| Only-ilirika |
| Znam di sam!znam ko sam!Znam sam svoj mozak vozat!i iskreno me boli kurac dal cu biti poznat!jedan stav!jedna rima! ovacija puna tribina!samo promatram sa strane kako fejker plocu snima!nisam lunizzz,niti neki novi kurcic!prosipavam to sranje,zato sto ga volim!nalazim,snalazim,osjecam,pisem disem i puno toga vise!djelimo tu istu klupu,igramo u istom klubu i kad najteze je bilo sve imalo je svrhu!ilirik svojih tehnika,marka only poznata,graditelj svog zakona,sluga svojih bogova!vlasnik svojih pjesama,cvrsti stav hejtova!ne islplati se sine pljuvat me u pjesmam!nisam dostigo mc-e! opet pokusat cu ponovo!rima udara ce ko vampira olovo!!u tu rupu nasred trupla,stize rima nova trupa,naoruzanje je do zuba,sine napad ko kuga!i kad pepeo se slegne,natjerat cu ga,da legne!da pometem i tu sljagu sto bi htijo biti raper!only uvjek skida kapu,za pravu ziku i mc-e sjetite se samo 11ce!nereda i stoke!bahattija i brace! ima ih pun kurac,da ne nabrajam ih brate! |
| Utipkao Only - 1/23/2012 u 13:05 Komentari (0) |
|
|
| Only-kisa srca |
| Moje pjesme,moja bol!moja rana i sol!moji usponi i padovi,moji ne zavrseni radovi,MOJI SNOVI,MOJE LJUBAVI!Tako brzo bi sve nestalo u kapima tisine,samo kad bi mi neko spomenuo tvoje ime!I opet vrate me u istinu!Opet vrate me u stvarnost!srce bori se sa sudbinom u nadi da pojavit ces se samo!kao slucajni prolaznik,sunce sto otjerat ce kisu!ma ne razmisljam o dissu,moje misli tamo nisu!samo lutam po snovima,trazim one di smo skupa!nisu izbljedile te slike,na kojima nisi ljuta!znaj da volijo sam te jucer!i volit cu te sutra!i kad andeli me uzmi,ti mi nemoj biti ljuta!ovo srce nije kurva! |
| Utipkao Only - 1/23/2012 u 08:03 Komentari (1) |
|
|
| Nema Priccceeee :) |
| Ja sam cigo,lud sam,znas ti mene seljacino,dabogda svi umrli,dabogda vam se djeca osusila,jestel culi majmuuuunnniiii debeli,usmrdljivi ,glupavi,sejtanski,dobogda dehidrirali.... |
| Utipkao Weddo98 - 1/17/2012 u 19:49 Komentari (1) |
|
|
| stara cura sam sa sela,masna ružna i debela |
ljubav,slomljena srca,samoća,tuga pa i neka vesela priča su stalne teme ovog sajta.a što sa nesrećnim debeloguzim ljudima i ženama koji nisu u stanju da pritisnu tipku ogromnim prstima i upišu ovdje svoje osjećaje?ja ću im pomoći. pjesma guzarina!
guzna mi je slanina natekla osim sala ništa nisam stekla jaranice moje uživaju i muževe i kuće imaju a ja nemam ni muža ni kuće samo nosim te hlačice vruće da oslabim i ja koji kilo da me neko zove :moje milo jer guzice moje su debele ni penzosi više me ne žele samo salo treska se na meni ni djedice neće da me ženi veli;šta ćeš masna i debela meni guzna mi je slanina debela došla ja sam iz maloga sela doguzala do velikog grada gledajte me kolika sam sada.
eto,to je moje dobro djelo. |
| Utipkao cijenjeni izmet - 1/16/2012 u 19:15 Komentari (1) |
|
|
| To sam ja |
Imati nesto a to nesto kada najvise zelis nije tu...Moze se mjeriti i sa onim kada sjedi pored tebe osoba koja te ljubi u obraz a ti bi ustvari u usta. Zaljubio sam se u medjuvremenu, zavolio jednu divnu djevojku sa kojom sam evo vec peti mjesec. Zbog toga me nije bilo, uvjek sam znao da sreca nije bas najbolji prijatelj umjetnosti, ja bi rekao da je to simpatija umjetnosti (ljubav) ali kada je upozna, onda propada.
