg zivota dok ga ne zamislimo i dozvolimo sebi da ga imamo.
_________________

Naravno da postoji sudbina, ali vas sudbina ne tjera tamo kuda vi ne zelite da idete.
Vi ste oni koji birate. Sudbina zavisi od vas.
_________________

Svaka mocna ideja je potpuno ocaravajuca i potpuno beskorisna dok ne rijesimo da je iskoristimo.
_________________

Svoje zivote krojimo snagom svojih izbora.
("Jedno")

Richard Bah


NIJEDNA KNJIGA NIJE TAKO LOSA, DA BAR DJELIMICNO NE BI KORISTILA .....

Hocu da vjerujem da postoji neki razlog zbog kojeg zivljenje ima smisla, neko nacelo koje bi mi pomoglo i u teskim i u lijepim vremenima. Dzek London

U ljubavi ne stradaju samo ljudi mekog srca, nego, naprotiv, najvise stradaju bas oni koji umjesto srca unose svoju grubu sebicnost, svirepu zelju da osvoje i potrebu da despotski zavladaju.
____________

Ako ljubav zavisi od nase slobodne volje, zasto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli da prestanu?
Naprotiv, placu od bola i robuju ljubavi, cak i oni ponosni ljudi koji inace smatraju ropstvo za najvece zlo; rado se lisavaju zbog ljubavi neceg cega se inace nikad nisu htjeli odreci; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i zive u strahu da ne izgube samo onog koga vole.
_________________

Ljubav je iskrena jedino ako se nalazi sva u predmetu koji ljubi, a ne u principima koji su izvan nje.
_________________

Ljubav se sastoji od izuzetnih i protivrjecnih dusevnih i duhovnih potreba: voljeti i biti voljen, osjetiti strast i probuditi strast, i najzad, patiti zbog nekog i zeljeti da i on pati zbog nas.
("Blago cara Radovana")

Brutalni rastanak nije najgori, nego je najgori rastanak njezan i pun promisljenih obzira, ..... , kada gorku suzu zamijeni slatka rijec. ("Jutra s Leutara")

Jovan Ducic



MOGLA SAM. Nikad necemo uspjeti da dokucimo pravo znacenje ove recenice. Jer u svakom trenutku naseg zivota postoje izvjesne stvari koje bi mogle da se dogode, ali im jednostavno nije sudjeno da se dogode. Postoje carobni trenuci koji prolaze neopazeni, a onda, iznenada, ruka sudbine preokrene citav nas svijet.
_________________

Postoje neke stvari za koje se vrijedi boriti do kraja!
_________________

Nova cipela steze. Ni sa zivotom nije drugacije: zatice nas nespremne, i primorava nas da krenemo u nepoznato, onda kad ne zelimo, kad nam to nije potrebno.
_________________

Ljubav je kao droga. U pocetku javlja se osjecanje euforije, potpunog predavanja. Kasnije, sutradan, zelis jos. Jos se nisi zasitio, ali osjecanje ti se dopalo, i uvjeren si da ga mozes kontrolisati. Mislis na voljenu osobu dva minuta, a tri minuta je zaboravis.
Ali, uskoro, naviknes se na tu osobu i pocinjes u potpunosti da zavisis od nje. Onda na nju mislis po tri sata, a zaboravis je na dva minuta. Ako nije pored tebe, osjecas se kao narkomani kad ne nabave drogu. U tom trenutku, kao sto zavisnici od droge kradu ili se ponizavaju da bi pribavili ono sto im treba, ti si spreman na sve radi ljubavi.

("Na obali rijeke Pjedre sjedjela sam i plakala")

Paulo Koeljo

Ne koristi izbjegavati neugodnosti; Moras im se suprotstaviti.
_________________

Kako je lijepo kada se zajedno s drugim mozes veseliti nekom dozivljaju. Ako si sam, sve brzo postane dosadno i nezanimljivo.
_________________

Na svijetu ima cudnih stvari i jos cudnijih ljudi.
_________________

Biti slobodan znaci biti osamljen ..... vrlo osamljen.
("Sjene proslosti")

M.L.Fischer









Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 11:24 Komentari ( 0 )

http://www.angelfire.com/la/MijaZmija/index.html
http://www.angelfire.com/la/MijaZmija/index.html
Utipkao LuKa - 2.4.2005. u 11:22 Komentari ( 0 )

Sreca je.........
Sreca je.........



Sreca je... zagrljaj prijatelja kada se osecate lose...

Sreca je... kada vatrogasna kola koja ste mimoisli ne stanu pred vasom kucom...

Sreca je... kada ste izasli iz autobusa koji staje na svaku stanicu...

Sreca je... kada krenete na vreme znajuci da stizete na vrijeme...

Sreca je... kada imate sitno za parking...

Sreca je... kada saznate da kolima treba sitnija popravka, iako se najprije cinilo da je u pitanju preskupi remont...

Sreca je... kada vasa tasta cini ono sto biste vi voljeli...

Sreca je... kada ste izabrani u tim, iako nijeste najbolji...

Sreca je... kada vas tim pobijedi jer je timski rad bio odlican...

Sreca je... kada konacno pogodite nakon serije neuspjeha...

Sreca je... kada ucestvujete u trci i... samo ucestvujete ...

Sreca je... naucite da klizate prvi put kada stanete na klizaljke...

Sreca je... kada nadete pravi poklon za osobu do koje vam je stalo...

Sreca je... kada otvorite vrata i vidite osobu koju volite...

Sreca je... kada se djeca igraju u pijesku ali bez sva?e...

Sreca je... kada dijelite ono sto imate sa nekim ko ima manje srece u zivotu...

Sreca je... kada mirno spavate ne razmisljajuci o tome da ce alarm zazvoniti...

Sreca je... kada se popnete na drvo a da vas niko ne opominje da pazite...

Sreca je... kada znate puno tacnih odgovora na puno pitanja...

Sreca je... kada dobijete 5 na testu za koji mislite da se bas i nijeste "proslavili"...

Sreca je... kada prodete na testu bez varanja...

Sreca je... kada dobijete iskreni kompliment...

Sreca je... kada vas neko pohvali za posao u koji ste ulozili puno truda...

Sreca je... kada ne morate da zurite da bi zavrsili posao...

Sreca je... zagrljaj svakog dana kako bi otjerali lose stvari...

Sreca je... ziveti, radovati se, nadati se, voleti...

Sreca ja... biti spokojan, miran

Sreca je.. imati je bar na kratko

Sreca je... kad znas da su tvoji najblizi dobro i zdravo...

Sreca je... kad znas da mozes da pomognes nekome (i to i ucinis)...

Sreca je... kad znas da ces videti voljeno lice kako ti se smesi iako se ti vracas kuci natmuren (a) nakon teskog dana na poslu....

Sreca je... kad se ujutru probudis i vidis da su ti na mobilni stigle poruke od najblizih koji nisu sa tobom.... Onda ti dan ima novu, toplu i lijepu notu...

Sreca je kad se nasmesis nekome, onako, u prolazu, a ta osoba ti uzvrati osmjeh....

Eh, sta je sve sreca......




Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:17 Komentari ( 0 )

ustvo za zivot
ustvo za zivot

1. Imaj na umu da su velike ljubavi i veliki uspesi spojeni sa velikim rizicima.
2. Kada gubid, nemoj izgubiti pouku koju mozes iz toga izvuci.
3. Sledi 3 RS:
A. "respect" (postovanje) prema sebi,
B. "respect" (postovanje) prema drugima,
C. "responsibility" (odgovornost) za svoje postupke.
4. Upamti da ako ne dobijes ono sto zelis, ponekad je cudesan udarac srece.
5. Uci pravila tako da znas kako na kraju da ih usvojis.
6. Nemoj dozvoliti da zbog malog nesporazuma izgubis veliko prijateljstvo.
7. Kada nesto realizujes, mozea imati grezaka, preduzmi odmah korake da ih korigujes.
8. Provedi svaki dan neko vreme sam.
9. Budi otvoren za promene, ali nemoj izgubiti od svojih vrednosti.
10. Zapamti da je cutanje ponekad najbolji odgovor.
11. Atmsofera ljubavi u tvojoj kuci je temelj tvog zivota.
12. Podeli svoje znanje. To je put da postanes besmrtan.
13. Jednom godisnje idi negdje gde nisi bio nikad pre.
14. Zapamti da je najboji odnos onaj u kome vasa ljubav jedno za drugo prekoraxuje vase potrebe jedno za drugo.
15. Presudi svoj uspeh po onome od cega si se morao odreci da bi to postigao.
16. Uzivaj svom predanoscu u ljubavi i umecu kuvanja.
17. Daj ljudima vise nego sto ocekuju, i cini to rado.
18. Nauci svoje omiljene stihove napamet.
19. Ne veruj svemu sto cujes, ali daj sto imas.
20. Ako kazes "Volim te", budi iskren.
21. Kada nekom kazes "Zao mi je", gledaj ga u oci.
22. Imaj bar sest meseci dugu veridbu pre nego sto se vencas ;-) .
23. Veruj u ljubav na prvi pogled.
24. Nemoj se smejati snovima drugih ljudi.
25. Voli duboko i strasno. To te doduse moze povrediti, ali je jedini nacin da u potpunosti zivis.
26. U sukobima se bori fer. Ne upotrbljavaj ruzne reci.
27. Ne ceni coveka po njegovim rodacima.
28. Govori polako, ali misli brzo.
29. Kad ti postave pitanje na koje ne zelis da odgovoris, nasmesi se i pitaj: "Zasto pitas?".
30. Nazovi svoju majku.
31. Kazi "Na zdravlje" kad neko kine.
32. Kad postanes svestan svoje greske, priznaj je i uci iz nje za svoju buducnost.
33. Smesi se dok telefoniras. Osoba sa kojom razgovaras cuce to u tvom glasu.
34. Vencaj se sa osobom sa kojom rado razgovaras. Kada ostarite, ova ce se sposobnost isplatiti kao i sve drugo.
35. Citaj vise knjiga i manje gledaj TV.
36. Zivi dobrim i casnim zivotom. Kada ostaris, moci ces se osvrnuti i jos jednom uzivati u zivotu.
37. Imaj poverenja u Boga, ali zakljucavaj auto.
38. Vrlo je vazno imati atmosferu punu ljubavi. Ucini sve sto mozes da stvoris miran i harmoniean dom.
39. Govori o sukobima sa ljudima koji su ti dragi, imaj na umu samo trenutnu situaciju. Ne govori o proslosti.
40. Ne zaboravi citati izmedu redova.
42. Podeli tvoje znanje, tako da mozes drugima pomoci da napreduju.
43. Budi brizljiv prema nasoj planeti.
44. Moli se, jer molitva ima nemerljivu moc.
45. Ne prekidaj nikoga dok te hvali.
46. Staraj se o sopstvenom zivotu.
47. Ne veruj nikom ko te ne gleda u oci dok te ljubi.
48. Ako zaradujec mnogo novca, upotrebi ga da drugima za zivota pomognes.
Ovo je najveca korist koju novac moze da ima.
49. Imaj na umu da je tvoj KARAKTER, tvoja SUDBINA.




Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:17 Komentari ( 0 )

5 Jezika Ljubavi
5 Jezika Ljubavi

Zelja za romanticnom ljubavi u odnosima je duboko usadena u nasu psihu. Skoro svaki popularni casopis ima barem jedan clanak o trajnoj ljubavi koju mozemo imati u odnosima. Ali zasto onda uz sve knjige, casopise i prakticnu pomoc, ne mozemo imati stalne, stabilne i ljubavlju ispunjene odnose? Kako je moguce da nakon sto procitamo clanak pod nazivom "101 nacin da izrazite ljubav prema svom partneru", izaberemo samo dva ili tri nacina koja provedemo u djelo, a nas partener niti ne primjeti nas trud? Tada uglavnom odustanemo od 98 preostalih ideja i vratimo se starom nacinu ponasanja.

