Pocetak
Razglednice
Bedastoce
Free Slanje SMS-a
Melodije za mobitele
Zid za grafit
Upisite pjesme, price...
Tekstovi, izjave, grafiti
Forum
Chat
Mali Chatek
Privatne poruke!!!
Igre
Tko zeli biti milijunas
Pronadjite razlike
Geografija-pikaj i uci
Sudoku
Nagradna
Natjecanje u tetrisu
Natjecanje u mastermindu
Natjecanje u memoryu
Vicevi
SMS poruke
Fotografija
Smijesne slike
Kviz
UvRnUti KViZ-evi!
IQ testovi
Home
E-cards
  Graffiti wall   Write a poem, story...   Win a free game   Forum   Chat   Shout box   Send free SMS   Ringtones   Funny texts and stories   Foolish things   Games   Championship in Tetris   Championship in Mastermind   Championship in memory   Jokes   SMS   Quiz   Photos   Funny pictures


Arhiva (Archive)
Novi upisi (New entries)

9538 upisa na 382 stranica (stranica br. 280)
9538 entries in 382 pages (page No. 280)
Reci JA
Grupa: Milica Todorovic
Album: unknown
Pesma: Reci ja
Poslao: Anonymous


Refren:
Reci ja,reci ja.reci ja,da se zna,da se zna,da se zna,da sam najbolja je jasno ko dva i dva,reci ja,reci ja,reci ja.2x

1.strofa:
kada pitam ko je ta sto ti u pola noci fali,sto ti srce uzima,ciji dodir ti kozu pali.Kada pitam ko je ta zbog koje ti vece pada,ne bi bila sigurna,sto puta mi reci sadaaaaaaa
Refren:2x

2.strofa:
kada pitam ko je ta s kojom u mislima se ljubis i bez koje ne mozes da zaspis ni da se budis.kada pitam ko je ta zbog koje te muce snovi ne bi bila sigurna sti puta mi ponoviiiiiiiii
Refren:1x

Refren:2x
Utipkao Borislav - 29.3.2006. u 12:46 Komentari ( 0 )

NERKO VOLIM TE
Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc... Laku noc...

Laku noc... Laku noc...

Laku noc...
Laku noc andele...i nocas ti slatke snove zelim,nemoj mi biti tuzan i sekirati se znas da na ovom svijetu postoji netko tko te voli i ne ljuti se na tebe jer se jednostavno nema zasto ljutiti…znam da mi zelis samo dobro,nista krivo,a ja zelim samo da sam kraj tebe i da me cuvas od svih zala ovoga svijeta jer kraj tebe se osjecam sigurno i voljeno,kao nikada a taj osjecaj zelim zauvjek kraj sebe…

NERKO VOLIM TE ZIVOTE MOJ SJATKI
Utipkao AnDrEa Nerkova malena - 28.3.2006. u 21:58 Komentari ( 0 )

veštice
Vestice
Nisam ti neka ja tamo
tek u prolazu samo
da sa mnom skupis poene
napravis trofej od mene

Naucicu te ja pameti
da vidim ko da me spreci
nisam alapaca ni glupaca
na dela precicu s reci

Ref.
Sve su zene pomalo vestice
malo vestice, a malo svetice
da me taknes dobices zabranu
ne diraj moju tamnu stranu

Sve su zene pomalo vestice
malo vestice, a malo svetice
sta cu biti od tebe zavisi
samo me zamisli

Nisam ja zadnja na svetu
da se ogrebes u letu
da sa mnom ubijes dosadu
i budes glavni u gradu

Pustam te samo da biras
jer hocu da mi se divis
a ako probas da se foliras
pozele ces da ne zivis

Ref.

Utipkao maja - 28.3.2006. u 20:29 Komentari ( 0 )

za ljubav
Spremam ti ove noci more parfema
samo za tvoje oci
gola ramena
ja znam da se tebi dopadam

Farbacu crnu kosu nezno zelenu
nokte za nogu bosu
jako crvenu
ja znam da se tebi dopadam

Ref. 2x
Za ljubav mobilna u svakom trenu
i uvek dostupna za dodir tvoj
tvoja sam magicna fatalna zena
signal je odlican, ti bices samo moj

Ti znas da macka ima devet zivota
tvoja je slaba tacka
moja lepota
moj dlan je za tebe fatalan

Dzaba ti tvoja skola dobar pedigre
moja je noga gola
vise od igre
moj dlan je za tebe magican

Ref. 2x

Ref. 2x
Utipkao maja - 28.3.2006. u 20:28 Komentari ( 0 )

sviđa mi se tvoja devojka
Dugo si me vrebao
cele noci gledao
preko njenog ramena
kada te provalila
samar ti opalila
nije mala naivna

Ref. 2x
I mada gorim dok me
skidas vrelim pogledom
i mada znam da bi se nje
zbog mene odrek'o
i mada slutim da zbog
toga nisam normalna
bas mi se svidja tvoja devojka

Gleda ona, gledam ja
ti u cudu stojis sam
u trenutku nebitan
krene ona, krenem ja
pa laganim korakom
odlazimo zajedno
Utipkao maja - 28.3.2006. u 20:28 Komentari ( 1 )

...opet ništa posebno....
Prvo tila bi poslat jedan veliki kiss onima koji su se potrudili da pročitaju moje dosadno malo štivo-...ma glupost...,a pak 2 kiss-a onima koji su komentirali,,,,I još jedan kiss općenito svima ovdje prisutnima,danas sam tako sretna,....znam boli vas ku... za mene ali nema veze ,,,evo par meni dražih stihova:..UZMI ME ZA RUKU,PA ME VODI BILO GDE,MA NEKA PUKNU SVI OD MUKE,BRIGA ME ZA SVE,JER ŠTO MI VIŠE BRANE VIŠE VOLIM TE....NEMOŽE SE PROTIV SUDBINEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE(nisam cajkašica ali ovo nemožete reći da nije dobro...KISS
Utipkao ...obična cura.... - 28.3.2006. u 15:43 Komentari ( 1 )

tuga
.........ne tuguj nego tješi sebe,
jer postoji netko ko voli tebe...
Utipkao imoćanka-18 - 28.3.2006. u 14:44 Komentari ( 0 )

poruci pjesmu
.......poruci pjesmu sa imenom mojim
da znam da u tvom srcu jos postojim
kada mi jave da krvare ti vene
da znam da bol je ta samo za mene.....
Utipkao imocanka-18 - 28.3.2006. u 14:37 Komentari ( 0 )

Usamljenost je vrlo moćan osjećaj. Može voditi u d
Usamljenost je vrlo moćan osjećaj. Može voditi u depresiju, bolest, čak samoubojstvo. Iako može češće pogoditi starije ljude, bolesne ili hendikepirane, vrlo je rašireno među mladim ljudima također. Zašto?



Usamljenost






Istina je da u mnogim zemljama moderna kultura naglašava individualnost, a ne grupnost ili obitelj. Često je nametnut pritisak “samo-dovoljnosti” ili zatvorenosti. Mnogo mladih ljudi žive sami, često daleko od obitelji i prijatelja zbog posla ili fakulteta. Pritisak života možda ne ostavlja dovoljno vremena za kvalitetne odnose.



Pogled iz ugla seksa

Moderne kulture nam kroz TV, filmove i knjige govore da je jedina smislena veza ona romantična ili seksualna. To nije istina, ali mi to povjerujemo.

Ako nemamo takvu vezu (odnos), osjećamo da smo promašili Ili pokušavamo pronaći smisao u takvim vazama, ali često ne uspijevamo. Ako su te veze privatne i zatvorene, ako ne ostavljaju prostora za druga prijateljstva, kada se završe mi nemamo ‘stvarnih’, ‘uobičajenih’ prijatelja kojima se možemo obratiti.



Dr. Chris andrew, psihijatar, kaže:

“Usamljenost je univerzalna. Ja imam mnogo pacijenata, posebice onih koji nisu u braku, koji imaju snažan osjećaj da nisu dijelom ‘obitelji’, da se nisu uspjeli ‘povezati’. Osjećaju se neispunjenima, da nikome i nigdje ne pripadaju te da nisu u onome što se smatra ‘normalnim’.

Što je iznenađujuće, nisu samo mirne, sramežljive osobe one koje osjećaju usamljenost. To također može biti osoba koja je uvijek na svim zabavama, koja se uvijek šali, smije, koja djeluje otovreno, ali se ipak boji stvarno povezati s drugima, koja druge ljude drži na distanci. Takve osobe, čini se, imaju puno prijatelja, ali u svojoj nutrini one pate. Takvi ljudi su često bili povrijeđeni u djetinjstvu emotivnim ili seksualnim zlostavljanjem."




--------------------------------------------------------------------------------

Postoje li odgovori?

DA! No ipak ćete se morati potruditi! Evo nekih ideja o kojima valja razmisliti:

Zapamtite, vi niste jedini koji se tako osjeća - otprilike 25% ljudi oko vas osjeća isto. Zato napravite prvi korak!
Imate li nekakav hobi ili nešto što vas zanima? Pronađite skupinu koja ima isto zanimanje i priključite joj se.
Ne tražite odgovor na usamljenost u seksualnom odnosu. Mnogi ljudi, posebice djevojke, idu od jedne kratkotrajne seksulane veze do druge u očajničkoj potrazi za bliskošću i smislom. Muškarci koje pronađu obično žele samo seksualnu stranu veze i ne pružaju više za uzvrat. Vi ste vrijedniji od toga!
Čak i u stabilnoj, dugotrajnoj vezi ili braku ne biste trabali očekivati od svoga pratnera da zadovolji sve vaše emocionalne potrebe. On/ona bi svakako trebali zadovoljiti puno vaših potreba jer bi vaš partner trebao biti vaš najbolji prijatelj. Ali biste svakako trebali imati mrežu dobrih odnosa s drugim prijateljima, davati i primati potporu i pomoć.
Može se činiti lako proživjeti naš život kroz zamišljene odnose iz filmova i knjiga ili čak veze preko Interneta. No, takvi odnosi nisu stvarni! Likovi is filmova i knjiga se ne ponašaju i ne razgovaraju kao stvarni ljudi! To je svijet mašte, vrlo različit od stvarnog svijeta. Živite u stvarnom svijetu!
Biti željen i potreban je veliki odgovor na usamljenost. Postoji li neki način na koji možete pomoći drugim ljidima? Možete li nešto učiniti kao volonter? Posjeta bolnici, starim ljudima, pomoć u centru za savjetovanje, pomoć u institucijama za ovisnost... spisak je beskonačan. Ili samo naučite biti osoba koja sluša, koja može razumjeti kako se drugi ljudi osjećaju i koja im može pomoći. Kroz pomaganje drugim ljudima mi stječemo prijatelje i napuštamo usamljenost!
Nemojte čekati da netko drugi napiše pismo (e-mail ili telefonira) vama - vi prvi napravite korak. Ako se oni čine prezauzeti, to ne znači da vas odbacuju. Pokušajete drugi put!
Nemojte previše piti - to može oduzeti osjećaj usamljenosti na par sati, ali ne rješava stvarni problem.
Možda se osjećate udaljenima od drugih ljudi zbog pogrešnih stvari koje su vam učinili ili rekli, ili zbog stvari koje ste vi učinili ili rekli drugima. Ove stvari dižu zidove među nama. Pronađite načina da ponovno budete prijatelji. Ne budite pre ponosni da tražite oproštenje, čak i ako mislite da je to bila greška druge osobe!
Ako ste bili povrijeđeni kao dijete kroz emocijalno ili seksualno zlostavljanje ili ako ste imali loš odnos s roditeljima, nemojte zakopavati te osjećaje. Moguće je pobjediti ove povrede.