Da vam kazem kada patim sada ? Pa hajde moze: -Cesto se pitam gdje je -Pozelim da budem sa njom najvise kada znam da n emoze biti tu -Bojim se da je ne izgubim -Vjerujem da ne dajem sve od sebe uvjek za nju, pa mi zao zbog toga
Pitate se onda sta je sreca ?
Reci cu vam : Nadjite nekoga ko ce vas voljeti ali budite spremni da volite. Nikada ne dajite da biste dobijali, vjerujte ljudima i pjevajte pjesme.
Zivot je divan.
Imate svi veliki pozdrav, mozda nekada dodjem i sa pjesmom  |
| Utipkao edin - 1/16/2012 u 00:50 Komentari (3) |
|
|
| MAX-DAX |
mama kaoristi za staklo dAX A TI DJETE DRAGO SMIJEŠ SUTRA NA ROČKAS U MAX |
| Utipkao roberta - 1/12/2012 u 13:56 Komentari (0) |
|
|
| bombon |
| mislio sam s njim ću biti samo do ponedjeljka ,a onda tamo s nekim drugim tamo već od utorka .Male slatke vikend laži ,tko ih danas ne traži.....on u grlu stoji ko bombon već mjesec dana da ga kušam i još ga nosim na duši....on ...on |
| Utipkao ante - 1/1/2012 u 15:06 Komentari (5) |
|
|
| Zima |
| Zima zima sve se bjeli.Djeda mraz nam poklon djeli.Pita me drugarica sta je to zima a ja njoj.Neznam i ja ima dana da se svati.Nija neznam dali znam stobom cu da pogadam NIKO NEZNA STA JE TO ZIMA ALI SAMNOM CE DA POGADA...... |
| Utipkao nejla - 12/25/2011 u 00:08 Komentari (0) |
|
|
| Srcegovina |
| Mama Tea, tata Mihael su išli u Srcegovinu |
| Utipkao govno - 12/16/2011 u 20:41 Komentari (1) |
|
|
| jos jedna bez naslova... |
Kada voliš, znaš i osjetiš kada se to sve istroši znam da više nije isto možeš govoriti i pričati stotine lažnih riječi ali to nije to. Ja znam da se nešto promjenilo, izgubili smo se u vremenu i svim tim silnim riječima ostali smo nedorečeni. Više me ne gledaš kao nekada, nisam ti više najvažnija, a nekada sam ti bila sve i to tvoje usiljeno volim te zvuči tako otrcano nema isto značenje sada su to samo riječi izrečene bez namjere Imali smo stotinu planova dugih razgovora o nama sve se to istrošilo kao da je netko prekinio taj niz.. Možda zato jer je stvarno bilo nestvarno, jer smo bili besprijekorno sretni ali pitam se sada sto se dogodilo?!? Ponekad pomislim gdje sam pogriješila?!? Onda si odmah i odgovorim, možda ja tako i trebalo biti mozda sam u tebi vidjela sve ono sto nije bilo istinito gotovo sam sigurna da je sve i bila neistina, sve je bila samo slika koju sam stvorila o tebi; o nama i da volim te i sada i voljet cu te.. ali ovaj put više nemam snage ovaj put ja ostavljam tebe,a istovremeno sam povrijedila sebe jer jos mi značiš.. ali vidim da vise ne ide, ne zelim ti biti teret neka ostane sve u lijepom sjećanju i neka postane davna uspomena. Znam i osjetim da želiš krenuti svojim putem bez mene i evo ispunjavam ti zadnju želju, ostavljam tebe neka ja budem kriva za naš kraj, i nije ovo jos jedna sladunjava pjesmica o ljubavi uistinu ti želim da ti se na nekom novom putu nađe netko tko će ti vratiti sve moje boli da osjetis sto znaci voljeti a voljen ne biti u potpunosti, neka ti se smije u lice onako cinično kako si se ti nekada smijao meni neka te povrijedi kako si ti mene jer zapamti dobro se dobrim vraća, loše lošim, a ti razmisli sto ce se tebi vratiti? Ovo što sam ja prošla s tobom, vratilo se meni i na moj račun ide, i ja sam davno povrijedila nekoga tko je patio zbog mene, to mi tada nije bilo važno a sada sam ja ta koja je povrijedena i prolazi isto.. i jos jedu da ti kažem za kraj: VJERUJ MI TEŠKO JE VOLJETI I REĆI NE!!! |
| Utipkao zaboravljena - 12/11/2011 u 21:19 Komentari (5) |
|
|
| Naše obiteljske recesijske mjere |
Ozbiljna je situacija. U ovom slučaju financijska.