Odgovor na sva ta pitanja je i svrha ovog clanka. Problem je u tome sto smo previdjeli jednu osnovnu istinu - kad se radi o izrazivanju ljubavi, ljudi govore razlicitim jezicima. Kao sto u podrucju lingvistike imamo nekoliko velikih jezicnih grupa (slavenski, germanski, romanski jezici), tako i u podruciju ljubavnih odnosa postoji nekoliko razlieitih ljubavnih jezika.

Mi najbolje govorimo i razumijemo nas izvorni jezik. Kada se susretnemo s nekim ko govori drugi jezik, nasa komunikacija ce biti ogranicena. Isto se dogada i s jezicima ljubavi. Vas emocionalni jezik ljubavi moze biti drugaciji od jezika koji govori vas patner. Koliko god se trudili pokazati ljubav na engleskom ili nemackom, ako vas partner govori kineski, nikada se necete nauciti voljeti.


U izrazavanju ljubavi postoji pet glavnih jezika:

1. Reci pohvale i ohrabrenja
2. Provodenje vremena zajedno
3. Primanje darova
4. Dela ljubavi
5. Telesni dodir

Iako postoji pet osnovnih jezika, svaki jezik ima nekoliko svojih dialekata. Vrlo je vazno naglasiti da partneri uglavnom govore razlicitim jezicima ljubavi. Mi ljubav izrazavamo koristeci samo svoj jezik ljubavi jer nam je on najpoznatiji i zbunjeni smo kada nas partner ne razumije sto mu komuniciramo. Trudimo se izraziti ljubav ali nas partner to ne razumije jer je to njemu "strani jezik". Kada otkrijemo i naucimo govoriti jezik ljubavi naseg partnera, tada cemo otkriti kljuc stabilnog odnosa koji je prozet uzajamnom ljubavlju.

Psiholozi su zakljucili da je osnovna potreba coveka da bude voljen. Svaki covjek ima "spremiste ljubavi" koje ceka da bude ispunjeno. Osjecaj pocetne zaljubljenosti privremeno ispunjava nase "spremist", ali ima ogranieen i predvidljiv kraj. Nakon nekog vremena, snovi o "sretnom zivotu zauvijekv nestaju u svakodnevnoj realnosti. Koliko cesto cujemo recenice poput: "Nasa ljubav je nestala; nas odnos je u krizi. Prije smo bili zaljubljeni ali sada vise nismo. Vise ne uzivamo jedno s drugim. Ne ispunjavamo si medusobne potrebe."

Moze li biti da duboko u srcima parova koji su povrijedeni i razocarani, postoji nevidljivo "ljubavno spremiste" koje je u tom trenutku prazno? Je li povlacenje u sebe, grube reci i kritiziranje, rezultat praznog "ljubavnog spremista"? Kada bi nasli nacin da napunimo nase "ljubavno spremiste", da li bi odnos s nasim partnerom postao bolji i romanticniji, bas kao i na samom pocetku?

No, da bi dosli do resenja, moramo prvo poceti od uzroka nasih problema. Kako uopse odnos izmedu dvoje zaljubljenih moze dospeti u krizu? Problem se nalazi u tome sto vrlo cesto ne razlikujemo pojam "zaljubljenosti" od pojma "istinske ljubavi". Zaljubljenost je vrlo cesto euforicna pojava. Partneri su medusobno emocionalno "opsjednuti" jedno drugim. Zaljubljena osoba vjeruje u iluziju prema kojoj je njegov ili njezin partner savrsen, bez nedostataka. Intelektualno zna da postoje razlike ali sigurna je da ce sve to njihova "ljubav" moci prevladati i pobijediti. Ta osoba veruje da ae osecaji srece potrajati zauvijek. Ali to je fikcija, a ne cinjenica. Nakon izvjesnog vremena, razlike i problemi koji su nam se cinili nevaznima, postaju glavni izvor gorcine, ljutnje, grubih rijeci i nezadovoljstva. Vracamo se u stvarni svijet, u kojem su njegove potrebe drukcije od njezinih. On hoce kupiti auto, a ona misli da je to "bacanje novca". Ona zeli posetiti svoje roditelje, ali on kaze da ne voli provoditi vrijeme s njima. Iluzija intimnosti nestaje, a individualne zelje, emocije i misli isplivavaju na povrsinu. Takvi parovi vrlo cesto prestaju biti zaljubljeni i njihova veza zavrsava prekidom.

Zato mozemo zakljuciti da "zaljubljenost" nije prava ljubav iz tri razloga:

-- zaljubljivanje nije zasnovano na djelovanju volje ili svjesnog izbora,
-- ne zahtijeva napor u izrazavanju ljubavi vea je povezano s instinktom;
-- osoba koja je zaljubljena cesto nije zainteresirana za poticanje rasta svog partnera i rada na odnosu, vec ima osecaj da je stigla do cilja.

Istinska ljubav za kojom svi ceznemo je drugacija. Ta je ljubav po prirodi emocionalna ali ne i opsesivna. Ona ujedinjuje razum i osecaje. Zahteva ulogu nase volje i disciplinu, te prepoznaje potrebu za osobnim rastom. Nasa osnovna potreba nije da se zaljubimo, vec da iskreno budemo voljeni od strane naseg partnera. Zelimo biti voljeni ljubavlju koja je zasnovana na razumu i izboru, a ne samo instinktu. Ako je ljubav izbor, onda partneri imaju mogucnost ostati zaljubljeni i onda kada taj osecaj prode. Takva ljubav zasniva se na stavu koji kaze: "Imam odnos s tobom i odlucujem da au te voljeti usprkos nasim razlikama i problemima." Nemojte misliti da je to hladan ili racionalan pristup, jer tek u takvoj ljubavi mozete, vi i vas partner, dozivjeti najromanticnije trenutke u vasem odnosu.

U razvijanju i postizanju takvog odnosa pomoci ce nam poznavanje pet osnovnih jezika ljubavi.


Jezik Ljubavi #1: Reci pohvale i ohrabrenja

Jedan od nacina izrazavanja ljubavi zasniva se na koristenju rijeci koje izgraduju i ohrabruju vaseg partnera. "Smrt i zivot u vlasti su jezika." Verbalni komplimenti i reci ohrabrenja su mocni izrazi ljubavi. To se najbolje vidi u recenicama koje su pozitivno usmjerene prema partneru, poput ovih: "Lepo izgledas u tom odelu. Kako si predivna u toj haljini. Ti si najbolji kuhar na svetu, ja obozavam sve sto skuhas. Zaista si spretan i mastovit u onome sto radis." Kada nas partner prima pozitivne verbalne poticaje, biti ce motiviran da se trudi jos vise da bi nam pokazao ljubav.


Jezik Ljubavi #2: Provodenje vremena zajedno

Pod pojmom provodenja vremena zajedno podrazumijeva se davanje apsolutne paznje partneru. Pri tome se ne misli na gledanje televizije zajedno, jer u tom slucaju emisija koju gledate ima vasu paznju, a ne vas partner, vec se misli na vrijeme koje vas dvoje provedete zajedno pred ugasenim televizorom, dajuai neometanu paznju jedno drugome. Ovaj jezik ljubavi ukljucuje setnje, veceru za dvoje, intimne razgovore, itd. Glavni aspekt provodenja vremena zajedno je zajednistvo koje je povezano s paznjom usmerenom na vaseg partnera. Kada nesto radimo zajedno, svoju paznju usmeravamo prema nasem partneru, a sama aktivnost i nije toliko vazna. Jedan od mnogih dijalekata ovog jezika je kvalitetan razgovor - dijalog putem kojeg dve osobe dele svoje misli, iskustva, osjecaje i zelje u prijateljskom okruzenju. Provodenjem vremena zajedno stvaramo mnogobrojne uspomene koja ce nam koristiti jos dugi niz godina u razbuktavanju nasih osjecaja prema partneru.

Jezik Ljubavi #3: Primanje darova

Dar je nesto sto mozete drzati u ruci i reci: "On je mislio na mene ili ona me se setila." Morate misliti na nekoga da bi mu poklonili dar. Dar je simbol te misli, izraz paznje. Nije bitno je li taj dar imao cijenu ili ne. Dar je misao partnera koja je pretvorena u delo. Darovi su takoder vizualni simboli ljubavi. Osobama kojima je ovaj jezik primarni, cena ili vrednost dara nije bitna. Zapravo, ovo je jedan od najlaksih jezika za nauciti. No, osim sto mozete kupiti ili napraviti dar, postoji jedan dar koji govori puno glasnije od onih koji se mogu drzati u ruci, a to je dar sebe ili dar vase fizieke prisutnosti. Biti prisutan kada vas vas partner treba, je izrazavanje ljubavi partneru kojem je primarni jezik primanje darova.

Jezik Ljubavi #4: Dela ljubavi

Raditi dela za koja znate da bi vas partner volio da ih ucinite, su dela ljubavi. Pod delima ljubavi se podrazumeva da zelite udovoljiti svom partneru na nacin da mu sluzite. To su dela poput: kuhanja vecere, pranje posuda, pospremanja stana ili kuce, pomoc pri ucenju ili obavljanju zadataka na fakultetu, obavljanje sitnih obaveza i zadataka u gradu, itd. Takva dela zahtevaju razmisljanje, planiranje, vreme, napor i energiju. Ako su ucinjena u pozitivnom duhu ljubavi, ona uistinu izrazavaju ljubav prema vasem partneru i ispunjavaju njegovo ili njezino "ljubavno spremiste".

Jezik Ljubavi #5: Telesni dodir

Svi znamo da telesni dodir komunicira ljubav. Drzanje za ruku, ljubljenje, grljenje isu nacini izrazavanja ljubavi prema svome partneru. Za neke osobe, telesni dodir je njihov primarni jezik ljubavi i bez njega se ne osjecaju voljenima, te su njihovi "spremnici" prazni. Tjelesni dodiri mogu ucvrstiti ili unistiti odnos izmedu dve osobe, mogu komunicirati ljubav ili mrznju. Ako niste odrasli u familijarnom okruzenju gdje je telesni dodir bio povezan s izrazavanjem ljubavi, onda ce "govorenje" ovog jezika zahtijevati puno vase paznje, razmisljanja i planiranja, kako bi svom partneru pokazali ljubav. U vreme velikih teskoca, vise nego ikada se trebamo osjecati voljenima. Ne mozemo uvijek promijeniti dogadaje ali mozemo prezivjeti ako smo voljeni. Najvaznija stvar koju mozete uciniti za vaseg partnera u vreme teskoca, je da ga volite i da mu to pokazete na nacin da ga grlite dok place, da mu svojim njeznim dodirima pokazete da vam je stalo. Vase reci ne moraju govoriti puno, ali vasi dodiri ce svedociti o vasoj ljubavi. Milovanje po kosi, masiranje leda, drzanje ruku, grljenje, sve su to vazne stvari za osobu kojoj je primarni jezik telesno izrazavanje ljubavi.