--------------------------------------------------------------------------------

Pročitajte priču djevojke Myriam. Myriam je bila studentica u Brazilu a u slobodno vrijeme je poučavala glasovir kada se činilo da je njenom životu došao kraj.



Izgubila sam dečka

Kada sam bila studentica, imala sam dečka gotovo tri godine, a nakon toga je naša veza završila. Moje nade, moji snovi i cjelokupna svrha moga života je došla do kraja. Nisam imala razloga za životom, nikoga s kim bih podijelila svoj život. Osjećala sam se tako usamljeno! Ništa drugo nije moglo ispuniti moju prazninu.

Počela sam razmišljati da bi mi Bog možda mogao pomoći. Tada me je netko tko je poznavao moju situaciju pozvao u crkvu i uvjeravao me da će mi biti bolje nakon odlaska tamo. Govornik na crkvenom sastanku je pričao o Isusu, kako bi On htio primiti moju ruku i povesti me naprijed. Rekao je da je Isus živ i da bi želio živjeti sa mnom i pomoći mi da prebrodim sve poteškoće. Plakala sam i molila: "Isuse, želim te u svom životu. Znam da si umro da bi meni dao život. Uzmi sve moje tužne i loše osjećaje i daj mi svrhu u životu. Daj mi sve što imaš. Vodi me do kraja. Predajem ti svoj život."

Shvatila sam da je On uvijek sa mnom što god radila i da više nisam sama. Mogla sam razgovarati s tim posebnim i savršenim prijateljem! Stekla sam nove prijatelje koji su bili kršćani, koji su mi pomogli i pozvali me da im pomognem na ljetnom kampu. Bila sam u mogućnosti otići s njima na područje Amazone u Brazilu i pomoći im u vođenju kluba za djecu. Otkrila sam da je stvarna svrha moga života primanje ljubavi od Isusa i davanje ljubavi drugim ljudima u ovom nesretnom svijetu.




--------------------------------------------------------------------------------

Naša najveća potreba "Nije dobro da čovjek bude sam."

Mi smo stvoreni da budemo društvena bića. Nama su ljudi potrebni. "Nije dobro da čovjek bude sam" je ključna izjava jednog od najduže preživjelih povijesnih zapisa. No ipak pogađa središte naše ljudske potrebe. Znate li tko je to napisao?

Naši međusobni odnosi mogu biti lako oštećeni i narušeni zbog naših vlastitih pogrešnih postupaka i sebičnog ponašanja koje često ne možemo vidjeti. Ali iza svih tih odnosa postoji jedan dublji odnos koji je narušen. Radi se o tome da Bog - stvoritelj cijelog svemira - pun ljubavi, očajnički želi imati odnos s tobom! To možda nije lako za povjerovati ali je istina. Bog nije sila, osjećaj ili daleki gnjevni vladar - On je osoba koja želi biti prijatelj bliži nego brat. On je stvarna Obitelj, poseban Prijatelj. Štoviše, On nam može dati novu snagu iznutra da se nosimo sa životom, odnosima i problemima. Mnogo ljudi je ustanovilo da pronaći Boga znači riješiti se usamljenosti.

http://www.step.hr/problemi/usamljenost.shtml

Stanje zaljubljenosti ne usredotočuje se na naš osobni razvoj niti na razvoj i napredovanje drugog bića. Umjesto toga daje nam osjećaj da smo stigli do cilja.



Zaljubljivanje






Prije vjenčanja maštamo o bračnoj sreći: "Biti će nam prelijepo. Drugi parovi se svađaju, ali mi nećemo. Mi se volimo." Naravno, nismo skroz naskroz naivni. Razum nam govori da će iskrsnuti različitosti, ali smo uvjereni da ćemo o tim razlikama raspravljati otvoreno. Jedno od nas će uvijek biti spremno na ustupke te ćemo postići sporazum. Kad je čovjek zaljubljen, teško je povjerovati u bilo što drugo.

Na svom vrhuncu stanje "zaljubljenosti" je euforično. Jedno s drugim smo emocionalno opsjednuti. Idemo na spavanje razmi-šljajući jedno o drugome. Kad se budimo ta osoba nam je prva u mislima. Žudimo da budemo zajedno. Kad smo zajedno, kao da smo u raju. Kad se držimo za ruke, osjećamo da nam se krv stapa u jednoj žili. Mogli bismo se ljubiti bez kraja kad se ne bi moralo ići u školu ili posao. Grljenje potiče snove o braku i oduševljenje.

Navedeni smo na vjerovanje da će prava ljubav potrajati vječno. Uvijek će nas opajati prekrasni osjećaji koje imamo u ovom trenutku. Ništa se ne može ispriječiti između nas. Ništa ne može nadjačati našu uzajamnu ljubav. Zaljubljeni smo i uhvaćeni u mrežu ljepote i šarma druge osobnosti. Naša ljubav je najljepša stvar koju smo ikada iskusili. Primjećujemo da su neki bračni parovi izgubili taj osjećaj, ali nama se to nikada neće dogoditi. "Možda njihova ljubav nije bila prava", zaključujemo.

Nažalost, vječnost stanja zaljubljenosti je izmišljotina, a ne činjenica. Po nekim istraživanjima zaključeno je da prosječno stanje zaljubljenosti traje dvije godine, a ako je po srijedi tajna ljubav može potrajati i nešto dulje. Naposlijetku se svi spustimo iz oblaka i ponovno stanemo na zemlju. Oči su nam otvorene pa vidimo nedostatke u drugoj osobi. Otkrivamo da neke od njegovih/njezinih karakternih crta ustvari idu na živce. Njezino ponašanje nas smeta. On je u stanju povrijediti i razbjesniti se, čak možda govoriti grube riječi i kritičke prosudbe. Te sitne karakterne crte, koje smo previdjeli u fazi zaljubljenosti postaju sada velika brda. Prisjećamo se majčinih upozorenja i pitamo se: "Kako sam mogao biti toliko blesav?"

Dobro došli u bračnu stvarnost gdje u slivniku uvijek ima dlaka, a zrcalo je umrljano malim bijelim točkama, gdje se svađe vrte oko toga na koju stranu treba staviti rolu WC papira i treba li poklopac školjke biti spušten ili podignut. To je svijet u kojem cipele ne šeću do ormarića, a ladice se na zatvaraju same, gdje kaputi ne vole vješalice, a sokne se u pranju rastežu. U tom svijetu pogled može povrijediti, a riječ satrti. Intimni ljubavnici mogu postati smrtni neprijatelji, a brak bojno polje.

Što se dogodilo? jesmo li uistinu imali pravu stvar? Mislim da jesmo. Problem je loša informacija. Loša informacija bila je pomisao da će zaljubljenost potrajati vječno.

Kad stanje zaljubljenosti poprimi svoj prirodan tijek (sjetite se da prosječna faza zaljubljenosti traje dvije godine), vraćamo se u svijet stvarnosti i počinjemo tražiti svoje. On će izražavati svoje želje, ali njegove želje su drukčije od njezinih. On želi seks, a ona je previše umorna. Ona želi posjetiti roditelje, ali on veli: "Ne želim provoditi toliko vremena s tvojom obitelji." On želi sudjelovati u nogometnom turniru, a ona kaže: "Ti više voliš nogomet nego mene." Malo po malo, privid bliskosti se rasplinjuje, a na površinu izbijaju osebujne želje, osjećaji, razmišljanja i način ponašanja. Dvije su osobe. Njihove misli se nisu stopile, a njihovi osjećaji su se pomiješali samo nakratko u oceanu ljubavi. Sada ih valovi stvarnosti počinju razdvajati. Nisu više zaljubljeni pa se u toj fazi povlače, odvajaju, razvode, te kreću u potragu za novim doživljajem zaljubljenosti, ili pak počinju ozbiljno raditi na tome da nauče voljeti jedno drugo bez euforije opsjednutosti ljubavlju.

Dr. Peck zaključuje da stanje zaljubljenosti nije prava ljubav iz tri razloga:


Zaljubljivanje nije čin volje ili svjesnog odabira. Bez obzira koliko se željeli zaljubiti, ne možemo to postići na silu. S druge strane, možda ne tražimo to stanje, a preuzme nas iznenada. Često se zaljubljujemo u neprikladno vrijeme i u nepodobne ljude.
Zaljubljivanje nije prava ljubav stoga što je nenaporno. Ma što činili u stanju zaljubljenosti, to zahtijeva vrlo malo discipline ili svjesna napora s naše strane. Dugi, skupi telefonski razgovori koje obavljamo, pokloni koje izmjenjujemo, stvari koje obavljamo nisu vrijedne spomena. Kao što nagonska priroda ptice nalaže izgradnju gnijezda, tako i nas nagonska priroda stanja zljubljenosti tjera da jedno drugome činimo neobične i neprirodne stvari.
Zaljubljena osoba nije istinski zainteresirana za poticanje osobnog razvoja drugog bića. Ako na pameti imamo ikakav cilj, onda je to da skončamo usamljenost i možda uspjeh ovjekovječimo brakom. Stanje zaljubljenosti ne usredotočuje se na naš osobni razvoj niti na razvoj i napredovanje drugog bića. Umjesto toga daje nam osjećaj da smo stigli do cilja i da nam ne treba daljnje napredovanje. Na vrhuncu smo životne sreće i jedina nam je želja da tu i ostanemo. Naša ljubljena se zasigurno ne treba dalje razvijati jer je savršena. Jednostavno se nadamo da će ostati savršena.
Stanje zaljubljenosti možemo prepoznati i odrediti kao privremeni emocionalni uzlet, a potom nastavljamo pravu ljubav sa svojim bračnim drugom. Ta vrsta ljubavi jest u suštini emocionalna, ali nije opsjednutost, To je ljubav koja ujedinjuje razum i emocije. Ona uključuje čin volje i zahtijeva disciplinu, ali prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. Naša najosnovnija emocionalna potreba nije zaljubljivanje, nego potreba da nas netko voli, da spoznamo ljubav koja proizlazi iz razuma i odabira, a ne nagona. Potrebno mi je da me voli netko tko je odabrao da me voli, koji u meni vidi nešto vrijedno življenja.

Takva vrsta ljubavi zahtijeva napor i disciplinu i prepoznaje potrebu za osobnim razvojem. To je odabir da se utroši energija u nastojanju da se pripomogne drugoj osobi znajući da, ako je njegov ili njezin život obogaćen vašim nastojanjem, i vi ćete pronaći osjećaj zadovoljstva - zadovoljstva iskrene ljubavi prema drugome. Tu nije potrebna euforija stanja zaljubljenosti. Ustvari, prava ljubav ne može ni početi dok ne prođe stanje zaljubljenosti.