Mislim da je svjetska kriza Lijepoj našoj dobro došla kao izgovor. Opet je netko drugi kriv.
Ali što je, tu je.
Sazovem sastanak kako bi se spasilo što se spasiti da. Na obiteljskoj razini. Demokratsko glasovanje 2:1 i pobijedila sam ja s ovim glasom 1. Odluke:
1/ struja – skinuti žarulju u WC-u, jer baš nije ugodno ostavljeno vidjeti. Isto tako u drugim prostorijama, eventualno ostaviti jednu kao orijentir. Tek toliko da netko ne razbije nos. Nazvati psihologa i pitati da li je spomenuto traumatično?
2/ Perilicu za suđe nemamo, jer sam vidovita i znala sam što nas čeka. Nazvati frendicu i upozoriti ju da perilica troši puno struje.
3/ Veš mašina – riknula nam je. Bez žurbe nabaviti novu, upotreba 1 tjedno, ostalo na ruke i to u vodi skupljenoj u kadi poslije tuširanja. Nazvati tetu Ružu i pitati ima li i hoće li posuditi rifljaču?
4/ Iskopčati frižić, jer u njemu tako i tako nema ništa, a mi debeli. Nazvati prijatelja koji ima kafić i pitati da li želi nataloženi led iz frižića? Tako i on štedi na radu ledomata.
5/ plin – za sada je relativno toplo. Uskoro ga neće ni biti. Postoje deke, kaputi, kape, rukavice… a mladi neka vode ljubav , ne samo da grije, već i oznoji. Kava se može skuhati na izlazećem plinu vlastitoga tijela. Možda ne baš skuhati, ali ušparati na grijanju barem nešto vode. Moram nazvati Mikija, jer se priča da on ima takva iskustva.
6/ voda – tuširanje jednom tjedno kao kupanje naših starih samo subotom. Osim toga čistoća je samo pola zdravlja, a nečistoća drugo polovica. Znači radimo i na zdravlju. Ruke prati u lavoru po mogućnosti svi u istoj vodi i čuvati za izlijevanje u WC poslije velike nužde, što će biti dovoljno, ako uzmemo u obzir donijete mjere u vezi prehrane. O tome kasnije. Vodu piti s preciznom procjenom koliko ćemo je zaista popiti. Pranje prozora pred Božić i Uskrs, jer se tako radi, a tako i tako nemamo što vidjeti. Ako potreba ipak postoji, neka se prozor otvori. Pranje vrata, podova…prestaje u ime poremećaja koji izaziva glava, jer to je ipak pranje nečiste savjesti. Skupljati kišnicu. Svakako telefonirati Vesni kao prijedlog uštede.
7/ Smeće i odvoz. Našim restrikcijama se smanjilo, ne možemo bitno utjecati, ali ako već punimo kantu, onda bacimo ono što nas tišti. Nazvati Nikicu i pitati ima li bolje rješenje?
8/ Pričuva – već 3 godine govorim da nam je stan prevelik i raditi na tome da se nađe manji. Nazivam oglase.
9/ Novine i časopisi – 0. Nazvati Macka da me upozna s novostima u svijetu?
10/ TV - otkazati pretplatu i igrati –„ Čovječe ne ljuti se“. Dugoročno ćemo se prestati ljutiti jedni na druge. To svako telefonom predložiti nekolicini prijatelja.
11/ Garderoba – svi ju imamo za slijedećih 50 godina. Cipele eventualno tumplati i otkriti zaboravljene čari – hodati bos. Možda se baciti u trošak kupnje gaća. Mobitelom nazvati frendicu koja harači po dućanima od 0 -24 i pitati ju zna li gdje su gaće najjeftinije? Sumnjam da to zna? Ipak provjeriti.
12/ Zimovanje i ljetovanje. Nema šanse, jer je zimi zima, a ljeti vruče, a to imamo i doma. Moram telefonom nazvati drage prijatelje neka razmisle o tome.