Kako otkriti svoj primarni jezik ljubavi?
Da bi vas partner imao ispunjeno "ljubavno spremiste", potrebno je otkriti njegov ili njezin primarni jezik ljubavi. No, isto tako je vazno otkriti i svoj primarni jezik ljubavi. Postoje tri pitanja koja vam pomazu u otkrivanju svog i partnerovog primarnog jezika ljubavi:


1. Na koji vas nacin vas partner moze najvise povrediti? Sta on/ona uvek zaboravlja uciniti? Ono sto je suprotno od onog sto vas najvise moze povrediti je verojatno vas primarni jezik ljubavi.

2. Sto najvise ocekujete i trazite od svog partnera? Ono sto ste najvise trazili je obicno ono sto cini da se osecate voljenima.
3. Na koji nacin redovito pokazujete ljubav prema svome partneru? Vasa metoda pokazivanja ljubavi prema vasem partneru je vrlo cesto ono sto vama samima komunicira ljubav i cini da se osjecate voljenima.

Jos jedna aktivnost je korisna u odrecivanju vaseg i partnerovog primarnog jezika ljubavi, a zove se "Provera ljubavnog spremista". Kada se nadete sa svojim partnerom, upitajte jedan drugoga koliko je u tom trenutku ispunjeno vase "ljubavno spremiste", na skali od 0 do 10. Nula znaci da je ljubavno spremiste prazno, a 10 da je u potpunosti ispunjeno. S obzirom na odgovor, upitajte se medusobno sto mozete uciniti kako bi ispunili medusobna ljubavna spremista. Tada svom partneru recite sto biste najvise zeljeli od njega/nje i pitajte ga sta bi on/ona zeljeli najvise od vas. Na taj nacin cete efektivno provjeriti stanje svog ljubavnog spremista a ujedno otkriti i primarni jezik ljubavi svog partnera.

Kada otkrijemo primarni jezik ljubavi naseg partnera moramo odluciti zelimo li nauciti "govoriti" taj jezik ili ne. Ako ga naucimo izrazavati svom partneru, zadovoljit cemo njegove/njezine osnovne emocionalne potrebe i stvorit cemo uvete u kojima ce i nase potrebe biti zadovoljene. Iskusit cemo trajnu i stabilnu ljubav koja nije samo instinkt ili trenutak zaljubljenosti, nego odluka da volimo i da budemo voljeni zbog onog sto jesmo.

Iako mozemo nauciti jezik ljubavi naseg partnera, cesto nam je tesko pruziti mu bezuvetnu ljubav. To je pogotovo tesko kada on ili ona ne reagiraju odmah na nase pokusaje da im iskazemo ljubav.

Bezuvjetnu ljubav koja je "strpljiva, dobrostiva, prasta zlo, misli sve najbolje, uvijek se nada", mozemo iskazati drugima jedino onda kada smo upoznali izvor takve prave ljubavi.

Koncept predstavljen u ovom clanku "Pet ljubavnih jezika" razvio je Dr. Gary Chapman u svojoj knjizi "The Five Love Languages" ciju Knjigu mozete pronaci u svim knjizarama. "Pet ljubavnih jezika" razvio je Dr. Gary Chapman u svojoj knjizi "The Five Love Languages" ciju Knjigu mozete pronaci u svim knjizarama.



Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:15 Komentari ( 1 )

~~~~~~~~~~************~~~~~~~~~~
Volim jednog djecka,
vise nego zvjezdane noci,
volim mu kosu smedzu
i njegove smedze oci...


Rijeka sava
tiho tece,
ja te sanjam
svako vece!!


Prestacu da te volim,
prestacu da zivim,
prestacu da ti se divim,
onog dana kada prestanem
da zivim...


Zasto moje srce pati,
to ne moze niko znati.
Samo onaj ko me voli,
jer i njega isto boli!!


Sjedim u parku,
prica mi pjeva,
sta ce mi zivot,
kad tebe nema!!!


Bode ruza
Bode trn
Volim onog
Sto je crn.

Pljubac je peceak
koji neboli
kad te neko poljubi
znaj da te voli.

Koliko ze zemlja oko

sunca krece

toliko ti zelim

Zivota i Srece !!!


Dobro pazi skim ces stati I

kome ces poljubac dati !!!


Ruzu ti dajem Ruza je tvoja Covece

voli te Zena tvoja !!!


Ti me pitas koga volim
Evo da ti odgovorim
Brzo citaj prva slova
Evo tebi odgovora!!!


Volim te dragi najvise na svjetu ali mi ljubav vene jer neznam dali ti volis mene!!


Kad odes u borovo da kupis patike sjeti se mene na casu matematike!!
Bijelu haljinici izvezla
mi mati u njoj cu se
svome malom dati.


Jos si mala
Jos si cvijetak
Tvom zivotu tek pocetak
Kad budes prava ruza
Ja ti zelim dobrog muza !!


Nemoj da se zaljubih
jer ti nema ljeka
to nemoze izljeciti
ni cijela apoteka.


U srce sam te zakljucala
nemozes izaci
a kljucic sam izgubila
nemogu ga naci.

Kad pojedes jabuku
i odgrizak bacis,sjeti
se vremena kad smo
bili dzaci.


Sjedi vojnik na kamenu
drzi pusku na ramenu
jednom rukom pise
drugom suze brise.


Tesko je voljeti,
Ljubav kriti,
U dusi plakati,
A nasmijan biti !!


Ispod kuce bijeli bor
molim brzi odgovor !!


Bode ruza
Bode trn
Volim onog
Sto je crn.


Ljubav je jaka
nije za dzaka
ona ga muci
nemoze da uci.


Kada vidis momka
sa drugom se sece,
opali mu plesku
i drugi put nece!!!




Amelica moja najljepsa i mila,
volio bi da si samnom,
eh kad bi moja bila...


Tuzno gledajuci sunce,
kako zalazi iza oblaka kisa.
Ja spusti jednu suzu,
jer nje vise nema...

Nema srece bez tebe,
srce dobro zna.
Dodji moja ljubavi,
zeljna sam te ja.


Nikad vise zagrljeni,
nikad vise ne.
Milo moje za nas dvoje,
sad je proslo sve.


Necu moci preboljeti,
tebe, ljubav tu.
Srca gore jos se vole,
al se rastaju.


Kada ti dugo necujem glas,
pomislim neko je izmedju nas.
Neko mi krade dodir tvoj,
zasto me mucis zivote moj.


Ovo je moja noc,
i ti mi negovori ko si,
a za tebe cu da izludim,
citav svijet da ti poklonim.
Al nediraj me kad vidis da se gubim,
kao da nisam tu, kao da nekog ljubim,
i pusti me da poludim sasvim,
jer nemogu da te zaboravim...


Samo ona, samo ona zna,
samo ona, ona lazljiva.
Samo ona, samo ona zna,
sto mi je dusu ukrala.



Oci mi tope se,
dok vijetar sa stola pjesme mi brise.
Ko iz stiha razum da krene,
kada tu tebe nema vise.


Kome sad usne ljubis do zore,
mozda to nebo zna.
Hladna noc dok misli mi gore,
dal' volim il' mrzim ja??


Nasoj ljubavi je kraj,
ja to dobro znam,
kako da te zadrzim
slabim rukama.
Ti si mali populjak,
zeljan radosti,
a ja hvatam zadnji voz,
svoje mladosti.


Koliko si puta bio nasmijan a tuzan?
Koliko si puta snio isti san a ruzan?
Kad stojis sasvim sam na pragu doma svog.
Vijetar lisce raznosi ali nema nikog tvog,
gdje je sada djevojka koju si zavolio,
gdje su prijatelji svi koje si prebolio...


Bili smo luckast par,
mada vec prosla stvar,
sada jos molim te,
odbacimo gluposti sve,
dati samo jos jednom kazem,
"Volim te"!!
Tebe jer te imam,
tebe jer te znam,
tebe jer te molim,
tebe jer te volim !!
Jedno srce imas,
to trebas dobro da znas,
ali pazi da ga samo voljenom das!!



Al daljina nije dala,
da se spoje srca dva.
Zalis sada i zalices,
ko sta zalim i ja...

Pred ocima te trazim,
srcu boli da ublazi.
Na stolu je tvoja slika,
tvoja slika najljepseg lika...
Nasmiji se dragi,
na rastanku ne krivi mene,
a ni sebe, ako ljubav mora da stane,
nek zive u nama nase uspomene!!


Sunce sije, oblak krije
zvijezde gledaju, mjesec se smije,
pa onda sebi sama kazem "edine volim te"!!


"Ceznja"
Samo sam vjetru rekla da zelim da mi se vratis,
a on odletje poput tebe i rece "mala ti patis"!!



Kad vidis vatru pogledaj u zar pa se sjeti nas,
kad smo bili zaljubljeni par...


Dugo sam te voljela al ti mene nisi.
Jedino sto mi nedostaje znaj ti si.


Zvijezda je pala, ja sam zaspala.
U tudjini mi srce vene,
jer jos jedno jutro ce da svane bez tebe...


Zivim u vrijeme pusenja i droge.
Zivim u zagrljaju dima i cigarete.
Zivim u vrijeme tamnih lica.
Zivim u vrijeme propalica...


Postoji noc kad suze teku.
Kada covjek bez boli moze da pati.
Kada gubi snagu i druge moli,
a osjeca samo jedno, a to je da nekoga voli...


Djecace smedji pokusaj da me shvatis, volim te!
Djecace smedji volim te, al ti ne razumjes kada se pati.
Pogledam cesto lice tvoje i cuperak tvoje kose.
Volim te sapuce sve u meni, volim te djecace smedji.
Al ti pricas sa drugovima i pravis se vazan,
sto mi neu pustis jedan pogled pa makar bio lazan!!


Pisem ti pismo i ako me boli, jer znam da ti srce drugu vise voli.
Al` uvijek se nadam, jer nada ne vene da u drugom gradu ipak mislis na mene.
I zelim ti reci kazati sve, al ipak sutim cekam te!!!


Polako se spusta vece, cuje se zvona glas,
tuzne mi vijesti pises, dosao je rastanak nas.
U ruci mi pero drhti kao da me neko bije,
a pred mojim ocima, suza za suzom lije.
Da tuzni ce biti dani!
U srcu mom ce biti tuga,
jer za rastanak nas, kriva je drzava druga!!



Ako ti nekada bude tesko i srce pocne da te boli.
Sjeti se tada imena moga i reci: Samo je ona znala da me voli!!!



Sta da ti kazem?
Sta da ti pisem?
Kada te volim koliko disem!!


Ponekad gledam druge dusom prepunom tuge.
Jer nema dana da na te ne pomislim.
Jer nema nade da drugog zavolim.
Jer nemam snage da te zaboravim.
Jer zakljucana u proslosti boravim!!!



Zelim da znas da voljela sam te i da te volim jos.
I sada zato ponekad sjeti se nas,
dugih setnji i jednog grada gdje smo se ljubili ko sto bi i sada!



Sanjaj i nocas kad sklopis oci, moje su budne i ove noci.
Moja noc bez tebe je duga, uvijek tuzna do zore budna.
Ovo ti od srca pisem, za tebe sreco i nocas disem!!!



Nije ovo moj promasaj prvi, kao da su mi greske ostale u krvi.
Pokusvam moram ponovo da volim, ne pricajte mi o njemu samo to vas molim.



Dali ces ikada saznati koliko neko zbog tebe pati,
i koliko si nanjeo boli jednom bicu koji te iskreno voli.
Oprosti ali volim te. Ne zamjeri sto moja ljubav zivi samo za tebe.
Oprosto sto sam ljubomorna, jer ja zelim samo tebe.
Umrijet ces a ja cu te i dalje voljeti i cuvati samo za sebe...


Voli dobrog a ne lijepog,
jer dobrota cuda stvara a ljepota razocara...


Ja volim samo tebe, dajem ti ljubav sebe,
zasto odlazis njoj kad ti dajem zivot svoj.
Mozda je tome razlog sto sam suvise mlada,
sto ti nepruzam poljubce kao ona sada!



Mozda jednog dana kada te produ sve te tvoje strasti
i kada vidis da nasla sam svoj mir sa nekim drugim.
Mozda onda shvatis da si me ipak mogao voljeti...



Zuta ruza na rastanku vene nemoj nikad zaboravit mene,
ni ja tebe zaboravit necu dok mi smrtnu ne zapale svijecu,
i dok svijeca tiho gori i dalje ce moje srce da te voli!!



Davno smo se upoznali jednom drugom ljubav dali.
Na rastanku ja sam te poljubio jel sam stobom srecan bio,
ti si moje cvece i zato te srce moje zaboraviti nece!



Zelim da ne pisem nesto za djevojke koje pate,
zelim da napisem nesto da me svi shvate,
jer ja sam voljela jednog i skrivala bol i tugu.
A on je volio djevojku drugu.
Mozda je sudbina tako htjela,
da sa mnom nisi ti , neko je roden da zivi,
a neko da pati!!



Srce mi kaze pisi mu,
ruke mi drhte nesmiju,
ponos mi kaze pusti ga,
srce mi kaze volim ga.......


Volim te volim to nije bajka,
volim te vise nego tvoja majka...

0brve tanke usnice slatke,
to imaju samo Zenicanke.


Ako je grjeh sto te volim,
nek mi taj grjeh nikad ne bude oprosten.


Govorio si da sam dijete
kako te rijeci bole ali
nisi znao ljubavi da djeca
znaju naj vise da vole


Uzivotu nemam
ko me oce ja ga necu
koga ocu on me nece
eto kakvu imam srecu


Ti si moj nisi njen
u pogresnu zenu ti si zaljubljen


Sve ti mogu pozeleti
al naj vise srecu
ada drugu volis
to nikada NECU


Ako te netko naljuti
od ljudi i dusa te gorka boli
tada se sjeti osobe koja te mnogo mnogo VOLI
Ana
Ima jedna zelja i to sasvim prosta
samo da me volis i to mi je dosta


U jednom gradu
na klupi skole
velikim slovima pise
ON I ONA SE VOLE
Ana
Sinoc je kisa padala
sinoc je plakalo sve
sinoc sam bila tvoja
al danas vise Ne


U LONCICU VODA VRI
VOLIMO SE JA I TI.
Ana
NA BUNARU ZLATNA CASA
A U CASI LJUBAV NASA
KO RAZBIJE ZLATNU CASU
RAZBICE I LJUBAV NASU.


CMOKNI SRCE CMOKNI
PA UMOKNI.


LJUBICICE SU LJUBICICE
KAD PODIGNU GLAVICE
PONJIMA ROSA LIJE
SVE DOK SE NOC NE ZAGRIJE.


JA NISAM SAMA
JA IMAM DRUGA
VJECNO ME PRATI
I ZOVE SE TUGA.



Voli onog ko te voli
pa makar bio kamen goli
a ne onog ko te nece
pa makar bio pun srece


Ne trci za njim neces ga stici!
Okreni mu ledza, sam ce ti prici.



Ako ikad budes rasjekao srce moje,
umjesto krvi ti ces vidjeti urezano ime tvoje!!
Mirela
Volim ruze,
volim lale
a najvise oci
"Plave"...


Zasto se bol, bolem placa,
zasto se suza suzom vraca,
zasto pate oni koji vole,
zasto suze na rastanku bole...


Ne gledaj u lijepotu koja ce te zanijeti,
vec gledaj u dusu koja ce te voljeti!

Momak crne kose
Kao vjetar sa planine
prodjose mi sretni dani
jedan momak crne kose
moje srce vjerno rani!!


Najteze je kad ga sretnem
dusu mi nemir para,
njegove mi oci kazu
da smo stranci bez pozdrava.
Jos jedan put da ga sretnem
nebih mogla suze kriti
molila bih vrati mi se
ne mogu te prezaliti...


Moze draga cekati
Jedan i jedan jesu dva, mojoj dragoj pos'o ja.
Jedan i dva jesu tri, o njoj moja dusa sni.
Jedan i tri cetiri, srce za njom izgori.
Jedan i cetri jesu pet, volim je kao cijeli svijet.
Jedan i pet jesu sest, najljepsi je ona cvijet.
Jedan i sest jesu sedam, nikome je bome ne dam.
Jedan i sedam jesu osam, njenu sliku svugdje nosam.



Zeno, da li me cujes?
Eto, ovako vise ne ide.
Doslo je vrijeme ozbiljnom zboru
i do gole koze iskrenom govoru.
Da kazem sve sto mi na dusi lezi
i od cega mi se koza jezi,
pa slusaj sve do kraja i ne rezi
i ako ti nije po volji spakuj kofere
i svojoj materi bjezi.
Ne moze vise ovako, kao sto je dosad bilo.
Dugo sam sutio i gutao, na sve sam pristao
da bi mir u kuci imao.



Kada volis, iskreno voli
kada ljubis, ljubi strasno,
ljubav ne trpi lazi
kada je izgubis,
za kajanje je kasno!!