Ovo je dobra vijest za bračne parove koji su izgubili svoje zaljubljene osjećaje. Ako je ljubav odabir, onda oni imaju mogućnost voljeti i kad se jednom ugasi opsjednutost zaljubljenosti, a oni se vrate u svijet stvarnosti. Ta vrsta ljubavi započinje s određenim stajalištem - načinom razmišljanja. Ljubav je stajalište koje govori: "Oženjen sam s tobom i odabirem da brinem za tvoju dobrobit." U tom slučaju onaj koji bira da voli, naći će odgovarajuće načine da izrazi svoju odluku. Ako to uspijemo naučiti i odaberemo da to provedemu u djelo, onda će ljubav koju dijelimo biti uzbudljivija negoli bilo što što smo ikada osjetili dok smo bili slijepo zaljubljeni.

Gary Chapman

http://www.step.hr/problemi/zaljubljivanje.shtml


Ako je tjelesni dodir primarni jezik vašeg partnera, tada ništa nije važnije od toga da ga zagrlite dok plače.



Tjelesni dodir






Odavno smo znali da je tjelesni dodir način izražavanja emocionalne ljubavi. To je zaključak brojnih istraživanja iz područja razvoja djeteta: bebe koje su držane na rukama, grljene i ljubljene, razvijaju zdraviji emocionalni život nego one koje su dulje vrijeme ostavljene bez tjelesnog dodira.

Tjelesni dodir također je moćno sredstvo za priopćavanje bračne ljubavi. Držanje za ruke, ljubljenje, grljenje, seksualni odnos, sve su načini izražavanja emocionalne ljubavi svome partneru. Nekim je ljudima tjelesni dodir njihov primarni jezik ljubavi. Bez toga se osjećaju nevoljeni. Uz to, njihov je emocionalni spremnik pun i osjećaju se sigurni u ljubav svoga bračnog druga.

Supruga jednog muškarca bila je frustrirana ljubavnica. Odrasla je u obitelji gdje je mama bila vrsna kuharica, a njezin je otac iznad svega cijenio taj trud. Sjeća se kako je otac znao govoriti majci: "Kad sjednem uz ovakav obrok, nije mi teško voljeti te.". Njezin je otac bio vrelo pozitivnih primjedbi upućenih majci na račun kuhanja. Kod kuće i na javnom mjestu hvalio je njezino kulinarsko umijeće. Kćerka se ugledala na majku. Problem je u tome što nije udata za svog oca. Njezin muž ima drugačiji jezik ljubavi. Te druge stvari za njega znače seks. Kad je njegova supruga bila raspoložena za seks, osjećao se sigurnim u njezinu ljubav. Ali, ako bi se, iz bilo kojeg razloga, povukla od njega u seksualnom pogledu, nikakve ga kulinarske vještine nisu mogle uvjeriti da ga ona uistinu voli. Nije imao ništa protiv finih jela, ali u njegovu srcu ona nikada nisu mogla nadomjestiti ono što je smatrao "ljubavlju".

Tjelesni dodir može stvoriti ili razoriti odnos. On može priopćiti mržnju ili ljubav. Za osobu čiji je primarni jezik ljubavi tjelesni dodir, poruka može biti jasnija nego izjava "mrzim te"ili "volim te". Pljuska posred lica škodljiva je svakom djetetu, ali je razorna za djecu čiji je primarni jezik ljubavi dodir. Nježan zagrljaj priopćuje ljubav svakom djetetu, upravo potvrđuje ljubav djetetu čiji je primarni jezik ljubavi tjelesni dodir. Isto vrijedi i za odrasle osobe.

U braku dodir ljubavi može poprimiti različite oblike. Budući da su receptori dodira smješteni po cijelom tijelu, nježno dodirivanje vašeg bračnog druga gotovo bilo gdje, može biti izražavanje ljubavi. To ne znači da su svi dodiri istovjetni. Neki će vašem partneru donijeti više ugode negoli drugi. Dakako, vaš bračni drug vam je najbolji podučavatelj. Uostalom, on je taj kojega želite voljeti. On najbolje zna što doživljava kao nježan dodir pun ljubavi. Nemojte inzistirati da ga dodirujete na svoj način i u vrijeme kad to vama odgovara. Naučite govoriti njegov ljubavni govor. Vaš bračni partner može neke dodire smatrati neugodnim i razdražujućim. Inzistirati na nastavljanju takvih dodira bilo bi priopćenje suprotno ljubavi. Time se kazuje da niste osjetljivi na njegove potrebe te da malo hajete za njegov osjećaj ugode. Nemojte učiniti pogrešku vjerujući kako dodir koji vama donosi zadovoljstvo, donosi zadovoljstvo i njemu.

Ljubavni dodiri mogu biti eksplicitni i zahtijevati vašu punu pozornost, kao pri trljanju leđa ili seksualnoj predigri. S druge strane ljubavni dodiri mogu biti implicitni i zahtijevati samo trenutak, kao što je polaganje ruke na njegovo rame dok lijevate šalicu čaja ili trljanje vašeg tijela o njegovo u prolasku kroz kuhinju. Eksplicitni ljubavni dodiri očito traže više vremena, ne samo za konkretno dodirivanje, nego i za razvijanje vašeg poimanja kako na ovakav način priopćiti ljubav svome partneru. Ako masaža leđa glasno prenosi ljubav vašem partneru, onda će vrijeme, novac i energija koju ćete utrošiti da postanete dobar maser ili maserka, biti dobro uloženi. Ako je seksualni odnos primarni govor vašeg partnera, onda će čitanje i razgovor o umijeću seksualne ljubavi povećati vaše izražavanje ljubavi.

Implicitni ljubavni dodiri zahtijevaju malo vremena, ali puno osmišljavanja, napose ako fizički dodir nije vaš primarni jezik ljubavi te ako niste odrasli u "obitelji koja se dirka". Dodir vašeg partnera dok prolazite kroz prostoriju u kojoj sjedi zahtijeva samo trenutak. Uzajamo dodirivanje kad izlazite iz kuće i opet kad se vratite može uključiti samo kratak poljubac ili zagrljaj, ali vašem će partneru značiti silno mnogo.

Kad jednom otkrijete kako je fizički dodir primarni jezik ljubavi vašeg partnera, u načinima izražavanja svoje ljubavi može vas ograničiti samo mašta. Iznalaženje novih načina i mjesta dodirivanja može biti uzbudljiv izazov. Ako niste prije prakticirali "dodirivanje ispod stola", možete otkriti da će to dodati novi žar vašim izlascima na večeru. Ako niste navikli držati se za ruke na javnim mjestima, možda ćete otkriti da spremnik za ljubav svoga partnera možete napuniti držeći se za ruke. Ako nije uobičajeno da se ljubite čim skupa sjednete u auto, možda ćete otkriti da će to uvelike uljepšati vaša putovanja. Ako zagrlite svoju družicu prije no što ode u kupovinu, to možda neće biti samo izražaj ljubavi, nego će ju brže vratiti kući. Pokušajte s novim dodirima na novim mjestima i pričekajte povratnu informaciju od svog partnera: nalazi li to ugodnim ili ne. Upamtite, on ima zadnju riječ. Vi učite govoriti njegov jezik.

Tijelo je za dodirivanje

Ovo se stoljeće smatra razdobljem seksualne otvorenosti i slobode. Sva ta sloboda pokazala je kako je nevezana bračna zajednica, u kojoj su oba partnera slobodna imati seksualne bliskosti s drugima, zapravo neodrživa. Oni koji se ne protive s moralnog stanovišta, na kraju se protive s emocionalnog. Nešto nam u našoj potrebi za intimnošću i bliskošću ne dopušta da svome partneru dademo toliku slobodu. Emocionalna patnja je duboka, a intimnost ishlapi kad smo svjesni da je naš partner u seksualnoj vezi s nekim drugim.

Svaki brak prolazi kroz krize. Smrt roditelja je neizbježna. Na tisuće ljudi godišnje pogiba ili ostaje osakaćeno u automobilskim nesrećama. Bolesti ne prave razlike među ljudima. Razočaranja su dio života. Najvažnije što možete učiniti za svog partnera u vrijeme krize jest voljeti ga. Ako je fizički dodir primarni jezik ljubavi vašeg bračnog partnera, ništa nije važnije nego zagrliti ga dok plače. Riječi ne moraju značiti puno, ali vaš će tjelesni dodir prenijeti poruku da vam je stalo. Krize pružaju jedinstvenu priliku za izražavanjem ljubavi. Vaši nježni dodiri pamtit će se dugo nakon što je kriza prošla. Propust da ne dodirnete, možda vam nikada neće biti oprošten.

Ljudi kojima je ovo primarni jezik ljubavi emocionalno vape da njihov partner ispruži ruku i dodirne ih. Provlačenje ruke kroz kosu, masiranje leđa, držanje za ruku, grljenje, seksualni odnos - sve to i drugi "ljubavni dodiri" predstavljaju uže za spasavanje osobi kojoj je fizički dodir primarni jezik ljubavi.


http://www.step.hr/problemi/5-jezika-ljubavi/tjelesni-dodir.shtml





Utipkao miris_mora_maslina_i_soli - 28.3.2006. u 13:27 Komentari ( 4 )

..................................................
Moguće je osjećaje nervoze, nemira, manje vrijednosti, straha i zabrinutosti preobraziti u životno zadovoljstvo i osobni razvoj.
Moguće je od narušenih odnosa u obitelji, nezadovoljstva bračnim partnerom, nervoze u odnosu prema djeci postići da vam vaša obitelj bude istinsko utočište.
Moguće je...



Moguće je





Na informativnom letku o svojoj djelatnosti psihologa-savjetnika obično započinjem s ove tri izjave. Većinom mi se jave osobe koje su u svojim pokušajima suočavanja sa životnim teškoćama došli do ruba svojih nemogućnosti. Za mnoge je to krajnji čin. Možda bi to učinili i prije, ali u mnogima postoji predrasuda da je javiti se psihologu za pomoć nešto sramno. Kad osjećaju da nema više izlaza iz slijepe ulice, jave se sramežljivo, a ne mora biti tako.

Posljednja izjava (moguće je...) nedovršena je, a počinje se ostvarivati kad stupimo u istinski kontakt (s prijateljem, bračnim partnerom, slučajnim suputnikom koji je ponekad, eto, psiholog). Što se tada događa? Pa jednostavno, tada je sve moguće jer je svaka osoba za sebe izvor mnogih mogućnosti za život i rast. U trenutku je moguće da Ja i Ti postanemo Mi kako bi potom više bili Ja i Ti. U trenutku se desi stvarnost, istinsko buđenje bića i hodanje k novim mogućnostima. I suprotno predrasudama, to nije susret nekoga tko je potpuno "zdrav" (bio on i psiholog) i nekoga tko je bolestan. To je susret dvaju bića koja putuju do životne zrelosti, do otkrivanja sebe kroz darivanje sebe što je uvijek jedinstveno, neponovljivo.