13/ Kultura – kino, kazalište, knjiga…više se nema ni što vidjeti ni što pročitati. A tako i tako nas nazivaju nekulturnim. Znači pomoći nema. Ipak telefonom uhvatiti prijateljicu koja me uporno obavještava o kupnji knjiga u kojima su savjeti i rješenja za sve tajne ovoga svijeta, od saznanja gdje se nalazi Sveti gral, preko spoznaje kako spriječiti globalno zatopljenje do uputa kako spriječiti svjetski financijski kolaps. Konačno ju saslušati.
14/ Auto – ako se baš mora i ako ga uspijemo registrirati. Neka čeka bolja vremena. Svi imamo zdrave noge, a mladi bicikle. Neće onaj u Dubai-u graditi po ne znam koju „Palmu“ na moj račun. Telefonom savjetovati ostale o našoj odluci.
15/ Rođendani – telefonski – uh … zaboravili smo, ne zamjeri i iskrene čestitke sa zakašnjenjem. Glavno da su od srca.
16/ Prehrana – iskoristiti sezonsko povrće, jesti sirovo, jer se time ne uništavaju vitamini i minerali, a štedi na vodi i plinu. Voće – dovoljno jedna jabuka dnevno i ne guliti ju, kada već gule nas. Sir – još uvijek prihvatljiv kupljen kod kumice – onaj kravlji. Izvrstan je, jer inače ne bi bio slogan ne znam koga u predizbornoj kampanji. Kupiti ementaler tražeći da nam odrežu i izvažu samo rupe. Kruh – umjereno, jer deblja i pun je aditiva. Naresci – zabrana, što bi trebalo i zakonom zabraniti, znajući što u njima svega ima. Fuj! Jaja – to ćemo si priuštiti. Meso – zanemariti normativ po glavi i puno safta uz krumpir kuhan u ljusci, jer tako najmanje ima opada. Početi hvaliti i podržavati Moga najdražega zeta, a prestati kolutati očima, koji je već 2 godine od balkona napravio solidno obiteljsko poljoprivredno dobro. Malo istegnuti noge i ubrati ono što nam priroda pruža – divlji radič, koprive, šumsko voće, kesteni…ima toga, samo se treba potruditi. Nazvati prijateljicu za savjet koja to ima u malome prstu, a onda telefonski predložiti još nekima.
17/ Slobodno vrijeme – po mome nema nitko ga nema Svi jedva sve stižu, ali ga ja imam. Ne dosađujem se. Telefoniram.
18/ Svakako staviti remen i stezati - oko vrata. Moram telefonski provjeriti da li je baš tako preporučeno?
I s ponoći je sve stupilo na snagu.
Današnji ručak. Zelje na lešo s 2-3 kapi ulja, krumpir kuhan u ljusci i svakome pileće krilce.
„Samo jedan komad mesa?“ pita Ona.
Uzmem nož, prerežem krilce na zglobu:
„Sada imaš dva!“
|
| Utipkao *Sandrina* - 12/10/2011 u 19:02 Komentari (4) |
|
|
| Sv. Nikola |
Sjećam se uzbuđenja već koji dan prije: "Dolazi Sv. Nikola!" Skupilo bi se poprilično djece iz kuće, netko od odraslih bi se obavio bijelom plahtom, od vate pričvrstio bradu, zarumenio krep papirom obraze, neka improvizacija od kape na glavi i to bi bio Sv. Nikola. Uz njega obavezni Krampus, ali se nije morao toliko truditi u maskiranju, ako je imao lance. Njihovim zveketom nam se ledila krv u žilama, virili bi kroz prste ruka stavljenih na oči i razmišljali o svojim grijesima. Ja osobno sam ga se bojala zbog mnogih grijeha – starijoj susjedi na katu iznad nisam rekla „Ljubim ruke!