Tiho je sve, ni pjesma se ne cuje vise, mrak je polako pao i sve sporije dise
Dok kisa polako place i ispire zadnjo svjetlo na nebu se zvjezde pale
negdje, negdje daleko
Snovi u bespluca plove vratit se nikad nece
umire zadnja nada da sve ce biti kao nekad zbog ove noci koju je donio vjetar...


Zelim te i gorko placem,
liju mi suze s'lica ja volim tebe
ti volis drugu, a ta druga mi je suparnica.
Zasto mi nisi rekao da je moja drugarica,
zar da mojoj drugarici budem Suparnica?!
Polako od tebe oticicu povuci cu se iz
zivota tvog a drugarica nek bude srecna kraj mladica mog.
Bolje da patim i da mi suze liju s'lica nego da u njenom zivotu!!!


Zivi onda kad zivot ti ne pruza nista,
nasmijan budi i kad ti srce place,
cekaj bolje dane koji ce nekad doci,
pronadji razloge kojih nema,
ali nastavi!!!
Reci mi volim te iako nije tako,
utjesi me molim te, jer voljeti nije lahko!


Zivot mi je tebe dao,
dasi tudzi nisam znala,
uzalud je sto te zelim
kad te s snekom drugom dijelim!


Zasto se drugi ljube?
Zasto to nismo mi?
Zasto oni sto gube,
Uvjek smo Ja & Ti???


Placite zaljubljeni i ja sam plakala,
kad sam ga najvise voljela
nisam ga imala...



Jucer su mi oca zarobili, dida su zaklali na pragu,
a meni je godina sada sedam, sta da radim sirotan sam jedan?
Siroce sam, siroce sam ali Bosnu volim- svaki covjek koji bosnu voli za nju treba vjecno da se bori.
Placem, placem i na dida svoga ocu mozda ni grob necu znati, kroz suze mu ime spominjem.
Majko, majko sirotice moja osatla je prazan kuca tvoja...


Zasto da placem sve suzom vrelom,
od sad ti vracam sve istom mjerom
necu te nikad vise da molim
mogu i ja lazno da volim.
Ako ti bude do mene stalo
sto nebi i ti plakao malo!!



Sta ce mi ruke sto ne grle
usne sto ne ljube, oci koje
vide tebe pored druge.
Dusa bez ljubavi, srce bez pokoja,
sta ce meni zivot kada nisam tvoja.



On-je trazio.
Ona-je dala.
On-je zelio.
Ona-je obecala.
On-je pricao.
Ona-je slusala.
On-je nudio.
Ona-je prihvatila.
On-je ljubio.
Ona-je uzivala.
On-je otisao.
Ona-je plakala.



Hej djecace,
okreni se, molim te
da ti kazem:
"Volim te"


Pitala sam srce svoje
zasto stalno place
ono je usutljelo
i kucalo jace.
Pitala sam dudu svoju
zasto stalno boli
jecajuci rekao mi je
uzalud tvoje srce tako jako voli...


Momak Smedze Kose
Kao vrhovi sa planina prodese me,
sretni dani. Jedan momak smde kose moje
srce vjecno rani, jos jedan put da ga vidim,
nebi mogla suze skriti. Molila bi vrati mi je,
mladost mi je prahujala a godine svoje nose ostala je uspomna jednog momka smede kose.


Ljubavi nema bez placa i bola,
ljubavi nema bez dodira tvoga!!


Bio je to davno,
bilo je to davno,
ne znam tacno kada.
Voljela sam jedno bice
voljela sam jednog "Gada"
Ne stidim se reci,
"Voljela sam gada"
ali se stidim reci,
"Volim ga i sad"


"Kazi mi"
Kazi mi jesli ikad
volio onog tko tebe nije?
Kazi mi jesili ikad
shvatio da lazno ti se smije?
Kazi mi jesili ikad cekao u sjeni?
Ako jesi, reci mi
tek onda ces znati
kako je meni !



onekad se sjetim oni nasi sretni dana onda kad nisam
bila sama, onda kad sam imala tebe a sad mi srce zebe!
Noci su mi duge a ja sam puna tuge svima kazem bas me
briga a znam da srce za njim igra.
Lazem druge a i sama sebe jer ja dragi volim samo tebe!!!



Kad budes tuzan,
kad budes sam
sjeti se moje slike i mene
sve je prolazno pa cak i ljubav
al vjecno traju uspomene!!!


Voljela sam crno oko,
crno oko puno sjaja
vjerujte mi nisam znala
da me oko crno vara.
Voljela sam crnog decka
vise nego zivot svoj
sudbina je tako htjela
da ne bude moj.
Voljela bih ga zaboravit
al' mi neda sudbina ta,
stalno mi je pred ocima
crna kosa njegova.


Sta radis- Radi sretno.
Kad ljubis- Ljubi sretno.
Sta je lepo- Rado gledaj.
Al' koga volis- Nikome nedaj!
Maja Ako me ne voliš
Ako me ne voliš nepricaj nikom,
ako me zeliš nedaj me nikom,
ako nista od toga nije,
vrati mi srce oprosteno ti je...



Kad primis moje pismo,
kada shvatis da je
kraj nek ti suze
tvoje oci i nek
traze oprostaj...



Voljet je grijeh,ja te volim dali grjesi?
Ako grijesim neka gorim i dalje cu da te volim



Jednom Momku
Voljela sam jedne oci,
jedne oci smedje boje.
Voljela ih i mislila
da ce nekad biti moje .
Ali jednog kisnog dana,
daljina nas je rastavila.
Odnijela mi smedje oci,
i tugu ostavila.
Mnogo puta kad ga se sjetim
u mislima mu poletim
i dusa me moja boli,
jer ga ja stvarno ludo
VOLIM!



Za ljubav sam ga molila jer sam ga volila.
Kako da od njega odem majko kad ja njega volim jako.
Volim ga majko kao citav svijet a ti ga tjeras kao uveli cvijet.
Shvati majko od njega nije otici lako.
Reci mi majko: Dali si ti oca voljela tako i dali je tako svako?
Znam majko da ti se srce dere jer nas dvoje nismo iste vijere!



Hey ti mali crne kose,
sto se pravis vazan
pokloni mi poljubac jedan
makar bi lazan.



Ne zaboravi da sam te VOGEL.
Ne zaboravi da sam te ljubila.
Ne zaboravi da sam ti usne dala.
Ne zaboravi da sam se SELMA zvala.



Najljepsa je ljubav
kad se usne spoje,
a za tu ljubav
potrebno je dvoje!



Zatvori plave oci
i prespavaj rastanak taj
i neka san bude
nasoj ljubavi kraj!!!



Polako se spusta vece
cuje se zvona glas,
tuzne ti vijesti pisem
dosao je rastanak nas.
U ruci mi pero drhti
kao da me neko bije
a pred mojim ocima
suza za suzom lije.
Da tuzno ce biti dani
u srcu mom ce biti tuga
jer za rastanak nas
kriva je drzava druga!



Rastanak
Ruke mi drhte,
a oci placu.
Suza za suzom lije
tako je kad volis ludo,
a tvoje srce voljeno nije...
Nikad vise voljeti necu,
a tebi zelim srecu
Kad je ja nemam i nikad imati necu!!!


Ti si mi u srcu, ti si mi u glavi,
ti mi zadajes boli jer te ludo volim
kao sto te volim tako voli mene
jer sve sto osjecam to je samo za tebe...



Prvi put sam srela oci pune
ljubavi i sna. Prvi put sam
srela oci u koje sam se
zaljubila ja. Tada nisam znala
cije su bile, tada nisam znala
da te oci plave boje mogu biti moje.
Volim ih sad i uvije cu ih voljeti,
te plave oci cu zauvijek ja imati!



"Mama"
Stoji djevocica i nesto prica
na grobu svijeca gori,
pridjo joj blize jer htjedo
znati sta li to ona zbori.
"Ja znam da tebe nema vise
al opet sam cvijece brala
i dugoj sam zeni dala
sa osmijehom je primila
i rekla "hvala"
i zaplakala kao sto si i ti znala"



Vec dugo mi nisi na um pao,
bila sam te u zaborav dala.
Al uzalud zadrhtami srce
kada sam te sa drugom ugledala!



Teski su dani, u srcu mi je tuga,
jer za rastanak nas kriva je osoba druga.
I sad se osjecam onih dana
kada si me u zagrljaj zvao
i uz blag osmijeh i dodir usana
zadnji poljubac dao!!!


Plavo je nebo, zelena je trava,
crvena je ruza sto na njoj spava!
Lezi i ceka sunce da zadje, mjesec zablista
i ljubav pronadje!


Ovaj osjecaj ljubavi, koji osjecam za tebe,
osjecaj tako jak, tako poseban i nov.
Ti mi poklanjas srecu svaki dan.
Nikad nisam znala da bi moglo biti ovako...


Oprosti sto placem i sto nemam mira
kad cujem da neko uz gitaru svira.
Oprosti sto lutam ulicama grada
s'zeljom da te sretnem iznenada.
Oprosti sto tvoje ime po sveskama pisem
jer sjecanja na tebe nemogu da izbrisem.


Dugo sam ostala pred tvojom slikom,
dugo sam ceznula za tvojim likom.
Tiho te zvala u jednoj noci iako sam znala da neces doci.
Mirno si rekao da volis drugu a meni zadao bol i tugu.
Tuzna srca , vesela lica, krila sam tugu od drugarica,
jer tesko je bolnu ljubav kriti u srcu
patiti a nasmijan biti!!



Zar sve ove godine
tebi nista ne znace
Meni su bas preduge
cesto mi se zaplace.
Kako mi nedostajes
samo ruku da mi das.
Kako mi nedostajes
da li znas?
Ti si meni jedini
u zivotu ostao,
srce bi da sakrije
ali ne zna, ne smije.
Voljela bih da si tu
samo noc da ostanes
Voljela bih da si tu
i da vise ne ides...
Zauvijek tvoja!!!



Srce boli kad se voli,
kad se rastaje tad se lomi.
Nista na svijetu vise ne boli,
kad se prava ljubav slomi!!!


Hej gitaro samo sviraj,
moju dusu pjesmom diraj.
Na ljubav me staru potsjeti
da osjetim kako je bilo voljeti.
Samo mu ime nemoj spominjati kad te molim, jer u srcu mom je jos i nemogu da ga prebolim. Gitaro sviraj neka srce zaboli
i nek osjeti da se samo prva ljubav iskreno voli. Svojim zicama ti potresi neka sve odjekuje, jer on vise kraj mene nije...


Ja volim ljubav,
ljubav voli mene.
Ali osobu koju ja volim,
ne voli mene!!!


Nek mi oproste svi muskarci svijeta, sto sam ga najlijepsim zvala.
Nek mi oproste ruze, sto sam njemu najlijepsu dala.
Neka mi oprosti sudbina sto sam ga proklela.
Nek mi oprosti on sto sam ga voljela!!!


Voljela sam taj pogled mio i drag,
koji u mojoj dusi ostavlja trag.
Uzalud je bilo sve, sva ta moja nada,
jer njega sada ima druga.
A meni ostaje samo tuga...
Neka ide drugoj,
jer prolazno je sve
ali ipak neka nikad
ne zaboravi rijeci dvije:
"Volim te"!!!


Htela sam da te zaboravim,
al' to nikada necu moci,
uvijek mi se u mislima javljaju tvoje crne oci. I sad kad sam sama u pustoj noci
kao da iz tame sjaje tvoje crne oci.
Te crne oci ja sam voljela i uvjek zbog njih patila, igrale se zivotom moim jer nisu znale da ih volim!!!


Nocas sam bila na nasme mijestu starom,
tu sam pila i druzila se sa svojom gitarom.
Plakala samo je tebe vize nije bilo
tu na nasem starom mijestu.
Gitara mi je tiho svirala u mom si
srcu bio samo ti.
Suza za suzom je padala
vjeruj mi sreco plakali su sa mnom
galebovi svi.
Kako da kazem toj svojoj gitari da vise nisi onaj stari.
Kako da doj dokazem istinu kad sam izgubila ljubav jedinu...


"Volis li me"
Volis li me?
Gdje to mogu procitati?
U tvojim njaljepsim zelenim ocima,
u tvojoj kosi,
u tvom osmijehu najsladem
na svijetu, u tvom srcu?
Molim te
reci mi da ono za mene kuca.
Molim te reci mi:
"Volim te, zauvijek si moj i
zauvijek sam tvoja"


Tiho je sve, ni pjesma se ne cuje vise,
mrak je polako pao i sve sporije dise.
Dok kisa polako place i ispire zadnje svijetlo.
Na nebu se zvijezde pale, negdje daleko,
snovi u bespluca plove vratit se nikad nece,
umire zadnja nada da sve ce biti kao nekad,
zbog ove noci koju je donio vjetar.


Nocu ne spavam
u suzama ronim
sjecam se srece
u danima onim.
Zaboravit cu sve
ali tebe necu
jer od tebe ljubavi
nisam srela vecu!!!


Ko me jednom prevari,
ko mi dusi slomi,
taj u mojoj dusi
vise ne postoji.


Gledam kisu i placem zajedno s nebom.
Ono place jer nema sunca,
ja placem jer nema tebe.


Budalo Moja
Ti si budala meni se cini, ako nisi onda izvini, sve djevojke zavaravas pa i mene pokusavas. Nebi stobom nikad stala da si sin od generala, da govoris sto jezika, da je tvoja Amerika, bolje uzmi hemisku sparavu pa ispitaj ludu glavu ako hoces da znas ko sam dodzi veceras u osam!