Ponekad susret potiče nadahnjujuća otkrića o načinima kako se život ostvaruje u nama. Neke meni važne istine koje su mi se otkrivale kroz iskustva terapeutskog susretanja pokušao sam ponekad zapisati. To sam činio onako "za svoju dušu" no možda će biti poticajna još nekome, možda i tebi koja (koji) ih sada čitaš.
Ponekad se osjećamo kao da smo zašli u slijepu ulicu, ne osjećamo život u sebi, dani prolaze pored nas. Kao student psihologije ovo sam često osjećao, a stekao sam dojam da se moji profesori u svojoj težnji da se stalno potvrđuju u okviru znanstvene psihologije nisu bavili pitanjima koja su meni bila važna. Premda su u akademskim krugovima (i samima sebi dakako) nešto značili, uglavnom nisu bili spremni za istinski susret. Danas mi njihov pristup nama, tadašnjim studentima, nalikuje dresuri miševa u eksperimentima klasičnog i eksperimentalnog uvjetovanja. Mnogo razgovaram s ljudima (volim svoj posao) i imam snažan utisak da smo svi mi uglavnom na različite načine prošli sličnu dresuru počev od roditeljskog doma i kasnije kroz "odgoj" i obrazovanje na različitim stupnjevima školovanja. Valjda je moralo biti tako. Ipak mislim da se ova igra kojom još uvijek mnogi ljudi nastoje prikriti svoj osjećaj izgubljenosti, potisnuti svoje tegobno iskustvo slijepe ulice ne mora nastaviti baš cijeli život. Duboko vjerujem da onkraj tog iskustva, kad se dese trenuci buđenja i odustajanja od preživjelih igara, ispraznih trikova za koje smo bili uvjereni da bez njih ne možemo preživjeti ("jer svi to rade"), odustajanja od slikanja sebe nekim tuđim bojama, tada dotaknemo onaj dio sebe koji nam više nitko ne može oduzeti postajući autentično ljudsko biće.

Postoje li i nakon toga problemi? Postoje naravno, ali nas oni čine budnima, osjetljivima za životni vjetar za koji ne znamo odakle dolazi niti kamo ide i znamo da se nešto novo u nama rodilo i da su bonace i oluje samo dva lica životne stvarnosti na putu do sebe, na putu do Boga.



Tvoj život je poruka

Svaki put kad prebacujemo odgovornost na okolnosti ili druge ljude gubimo djelić sebe. Često u svojim životima preuzimamo tuđe odgovornosti ili očekivanja. Tako u sebe usađujemo tuđe stavove, navike i ciljeve. S druge strane, od drugih očekujemo da se pobrinu za nas.
Ali što učiniti kada izgubim veći dio sebe?
Važno je ne nastojati dokazati već istraživati svoje postojanje. Kada ne nastojimo već istražujemo, postojanje se samo dokazuje. Rascvjeta se i pušta svoj miris, a taj miris je iznad prolaznosti jer ne teži za tim da mu se gradi spomenik. I baš zato ljudi ga prepoznaju i smiješe se. Taj miris potiče u njima suptilni osjećaj divljenja premda mu nikada neće pljeskati, kao što nikada neće pljeskati sunčevom zalasku. U sebi, duboko u sebi, osjetit će, razumjet će poruku i, barem za trenutak život će im biti jasniji. Tvoj život je poruka uz uvjet da ne nastojiš mijenjati druge. Tvoj život je poruka uz uvjet da ne nastojiš postići bogatstvo, obrazovanje i slavu. Sve ovo se može desiti, ali i ne mora. Važno je ne nastojati.

Važno je odustati od borbe i samodokazivanja, odustati od načina dokazivanja sebe i svojih gledišta utemeljenih na strahu od poraza i odbacivanja. Bojimo se biti gubitnici jer je među nama ukorijenjena navika natjecanja i utrkivanja. Ono što time dobivamo su sukobi, u društvu, u obitelji, u nama samima, dakle gubimo mir u sebi, u obitelji, u društvu. Kad netko izađe iz ove utrke, može se osjećati usamljen neko vrijeme. Ali ono što može dobiti je iskustvo nadolazećeg mira i životnog nadahnuća. Onaj koji odustane svijetli, a svijetlo se samo objavljuje. U ovom svijetu punom sukoba i mirovnih deklaracija istinsku promjenu mogu donijeti oni koji odustanu od uvriježenih načina borbe za mir i pravdu. Institucije, ni nove ni stare, ne mogu donijeti istinske promjene. Promjene donose pojedinci koji u ovo društvo unose svjetlo. Kada se međusobno prepoznaju mogu se povezati, udružiti, ali udruživanje gubi smisao kada postane sebi svrha.
Život se teži ostvariti.

Život je dovoljan. Poput vode niti život ne treba dodatke. Ne moramo piti ništa drugo jer je voda dovoljna za obnavljanje tijela. Dovoljno je osjećati život, čisti život i duša se obnavlja. Dok pijemo vodu u nama se ponovno obnavlja njen čisti okus. To može biti dobra vježba buđenja čistog življenja jer smo skloni popustiti uvjerenjima, pa i sami ih stvarati, da je životu potrebno mnoštvo dodataka da bi bio život. Kada se vratimo jednostavnosti, polako se u nama obnavlja čisti okus življenja. Tko tako živi, postaje prorok koji u čaši čiste vode vidi dragocjenost i osjeća zahvalnost.

Život donosi svoje. Premda se nastojimo osigurati za buduće dane ne možemo imati uvid u budućnost do mjere izvjesnosti. Izvjesna je jedino sadašnjost. Budućnost možemo samo naslućivati, a utjecati na nju samo odgovornim pristupanjem u sadašnjosti. Zato je dobro pustiti da život donese svoje, biti osjetljiv i prilagoditi se. Ovo ne isključuje naporan rad već podrazumjeva mudrost prosuđivanja što je bitno.

Život se teži ostvariti u nama. Ponekad se događanja odvijaju tako da je dovoljno jednostavno podići ruke i prepustiti se struji koja u nas donosi jasnoću i blagostanje. Ponekad život potiče inicijativu i tada je važno djelovati. Mudrost je prepoznati kada je vrijeme za mirovanje, a kada za djelovanje. Da bi saznali što život traži od nas sada, važno je naučiti slušati i čekati. Postoji vrijeme počivanja, sijanja, rasta i ubiranja plodova. Svaka etapa je važna i treba joj pristupiti s mnogo pažnje. Biti pažljiv i osjetljiv na promjene znači živjeti plodonosno.

Postavljati si velike ciljeve podrazumijeva da znamo što nam treba. Ali mi ne znamo što nam treba sutra i kad odustanemo od svojh velikih ciljeva, život nam u svakom trenutku donosi ono potrebno, bilo sposobnost ili ideju, novac ili osobu s kojom ćemo hodati dio puta. Valja prihvatiti činjenicu da je osobni put put u nepoznato. Treba hrabrosti i povjerenja da bi stigli tamo gdje treba, a kada stignemo, spoznajemo da smo već oduvijek tamo, samo nismo znali. I premda će neki možda reći da nije tako jer Bog je njihov put i oni znaju kamo idu, smatram da se u svima nama Bog ostvaruje na jedinstven i neponovljiv način. U suprotnom ne bi od nas tražio vjeru, jer bi uvijek znali što nam je činiti i Bog nam ne bi trebao.

Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.



Kada ne gubiš ništa

Nismo li već čuli? Imaš što jesti i piti, imaš gdje biti, imaš obitelj, crkvu, obrazovanje, doktrinu, naciju (i još koješta)... Pa što bi ti htio? Ali nasuprot ovih glasova društva, ako to želimo, možemo jasno čuti glas naše istinske prirode koji kaže: imovina nije život već samo dodatak životu! Oni koji svoje življenje temelje na imovini nužno smišljaju sustav vjerovanja kako bi sebe, a potom druge uvjerili da je sve u redu. Nisu li ovakva uvjerenja utemeljena na strahu, a strah se njima hrani.

Ništa ne vrijedi toliko da bi bilo vrijedno prikupljanja. Obezbjeđujući se za buduće dane, slijedimo poticaje tjeskobe, štoviše hranimo tjeskobu u sebi. Baveći se prikupljanjem, propuštamo život, a tjeskoba se povećava činjenicom da moramo sačuvati to što smo prikupili.

Važno je otpuštati ideje i stvari kako bi uvijek novi sadržaji protjecali životnom stvarnošću. Otpuštanje je radost davanja odnosno radost bivanja u miru sa sobom i s drugima u bliskosti sa životom samim. Život brine za mene kada mu za to dam priliku svojim povjerenjem. Prikupljanje je znak nepovjerenja, straha i smrti duha mnogo prije no nastupi tjelesna smrt. Otpuštanje je znak povjerenja i ljubavi koja nadolazi poput rijeke tamo gdje su ustave straha maknute.

Možeš izgubiti sve, a ovo je ponekad potrebno da bi otkrili ono što vrijedi. Život se ponekad čini nemilosrdan, dogode se nesreće i gubici, bol postaje nezidrživa. Ako kojim slučajem propadnemo, možda možemo spoznati da ono na čemu smo stajali i nije bilo tlo već postolje na kojem smo uzdizali lažne vrijednosti. Veći dio našeg života bio je protkan strahom od propadanja, a ono je možda bilo jedina mogućnost buđenja. Stoga ako nam život priušti propadanje, to nije kraj nego početak nas samih. To ne mora biti zla kob nego početak buđenja. Doduše privremeno iskustvo može biti bol i tugovanje, a ovome može slijediti nostalgično prisjećanje na prošlost. Ali nakon ovoga valja osluhnuti život sada i iskusiti buđenje posve novih vrijednosti, nove osobnosti, novih odnosa utemeljennih na stvarnosti.
Tada je moguće spoznati da smo cijelo vrijeme do tada spavali i sve što smo radili bila je prevencija protiv buđenja. Ustrajnom nostalgijom samo nastavljamo s ovom preventivom u novim uvjetima. To je zla kob, takav stav, a ne život. I ako nakon svega nismo spremni učiti, životu ne preostaje drugo nego da se ugasi zauvijek.


Iskustvo samoće

Važno je naučiti biti sam! Za ovo ne postoji recept, ali postoji razlog. Recept ne postoji jer svatko uči biti sam na svoj način kada shvati da je to važno. Kad naučimo biti sami umijemo biti i s drugima. Umjetnik samoće ujedno je i umjetnik zajedništva jer od drugih ne očekuje ništa osim da budu to što jesu.

Iskustvo samoće u početku nije ugodno, može biti prožeto dosadom i osjećajem napuštenosti. Ali kada samoća sazrije, njen plod postaje sladak i životvoran. Istinsko zajedništvo tada se može odvijati bez napora. Život postaje lijep i slobodan kada nismo ovisni jedni o drugima, kada možemo biti sami, a možemo se i susretati.

Ovo možemo naučiti promatranjem vlastitog disanja. Kao što udisanje prirodno slijedi nakon izdisanja, tako i zajedništvo prirodno slijedi nakon iskustva samoće. Ako zaboravim izdahnuti, disanje se prekida, ali tijelo mi to neće dopustiti. Ako ne njegujem iskustvo samoće, moja društvenost postat će neprirodna, opsesivna.

Važno je naučiti šutjeti. Govor je dar, njime možemo poručiti jedni drugima o tome tko smo. Ali kada zaboravimo tko smo, govor gubi smisao, postane isprazan. Tvoj život je poruka ako prije govora naučiš šutjeti. Šutnja može pomoći da život postane objava. Tada izgovorena riječ nadopunjuje iskustvo objave.