“, jer pogledom na njene ruke bila sam uvjerena da ću ih kad-tad morati poljubiti i hvatao me strah kao i pri pogledu na Krampusa. Jedan od grijeha je bio – lupiti mamu. Rekla mi je, ako lupim recimo nju, dedu, baku, sestru … ruka će mi se osušiti. Spava moja mama poslijepodne, prišuljam se i lagano ju dodirnem, mada je zamah bio veliki, ali njegova snaga je opadala približavanju njenom ramenu. Ona se premeškoljila, a ja sam sjela, gledala svoju ruku i čekala da se osuši. Zamočen prst baki iza leđa u umućen žumanjak sa šećerom prilikom pripreme kolača sam svrstala u grijeh. Tresem se od straha što me slijedi, Krampus zvecka, a Sv. Nikola mi priđe: „Jesi li bila dobra?“ „Jesam!“ znajući da lažem. „Slušaš li ti tatu i mamu?“ „Slušam“ i opet lažem, jer tatu nisam imala prilike slušati kada smo se rijetko viđali. „Da li ti znaš kakvu pjesmicu napamet?“ „Znam!“ „A bili ti nama nju izrecitirala?“ „Svako jutro zora sviće, pijevac davno kukuriče, svako jutro stresi san, vani već je bijeli dan!“ „Ma bravo!“ i dobijem od Sv. Nikole nekoliko bombona 505 sa crtom. Godine se pobrinu da ta čarolija nestane, mada smo još bili djeca, ali ne baš za Sv. Nikolu. Postala sam mama i naši prijatelji nam predlože da organiziramo doček tog sveca, inače zaštitnika putnika i pomoraca. Moj čovjek zahvaljujući glasu i stasu jednoglasno je odabran da se prihvati te dužnosti, a i Krampus je jednoglasno izabran iz istih razloga. Vrag nam je odmah dao do znanja da ima savršen kostim kupljen u Londonu za neki fašnik. Mi baš nismo mogli po kostim u London, a u ovakvim okolnostima nismo baš mogli ni improvizirati. „Da li bi se mogao naći kakav kostim u nekome teatru?“ pitala sam. „Teško“ odgovorio je Moj čovjek. Razmišljala sam, kontala, prebirala po glavi i sinulo mi je da stanujemo u okolici 3 crkve na 10 minuta hoda. Odvažila sam se i pozvonila na sporedna vrata božjeg hrama pored koje prolazimo svaki dan. „Hvaljen Isus!“ „Na vijeke!“ Stojala sam u nedoumici. „Uđite.“ „Kako započeti …?“ mučilo me. „Ma došla sam s jednom neobičnom molbom.“ „Slušam vas?“ „Pripremamo doček Sv. Nikole i da li vi možda imate … kako da kažem … nešto što više nije u upotrebi, a odora je svećenika, pa da djeci što vjernije uljepšamo tu večer?“ „Pa o čemu vi govorite“…i nastavi u tonu kojim shvatim da mi treba pomoć toga sveca, jer mi tonu lađe. „Idemo iz početka“ „Ne razumijem?“ „Hvaljen Isus!“ „Na vijeke!“ odgovorio je automatski. „Možete mi reći tko je ovdje glavni, ono što bi u svjetovnom bio šef?“ „Gvardijan!“ „Mogu li ja do njega?“ „Moram pitati!“ I gvardijan me primi, uvede me u svoju kancelariju, sasluša, pozove jednu časnu sestru, nešto joj šapne i dobijem odoru kao da je kupljena u Londonu. I odemo na doček Sv. Nikole. Sva djeca skupljena s roditeljima u jednoj sobi, otvaraju se dvokrilna vrata druge i stoji Sv. Nikola, pravi pravcati, osim što nije imao bijele rukavice. Svi priđemo nešto bliže i u tom momentu s ormara na koji nitko nije obraćao pažnju skočio je Krampus, vrag od skoro 2 metra, crveni jezik do pupka, rogovi na glavi i počeo skakati oko djece tresući lance. Što je previše je previše. Nastala je cika, vriska, plač … osim moje djevojčice. Sv. Nikola smiruje, trudi se … „Dušo, zar tebe nije strah?“ pitam Nju. „Ne! „Pa kako…?“ „Sv. Nikola ima ruke kao tata, pa mi vrag ne može ništa.