Cao budalo moja, voli te tvoja ti znas koja!



Volim crne oci,
volim crnu kosu,
volim momka tog,
ime mu je samo to.
Cujem ime, vidim njega
srce lupa bo, co, bo, co, bo, co.


Srce si moje voljeno,
osjecam dodira zar,
sreca si moja bezkrajna,
ti si mi najljepsi dar!!


Ne mogu da ga ne volim,
zato cu pjevati,
pjesmom ga pitati,
zasto me ostavi!?


Jos te trazim danima,
jos te sanjam nocima.
Nema tvoga dodira,
puna godina!!


Srce ranjeno,
puno pjesme,
pjevalo bi sad,
al zna da ne smije.
Srce ranjeno, ej tako mi je,
ne moze bolnije,
ej da ga nije,
znas kako mi je
ne moze bolnije!!


Kao ruza rumena,
venula pa uvela,
sprvim snijegom nestala,
evo godina...


Ostavljam ti usamljenemoje zore,
ostavljam ti isplakanih suza more.
Nek te podsjete koliko si me ranio...


Jja hocu tebe,
i Bog je s nama.
Ja necu drugog ,
nek ostanem sama!!!


Zasto mi srce ranis,
zar nemozes da shvatis
koliko to moze da boli,
uzalud nekog voljeti a nebiti sa njim!!


Ti si me ranio.
Ti si me ranio.
Ti si mi srce slomio.
Ti si mi sve sto ja zelim,
pa te molim da te niskim ne dijelim...


U ovoj tihoj noci,
dok ja placem,
cuces moj korak.
Kako za tobom uzdise,
kao nikad prije nikog nisam voljela,
kao tebe sada.
Voljeni moj ode od mene bez pozdrava!!!


Nek ti ona ljubav pruzi,
ako ti nisam ja.
Tad ces tek shvatiti
sta ljubav znaci,
a tada necu postojati ja!!


Srce boli,
jos ga voli,
dusa, nemir para,
otisao ja moj voljeni,
al me razocara!!!


Ja sam ruza ,
ti si cvijet,
ja te volim
to zna citav svijet!!


Moj mali, nekad je bio
al sada vise ne.
Odpratise ga moje suze
koje sada jos uvijek lijem...


Ti si sve!
Ti si moj!
Pazim na te,
da ne odes njoj!!!


Ako te ikad sretnem,
zastani malo da te vidim,
posto te jos uvijek nemogu da prezalim...


Samo si moj to zna svako,
da te samo ja volim jako.
A nikad niko te nece voljeti kao ja,
mozda neka al to necu biti ja...


Poljubac je cigareta,
cigareta je dim,
dim je rastanak,
sto ostaje za njim!!!


Sat zvoni,
tebe nema,
sat stade,
neko mi te ukrade!!!


Minut dva,
cekam te ja,
minut tri,
zasto me Dinci ostavi??


Leti ptica rasirenihkrila,
pisala bih jos ali
nemam papira!!!


Ja volim samo tebe,
dajem ti ljubav, sebe,
zasto odlazis njoj
kad ti dajem zivot svoj?
Mozda je tome razlog,
sto sam suvise mlada,
sto ti ne pruzam poljubce
ko ona sada...


Voljela sam plavo oko,
plavo oko puno zara.
Vjeruj te mi nisam znala,
da me plavo oko vara!!


Kad te rastuze zvuci gitare i kad te zivot gorko zaboli sjeti se da na
svijetu uvjek ima neko, neko ko te voli !!



Hocu da te zaboravim
ali ne znam kako.
Ni sanjala nisam
da te volim jako!!


Voljela sam nebo,
voljela sam dugu,
voljela sam tebe
a ti volio drugu.


To su samo zvijezde male
kojim kazem moje tajne!
Ja im kazem, ja ih molim
da mu kazu da ga volim!!


Probudi se bijelo lane,
jos za tebe imam snage.
Da te drugi milo dirne,
na sargiju da ti svirne...


Tebi vise nije stalo kao nekada
stojis tu, i mirno gledas kako placem ja.
Ugasila je se stara vatra u rijecima ti led,
cekaj malo jednog dana ce doc i na tebe red...


Na grani ptica place bijela.
Slomljeno krilo da izlijeci.
U jednoj noci septembra.
Ona je otisla bez rijeci!!


Snjegovi vec se prvi slute,
a maj je jos daleko.
Gdje je ona, skim sada zivi
dal' ce mi reci neko...


Dusa kad iznevjeri,
sve teze je i teze.
Da pobjegne i ostavi
sta me to za tebe veze??


Dok zadnji ti put moj umorni um
spava na nedrima golim.
Ja poslednji put kanjonima sna
pjevam koliko te volim!!!


Jer ne moze tako, nije ni meni lahko,
mada nemam niske ponude.
I moram puno da dam ali bar jedno znam,
ona mora moja da bude.
Mora samo moja da bude!!!


Ti si sve, sve sto volim,
dokle vise da ti govorim.
Tvoj korak, moja fabija,
tvoja ljubav teska robija
o da, a sve to meni stvarno treba.


Moja sreca los je meni drug..
Bacam karte, poslednji je krug
Prica stara, najpoznatija,
ti si moja najbolja partija.


Tvoj je miris jos na meni
jutro nosi nesrecu.
Mrzim telefon sto cuti
nema te izludecu!!!


Sad mi treba bar na tren,
nesto tvoje, da ne budem sama.
Mozda sam i prevarena
ali ja to nezelim da znam!!!


Dan jos jedan sporo ide,
sta sad meni ostaje.
Sve sto kazes sve sto radis
tako mi ne dostajes!!

Ne beri trnje,
jer nije cvjitce.
Ne ljubi onog,
koji tebe nece!!


Bila je zima,
vrucine teske,
mrtvac je na konju
jahao pjeske,
i sasobom je vodio
staricu mladu,
bila je celava
i nosila snalu!!!


Afrika i Azija,
kontinenta dva
ne zaboravi Sanele
da te volim ja!!


1+2 volim te ja!
1+3 volimo se mi!
1+7 adresu ti nedam!
1+8 pogodi ko sam??


Djevojcice mala,
lako ti je znati,
onaj tko te voli,
ocima te prati!!!


Dani ce proci,
sunce ce sjati,
koliko te volim,
niko nece znati!!


Kad si tuzan
i srce te strasno boli,
okreni moju sliku i vidi ko te voli!!


Kad prodes pored groba moga,
gdje raste grm i trava,
zastani malo i reci "Ovdje zrtva ljubavi spava"...


Ti i ja drzimo u ruci,
dio pakla i dio raja.
Mi se zelimo voljeti vjecno,
i bit cemo skupa sve do kraja!!


Prestacu da te volim,
prestacu da mislim na tebe,
prestacu da ti se divim,
onog momenta kada cu prestati da zivim...


Zivot znaci voljeti,
voljeti znaci razmisljati.
Razmisljati znaci patiti,
patiti znaci umrijeti,
"Ima li smisla zivjeti"


Nema srece bez tebe,
srce dobro zna.
Dodji moja ljubavi
zeljna sam te ja!!


Nikad drugog zavoljeti necu moci ja.
Sta odluci bol da muci nasa srca dva!!


Nema tuznije subine
od ove nase ljubavne.


Nikad vise zagrljeni
nikad vise ne.
Milo moje za nas dvoje
sad je proslo sve!!


Necu moci preboljeti
tebe, ljubav tu.
Srca gore jos se vole
al se rastaju!!


Kad nisam s tobom bar jednu noc
pomislim odmah drugi ce doc.
Da mi ukrade osmijeh tvoj,
zasto me mucis zivote moj??


Kada ti dugo ne cujem glas,
pomislim neko je izmedju nas.
Neko mi krade dodir tvoj
zasto me mucis zivote moj??
Samo ona, samo ona zna,
samo ona, ona lazljiva.
Samo ona, samo ona zna
sto mi je dusu ukrala...


Ovo je moja noc,
i ti me ne pitaj sta je,
ni zasto hocu svim silama
da vino mi potece zilama.
Da casama ne znam broja
da glava ne bude moja
i pusti me da poludim sasvim,
jer nocas hocu da te zaboravim!!!


Oci mi tope se
dok vjetar sa stola pjesme mi brise.
Ko iz stiha razum da krene
kada tu tebe nema vise!!


Kome sad usne ljubis do zore
mozda to nebo zna.
Hladna noc je dok misli mi gore
dali volim ili mrzim ja...


Nasoj ljubavi je kraj
ja to dobro znam
kako da te zadrzim
slabim rukama.
Ti si mali populjak
zeljan radosti
a ja hvatam zadnji voz
svoje mladosti...


Dugo te nema, sve je po starom
jos uvijek zivim sam.
Sjedim i pusim, sanjarim malo
samo da prodje dan...


Prije nego sto odes iz zivota mog.
Prije nego sto napustis moj san.
Dvije, tri, rijeci mozda prije rastanka.
Dvije, tri, rijeci ili mozda ne, ne, ne,
sreco moja kasno je za sve!!!


Ja ti nisam uspio pokazati mjesec ispod modre pucine.
Moju sjenku nikad neces vidjeti.
Nekad vise cuti moje korake ne, ne,
ne brini sreco za mene...


Koliko si puta bio nasmijan a tuzan,
koliko si puta snio isti san a ruzan.
Kad stojis sasvim sam na pragu doma svog,
vjetar lisce raznosi ali nema nikog tvog.
Gdje je sada djevojka koju si zavolio,
gdje su prijatelji svi koje si prebolio...


U ludo su ljeta prosla, nikad ona nije dosla
poljubcima da me ljubi, usnama da tresnje nudi.
Evo, uzmite mi sve, ja sam ruke digao,
kada do nesretne obale nikad nisam stigao...


Nemogu ti pomoc ove noci,
jer nemogu protiv srca svog,
jer nemogu skriti svoju bol.
Uzalud, ovaj put sve je gotovo!!


Ne zelis kraj, mada je tu,
medju nama stvara se jaz i blijedi sjaj.
Ne zelis kraj, tesko je znam,
ali idi, ne daj se, ne daj, ostacu sam...


Tebe jer te imam.
Tebe jer te znam.
Tebe jer te molim.
Tebe jer te volim...


Poljubac je utjeha
to nista ne boli.
Kad te neko poljubi
znaj da te voli...


Ja sam te voljela ali nisi znao.
A sad kad sam otisla ti si se pokajao!


Moje srce nije kamen
ni led , vec ljubav plamen.
Srce moje nije tvrda stjena
a ni moja ljubav nije poput kamena...


Znam da srce moje ludo zeli
svoju ljubav s tobom da dijeli.
Ali najvise je sta mogu uciniti
nadati se da ce ljubav pobjediti!!


Jedno srce imas to trebas da znas,
al dobro pazi da ga voljenom das!!


Srce kuca, dusa dise.
Ko te voli, taj ti pise...


Koliko u godini minuta ima,
toliko te zelim poljubiti puta!!!


Nikad ne reci nikom gdje si i sta te boli ,
nikad ne reci nikom sta ti srce voli.
Jer ljudi su toliko zli oni ce bosti ,
i uzet ce ti ono sto ti srce voli!!!


http://www.becirovic.net/







Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:13 Komentari ( 1 )

evo se ja i dalma takmicimo ko ce bolje pisat ahah


20.03.2005.


Vaskrsenje
Posle subote, u zoru prvog dana sedmice, do?oše Marija Magdalina i druga Marija da pogledaju grob.

Uto nastade velik zemljotres jer se Gospodnji an?eo spusti sa neba, pri?e grobu, odvalja kamen i sede na njega. Lice mu je bilo kao munja, a odeaa bela kao sneg. Euvari zadrhtaše od straha i obamreše.

A an?eo progovori i reee ženama: "Vi se ne bojte. Znam da tražite Isusa, koji je raspet. On nije ovde - vaskrsao je, baš kao što je i rekao. Do?ite i pogledajte mesto gde je ležao, a onda brzo idite i kažite njegovim ueenicima: 'Ustao je iz mrtvih i evo ide pred vama u Galileju. Onde aete ga videti.' Eto, to sam imao da vam kažem."

I one brzo odoše sa groba i sa strahom i velikom radošau otreaše da jave njegovim ueenicima.

Uto ih susrete Isus pa im reee: "Zdravo." A one mu pri?oše, obujmiše mu noge i pokloniše mu se.

Tada im Isus reee: "Ne bojte se. Idite i javite mojoj braai da idu u Galileju. Onde ae me videti."

Izveštaj stražara
I dok su one išle, neki od stražara odoše u grad i obavestiše prvosveštenike o svemu što se dogodilo. A ovi se sastadoše sa starešinama i dogovoriše se da vojnicima daju mnogo novca.

Rekoše im: "Kažite: 'Njegovi ueenici su došli noau i ukrali ga dok smo mi spavali.' A ako za to euje namesnik, mi aemo ga ubediti i saeuvati vas od nevolje."

I ovi uzeše novac i ueiniše kako su ih naueili. Tako ova priea kruži me?u Judejima sve do dana današnjeg.

Poslanje apostola
A jedanaestorica ueenika odoše u Galileju, na goru na koju im je Isus rekao da idu. Kad su ga ugledali, pokloniše mu se. Ali, neki su sumnjali.

Tada im Isus pri?e i reee: "Data mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Zato idite i sve narode ueinite mojim ueenicima, krsteai ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ueeai ih da se drže svega što sam vam zapovedio. I evo, ja sam s vama svakog dana, sve do kraja sveta."