Riječ rođena iz šutnje rasvjetljuje odnose, iscjeljuje onoga koji sluša. Riječ rođena iz šutnje ne nagovara već plijeni i vraća nas kući. Riječ rođena iz šutnje ne mora uvijek biti izrečena, pa ipak budi dobrotu, naklonost i susret. Riječ se može roditi iz šutnje u samoći ili iz šutnje dok pozorno slušamo sugovornika.



Biti osoba i biti s drugima!

Sklonost preuzimanju više odgovornosti za druge nego za sebe ima za posljedicu da osoba ne čini važne korake u svom životu pod izlikom da je to radi drugih. Istovremeno se odriče moći da se pobrine za sebe i svoje potrebe, pa očekuje od drugih da se zauzvrat pobrinu za nju.
Ovakav scenarij se iz primarne obitelji lako prenosi u druge oblike zajedništva. Temeljna odgovornost je vidjeti sebe kakav doista jesam i iskreno izražavati sebe.

Tako poručujem: ovo sam ja i želim vidjeti možemo li se susresti. Ako je potrebno, želim čekati na tebe. Umjesto toga želja za zajednicom je često na prvom mjestu. Spremni smo učiniti sve ne bi li ostvarili ili održali zajednicu. Stoga su različiti vidovi ljudskog zajedništva češće utemeljeni na lažnom nego na iskrenom predstavljanju.

Lažno se predstavljamo jer se bojimo odvajanja. Stoga se radije odvajamo od dijelova sebe da bi bili s drugima. Ulazeći u međuovisnost, kojoj robujemo iz straha, zasnivamo zajednice kojima osnovno svojstvo nije odnos nego ovisnost. Ako unutar takve zajednice netko izrazi svoju potrebu da se jedno vrijeme odvoji odnosno, da se sebi posveti, u očima drugih on postaje otpadnik ili čudak. Prečvrsta zajednica ne tolerira potrebu za odvajanjem niti iskreni izražaj pojedinca.

Meni najjasnija definicija duhovnosti izrečena je u jednoj terapijskoj skupini glasi: Duhovnost je biti osoba i biti s drugima.
Kao prvo važno je Biti. Biti osoba znači upravo to, to jest ne biti netko drugi ili nešto drugo, puki objekt samo da bih bio s drugima. To znači prihvatiti odgovornost za to što doista jesam, istražiti i izraziti sebe. Ako previše želim biti s drugima moja pažnja i nastojanje bit će nedovoljno usmjerena na istraživanje sebe i načina izražavanja sebe, već na "čitanje" drugih, to jest na tumačenje što drugi očekuju od mene da bi me prihvatili i poštovali. Ali što vrijedi ako na takav način zadobijem cijeli svijet, a sebe izgubim. Što vrijedi ako sam živim neiskreno, ako se lažno predstavljam. Tada više ne živim ja, nego drugi žive kroz mene.
Biti s drugima mogu samo ako jesam to što jesam, ako odgovaram za sebe prije svega pred sobom, a tek onda pred drugima. Vidjeti Boga u bližnjem mogu tek onda ako ga vidim u sebi. Stoga je važno uzeti vremena za pronicanje sebe i suočavanje sa sobom, a u tome mi Bog pomaže jer me poznaje.

Također, ne mogu voljeti drugog ako ne volim sebe. Ne mogu zavoliti sebe ako ne poznajem sebe. Ljubav i istina idu ruku pod ruku, u meni samom, u mojoj svjesnosti i mome načinu izražavanja. Mogu biti blizak s drugima ako nisam otuđen od sebe.
Jednako možemo reći: bivati znači biti u odnosu. Istinski odnos je lijek jer nas vraća nama samima. Istinski odnos potrebuje nadahnuće ljubavi kako bi spoznali drugu osobu u njezinoj jedinstvenosti i neponovljivosti. Također, svojstvo je istinskog odnosa u uzajamnom otkrivanju i usmjerenosti na drugoga. Čovjek uviđa što znači biti ljudsko biće kroz život za druge i s drugima i kroz ulaženje u zajedništvo i dijalog s drugima. Da bi bio autenčan potreban mu je drugi čovjek koji će ga slušati i prihvatiti ga takvog kakav jest da bi krenuo k onome što može postati. Osoba živi i raste kroz odnos i obratno, osobni rast neprestano unaprijeđuje odnos.



Razgovor

Ne nastojim utjecati na tebe, raditi na tome da se promijeniš. Ja, koji to još nisam u punini, prihvaćam potpuno tebe koji to još nisi u punini kako bismo zajedno otkrivali i postajali to što doista jesmo, Ti i Ja.
Slušam što mi govoriš o sebi, kako opažaš to što se dešava u tebi i oko tebe i što osjećaš sada. Gledam te, promjene na tvome licu, u tvome disanju, pokrete tvojih ruku... pokušavam biti tvoje zrcalo.
Nemam namjeru pitati zašto, ne mogu niti reći što je bolje, pametnije za tebe. Samo pokušavam iskreno reći kako ja opažam tebe, što osjećam i koje mi se misli javljaju dok te slušam.
Dok se otvaramo jedno drugom dešava se odnos. Tvoje iskustvo postaje blisko mojem. Tako Ti i Ja postajemo Mi kako bi potom bili više Ja i Ti.
Kroz ovaj istinski susret bolje uviđamo stvarnost. Ono što mislimo o sebi, što bi Ti i Ja željeli postati biva usklađeno s onim što doista jesmo.
Ovo što je u nama i ovo oko nas biva usklađeno kroz spontano zajedničko opažanje. Sada i ovdje jesmo to što doista jesmo, Ti i Ja.



Analiza stavova

1. Prihvaćanje: Ne nastojim utjecati na tebe, raditi na tvojoj promjeni.Ustvari važno je reći: "Nemoj se mijenjati, budi takav kakav jesi." Naša istinska priroda je vrlo jednostavna, ali smo se otuđili od nje. Možemo radi toga optuživati okolnosti, političare, svoje roditelje, poslodavce... Odgovorni smo jer smo zaboravili slušati svoj unutarnji glas. Što učiniti? Baš ništa, ne čini ništa da bi postigao ili zaslužio ili zadobio (naprimjer moju pažnju ili naklonost). Sve što ti treba oduvijek je ovdje, samo zaglušen mnoštvom ne možeš čuti.
...prihvaćam potpuno tebe koji to još nisi u punini...Bez obzira na stupanj rasta druge osobe dužan sam prihvatiti ju kao osobnost u nastajanju. Ako joj je i stran moj svjetonazor, moj sustav istina i vrijednosti, prihvaćam to što ona jest sada jer je osoba koja je sada preda mnom važnija od bilo kojeg sustava. Ako sam i uvjeren u svoju istinu, to može postati njezina istina ako sama prepozna da je u njoj oduvijek pohranjena. Istine prihvaćene nametljivim uvjeravanjem ne donose slobodu nego patnju. Ono što je stvarno istina je čisti životni potencijal koji se ostvaruje u meni i u mome sugovorniku kada mu to dopustimo. Kada ne radimo protiv Života, on radi za nas i postaje objava što promiče osobni rast i oplemenjuje odnose u zajednici.

2. Aktivnost i uzajamnost:...kako bismo zajedno i uvijek iznova otkrivali i postajali to što doista jesmo, Ti i Ja. Prihvaćanje nije, naime, pasivno mirenje, rezignacija, već pružanje prilike sugovorniku da zajedno sa mnom uđe u proces istraživanja i iskrenog izražavanja sebe. Prihvaćanje, dakle, uključuje i uzajamnost. Nasuprot stavu oholosti koji traži od drugoga da se ugleda na mene kako bi postao više "on" (tako što će prihvatiti moj mentalitet i stil ponašanja), uzajamnost podrazumijeva svijest o potrebi međusobnog odnosa unutar kojeg jedino možemo osvijestiti, izražavati i ostvarivati svoju individualnost. I uvijek iznova jer niti ti niti ja danas nismo to što smo jučer bili, nešto se u nama i našim okolnostima zasigurno promijenilo.



Slušanje

Slušam što mi govoriš o sebi, kako opažaš to što se zbiva u tebi i oko tebe i što osjećaš sada. Aktivno slušanje jest ulaženje u doživljajni svijet druge osobe, poticaj procesu osvještenja. Iza govora krije se stil opažanja usko povezan s afektivnim životom. Gledam te, promjene na tvome licu, u tvome disanju, pokrete tvojih ruku... pokušavam biti tvoje zrcalo. Slušati znači biti zrcalo drugome. Tako osoba dobiva uvid u svoje tjelesne geste i mimiku koje su često u neskladu s verbalnim iskazima ili s osjećajima (npr. smije se iako se dobro ne osjeća). Ovo govori o izvjesnom stupnju kulturološki uvjetovane podijeljenosti koja je zapreka osobnom rastu i iskrenoj komunikaciji.



Govor iz "ja"

Nemam namjeru pitati zašto, ne mogu niti reće što je bolje, pametnije za tebe. Pomaganje drugome da doživi uvid u svoje unutarnje iskustvo i način izražavanja sebe podrazumjeva i osjetljivost u postavljanju pitanja. Pitanje zašto uglavnom potiče samoopravdavanje umjesto otvaranja za cjeloviti i izvorni doživljaj stvarnosti. Također sklonost dijeljenju mnoštva savjeta uglavnom je povezano s nestrpljenjem i željom da drugoga oblikujem po mjeri mojih očekivanja i stvorim od njega kopiju sebe samog. Pitanja koja počinju s kako i što potiču istraživanje i ponovno buđenje unutarnjeg bića sposobnog da u svakoj situaciji vidi izazov, otkrije vlastiti način gledanja i kreira vlastiti način reagiranja na trenutne okolnosti, preuzme odgovornost za moguće posljedice. Samo pokušavam iskreno reći kako ja opažam tebe, što osjećam i koje mi se misli javljaju dok te slušam. Iskrena povratna informacija moguća je ako govorim iz "Ja" pružajući tako drugome uvid u moj
doživljajni svijet koji je u dinamici s njegovim (produbljenje efekta "zrcalo").



Ljubav umjesto straha

Dok se otvaramo jedno drugom dešava se odnos. Tvoje iskustvo postaje blisko mojem. Tako Ti i Ja postajemo Mi kako bi potom više bili Ja i Ti. Ulazak u zajednički iskustveni proces omogućuje međusobno upoznavanje i osjećaj bliskosti u kojem nestaje strah, a rađa se ljubav. Ono što mislimo o sebi, što bi Ti i Ja željeli postati biva usklađeno s onim što doista jesmo. Ovo što je u nama i ovo oko nas usklađeno je kroz naše zajedničko opažanje. Ljubav potiče kreativnu spontanost, sklad u doživljavanju unutarnje i okolne stvarnosti. Prihvaća mogućnost odvajanja i slobodu drugome da iskusi samoću kada za time osjeti potrebu. Sada i ovdje jesmo to što doista jesmo, Ti i Ja.