“ Pametno moje. Sve drugo isto kao iz mojeg djetinjstva, osim darova. Trgali su se ukrasni papiri, čokolade i bomboni bačeni u stranu, igračke stvar prestiža … a Ona je dobila mali kavez s hrčkom. I dobivenim poklonom slavljeni svetac nije mogao spriječiti da drugoj djeci potonu brodovi. Ponavljalo se to još koju godinu, nabavili smo odjeću za Sv. Nikolu, no tu čaroliju prerasla su i moja djeca. Moja mama je završila u bolnici. Leži u sobi od 6 kreveta, druga od vrata, a prva pacijentica do vrata je bila žena iz Slavonije. Trebam posjetiti mamu i odnijeti joj neke stvari baš na dan Sv. Nikole. Približava se već 6 sati predvečer i predložim Mome čovjeku: „Ajde meni za ljubav obuci se u Sv. Nikolu i idemo do mame u bolnicu.“ Nisam ga trebala puno nagovarati, kostimira se, trknem u dućan, kupim hrpu raznih bombona i ubacim ih u vreću Sv. Nikole i pojavimo se u bolnici. Ugledavši ga portir skoči, otvori s ugodom na licu već zaključana vrata i krenemo prema liftu. U momentu nas je okružila što bijelih kuta, što bolesničkih ogrtača. Ušla sam sama u sobu gdje leži mama. „Već sam mislila da nećeš doći." „Zaista nisam stigla prije.“ „Poludjeti ću“ veli. „Strpi se još koji dan i kući ćeš“ „Ma ne to. Ova baba prva do vrata od jutra čeka Sv.Nikolu“ šapnula je. „Pa što ima u tome loše?“ „Čitav dan melje kako ju čitav život, od djetinjstva pa nadalje, svake godine posjeti Sv. Nikola.“ Priđem vratima, otvorim i gle čuda – stoji Sv. Nikola. „Baba“ do vrata vrisne: „Znala sam! Imala sam pravo! Stigao je! Nikad me nije iznevjerio“ i rasplače se od radosti. Priđe joj toliko očekivani svetac: „A jesi li ti bila dobra?“ „Ma jesam lijepi moj. I to zbog tebe, jer me nikada nisi iznevjerio.“ Dade joj nekoliko bombona, a među njima i 505 sa crtom. „Čak si zapamtio moje najdraže bombone!“ Sv. Nikola je obišao sve pacijentice u sobi, izmjenio po koju riječ, dao nekoliko slatkiša, na molbu neke bijele kute je obišao u još nekoliko soba i za sobom ostavio dah čarolije koju smo većina zaboravili.
|
| Utipkao *Sandrina* - 12/6/2011 u 13:41 Komentari (0) |
|
|
| lik iz djelaaa |
| Moj lik iz djela,je lik iz djela.On ima glavnu ulogu a spada u sporedne likove.On je mal,al' je visok u duši.xDDD |
| Utipkao Nepoznaat.xD - 12/4/2011 u 13:13 Komentari (3) |
|
|
| Cjenit ces me |
Bojim se da tek ces shvatit kad bude dlaka koja ce dijeliti moju ljubav od moje mrznje..
Bojim se da tek tad ces shvatiti kad nacrtam ti brod a njemu samo ja..
Bojim se da tek tad ces shvatiti koliko nisam dala zavesti se sredinom koliko sam cekla da das mi sve a nisam dobila ni pola.
Bojim se da ne shvacas da ja shvacam puno vise od onoga sto ti kaseže i da ono sto te molim ne molim bez razloga.
Bojim se da ces kao i svi traziti me u snovima kad bude prekasno hvaliti me drugima kad me vise ne bude ceznuti za mnom kad ce biti kasno za to...
Cekam te cekam taj dan kad nacrtat cu ti olokov da preracunao si se da izmanipulirati nisi znao da si vjerovao, ali krivo procijenio
Cekam te cekam taj dan kad svejedno na ishod stvari ti cjenit ces me povrijeden ili lud napokon zaljubljen i oko mene svud svejedno na ishod stvari cekam te cekam taj dan kad ti cijenit ces me.... |
| Utipkao ana - 11/28/2011 u 00:24 Komentari (0) |
|
|
| ... |
ovako se mozete upisati u spomenar pod naslovom:napisi nesto za kraj:pao medo s mosta od mene ti dosta!!! |
| Utipkao ... - 11/24/2011 u 22:31 Komentari (0) |
|
|
| ... |
bila jedna djevojka dala ti je sve a ti ni da pogledas je... ta djevojka sam ja zasto ne volis me?? |
| Utipkao ... - 11/24/2011 u 22:29 Komentari (0) |
|
|
| on |
on ne zna da ga volim, da mu pisem pjesme. On ne zna da se bojim da me nikad voljet nese.