(Matej 28:1-20)


* * *

Vaskrsenje
Kad je subota prošla, Marija Magdalina, Marija Jakovljeva majka i Saloma kupiše mirisne pomasti da bi mogle da odu i pomažu Isusovo telo pa rano ujutro prvog dana sedmice - eim je izašlo sunce - do?oše na grob.

"Ko ae da nam odvalja kamen sa ulaza u grob?" govorile su me?u sobom.

Ali, kad bolje pogledaše, videše da je kamen, koji je bio veoma velik, vea odvaljan. A kad su ušle u grob ugledaše jednog mladiaa u dugom belom ogrtaeu kako sedi sa desne strane i prepadoše se.

"Ne bojte se", reee im on. "Vi tražite Isusa Nazareaanina, koji je raspet. On je vaskrsao i nije ovde. Evo mesta gde su ga položili. Nego, idite i recite njegovim ueenicima i Petru: 'On ide pred vama u Galileju. Onde aete ga videti, baš kao što vam je i rekao.'"

I one iza?oše pa pobegoše od groba jer ih obuzeše strah i trepet. I nikom ništa ne rekoše jer su se bojale.

Isus se pokazuje Mariji Magdalini
Pošto je vaskrsao rano ujutro prvog dana sedmice, Isus se prvo pokaza Mariji Magdalini, iz koje je bio isterao sedam demona. Ona ode i o tome obavesti one koji su bili s njim, a koji su sada tugovali i plakali. Kad su ovi euli da je Isus živ i da ga je ona videla, ne poverovaše.

Isus se pokazuje dvojici ueenika
Posle toga se Isus, u drugom oblieju, pokaza dvojici od njih dok su išli u jedno selo. Ovi se vratiše i o tome obavestiše ostale, ali oni ni njima ne poverovaše.

Kasnije se Isus pokaza Jedanaestorici dok su bili za trpezom i ukori ih zbog njihove nevere i okorelih srca jer nisu poverovali onima koji su ga videli vaskrslog iz mrtvih.
(Marko 16:1-14)


***

Vaskrsenje
Vrlo rano prvog dana sedmice one do?oše na grob, noseai mirise koje su spremile. Na?oše kamen odvaljan sa groba pa u?oše, ali ne na?oše telo Gospoda Isusa. I dok su one još bile zbunjene zbog toga, dva eoveka u odeai sjajnoj kao munja iznenada stadoše pored njih. One se uplašiše pa oboriše lice prema zemlji.

A oni im rekoše: "Zašto živoga tražite me?u mrtvima? On nije ovde, vaskrsao je! Setite se šta vam je rekao dok je još bio u Galileji: da Sin eoveeiji treba da bude predat u ruke grešnika, da bude raspet i da treaeg dana vaskrsne."

Tada se one prisetiše Isusovih reei pa se vratiše od groba i o svemu obavestiše Jedanaestoricu i sve ostale. Bile su to Marija Magdalina, Jovana i Marija, Jakovljeva majka, i one, zajedno sa ostalima koje su bile s njima, ovo isprieaše apostolima. A ovima su njihove reei lieile na besmislicu pa im ne poverovaše. Ali, Petar ustade i otrea do groba. Saže se, ali ne vide ništa osim platnenih zavoja pa ode, pitajuai se šta se dogodilo.

Na putu za Emaus
A tog istog dana dvojica od njih su išli u selo koje se zove Emaus, udaljeno šezdeset stadija od Jerusalima, i razgovarali jedan s drugim o svemu što se dogodilo. I dok su oni o tome razgovarali i raspravljali, sam Isus im pri?e i poee da ide s njima, ali je njihovim oeima bilo uskraaeno da ga prepoznaju.

"O eemu to putem jedan s drugim raspravljate?" upita ih on.

A oni stadoše i snuždiše se.

"Ti si jedini stranac u Jerusalimu koji ne zna šta se u njemu ovih dana dogodilo", reee mu jedan od njih, koji se zvao Kleopa.

A Isus upita: "Šta to?"

"Ono sa Isusom Nazareaaninom", odgovoriše mu oni, "koji je bio prorok, delom i reeju silan pred Bogom i celim narodom. I kako su ga naši prvosveštenici i starešine predali da bude osu?en na smrt pa su ga raspeli. Mi smo se nadali da je on Onaj koji ae izbaviti Izrael. Osim toga, danas je vea treai dan otkad se to dogodilo. Ali, neke naše žene nas zbuniše. Rano jutros su otišle do groba i nisu našle njegovo telo pa su došle i rekle nam da su im se pokazali an?eli koji su im rekli da je on živ. Tada su neki od naših otišli do groba i našli sve onako kako su žene rekle, ali njega ne videše."

A Isus im reee: "O kako ste nerazumni i sporog srca da poverujete u sve što su proroci rekli. Zar nije trebalo da Hristos to pretrpi i da u?e u svoju slavu?"

I poeevši od Mojsija i svih proroka, objasni im šta je o njemu reeeno u celom Pismu.

Kad su došli blizu sela u koje su išli, Isus se napravi kao da hoae da nastavi put, ali oni poeeše da navaljuju: "Ostani s nama jer ae uskoro veee i dan je na izmaku." I on u?e da ostane s njima.

A dok je bio s njima za trpezom, uze hleb i blagoslovi ga pa ga izlomi i dade im. Tada im se otvoriše oei i oni ga prepoznaše. Ali njega više nije bilo pred njima.

A oni rekoše jedan drugom: "Zar nije gorelo srce u nama dok nam je putem govorio i tumaeio nam Pisma?"

I istog easa ustadoše i vratiše se u Jerusalim. Onde na?oše okupljenu Jedanaestoricu i ostale s njima kako govore: "Gospod je zaista vaskrsao i pokazao se Simonu."

Tada im oni isprieaše šta se dogodilo na putu i kako su prepoznali Isusa kad je lomio hleb.

Isus se pokazuje ueenicima
Dok su oni još o tome razgovarali, sam Isus stade me?u njih i reee im: "Mir s vama."

A oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da gledaju duha.

Tada im on reee: "Zašto ste se prepali? I zašto se javljaju sumnje u vašem srcu? Pogledajte moje ruke i noge. To sam ja glavom! Opipajte me i vidite - duh nema ni tela ni kostiju kao što vidite da ja imam."

I kad je to rekao, pokaza im ruke i noge.

A pošto oni od radosti još nisu verovali, nego su se eudili, on ih upita: "Imate li ovde nešto za jelo?"

Oni mu dadoše komad peeene ribe, i on ga uze i pojede pred njima.

Onda im reee: "Ovo je ono o eemu sam vam govorio dok sam bio s vama - da treba da se ispuni sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i u Psalmima."

Potom im otvori um da razumeju Pisma pa im reee: "Ovako je zapisano: Hristos ae stradati i treaeg dana ustati iz mrtvih...
(Luka 24:1-46)


***

Vaskrsenje
Rano ujutro prvog dana sedmice, dok je još bio mrak, Marija Magdalina do?e na grob i vide da je kamen podignut sa groba pa treeai ode Simonu Petru i onom drugom ueeniku, koga je Isus voleo, i reee im: "Odneli su Gospoda iz groba i ne znamo gde su ga stavili!"

Tada Petar i onaj drugi ueenik iza?oše i krenuše prema grobu. Obojica su treali zajedno, ali je onaj drugi ueenik treao brže od Petra i prvi stigao do groba. On se saže i ugleda zavoje koji su onde ležali, ali ne u?e. Onda za njim stiže i Simon Petar pa u?e u grob i vide zavoje koji su onde ležali. A ubrus, koji je bio na Isusovoj glavi, nije ležao zajedno sa zavojima, nego je bio odvojeno savijen na jednom mestu. Tada u?e i drugi ueenik, onaj koji je prvi stigao do groba, i vide i poverova. Jer, oni još nisu razumeli Pismo - da Isus treba da vaskrsne iz mrtvih. Potom se ueenici vratiše kuai.

Isus se pokazuje Mariji Magdalini
A Marija je stajala napolju kod groba i plakala. I kako je plakala, nadnese se nad grob i ugleda dva an?ela u belom kako sede onde gde je ležalo Isusovo telo - jedan kod glave, a drugi kraj nogu.

"Ženo", rekoše joj oni, "zašto plaeeš?"

"Odneli su moga Gospoda", reee im ona, "a ne znam gde su ga stavili."

A kad je to rekla, osvrnu se i ugleda Isusa kako stoji, ali nije znala da je to on.

"Ženo", reee joj Isus, "zašto plaeeš? Koga tražiš?"

A ona, misleai da je to vrtlar, reee: "Gospodaru, ako si ga ti odneo, reci mi gde si ga stavio pa au ga ja uzeti."

Tada joj Isus reee: "Marija!"

A ona se osvrnu pa reee na aramejskom: "Raboni!" - što znaei "Ueitelju".

Isus joj reee: "Ne dotiei me jer još nisam otišao gore k Ocu. Nego, idi mojoj braai pa im reci: 'Odlazim gore k svome Ocu i vašem Ocu, i svome Bogu i vašem Bogu.'"

I Marija Magdalina ode i obavesti ueenike: "Videla sam Gospoda."

I ispriea im šta joj je rekao.

Isus se pokazuje ueenicima
Uveee tog prvog dana sedmice, kad su ueenici bili zajedno, a vrata zakljueana zbog straha od Judeja, do?e Isus i stade me?u njih pa im reee: "Mir vama."

Kad je to rekao, pokaza im svoje ruke i rebra, a ueenici se obradovaše što vide Gospoda.

Tada im on opet reee: "Mir vama. Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas."

Rekavši to, dahnu na njih i reee: "Primite Svetoga Duha. Kome oprostite grehe, oprošteni su; a kome ne oprostite, nisu oprošteni."

Isus i Toma
A Toma zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, nije bio s njima kad je Isus došao.

Ostali ueenici mu rekoše: "Videli smo Gospoda!"

A on im reee: "Ako ne vidim ožiljke od klinova na njegovim rukama, i ne stavim svoj prst na mesto gde su bili klinovi, i ne stavim ruku u njegova rebra, neau verovati."

Osam dana kasnije, njegovi ueenici su opet bili u kuai, a s njima i Toma. Isus u?e, iako su vrata bila zakljueana, i stade me?u njih pa reee: "Mir vama."

A onda reee Tomi: "Stavi svoj prst ovamo i pogledaj moje ruke. Ispruži ruku pa je stavi u moja rebra. I nemoj da budeš neveran, nego veran."

"Moj Gospod i moj Bog!" odvrati Toma.

A Isus mu reee: "Zato što si me video, poverovao si. Blago onima koji nisu videli, a poverovali su."

Isus je pred svojim ueenicima ueinio još mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. Ali, ovo je zapisano da verujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da, verujuai, imate život u njegovom imenu.
(Jovan 20:1-31)


***

Hristovo vaskrsenje
Podseaam vas, braao, na evan?elje koje sam vam objavio, koje ste i primili, u kome i stojite, kojim se i spasavate ako se evrsto držite Reei koju sam vam objavio, osim ako niste uzalud poverovali.

Pre svega, predao sam vam ono što sam i primio: da je Hristos umro za naše grehe u skladu sa Pismima, da je sahranjen, da je vaskrsao treaeg dana u skladu sa Pismima, i da se pokazao Kifi pa Dvanaestorici. Zatim se pokazao braai, kojih je bilo više od pet stotina odjednom - veaina ih je još živa, a neki su umrli. Zatim se pokazao Jakovu pa svim apostolima. A posle svih, pokazao se i meni, kao nedonošeetu.

Ja sam, naime, najmanji od apostola, nedostojan da se zovem apostol, zato što sam progonio Božiju crkvu. Ali, Božijom milošau sam ono što jesam i njegova milost prema meni nije bila uzaludna. Naprotiv, ja sam se trudio više od svih njih - ali ne ja, nego Božija milost sa mnom. Bio to, dakle, ja ili oni: to propovedamo i u to ste poverovali.

Vaskrsenje mrtvih
Ako se propoveda da je Hristos vaskrsao iz mrtvih, kako to da neki me?u vama govore da nema vaskrsenja mrtvih? Ako nema vaskrsenja mrtvih, ni Hristos nije vaskrsao. Ako Hristos nije vaskrsao, uzaludno je naše propovedanje, uzaludna je i vaša vera. U to, pokazujemo se i kao lažni Božiji svedoci, zato što smo svedoeili protiv Boga da je vaskrsao Hrista, koga on nije vaskrsao ako zaista mrtvi ne vaskrsavaju. Jer, ako mrtvi ne vaskrsavaju, ni Hristos nije vaskrsao. A ako Hristos nije vaskrsao, vaša vera je uzaludna - još ste u svojim gresima. Onda propadoše i oni koji su u Hristu umrli. Ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najbedniji smo od svih ljudi.