Nekoliko riječi o meni. Zovem se Vanja Popović, rođen sam u Rijeci 15. 11. 1964. Psihologiju sam studirao u svom rodnom gradu, a u Osijeku teologiju. U svome radu s ljudima volim koristiti iskustva i znanja iz područja psihologije i duhovnosti, a kao pristup integriranja ova dva područja odabrao sam geštalt-terapiju. Trenutno živim i radim u Zagrebu, (uz ostalo surađujem sa Step udrugom u čijem prostoru se nalazim s onima koji su zainteresirani za psihološko savjetovanje ili grupne radionice), a slobodno vrijeme provodim s obitelji ili besciljno šetam Maksimirom.


http://www.step.hr/problemi/moguce-je.shtml
Utipkao miris_mora_maslina_i_soli - 28.3.2006. u 13:26 Komentari ( 0 )

STA SAM BOGU SKRIVILA JA



OVO SU STRANICE NAMJENJENE RAZNIM MISLIMA, MUDRIM IZREKAMA I MOLITVAMA.





MUDRE MISLI I IZREKE!



MISLI O DJETINJSTVU

Žalostan je čovjek u kojem nije ostalo ništa dječje.

(A. Graf)

Djetinjstvo nam otkriva čovjeka jednako tako kao što se dan prepoznaje po jutru. (John Milton)



Dječje igre nisu samo igre, nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću. (Michel Eyquem de Montaigne)



Kod odgajanja djece glavna je stvar da im se srce oplemeni, da se zadoje ljubavlju svoga naroda, svoje domovine, ljubavlju svega što je dobro i plemenito. (Ante Starčević)



Dječja igra je borba protiv ispraznosti društvenog života. (…) Sve buduće sklonosti ili nadarenosti obično progovaraju već u dječjim igrama. (Miroslav Krleža)



A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi VEDRINA. Kristalna kocka vedrine. (Tin Ujević)



…mladima bih poručio da se ne daju istjerati tako lako iz djetinjstva, neka budu što dulje tamo, a ako već budu protjerani, neka ne zaborave da bi život trebalo urediti tako da on izgleda kao neka igra.

(Zvonimir Balog)



MISLI O SMIJEHU

Ako si razborit, smij se! (Marko Valerije Marcial)



Dan koji je najviše izgubljen jest onaj u kojemu se nismo smijali.(Nicolas Sebastien Roch Chamfort)



Tko se ne zna smijati, za njega je život izgubio svoju radost i svoju svježinu; a tko se zapravo smije iz svega srca, taj ne može imati zlu savjest. (Charles Oeser)



Veseli duh je najveći blagoslov koji čovjek može uživati na ovom svijetu. (Joseph Addison)



Humoristi su ljudi koji nasmijavaju druge dok pod maskom svoga smijeha često skrivaju neko svoje tužno lice.

(Anton Pavlovič-Čehov)

Vedrina je u smijehu, a smijeh, ako je i gorak, ipak je vedar, jer smijeh nije toliko gorak da ne bi bio sladak.



Smijeh je u svakom slučaju izraz života, ali samo jednog oblika života, a to je ljudski oblik, jer se samo čovjek smije.

(Ranko Marinković)




--------------------------------------------------------------------------------



Anegdota iz Dalmacije

Dalmatinci

Sjede dva Dalmatinca pod smokvinim drvetom.

Na to će prvi: «Ajme, ča san gladan.»

A drugi će: « Vidi ča lipe smokve vise.»

«Kad bi bar koja pala u usta», kaže prvi.

Odgovori mu drugi: « Ne budi lud, a ko bi je sažvaka.»



BRAČANI U LIFTU

Zašto se bračani vole vozit u liftu?

Zato jer u liftu nema konduktera.


--------------------------------------------------------------------------------



NIKADA NEMOJ ODUSTATI !

Nikada, nikada, nikada nemoj te odustajati. (W. CHURCHILL)

Ništa nije nemoguće za čovjeka koji to ne mora uraditi. (E. BLOCH)

Ništa se veliko ne stvara bez fanatizma. (G. FLOUBERT)

Povoljne prigode za inovacije nalazimo u blizini samih događaja. (P. F. DRUCKER)

Sretan je onaj koji je istodobno i bogat i mudar. (M. H. B. STENDHAL)

Svaki je dan ispit hrabrosti. (J. F. KENNEDY)

Sve što je normalno ne mora biti i moralno. (M. BUSTRUC)

Što je više škola, to je manje robova; Što je više znanja, to je više imanja.(S.Radić)

U budućnosti će biti bogati samo oni sa znanjem. (W. CHURCHILL)

Učena glava klanja se zlatnoj budali. (W. SHAKESPEARE)

Velike stvari nisu za normalne ljude.(TOMA BEBIĆ)


--------------------------------------------------------------------------------



MOLITVE:

MOLITVA ZA VEDRINU



Bože, udijeli mi vedrinu da prihvatim
ono što ne mogu promjeniti,
hrabrost da promjenim ono što mogu promjeniti i
mudrost da to znam razlikovati

da živim ovaj dan i da se radujem svakom času
da prihvaćam teškoće kao put prema miru
da kao Isus prihvaćam ovaj grešni svijet kakav on jest
a ne kakvim ga ja želim vjerujući da ćeš ti sve okrenuti
na dobro ako se predam tvojoj volji da tako budem
uvijek sretan u ovom i presretan u budućem životu. AMEN.


--------------------------------------------------------------------------------

DESIDERATA



Mirno se kreći kroz galamu i kaos imajući na umu kakav mir može postojati u tišini.

Ne praveći ustupke, budi sa svakim u dobrim odnosima koliko god je to moguće.

Svoju istinu iznosi tiho i jasno; saslušaj druge, čak dosadne i neuke jer i oni imaju svoju priču.

Izbjegavaj glasne i agresivne osobe jer uznemiravaju duh.

Ako se budeš uspoređivao s drugima, možeš postati ohol i ogorčen, jer će uvijek biti i većih i manjih ljudi od tebe.

Uživaj u svojim ostvarenjima i planovima.

Budi zainteresiran za svoj posao, ma koliko on skroman bio.

On je pravo blago u ovim promijenljivim vremenima.

U poslovima budi oprezan, jer je svijet pun obmane.

No, neka te to ne spriječava da vidiš koliko vrline ima oko tebe: mnogi se bore za velike ideale i život je posvuda pun heroizma.

Budi ono što jesi; i posebno, nemoj hiniti privrženosti.

Ne budi ciničan kad je u pitanju ljubav, jer će ona, suočena sa sušom i razočarenjem,uvenuti kao biljka.

Sa zahvalnošću prihvati savjete godina, dostojanstveno se odričući obilježja mladosti.

Njeguj snagu duha da bi te zaštitila u nenadanoj nesreći.

Nemoj dopustiti da te uobraženost baci u očajanje.

Mnogi strahovi se javljaju zbog zamora i usamljenosti.

Uz primjerenu disciplinu, budi nježan prema sebi.

Ti si dijete svemira, ništa manje od stabala i zvjezda.

Ti imaš pravo da budeš ovdje.

I bez obzira je li ti to jasno ili ne, u svemiru se sve nedvojbeno odvija upravo onako kako treba.

Zato budi u skladu s Bogom, bez obzira kakvim ga zamišljaš i kakvi su tvoji napori i stremljenja.

U bučnoj konfuziji života, budi u skladu sa svojom dušom.

Usprkos svim lažima, naporima i srušenim snovima, ovaj svijet je ipak divan.

Budi oprezan. Nastoj da budeš sretan.

(Iz 1692. godine, nađeno u Staroj crkvi Sv. Pavla u Baltimoru.)


--------------------------------------------------------------------------------

POSLUŠAJ SINE

POSLUŠNOST BEZ OKLIJEVANJA

MOLI I RADI

OVDJE SE ŽURI TKO ŽELI VIDJETI OTVORENA NEBA

NITI GA ODVRAĆA OD SVETE NAKANE

OŠTRINA OD PREVALJENOG PUTA.

UVIJEK SE NAJVIŠE – UZVIŠENE STVARI

POSTIŽU S VELIKIM NAPOROM – RADOM.

ŽIVOT BLAŽENI UVIJEK PROLAZI ZA JEDAN STROGI OSJEĆAJ.

sv. Benedikt


--------------------------------------------------------------------------------



… U TRPLJENJU ČELIČITI SVOJ DUH

jer UPRAVO TRPLJENJE NAS NEKAD

ZNADE OBESHRABRITI U BORBI

PROTIV ZLA, POBUĐUJUĆI U NAMA

PREKOMJERNU ŽELJU ZA UTJEHOM,

PA BILA ONA i ZABRANJENA.

Sv. Bazilije



BEZ PROMIŠLJANJA NE ČINI NIŠTA, PA SE POSLIJE NEĆEŠ KAJATI. Sirah, 32, 19-20



PRIPRAVI SVOJ GOVOR, I TAD ĆE TE SLUŠATI; PRIBERI ZNANJE I TAD ODGOVORI. Sirah, 33, 4-5


--------------------------------------------------------------------------------

Ž I V O T



Život je prilika - iskoristi je.

Život je ljepota - divi joj se.

Život je blaženstvo - kušaj ga.

Život je san - ostvari ga.

Život je izazov- suoči se s njim.

Život je obveza- ispuni je.

Život je igra- odigraj ga.

Život je dragocjenost -brini se za nju.

Život je bogatstvo - čuvaj ga.

Život je ljubav - uživaj je.

Život je otajstvo - otkrij ga.

Život je obećanje - ispuni ga.

Život je žalost - nadvladaj je.

Život je pjesma -pjevaj je.

Život je borba - prihvati je.

Život je pustolovina- poduzmi je.

Život je sreća - zavrijedi je.

ŽIVOT JE ŽIVOT - ŠTITI GA.



bl. Majka Terezija m.c.


--------------------------------------------------------------------------------

http://www.udrugaradiosudamja.hr/misli_izreke_molitve.htm


Utipkao miris_mora_maslina_i_soli - 28.3.2006. u 13:24 Komentari ( 0 )

sto je zivot neznam niti ga imam volje zivit......
Vlatko Vukotić 06.11.2005.
Sve što je život sijao i smrt žela
http://www.6yka.com/do/da,127
Danas dok plaćamo račune iz ratne krčme, kada je isprani mozak bio specijalitet na listi nacionalnog interesa, čini mi se da još uvijek nismo shvatili apsurdnost priče oni nas - mi njih. Treba priznati da nije pošteno očekivati da sunce zaviri i u naše dvorište, a da mi sebi, prije toga, ne moramo postaviti neka pitanja. Izgleda žalosno činjenica da je malo onih koji vođeni srcem, pravdom, poštenjem i moralom priznaju da su nevini ljudi stradali i da zločince mora stići kazna. Kazna, jer su počinili zločin, a zločin i zločinac nemaju ni vjere ni nacije. Zločin je zločin.
Identifikacija zločina sa narodom je najprljaviji pokušaj da se da za pravo teoriji o genocidnosti nekog naroda, čime i nerođena djeca bivaju proglašena zločincima. Upravo radi njih svaki zločin se mora individualizirati, a zločince privesti pravdi. Ni jednog trenutka ne smijemo naći opravdanje zločinu u drugom zločinu i kod zločina tražiti uzrok, jer ne postoji razlog koji može dati zeleno svjetlo ubijanjima, logorima ili etničkom čišćenju. Svaki zločin ima ime i prezime svojih žrtava i svojih krvnika.