kada prode pored mene na trenutak stane vrijeme i sva cula mi zanijeme
ne bih smjela da mu kradem dio mira dio srece on ne zna da se bojim da moj nikad biti nece!!! posveceno xxxxx volim te i ako to ne znas!!! |
| Utipkao ... - 11/24/2011 u 22:27 Komentari (0) |
|
|
| Nije mi nista,a sve mi je! |
NIJE MI NIŠTA A SVE MI JE! Nesto me tjera da ti ponovo cujem glas, da zazmirim na tren da ti vidim lice, onaj osmjeh,onaj prodoran osmjeh sto je uspjeo zapeti tu negdje u grudima! Onaj pogled sto je osvjetlio moj pogled na ovaj tmuran svijet.. svijet bez boja! Postala sam licinka svojih zelja, nekako sve postaje besmislica bez tvoga glasnog „mozemo sve zajedno mala“! nije svijet vise onako saren kako si mi ga pokusao docarati, ali priznajem bio je na kratko, to kratko vrijeme dok sam kraj tebe pokusavala ojacati svoje ruke na tvojima, svoje snove u tvojima! Negdje sam izgubila formulu osmjeha, onog MOG prodornog osmjeha sto je kraj tebe bio zapanjujuc, onog mog blistavog pogleda sto sam tezila da samo ti primjecujes,i jesi!tad!!! Zivio si u mojim snovima, A moji snovi su zivjeli u tebi onako smjesno,djecji,nevino.. kao da lebdim na vlastitim pohotnim zeljama za tobom! Obećavao si da ćeš zvati, i zvao si, svaki dan u 3 znao si i ranije, i kasnije, da mi kazes da ti falim, pricati mi o nasem malom kutku i sto me sve ceka kad otkljucas vrata stana! Znao si me voditi na mjesta gdje su moje oci blistale jace od zvjezda, od svjetla i govoriti mi kako me trebas, kako sam ja tvoje i dobro i zlo u dobru i zlu! znao si tko sam, i da cu te voljeti dok sam tu, ali nisi znao koliko sam hladnih ruku dotakla prije nego me je tvoja zagrlila, shvatila sam da sve sto trebam je ono sto ti nudis, a nudio si sebe! Zvao si me svako jutro,i noć,i dan! vao si me da mi kazes da sam tvoje sunce, sunce koje grije samo nas,i da me trebas! Zvao si me da mi kazes kako moja ludost popunjava tvoj nemir, zvao si me tek toliko da mi cujes glas! ma nije mi nista a sve mi je, kad se sjetim da si me zvao da mi kazes kako ce onaj mali klinac samnom navijati za tebe, a klinka..klinka ce te prodorno gledati, mojim ocima u kojima se otapa tvoj svemir! Bili su to jedni od onih dana koje bi vratila, dani koji su mi zivotu pruzili sve samo ne ono sto su ostali! Bio si moj,sto sam vise mogla pozeljeti? bio si sve ono sto sam sanjala u svojoj buducnosti! Zvao je i on, zvao da me vrati, on kojega nisam htjela spomenuti, njegova je ruka nanjela sve ono sto si ti uspjeo izbrisati, ali on je i dalje zvao da mi pokusa pruziti ono sto si ti... Pala sam,ubijao me prigusen zvuk otkucaja kazaljki, otkucaja onog prokletog sata sto je minute djelio od sekundi koje su se cinile kao vjecnost.. pobjegla sam odvajajuci se od tvog poljubca kao djete od majke.. zvao si i dalje oko 3.. tada i oko 11 da mi kazes da je nas krevet prazan, a je nas kutak taaman.. zvao si da me podsjetis sto si mi pricao, i da sam jaka da nezaboravim da vrijedim.. zvao si ali sada rjeđe jer si znao kome me ostavljas, sve si znao a ja nisam znala priznati! Zvao si da mi kazes da me sada trebas vise nego ikada, na svoj rodjendan.. zvao si rekli su mi da si zvao, ja sam negdje glasno jecala, ali tiho plakala jer sam znala da si negdje sam, iako si medju ljudima, znala sam sto me ceka, ali ti nisi znao koliko je mojih suza zbog tebe palo! Nikad neces znati da sam te postedila sebe, sebe kao nemirno more, kao buru koja te udari i ostane vjecita rana, nisi znao koliko je meni boljelo koliko sam ja patila.. Proslo je 3 i jucer i danas, proslo je 5 vec tjedima prolazi.. prosle su i veceri i mjesecima prolaze.. ja i dalje cekam, cekam da zazvoni, barem da sutis s one strane obale, da me vratis u one tebi najdraze snove! Dosao si.. ali si dosao da mi kazes da me ne trebas.. da je tvoja nova zvjezda zablistala, daleko daleko od moje.. ne dragi,moja se ugasila vise niti imena nema, druge joj ne zavide na sreci na osmjesima, pala je da bi netko mmogao zazeljeti zelju koja se meni nikada nece vise ostavriti.. Rekao si da je sve moguce, da za ljubav uvijek ima vremena i da ces me nazvati jednom oko 3, jednom ako ne i nikada!