Ali, Hristos jeste vaskrsao iz mrtvih, kao prvenac onih koji su umrli. Jer, pošto je smrt došla preko eoveka, i vaskrsenje mrtvih je došlo preko eoveka. Kao što u Adamu svi umiru, tako ae u Hristu svi oživeti. Ali, svako po svom redu: kao prvenac Hristos, zatim, kad on do?e, oni koji su Hristovi. Potom dolazi kraj, kad on preda Carstvo Bogu Ocu pošto uništi svako poglavarstvo, svaku vlast i silu. On, naime, treba da vlada sve dok sve neprijatelje ne podloži pod svoje noge. A poslednji neprijatelj koji ae biti uništen je smrt. Jer, "sve je poteinio pod njegove noge". A kad kaže: "sve je poteinio", jasno je da je poteinjeno sve osim Onoga koji mu je sve poteinio. A kad mu sve bude poteinjeno, onda ae se i sam Sin poteiniti Onome koji mu je sve poteinio, da Bog bude sve u svemu.

Uostalom, šta rade oni koji se krštavaju za mrtve? Ako mrtvi uopšte ne vaskrsavaju, zašto se krštavaju za njih? Zašto se i mi svaki eas izlažemo opasnosti? Svakog dana umirem, braao, tako mi ponosa na vas koji imam u Hristu Isusu, našem Gospodu. Ako sam se samo kao eovek borio sa zverima u Efesu, šta mi to koristi? Ako mrtvi ne vaskrsavaju,

"jedimo i pijmo, jer sutra aemo umreti".

Ne zavaravajte se: "R?avo društvo kvari dobre navike." Eestito se otreznite i ne grešite, jer neki ne poznaju Boga - na vašu sramotu govorim.

Naein vaskrsenja
Ali, neko ae upitati: "Kako vaskrsavaju mrtvi?" i: "Kakvo ae telo imati?" Nerazumniee! Ono što ti seješ, ne oživljava ako ne umre. I to što seješ, ne seješ telo koje ae biti, vea golo zrno, recimo pšenice ili neeeg drugog, a Bog mu daje telo kakvo hoae, i to svakom semenu njegovo telo. Nije svako telo isto; nego, drugo je ljudsko, a drugo životinjsko telo, drugo je ptieje telo, a drugo riblje. Ima tela nebeskih i tela zemaljskih, ali sjaj nebeskih tela je drugaeiji od sjaja zemaljskih. Drugo je sjaj sunca, drugo sjaj meseca, a drugo sjaj zvezda. A i zvezda se od zvezde razlikuje po sjaju. Tako je i sa vaskrsenjem mrtvih: seje se u raspadljivosti, vaskrsava u neraspadljivosti; seje se u sramoti, vaskrsava u slavi; seje se u slabosti, vaskrsava u sili; seje se prirodno telo, vaskrsava duhovno.

Ako postoji prirodno telo, postoji i duhovno. Tako je i zapisano: "Prvi eovek, Adam, postade živo biae", poslednji Adam životvorni duh. Ali, nije prvo duhovno, nego prirodno pa onda duhovno. Prvi eovek je od zemlje, zemaljski; drugi eovek je sa neba. Kakav je zemaljski, takvi su i svi zemaljski; a kakav je nebeski, takvi su i svi nebeski. I kao što smo bili slika zemaljskoga, tako aemo biti i slika nebeskoga.

A ovo vam tvrdim, braao: telo i krv ne mogu da naslede Božije carstvo, niti raspadljivost nasle?uje neraspadljivost. Evo, kazujem vam tajnu: neaemo svi umreti, ali aemo se svi izmeniti, u magnovenju, u tren oka, kad poslednja truba zatrubi. Jer, zatrubeae, i mrtvi ae vaskrsnuti neraspadljivi, a mi aemo se izmeniti. Treba, naime, ovo raspadljivo da se obuee u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuee u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuee u neraspadljivost i ovo smrtno obuee u besmrtnost, tada ae se obistiniti izreka koja je zapisana:

"Pobeda proždre smrt."

"Smrti, gde ti je pobeda? Smrti, gde ti je žalac?"

Žalac smrti je greh, a sila greha je Zakon. Ali, hvala Bogu, koji nam daje pobedu kroz našeg Gospoda Isusa Hrista.

Zato, draga moja braao, budite evrsti, nepokolebljivi, uvek obilujte u Gospodnjem delu, znajuai da vaš trud nije uzaludan u Gospodu.
(Prva poslanica Korinaanima 15:1-58)


***

Ne želimo, braao, da ostanete u neznanju u pogledu onih koji su umrli pa da tugujete kao ostali, koji nemaju nadu. Jer, ako verujemo da je Isus umro i vaskrsao, onda verujemo i da ae Bog sa Isusom povesti i one koji su u njemu umrli. Ovo vam govorimo na osnovu Gospodnje reei: mi, živi, koji ostajemo do Gospodnjeg dolaska, neaemo preteai one koji su umrli. Jer, sam Gospod ae, na zapovest, na glas arhan?ela i na zvuk Božije trube, siai sa neba, i prvo ae ustati mrtvi u Hristu. Potom aemo mi, živi, preostali, zajedno s njima biti poneti na oblacima da se sretnemo s Gospodom u vazduhu. I tako aemo uvek biti s Gospodom. Zato bodrite jedan drugoga ovim reeima.
(Prva poslanica Solunjanima 4:13-18)


***




Neka ti svaki bibliski stih koji proeitaš bude na izgradnju, utehu i ohrabrenje!



NOVO: Nedeljom, Kalendar, Info | Novi zavet, Jovan 3, Daily Manna

PLAVE STRANICE


| Poeetna strana | Propovedi | Svedoeanstva | Biblioteka | Molitveni zahtevi | Žene u crkvi |
| Pitanja i odgovori | Za najmla?e | Izjava vere | Izlog | Linkovi | Pesme slavljenja | O sajtu i autoru |
| Šta Biblija kaže o ... | Predlozi, primedbe, utisci... |

A U D I O
Stari zavet Novi zavet Propovedi



Za pretraživanje sajta Svetlost Isusova možeš da koristiš Google

WEB SVETLOST ISUSOVA

BOG JE LJUBAV BOG TE VOLI
http://www.svetlostisusova.net/stihovi.html
Utipkao stipica - 2.4.2005. u 11:09 Komentari ( 1 )

Esej,Stihovi,
Stihovi



"Pune oei žara;
puna usta slasti,
mirisava nedra
puna bujne slasti"

"Rasplamtela si ljubav,
i izmislila sjaj -
zadahnula si cveae,
povratila si maj".

"Meseeina, al' Meseca nema;
moja mila zelen venac snila,
pak se malo u snu nasmijala, -
os toga se ponoa zasijala."

"Ti si kamen naueila
ljubit, goreti,
a srcu mi date krila
srce odleti"

"Odletelo nebo, raju,
Bogu, Svetlosti,
veenoj zori, veenom maju,
veenoj radosti."

Devojeice, nemilice mala,
što si mi srce svoje okovala?
Nije ono sirotanee krivo
što sam tebe na mom krilu snivo,
željan bio pa te zagrlio,
prehitrio pa te poljubio."

"O, pogledaj zvezde jasne,
o, pogledaj noai tije,
o, nasloni milu glavu
tu gde srce moje bije."

"Tebi, cvete, tebi pevam, -
pa je dosad nisam pevo.
Ti si mene raspevala,
što je tvoje, tebi evo."

"Može l' sunce sjati
i u crnoj noai?
Odgovor ae dati
tvoje crne oei."

"Nebo gori, zvezde gore,
sve na zemlji spi,
samo ljubav nema sna,
a s njom ja i ti."


--------------------------------------------------------------------------------

Esej



Ljubav?
Šta ustvari znaei ljubav?
Zašto su neki zbog nje sreani, a drugi uplakani?
Mnogi pokušavaju da odgovore na ova pitanja raznim objašnjenjima i dokazima, ali to nije dovoljno. Ljubav nije to što oni kažu neko ti se svidi iza?ete, dobro se provedete i gotovo.
To nije ona prava ljubav o sanjaš i eitaš u bajkama, to nije ona ljubav za kojom tragamo.

Zar niko na ovome svijetu nema neku definiciju ljubavi kako ona nastaje, kako se ra?a?

Izgledalo je da to zaista ne postoji, da prava ljubav ne postoji, da je niko nije doživeo, laž. Jeste, tu je ljubav doživeo neko, ko ju je podelio sa nama željnim toplih i iskrenih oseaanja. Taj neko je naš pesnik koji u to oseaanje veruje, jer taeno je to da je ljubav ustvari dokaz o postojanju života.

J. J. Zmaj je jedan od najiskrenijih penika koje sam do sada eitala. On nam je u svojim ?uliaima objasnio, dao definicijuprave istinske ljubavi. Ljubavi koja je bezuslovna, eista, iskrena, puna idile i sreae. Fascinirano je videti da neko može da tako voli. I to samo jednu osobu i da je za nju spreman da uradi sve. To je ta ljubav koju želi svako od nas da doživi, da je oseti na sopstvenoj koži, a ne samo u snovima. Ovo je ljubav koja bi terala svakog napred, podsticala onoga ko je zastao da nastavi dalje, davala snage nama onda kad nam ide sve loše. To oseaanje ljubavi zaslužujemo svi mi da osetimo, a posebno oni koji u to oseaanje veruju, jer taeno je da je ljubav ustvari dokaz postojanja života.




--------------------------------------------------------------------------------

O piscu

Jovan Jovanovia Zmaj (1833-1904), spada u red najplodnijih pesnika srpskog romantizma: mnogo je pisao, pokretao je i ure?ivao mnoge književne easopise, ueestvovao je u svim vidovima i manifestacijama javnog života - bio je u pravom smislu narodni pesnik. Završio je medicinu i do kraja života radio dva posla: bio je lekar i pesnik. Pisao je lako, pisao je mnogo, razlieitim povodima i podsticajima, reagovao je ne samo na trenutke intimnog života - ima kod njega izvrsnih pesama, ali ima i slabih, pisanih prigodnim prilikama. Bio je veoma cenjen i voljen kao pesnik, ali bio je i osporavan. Ipak je ostavio poeziju koja ima trajne i neosporne vrednosti: ?uliae, ?uliae uveoke i pesme za decu. To je ono što niko nije osporavao i što ae ostati kao trajna vrednost u srpskoj književnosti.

Život je prema ovom pesniku bio veoma okrutan. Oženio se Ružom Lieanin kojoj ae posvetiti eitav ciklus pesama pod naslovom ?uliai (?ul = ruža). Ove pesme opevaju dana porodiene sreae i ljubavi, lepotu življenja radost života. Sreaa je kratkotrajna: umirala su deca, žena se razbolela, bolest je bila neizleeiva. Sada su nastali dani bola i tuge, nastajali su elektrieni stihovi koji prate porodiene nesreae, bolesti i umiranja, bol i patnju. Tako su nastali ?uliai uveoci, pesme patnje i trpljenja, ali i oeajnih uzdaha. Izgubio je ženu i petoro dece. Ostala mu je samo poezija. Njoj je posvetio život, neprekidno pisao, ogledao se u svim lirskim vrstama: rodoljubive pesme, misaone pesme, politieke i satiriene pesme, šaljive pesme i pesme za decu.

Zmaj je bio vrstan prevodilac sa ma?arskog, ruskog, nemaekog, francuskog, latinskog, poljskog i eeškog jezika - iz dvanaest stranih književnosti, preko stotinu pesama: Gete, Puškin, Petefi, Hajne, Ljermontov, Igo, Sili Pridom, Tenison - samo nekoliko najpoznatijih imena. Prema mišljenju mnogih znalaca ove oblasti, Zmajevi prevodi su bili izvrsni, ravni originalu, eesto ga prevazilazeai po umetniekim kvalitetima.

Zmaj je pokretao i ure?ivao mnoge književnieke easopise: Javor, Zmaj (po njemu je dobio nadimak), Staramali, Žiži, Neven - easopis za decu. Mnoge od njih ispunjavao je uglavnom svojim pesmama.

Najznaeajnija objavljena dela: ?uliai (1864), ?uliai uveoci (1882), Pevanija (1882), Snohvatice (1895), Eika-Jova srpskoj deci (1899), Devesilje (1900), Eika-Jova srpskoj omladini (1901).


http://www.znanje.org/lektire/i22/09/02iv0904/stihovi.html

Utipkao DaLmAtInKa - 2.4.2005. u 11:08 Komentari ( 0 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352  353  354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   Napred (Next) >>