Zločinac je, uvijek i jedino, samo zločinac. Amnestirati svu krv, sva klanja, sve grobnice i sva stratišta, dopustiti da zločin bude nekažnjen, a da zločinci budu heroji je scenario iz koga se jasno vidi da zli pečati vremena čekaju da budućnost ponovo bude preslikana prošlost. Zatvoreni u vlastite gulage i zarobljeni glupošću da smo endemi u odnosu na druge, nismo spremni prihvatiti istinu koja je poput minskih polja posijana oko nas. Istina je da su djeca ubijana snajperima, da su zvijeri skrivane iza "viših ciljeva" ostavile krvavi trag, da iz jame duboke nekoliko desetina metara izvlačimo kosti trogodišnje djevojčice iza koje su ostale samo crvene čizme sa oznakom Jugoplastika. Istini moramo pogledati u oči. Ako i dalje budemo odbijali da se suočimo s njom, onda smo trasirali put ka novim stradanjima. Sjetimo se Ivana Gorana Kovačića koji u poemi Jama gotovo filigranski precizno predviđa svoju sudbinu, samo zamjenjuje krvnike. Mi, Goranova djeca, imamo šansu pobijediti krvnike ako upornim traženjem pravde omogućimo kažnjavanje svakog zločina. Tek tada dobijamo šansu da istinski živimo. Dželati i njihovi tvorci žele isticanjem kolektivne krivice svoje krvave ruke podmetnuti narodima, opravdavajući svaki svoj potez nacionalnim interesom. Svjedoci smo da je nacionalni interes već godinama samo prazna floskula koja se lako podređuje trenutnim potrebama pojedinaca i grupa i biva nadređen moralu, pravdi i pravu. Identifikacija zločina sa narodom je najprljaviji pokušaj da se da za pravo teoriji o genocidnosti nekog naroda, čime i nerođena djeca bivaju proglašena zločincima. Upravo radi njih svaki zločin se mora individualizirati, a zločince privesti pravdi. Ni jednog trenutka ne smijemo naći opravdanje zločinu u drugom zločinu i kod zločina tražiti uzrok, jer ne postoji razlog koji može dati zeleno svjetlo ubijanjima, logorima ili etničkom čišćenju. Svaki zločin ima ime i prezime svojih žrtava i svojih krvnika.
Neki novi vjetrovi iskušenja tjeraju nas da preispitujemo sami sebe i razloge zbog kojih smo im dali šansu da nam unište živote. Zašto smo stvorili očeve nacija? Da li smo se osjetili nedovoljno zrelim pa smo potražili staratelje? Da li je problem bio u njima ili u nama? Možemo li govoriti o bolesti nacije? Čini mi se da svaka budala može pokušati biti predvodnik nacije, ali on to neće postati ako mu nacija ne dozvoli. Što simptomi naše bolesti daju više razloga za zabrinutost to su i veće šanse za uspjeh jednog takvog diktatora. Iako bi bilo lakše, ipak je teško za izgubljenih deset godina okriviti samo vrhove piramida oličenih u vođama. Nijemo smo posmatrali i dopustili da, radi gole vlasti, najprije izgube pamet, zatim osnovne ljudske vrijednosti, a kad su se okomili i na nedužni ljudski život, mi smo već utonuli u stanje potpune apatije. Smijemo li opravdanje naći u Andrićevim riječima o dolasku vremena kad su pametani zaćutali, budale progovorile, a fukare se obogatile. Najveći dio elite, pogotovo intelektualne, stao je iza velikodržavnih projekata koji su doživjeli poraz. Nije li onda pošteno i odgovornost sagledati nešto šire? Trebamo li šegrtima progledati kroz prste? Ožiljci poraza nas upozoravaju da nije dovoljno promjeniti samo vođe nego se mora raskrstiti i sa zabludama uludo potrošenih godina. Konačno se ljudski život mora promovisati kao imperativ koji ne može biti predmet trgovine i pretvaranja u živo meso bolesnih projekata. Vještina proizvodnje kolektivnog neprijatelja, stvaranje straha i homogenizacija vlastitog naroda ne zaslužuju da ponovo budu shvaćeni kao vrlina i kao takvi nagrađeni.
Ako bi pravili sažetak naše gorke istine o pravnoj državi ne bi mogli negirati činjenicu da je formalno bilo i prava i suda, ali niti se pravo primjenjivalo niti je u sudu pravda stanovala. Strahote kroz koje smo prošli nisu bile, a izgleda i da još uvijek nisu, povod pravosudnim organima da sankcionišu pojedince koji su, kršeći međunarodne, ustavne i zakonske norme, pogazili sve ono što zovemo civilizovanim čovjekom. Snažan upliv politike u sve pore društva nije mimoišao ni pravosuđe. Zločin podržan i skrivan od samog vrha država i sudske vlasti imenovane od istih tih vrhova bili su idealna kombinacija koja je proizvela bezakonje i otvorila vrata novim zločinima. Sumnja da nacionalni sudovi žele i da su u stanju da pravedno i nepristrasno sude pokazala se opravdanom. Haški tribunal, i pored svih nesavršenosti, za nas obavlja posao kojeg mi nikad nećemo uraditi. Najvažnije od svega je da zločin bude kažnjen radi žrtava i budućnosti. Slom koji su doživjele pravosudne institucije još prije desetak godina i od koga se nisu ili se ne žele oporaviti već sada postaje najočitiji primjer bolesnog i amoralnog društva. Ko onda spašava nacionalni interes i skida hipoteku kolektivne odgovornosti?
Da se ipak nešto mijenja dokazuju mediji koji su možda bili i glavni proizvođači zla. Emitovanje dokumentarnih filmova o zločinima u Srebrenici na RTS-u i zločinima za vrijeme operacije Oluja na HRT-u to i najjasnije pokazuju. Osim istine, ovi filmovi na najbolji mogući način bacaju svjetlo na rad državnih televizija koje su bile puka propagandna mašinerija u rukama režima. Gledati priloge dvije televizije snimljene istog dana iz istog sela gdje jedan prikazuje ubijene starce i selo u plamenu, dok drugi prilog "nacionalno svjesne" televizije nam donosi novinarku koja je uspjela da iza sebe prikaže ono malo sela koje još nije zahvatio plamen i izbrblja već naručenu priču o obračunu sa zaostalim neprijateljem, iako joj smrad od paljevine i ugljenisanih tijela vjerojatno grize oči, školski je primjer za odgovor zašto je dnevnik u pola osam bio najveći otrov naroda. Najžalosnije od svega je da ta žena koja sebe zove novinarkom još uvijek, kao i mnogi slični njoj, radi isti posao. Nije li i njihova laž bila zločin? Zar oni ne podliježu nikakvoj odgovornosti? Reakcije na ovakva stradanja i svjedočenja zabilježena okom kamere su dokaz da će proces sazrijevanja biti dug i spor. Pored već uobičajenog vaganja zločina sve je prisutnije ćutanje. Valjda se očekuje da će neki vir odnijeti istinu u nepovrat. Međutim, istinu možemo zatrpavati, ali ona liči na otpornu biljku koja mora klijati, nicati, rasti i širiti se.
Jovan Dučić je govorio: "Ljudi koji mrze, to su najpre glupaci, zatim kukavice, ali nikad heroji". Oni koji nešto više znaju o ljudskoj psihi kažu da su mržnjom zarobljene psihološki bliske i inferiorne odnosno nerealizovane osobe. Po Ničeovoj filosofiji mržnja je produkt straha, a ja se pitam ko se to bojao pa je morao mržnju stvarati, zlo podsticati, a urotu izmišljati. I kada tako razmišljam o tim ljudima počinjem da ih žalim. Žalim ih, jer su u sebi prazni i izgubljenog samopoštovanja. Njima je zaista potrebna naša pomoć da život upotpune ljepšim stvarima. Zato svi zajedno trebamo negativnu energiju stvorenu oko nas mijenjati u pravcu duha tolerancije. Neko više voli sladoled od vanilije, a neko od čokolade. Neko ima smeđe, a neko zelene oči. Neko više voli ljeto, a neko zimu. Da li ga zato mrzite? Vjerojatno da vam se čini apsurdnim davati odgovor na ovakvo pitanje. Kada smo uspjeli ostati tolerantni u ovakvim situacijama onda ne vidim razloga da ne budemo tolerantni i na različite ideje i da tu različitost pretvorimo u našu prednost. Tolerancija nas čeka odmah na startu samo je do nas da je prihvatimo u cjelosti. Sve se može razumjeti, i nečija nesnalažljivost, i nečija neškolovanost, ali se ne može razumjeti nečija netolerancija. Tolerancija je osnov civilizacije i osnov kulture. To je polazna osnova svega bez koje ishod i najprostijih stvari u životu postaje neizvjestan.
Bojite li se da ćemo ponovo završiti u nekoj zemlji Ćeraniji, za nekog novog Ćeromana i za njegovo ludo carstvo? Promjene su neophodne, priznavanje grešaka bolno, opraštanje nasušno potrebno ako ne želimo ostati taoci stanja koje nasljeđujemo dijelom i iz vlastite zaostavštine. Samo novim odnosom u kojem istina predstavlja centralni motiv našeg puta možemo stvoriti od nas nove ljude i promjeniti sliku o nama. Spriječite autocenzuru u svojoj glavi. Pustite mozak da misli slobodno. Vrijeme probranih i podobnih mora proći. Takva politička nomenklatura koja koketira sa svakom opcijom da bi očuvala golu vlast i spriječila krivično gonjenje svoje elite ne zaslužuje ni najmanju pažnju. Našu podršku u budućnosti trebaju dobiti samo oni koji su spremni da slamaju svaki otpor na koji nailazi vladavina prava, koji će se boriti protiv fasadne demokratije koja je na sceni, koji će insistirati da se svi zločini rasvjetle i procesuiraju, koji će snositi odgovornost, a ne biti sprinteri u bježanju od nje. Iz tako plemenitih ciljeva se može stvoriti država koja će kao servis građana biti garancija normalnog života u kojem nepotizam i pripadnost naciji, vjeri ili političkoj partiji neće biti ulaznica za lagodan život.
Utipkao miris_mora_maslina_i_soli - 28.3.2006. u 13:23 Komentari ( 0 )

falling for you
A kiss from your lips
A warm sensuous touch
A display of devotion I wanted so much.
When we cuddle I feel so complete,
what Glorious fortune it was
for you and me to meet.
You are so special
Comparable to few I think you should know
I think I'm falling for you.
All I want is to steal your heart
and for us to be together
to never be apart.
I promiss my soul will always be true
If only you allow me to love you!!!!!!(za moju ljubav!Žarko volim te!!!)alma
Utipkao amy - 27.3.2006. u 21:14 Komentari ( 0 )

Pjesacim dugom cestom

Pjesacim dugom cestom
Za rukav te hvatam ko sjena.
Nemoj me mrzit, ne mogu brzo
Zaboravit stara vremena.

Pjesacim dugom cestom
I hvatam te za ramena.
Ne preziri me, ne mogu brzo
Zaboravit dobra vremena.