|
| Utipkao maya_os - 11/20/2011 u 12:42 Komentari (4) |
|
|
| volim te |
| Volim te budalo malo |
| Utipkao ekoo - 11/6/2011 u 09:33 Komentari (4) |
|
|
| OPREZ!!!!! |
BTW. MISLIM DA SE NA STRANICU UVALILA NEKA NARAJCANA,DROGIRANA BEŠTIJA ((
o p r e z ! ! ! |
| Utipkao Black Rose - 9/21/2011 u 02:24 Komentari (9) |
|
|
| DA SE PREDSTAVIM |
Ja sam ona koja hoda sasvim sama - zbog drugih.
Ja sam ona koja vjeruje u snove - i ne odustaje.
Samo meni ostaju mrvice sjećanja
na putu zaborava. |
| Utipkao Black Rose - 9/21/2011 u 02:16 Komentari (3) |
|
|
| =( |
Bio si osmjeh na mojim usnama, bio si sreca u mom oku, zvijezda mog neba, vatra mog srca... Sada sa samo lice na slikama i precrtano ime na koricama sveske... Zato znaj, necu plakati kad odes sa drugom, ni moliti da se meni vratis, jer bicu daleko kada budes srecana, a jos dalje kad pocnes da patis....
I ne obracaj paznju ako ti stigne poruka, to je samo momenat slabosti, mojapogresna odluka. Vjerovatnu cu reci da si mi srusio svijet...Izbrisala sam broj, ali jbg znam ga na pamet!!! |
| Utipkao Malla - 9/9/2011 u 21:29 Komentari (11) |
|
|
| ? |
Voljeti bez granica, postala je zabranjena stanica Života koji postaje patnja, kad shvatiš da sve što daješ je uzaludno |
| Utipkao Author - 8/24/2011 u 22:33 Komentari (0) |
|
|
| Vječni spomenik |
Dok gledam ti sliku kroz dim cigarete, Da ne zaplačem? Gubim i taj rat. Spuštam do kraja moje rolete, jer vani prolazi vrijeme, a ovdje stao je sat. I to što ti se čini da još uvijek dišem, neka te ne prevari da ja još postojim. Sama sa vrata ime si brišem, tu adresu odsad zovi spomenikom svojim. Ne, nije bilo krvi kada si me ubio, desilo se to iz nehaja, tek tako… Zadnju sliku koju pamtim je kad si me poljubio, rekao mi zbogom i otiš'o polako. I sad znam da nisi mogao da zaboliš me jače, ni da uđeš dublje ispod kože moje. Sad znam da nisu suze samo kad se plače i da tek jedan preživi što srušili su dvoje. Znam da kad se kaže ''voljeti do smrti'', zaista se umre, duboko iznutra. A ta kazaljka na mome satu što se vrti, jedino će njoj i osvanuti sutra. I ako me sretneš negdje, usred grada, i ako ti se učini negdje lice moje, pa pomisliš u sebi kako izgledam još mlada i kako mi godine tako dobro stoje, to neću biti ja, vjeruj mi da neću, niti moje lice, a niti moj lik. Možda ubio si mene, ljubav i svu sreću, ali to što vidiš, tvoj je vječni spomenik. Tu je da tek nekad naiđeš na njega, i podsjetiš sam sebe koliko si jak kad ni na trenutak ne sjetiš se svega, niti mojih suza, ni imena čak. Nek na moju sramotu ide život cijeli, kad ponosa nemam niti malo već. Ali mi smo se oboje u ''zauvijek'' kleli. Eto, netko je morao i održati riječ… |
| Utipkao Loah - 8/20/2011 u 23:11 Komentari (14) |
|
|
Arhiva (ostali upisi)
|
|