Bilo je to prije one godine,bio je rat usred moje domovine.Najavi se jedan momak na vrata. Sjecam se svega kao da gledam,plačem za bratom,ponos sebi nedam. Brat se sprema da ide u boj,rekla sam Bogu:"Oh Boze moj". Rekla sam bogu da prodje rat i kuci mi doce moj jedini brat. Al' rat nije prestao, brat mi je nestao. U drugom pismu stoje bar malih slova:"Seko pazi se ti,na majku i oca,neznam da li cu se kuci vratiti ziv, samo hocu da u ovoj zemlji osvane mir". Prije one godine prestao je rat,pitala sam boga gdje mi je brat?Da li na mene misli? Da li me voli i dali se kao ja bogu moli? Ali jednog suncanog dana,dvadeset i prvog marta na rodjendanu moga brata dok smo svi tuzni bili i ocajne suze nismo krili, najavi se jedan momak na vrata.Imao je iste oci i osmjeh moga brata. Suze su mu tekle niz lice, rekao je meni:"Ja sam moja mala sestrice! Da li se jos mene sjecas,svog jedinog brata. Koji je nestao prije tri godine zbog jednog uzasnog rata. Rat je zavrsen, sada proslost se dere. Izgubila si skoro brata samo zbog tri razlicite VJERE!" |