Utipkao The Angel - 27.3.2006. u 21:06 Komentari ( 0 )

Samoca

Samoca je poput kise.
U veceri iz mora se dize,
iz ravnica pustih i dalekih stize,
ide u nebo gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost je izasla,
kad ulice se okrecu spram zore,
i kad se tijela sto nisu nista nasla,
razocarano dijele puna more,
i kada ljudi sto od mrznje gore,
u postelji jednoj moraju da noce.

Tada dolaze valovi samoce...
Utipkao The Angel - 27.3.2006. u 21:02 Komentari ( 0 )

ljubav
VOLIM TE

Volim te....
Ne samo zbog toga sto jesi
Nego i zbog toga sto sam ja
kad sam s tobom


Volim te....
Ne samo zbog toga sto si
ucinio sebi
Nego i zbog onog sto
cinis od mene.


Volim te...

Jer stavljas ruku
na moje brigama pretrpano srce
I prelazis preko svih mojih
ludosti i slabosti
kojima ne mozes pomoci
A came ondje u magli
Pa ih izvodis na svijetlo

Jer mi pomazes
da iz nabacane hrpe
svojeg zivota izgradim
ne krcmu, vec hram
Da u dijelima svakodnevnim
ne slusam prijekor vec pjesmu

Bez rijeci....
Bez dodira...
Bez znaka...
Ucinio si sve naprosto bivajuci
onim sto jesi!

Valjda je to ono sto zovu ljubav....
Utipkao The Angel - 27.3.2006. u 20:51 Komentari ( 0 )

,,,,ma glupost....
Možda ću vam biti dosadna,možda vam je ovakvih priča sve do glave ali moram reć....ak vam se da PROČITAJTE...pomirila sam se sa prijateljem jakoo dobrim ja neznam dali ga volim i na koji način,isto tako bi i momka,a trrenutno već dugo nisam imala nikoga da li oću njega samo jer sam tužna,,,hm...nisam ružna,(ne hvalim se´)pliz dajte odgovor,,,sve vas volim
Utipkao ...obična cura.... - 27.3.2006. u 19:53 Komentari ( 2 )

nichy
zelio sam ljubav pravu,trazio sam samo tebe, i nakraju sam se naso u tugi velkoj al bez tebe,imam ja sad curu jednu i malo je cudna znate, ime joj je nichy ljudi spasavaj te ako znate,spasavajte ljudi mene od cudesne zene te, kad je tama bojim se da spavam pored nje!usi su joj velke i ostri su joj zubi kad te uhvati ona za sebe nepustate vec poludi,lud sam posto,to po pisanju znate ,spasite me zato molim vas kako znate!
Utipkao Alen81 - 27.3.2006. u 01:10 Komentari ( 0 )

upoznavanje
ti se zoves jelde Nermina ja te nisam dosad znao,ime mi je Alen mala ,pa eto sad se znamo,cucemo se opet mi, pa makar na trebalo ,dan dva ili tri,ja cu ti se prvi javit,odgovori mi odmah ti ,jer tako nastaje veza,zapamti ove rijeci Nermina molim te ti!!!
Utipkao Alen81 - 27.3.2006. u 00:58 Komentari ( 0 )

samoca
USAMLJEN SAM BEZ LJUBAVI TVOJE,KAKO SE OSIJECAM TO ZNA SRCE MOJE,VOLIJO BI DA SI TU,JA I TI UVIJEK SAMI, DA TE LJUBIM DRAGA MOJA,DOK NAM NE ODU IZGUBLJENI DANI!!!!
Utipkao Alen81 - 27.3.2006. u 00:35 Komentari ( 0 )

...
kada sklopiš oči svoje, ja ću doći, zlato moje, da te ljubim, da te mazim i cijele noći da te pazim, da te čuvam od svih zala jer ti si moja sreća mala...
DOMAGOJ,VOLIM TEEE!!!
Utipkao ines_os - 26.3.2006. u 21:58 Komentari ( 0 )

DOMAGOJ,VOLIM TE
Ti si radost mog života, ti si dio moje sreće, dragi, moje te srce NIKAD zaboravit neće!!!!!!!!!
Utipkao ines_os - 26.3.2006. u 21:52 Komentari ( 0 )

Pozdarav svim ANDJELIMA
Ako je BOg dao moć,da andjeli sude,a čovek uzvišeno pravdu čeka-pozdravljam!Strah me i pomisli koliko je zlobe i ružnoće u jednoj duši,koja toliko samoćom i ludilom svog ega lebdi u bezdanju svoje osvete.Koliko je samo nemilosti u jednom drhtaju praznine?Sigurna sam,da sva moja dobrota i milosrđe prema bližnjima (kao i uvek)vraća se uzvišenim i milostivim delima samog boga,a ne samozvanim letelicama ovog neba.Mnogo mi duguješ Andjele!Pa neka se ta MOĆ obelodani istinom i pravdom.No,uzalud su poimanja svih prošlih i budućih delanja,kada je stvarnost više nego očigledna.Kako i kde i čime BLIŽNJEG uništiti?To je pravi izbor zloslutnih ptica!Zar nije besmisleno udarati obraz nekom ko ga nema?Gluvom šaputati?Nijedna adresa ili pak,broj nije dovoljan da spere sve prljave misli i nesigurnost Sitnih duša!I posle svega,zaista ostavljam VAM moć koliko i ispraznu omamu,koja je jedina hrana VAŠE uzvišene misije.I sigurna sam,da ostaćete talog u svom zlu na dnu samog neba!Samo mi pomalo žao,što toliko lepo ime prisvojiste na odurnu plašt svog postojanja.I ne slutite koliko je mračna VAŠA misija!?Već sutra,nestaćete u vrtlogu svojim nemoći.A neka dragi BOG podari svakom po zasluzi,što podelio je na nebu.Ja sam samo običan pešak po svodu,i nečujno suze skupljam,da na ispovesti Svevišnjem u zdelama patnje i trpljenja pod nogu mu prospem.Da se pokajem za sva iskušenja i jednostavnost ljudske ćudi.Da poželim osvetljenje i oprost svim mojim neprijateljima i prijateljima.Da pronadju svetlost na svom putu!Da ih sreća obuzme u svakoj misli i delu.Jer,jedino tako,i ja ovaka grešna-naćiću svoj mir i blagostanje.Sva moja maštanja,i sva moja htenja oličenja su smrtnika.I ako bih se i postidela-imam obraz i za rumen i za osmeh.Za poljubac-i udarac.I neka mi je sveto sve što zemlju gazi,vodu plovi,nebo sanja.Jer,suviše smo mali,da bi večno u ovom telu ostali.Sve što jeste ostalo-to je zrno peska davno izbrojano.I s dužnim poštovanjem,pozdravljam sve moje drage,meni srcu bliske ljude.I ako sam poklekla-nisam se slomila,niti se malodušnosti predala.I kada jednom klekneš-sve jedno kom se bogu moliš.Odlazila sam hramljući,ali ne puzeći!Sve dala ništa uzela.U mojim očima oslikava se bol,koliko moja,još više svih koji su me poznavali i duboko u svojoj duši,za gladne dane,kao pšenicu posejali.A ima ih mnogo.Kukolj iz te njive u bulke cveta.A kada ga ubereš,na dlanu ti, kao suton uvene.I svaka ova reč ispisana,neka ostane svetionik čojstva.VAMA gospodine prijatan dan,još lepša noć,i mnogo uzdaha radosti.I neka Miljacka i dalje sebe drobi,u vir sreće odranja!Neka VARDAR korito svoje napoji!Tisa u srcu sanjara zadrema!A DUNAV;neka teče,ali tako,da sve obale smirna i blaga ovim željama obgrli!
Utipkao TEUTA - 26.3.2006. u 11:25 Komentari ( 3 )

Angels
Grupa: Robbie Williams
Album: UNKNOWN
Pesma: Angels
# klikova: 344
Poslao: Webmaster


I sit and wait
Does an angel contemplate my fate
And do they know
The places where we go
When we''re grey and old
''Cause I''ve been told
That salvation lets their wings unfold
So when I''m lying in my bed
Thoughts running through my head
And I feel that love is dead
I''m loving angels instead

Chorus

And through it all she offers me protection
A lot of love and affection
Whether I''m right or wrong
And down the waterfall
Wherever it may take me
I know that life won''t break me
When I come to call she won''t forsake me
I''m loving angels instead

When I''m feeling weak
And my pain walks down a one way street
I look above
And I know I''ll always be blessed with love
And as the feeling grows
She breathes flesh to my bones
And when love is dead
I''m loving angels instead

Chorus

And through it all she offers me protection
A lot of love and affection
Whether I''m right or wrong
And down the waterfall
Wherever it may take me
I know that life won''t break me
When I come to call she won''t forsake me
I''m loving angels instead

Repeat chorus

POSLEDNJI PUT
Utipkao Borislav - 26.3.2006. u 09:44 Komentari ( 0 )

jedan pozdrav
Ponesi sve tokove bezkoritne reke!Upregni bol vedrinom svog nemira.TI!ZNAŠ...Čitači zvezda naj manje gledaju u nebo,i ako naj više veruju u njega!Samo me pronađi. I ostani izvor moje lelujave ispovesti.Gore listaju svoje boje,ali šume zla odranjaju lepotu postojanja.Ti jesi više nego oličenje jednostavnosti.Samo imena prošlog i sadašnjeg se ponavljaju.Čekam te srcem i vremenom odmerena.U mirisu zime spoznala jutro života.Znala,kada odem sačuvaću smeh i zakletve mladosti.Trebala se zvati:Ži...Nisi verovao...Nekoj sebičnoj tami me ostavio.Ipak,neko odmeri istinu.I to,što te sećenjem u iskonu moje svetlosti usnama od zalogaja vezem,TO jeste suština mog postojanja.Natoči me u beskraju ove ravnice!Nazdravi VARADINU. I neka ti DRAGI BOG sve želje radošću ispuni.Mene ,još jednom u TVOJIM očima ,vetrom ove sulude noći zahukta,kao jedinu iskru zanosa.I u ovoj noći,Mogu samo da te čovekom i ljubavlju merim.Ovog puta ,bez straha i gorčine.Jer,prepoznaćeš i odlaske i vraćanja.Sve su to merila života.Priznaj!Voleo si me do bola i dalje..".Tuga TI I JA."
Utipkao Teuta - 25.3.2006. u 21:28 Komentari ( 1 )

Stranica (Page):   << Natrag (Back)   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105   106   107   108   109   110   111   112   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135   136   137   138   139   140   141   142   143   144   145   146   147   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169   170   171   172   173   174   175   176   177   178   179   180   181   182   183   184   185   186   187   188   189   190   191   192   193   194   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209   210   211   212   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238   239   240   241   242   243   244   245   246   247   248   249   250   251   252   253   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277   278   279  280  281   282   283   284   285   286   287   288   289   290   291   292   293   294   295   296   297   298   299   300   301   302   303   304   305   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316   317   318   319   320   321   322   323   324   325   326   327   328   329   330   331   332   333   334   335   336   337   338   339   340   341   342   343   344   345   346   347   348   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359   360   361   362   363   364   365   366   367   368   369   370   371   372   373   374   375   376   377   378   379   380   381   382   Napred (Next) >>